ČUDO ZVANO SABIKI

PR / Broj 63 / Lipanj / 2013.

Svojevremeno je bio prisutan i naziv “plešuća kančenica” koji dosta dobro opisuje formu i funkcioniranje ove tehnike ribolova. Danas se sabiki najčešće koristi za lov žive ješke, mada ta živa ješka može biti itekako zanimljiva lovina koja pruža užitak i na štapu i na gradelama. Riba za koju je sabiki stvoren je plava riba od jata; skuše, lokarde, šnjuri, “divlje srdele”, inćuni, …, što ne znači da spušten do dna neće privući jere, kanjce, arbune i slične proždrljive vrste…

Piše: Milan Maleš

Proljeće je zaživjelo u pravom smislu riječi i mnoge riblje vrste u moru su u razdoblju intenzivne aktivnosti već tjednima. Možda ne najkrupnije, ali zasigurno najbrojnije su lokarde i šnjuri koji se grupiraju u velika jata pripremajući se za mrijest. Ta jata se najčešće drže iznad plićih brakova, ali i uz obalu, na istim pozicijama koje okupiraju iz godine u godinu. Iako ih je moguće loviti raznim tehnikama s prirodnim i umjetnim mamcima, u zadnje vrijeme sve češće koristim iznimno jednostavnu i efikasnu tehniku zvanu sabiki. Radi se zapravo o kančenici s ukrašenim udicama koja ne zahtijeva korištenje ješke, već se ribu privlači pokretom kao kod svakog varaličarenja što sabiki zapravo i jest. Iako nosi japansko ime, sabiki je od davnine prisutan na našoj obali pod nazivom “turska panula” gdje se doduše koristio povlačenjem iz broda u pokretu, ali i u obliku koji danas poznajemo na plivaricama koje su svijetlile na srdele, gdje su ribari skosali sistemima s jednostavno ukrašenim udicama i tako kratili vrijeme čekanja srdele loveći šnjure i lokarde. Svojevremeno je bio prisutan i naziv “plešuća kančenica” koji dosta dobro opisuje formu i funkcioniranje ove tehnike ribolova. Danas se sabiki najčešće koristi za lov žive ješke, mada ta živa ješka može biti itekako zanimljiva lovina koja pruža užitak i na štapu i na gradelama. Riba za koju je sabiki stvoren je plava riba od jata; skuše, lokarde, šnjuri, “divlje srdele”, inćuni, …, što ne znači da spušten do dna neće privući jere, kanjce, arbune i slične proždrljive vrste. Sabiki vas neće baciti u trošak pošto se može izvoditi priborom koji velika većina ribolovaca već posjeduje u svom arsenalu. Ono što jest preduvjet uspješnog lova je fishfinder koji je neophodan za precizno postavljanje broda točno na jato. U ovoj tehnici riba neće doći nama, mi trebamo doći ribi.

Pribor

Pošto sabiki nije zahtjevna tehnika, kako u pogledu samog izvođenja tako i u pogledu borbe s ulovom, ona ne iziskuje specijaliziranu opremu kao mnoge druge tehnike ribolova. U obzir dolazi široka lepeza štapova koji će dobro odraditi posao, ali ipak su najprikladniji štapovi za kančenicu odnosno bulentin težine bacanja do 80, eventualno 100 grama. Po pitanju akcije blanka ovi štapovi su najčešće tvrdi (vršne akcije) ili eventualno poluparabolici što mi je puno draža varijanta jer mekoća štapa kompenzira pogreške ribolovca i rezultira s manje izgubljenih riba. Ključna točka ovih štapova je njihov osjetljivi vrh koji detektira svaki dodir manjih riba, a zbog jarke obojenosti u sumrak je dobro uočljiv što mu je veliki plus. Kod kupnje ovih štapova treba obratiti pozornost na taj vršni segment duljine cca. pola metra koji mora imati gusto postavljene vodilice (minimalno 5 komada) i to fiksne, a ne klizne. Po pitanju duljine držim se u rasponu od 1.80 m do 2.40 m zbog jednostavnosti korištenja. U zadnje vrijeme se pojavila nova generacija štapova za lov liganja iz broda koji su upravo idealni i za sabiki. U pravilu su to jednodijelni ili dvodijelni štapovi dugi oko 1.80 m sa brojnim i gusto postavljenim vodilicama koncentriranim pri vrhu. Razlika između ovih štapova i već opisanih dugo prisutnih štapova za kančenicu je u tome što su mnogo mekši, poluparabolične ili potpuno parabolične akcije (čitaj: više se savijaju i čine borbu atraktivnijom, a riba rijeđe pada s njih). Odgovarajuća gramaža je kao i kod štapova za kančenicu. Oni bi bili moj prvi izbor, štapovi za kančenicu drugi, mada bi bilo koji štap u tom rasponu dužine i gramaže odradio posao. Izbor role je još jednostavniji, svaka koja prima stotinjak metara strune 0.30 – 0.40 mm će poslužiti. Na roli može biti 50 do 100 metara najlonskog monofila promjera 0.30 mm ili upredenice koja snagom odgovara toj vrijednosti (10 – 20 lbs). Dao bih prednost upredenici zbog manjeg presjeka jer to rezultira manjim odmakom sistema od broda pošto se uglavnom lovi iz neusidrenog broda. Sabiki se zapravo najčešće izvodi priborom koji već imamo za lagani ribolov iz broda. Sam predvez koji je u formi kančenice s različito ukrašenim udicama može se jeftino kupiti u bilo kojoj trgovini ribolovnim priborom, ali se vrlo lako može i izraditi kod kuće. Naime, kupovni predvezi imaju dvije mane; rađeni su sa 4-6 udica (a naši propisi dopuštaju maksimalno 3) koje su toliko podložne hrđanju da propadnu nakon svega 2-3 ribolova. To mi je potpuno ekološki (a i ekonomski) neprihvatljivo pa predveze izrađujem sam. Na taj način mogu biti u okviru propisa s predvezima sa 3 udice, koji su usput i kraći od onih sa 5, zgodniji za kraće štapove i manje se petljaju. Za izradu predveza biram radije deblju strunu, najlonski monofil ili fluorocarbon promjera 0.40 mm. Zvuči paradoksalno, ali čini mi se da kod sabikija bolje funkcionira deblji predvez jer je krući, pa pjoci (prame) stoje praktički okomito na predvez (pod uvjetom da su ispravno privezani). Taj položaj omogućuje bolje kretnje udica, a ujedno onemogućuje petljanje pjoka oko glavne strune predveza što bi onesposobilo udice u njihovom plesu. Čitav predvez promatram kao jedinstvenu varalicu na kraju osnovne strune. Olovo na dnu predveza je stvar osobnog odabira, ali okvirno paše pedesetak grama u nekoj izduljenoj formi da stvara manji otpor prilikom spuštanja i dizanja sistema. Ako se oboji u jarku boju više će privlačiti pažnju ribe u uvjetima sumraka kad se sabiki najefikasnije i koristi. U praktičnom savjetu možete pogledati dvije varijante jednostavnog sabikija koji lovi koliko i kupovni, a traje neusporedivo duže.

