Jadranska tuna na danski način

PRM / Broj 10 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2015.

Christian Moller – Joker i Nicki Haugaard su danski ribolovni fanatici i kolege iz Okuma Teama koji svako ljeto dolaze u Jezera provoditi godišnji odmor uz ribolov tune. Obzirom da su prilično uspješni, a njihovi sistemi i pristup se pomalo razlikuju od domaćih, zaključili smo kako bi se s njima isplatilo odraditi jedan ribolov…

Piše: Dalien

• 

Koliko se Dancima sviđa Hrvatska i ribolov na Jadranu govori činjenica da su prije dvije godine kupili čamac koji cijele godine drže u Jezerima kako bi ih čekao za godišnji odmor. Ova činjenica bi nas trebala učiniti svjesnijim kakvu lijepu zemlju imamo i koliko su bogati naši resursi. Takvih primjera ima napretek.

• 

• 

• 

Njihova glavna taktika je driftanje ili ribolov na srdelu. Tereni na kojima se najviše zadržavaju je duboko more oko Blitvenice koje je prilično popularno i kod naših ribolovaca.

• 

• 

Sve tune puštaju natrag jer im to i propisuje big game dozvola za strance koja ne dozvoljava odnošenje. Činjenica da im o prodaji ulovljene tune ne ovisi egzistencija omogućava im da love prilično opušteni i samim time si dozvoljavaju puno više eksperimentiranja i opuštenosti u ribolovu. Moram priznati da je dan proveden s njima bio jedan od najljepših ribolovnih izleta u zadnje vrijeme. Funkcioniraju kao savršena cjelina gdje se zna točno što tko radi i uz to su savršeno opušteni, cool tipovi.

• 

Nema harpuniranja, nervoze i krvi do koljena

Zadnja faza izvlačenja kad je tuna pod čamcem je kritičan dio kada najčešće struna puca ili ju tune pregrizaju i tu naši tunolovci uglavnom koriste kuke i harpune. Na svim tunolovima na kojima sam dosad bio prisutna je velika nervoza i napetost, a na svoje oči sam gledao ružne scene gdje vlasnici brodova viču na svoje goste jer su im izgubili ribu (??? kuna). Prva stvar koja je ostavila dojam je to što dečki svaku svoju ribu prihvaćaju rukom pod škržni poklopac. Ribu treba malo više pustiti da kruži ispod broda, ali je zato puno izmorenija kod prihvata i nije bilo nikakvih problema. Kažu da u ovoj fazi nisu izgubili niti jednu ribu. Bez obzira na to da li uzimate tunu ili ne, ovaj način prihvata mi se čini puno učinkovitiji i manje dramatičan od harpuniranja. Ova tehnika prihvata tune nije uobičajena na našim brodovima, a čini mi se vrlo učinkovitom, pogotovo kod tuna do 80-90 kilograma koje su najčešći ulov u našem moru.

• 

• 

• 

50LB pribor

Zanimljiv je njihov stav -“Mi smo pribor i ribolov prilagodili manjim tunama jer je 90% tuna koje ulovimo 30-60 kila. Nije da nas velike tune ne zanimanju, ali budimo realni, za većinu riba koje zagrizu 50LB je sasvim dovoljno.

• 

• 

Dvije glavne taktike su freeline – neotežana prezentacija srdele 15-40 metara ispod čamca i postave s balonima na 30 odnosno 60 metara dubine daleko od čamca.

• 

Za freeliner štapove koriste Okuma Makaira 50 LB role sa 50 LB Okuma Makaira štapovima na kojima imaju 400 metara backing dakrona na koje se nastavlja 250 metara 0,80 mm glavnog monofila i 7-10 metara 0,90 mm Savage Gear fluorocarbonskog predveza. Sve terminalne spojeve spajaju krimpovima, a zanimljivo da uglavnom ne koriste Jinkai feedere kako bi im spojevi bili što diskretniji i lakši. Spoj predveza i glavne strune je standardni sa 150 LB kopčom koja ide kroz vodilice. Za štapove postavljene na balon daleko od čamca je isti pribor, samo koriste Okuma Makaira 50 LB Wide Body multiplikatore s većim kapacitetom špule, jer je u startu već skoro 200 metara strune izvan špule.

• 

• 

Tuna bomb

Freeline sistemi našim tunolovcima su dobro poznati, međutim, možda je zanimljivo spomenuti postavu na balon. Sistem počinje s udicom i desetak metara predveza. Kopča za predvez se nalazi u komadu pribora koji se zove Tuna bomb, a radi se o plastičnoj cjevčici dugoj 30-40 cm na kojoj se nalaze olovni prsteni ukupne težine oko 400 grama. Tuna bomb se fiksira gumicama koje kod pritiska popucaju i kad je riba zakvačena on se spušta po predvezu direktno do udice. Osim težine i sprječavanja petljanja glavna funkcija Tuna bomba je sprječavanje tune da pregrizu strunu kod dizanja u čamac i okretanja tune u kritičnoj zadnjoj fazi izvlačenja.

• 

• 

Tuna bomb omogućava korištenje puno tanjih predveza i to mu je glavna prednost.

• 

• 

Nakon tuna bomba se u ovisnosti od željene dubine na kojoj je postavljen mamac postavlja štoper i gumicama se fiksira balon koji ima funciju plovka. Dečki koriste dva štapa za balone, jedan na cca 80 metara od čamca na dubini 30 metara i drugi na 110 m od čamca na 60 metara dubine. Ova dva štapa često pokupe opreznije tune koje neće uzeti pod čamcem. Dublji balon je često vrlo učinkovit kod mirnih dana kad tune nisu voljne izaći skroz do površine, a i čini se da su puno manje osjetljive na predveze na toj dubini.

• 

Circle hook udica

Mislim da je najveća razlika u odnosu na naše tunolovce udica koju dečki koriste. Radi se o Owner Tuna Mutu Circle hook udicama i veličini 4/0-7/0, a uglavnom koriste najmanju 4/0 varijantu.

• 

• 

• 

Ono što izdvaja Circle hook udicu je konstrukcija koja svaku ribu kvači za sam rub usta prilikom napinjanja sistema. Činjenica da svaku ribu imamo zakvačenu za rub usta i da predvez nije u doticaju sa zubima svodi padanja i pregrizanja na minimum minimuma. Dečima je realicija grizeva skoro stopostotna! Manji modeli također su dosta lakši pa imamo puno prirodniju prezentaciju srdele. Omiljen model je Owner Tuna Mutu u veličini 4/0.

• 

• 

Taktike i tehnike

• 

Njihova je filozofija da svaku tunu treba zaraditi i vrlo aktivno ju pokušavaju „nagovoriti“ na griz. Najvažniji komad opreme je definitivno Lowrance Gen 2 Touch 9 chatterploter/fishfinder. Ekran je podijeljen na kartu i 83 khz sonar koji zumira sloj vode 10-80 metara gdje se najčešće pojavljuju tune. Dubine mora na kojima smo lovili su oko 200 metara.

Dečki imaju markiranu svaku poziciju na kojoj su ulovili tunu posljednjih godina tako da otprilike znaju kako se postaviti za drift ovisno o smjeru vjetra. Dva freeliner štapa se otpuste na 20 i 30 metara od čamca, baloni se postave na 30 odnosno 60 metara dubine daleko, sardamat otpušta mirisni trag, a tu i tamo se koja šaka krupnije izrezane srdele baci u more.

• 

• 

Uz naše prekrasno plavo more, miris otvorene pučine i zvuk odbijanja valova od trupa čamca, čovjek se lako opusti…uspavanu idilu u totalnu ludnicu prekida samo jedna rečenica – „Riba na 50 metara!“

• 

Bez obzira na kojoj se dubini pojavi signal tune na sonaru (a najčešće su u sloju 30-70 metara) znamo da kruže ispod broda i vjerojatno kupe brumanu srdelu. Vjerojatnost za griz postaje vrlo velika i atmosfera se pretvara u ludnicu. Odmah se baca još većih komada srdele i potežu se freeline srdele dva-tri metra kako bi se opet pustile da slobodno tonu. Za to vrijeme jedan uzima kantu i šprica površinu vode kako bi imitirao zvuk tune koja na površini rauba na sitnu ribu (ovaj trik također nisam nigdje prije vidio).

Cilj svih ovih radnji je zadržati ili privući tunu da se digne na brum i da uz komade brumane srdele pokupi i onu sa udicom. Nekad je vrlo lako moguće pratiti koliko je tuna pod čamcem i kakvo je njihovo raspoloženje. Recimo, idealna situacija kad su tune raspoložene je da se prvo pojave na 60 metara pa za par minuta na 45, treći put na 30…zzzzzzzz griz!

Kada odmah vidimo ribe na 30-40 metara, griz može biti momentalan jer je to njima dva zamaha peraje (sa 60 metara je tri he-he). Međutim, tune znaju biti vrlo ćudljive i tijekom dana mijenjati ponašanje pa se najčešće pojave i nestanu…ili naprave nekoliko krugova i više ih ne vidimo. U svakom slučaju je sonar svetinja i najčešće vidimo ribe prije griza ili nam barem daju signal se nalaze na tom potezu. S postavama na balone situacija je malo drugačija i oni su kao džoker koji daju ribu kada ih ne vidimo na sonaru, dobro ih je imati u vodi jer ne smetaju štapu uz brod.

Montaža srdele na Circle hook udicu

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

•