SABIKI OD CIJEVČICA

Za izradu najjednostavnije varijante sabikija koristim male nehrđajuće Mustad-ove parangalke veličine 15, steznu cijev promjera 4 mm (koja se stisne na promjer cca. 1.5 mm), olovo od 50 g i vrtilicu. Stezna cijev (kod nas još zvana i termo-tuba ili termo-bužir) je električna izolacija koja se može naći u svim specijaliziranim radnjama električarske opreme. Mislim da je bolja od cjevčica drugih materijala jer se najlakše obrađuje.

Akcija ribolova

Daleko najbolje vrijeme za lov sabikijem je već spomenuti sumrak, kad se jata šnjura i lokardi podižu na pola dna ili do same površine i najintenzivnije hrane. Oslabljeni svjetlosni uvjeti omogućuju nam da ih prevarimo ovim jednostavnim varalicama koje svaki početnik može voditi prvi put primivši štap u ruke. Ovaj period idealnih lovnih uvjeta traje svega pola sata, što je sasvim dovoljno za uloviti pune gradele ako se nalazite na pravom mjestu. Zalazak sunca je trenutak kad treba početi tražiti jata. Ako su se podigla do same površine, možemo ih zapaziti po vizualnim znacima, “igranju” na površini mora, ili detektirati njihovu prisutnost prolaskom površinskim panulama na koje ćemo sigurno dobiti ugriz ako je jato pri površini. Ukoliko se drže na pola dna ili pri dnu, moramo se osloniti na pretraživanje potencijalnih pozicija fishfinderom čekajući da se jato jasno pojavi na ekranu. Kako god da ih tražili, moramo to učiniti brzo, dakle znati unaprijed gdje su otprilike, a to je moguće jedino ako često izlazimo na more i pratimo kretanja jata, ili saznamo gdje su drugi ribolovci/ribari tih dana ostvarili ulove. Za lov sabikijem moramo postaviti brod točno iznad jata i konstanto pogledavati fishfinder jer se brod miče nošen vjetrom, a i riba pliva pa se miče i jato. Kad imamo jato ispod broda možemo spustiti pribor. Obično riba napada varalice prvim prolaskom kroz jato, odnosno dok pribor još tone. Ako se napad ne dogodi, sabiki lagano vučemo nazad prema površini. Ukoliko je riba gusto koncentrirana na određenoj dubini, može se tu zaustaviti pribor i samo podizati gore-dolje u mjestu čekajući ugriz. Nije potrebno oštro trzati kao kod jigginga, blagi pokreti štapa gore-dolje ili jednolično sporo namatanje role sasvim su dovoljni da riba napadne. Kad krene akcija obično se izvlači više riba svakim spuštanjem, a nerijetko budu ulovljene i na svim udicama. Razlog tome je što prva ulovljena riba počne vući pribor i ostale udice za sobom, a time im daje još primamljivije kretnje koje dodatno privlače ostale ribe iz jata, pa se događa svojevrsna “lančana reakcija” koja rezultira višestrukim ulovom. Možemo reći da prva zakvačena riba poboljšava prezentaciju ostalih varalica na naše veliko zadovoljstvo. Ako vas vjetar odnese sa jata jednostavno se vratite ploveći uz vjetar prateći GPS ili obalu do mjesta na kojem ste imali ugrize odnosno gdje fishfinder pokazuje prisutnost ribe. Ta procedura se ponavlja dok se ne smrači toliko da riba više ne vidi varalice, tada prestane uzimati i za taj dan je gotovo. Sabiki obično prakticiram kao usputni ribolov za kraj ribolovnog dana, prije noćnog ribolova ili ljeti na povratku s kupanja. Idealan je ako u brodu imate početnike kojima je to prvi susret s ribolovom jer je jednostavan i ne zahtijeva provođenje dugih sati na moru. Vole ga i pripadnice ljepšeg spola jer nema ješke i prljanja ruku. Pošto većina mojih prijatelja/peijateljica nisu ribolovni zaluđenici, nemaju ribolovno iskustvo ni opremu (nego eventualno dobru volju), obično ih za prvi put odvedem na sabiki i svima se svidi, možda ne toliko da nabave vlastitu opremu i uđu u taj svijet, ali dovoljno da pitaju “Kad ćemo ponovo na ribe?”

SABIKI OD PERLICA