JEDNA VEČER – DVIJE TEHNIKE

PRM / Broj 7 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2015.

Piše: Ivan Galzina
Fotografije: Ivan Galzina

• 

Za vrijeme novogodišnjih blagdana malo smo se odmarali i sad sve više navire želja za ribolovom a kako se lignje još uvijek love, iako moram priznati da one nisu moj prioritet, pri pomisli na ukus jednostavno odem ne bih li prevario koju. Zadarski kanal (u kojem i najčešće lovim lignje) nije njima previše bogat pa se tako ulov od samo nekoliko komada može smatrati dobrim. Dočekao sam da se lijepo vrijeme poklopi zajedno sa slobodnim pa sam odlučio otići u jedan „dupli kombinirani zimski ribolov“, dupli u punom smislu riječi obzirom da se radi o dvije potpuno različite tehnike ribolova, lov glavonožaca i lov riba. Odlučio sam u sumrak otići uloviti pokoju lignju te nešto kasnije, po punom mraku iza 19 sati, prebaciti se na ribolov sa štapom sa obale s ciljem da ulovim koju ovčicu, fratra ili oradicu kako bih upotpunio pravi nedjeljni ručak.

• 

U sumrak na sigurno

• 

Na poziciji za lignje koja me dosad nikad nije ostavila praznih džepova došao sam u sumrak nešto prije 17 sati, naravno, u dobrom društvu. Kako je more bilo izrazito mirno odlučio sam ne bacati sidro nego samo lagano „češljati po brakiću“ koji i nije tipičan brak obzirom da je vrlo mala razlika u odnosu na dno, ali ipak zadržava sitnu ribu poput menula i bugava pa se tu lignje dolaze hraniti iz zasjede. Odlučio sam spustiti vrlo jednostavan i klasičan sistem s peškafondom i jednom do dvije skosavice te podići svega pola metra od dna kako peškafondo ne bi lovio travu. Od skosavica najčešće koristim kombinaciju japanskih Yo-Zuri i vrlo dobrih „DTD“ skosavica hrvatskog porijekla, dok peškafonde koristim od više proizvođača, već spomenutog „DTD“-a, „Male ribice“ te riječke „Balerine“. Uvijek uz sebe imam veći broj skosavica da kad bih ulovio toliko liganja bio bih vrlo zadovoljan ulovom. Često znam mijenjati kombinaciju i probavati neke nove modele, ali, kao i svaki ribolovac, imam favorite.

Kad je boja skosavice u pitanju, tu imam jednostavnu taktiku, uvijek spustim bijelog glavoča koji kad se smoči poplavi ili narančastu klasičnu mrkvicu. Sistem gotovo da uvijek napravim u brodu jer se sastavi za svega nekoliko minuta i nije ga potrebno mijenjati. Prvu skosavicu podignem 80 centimetara od peškafonda ili olova, ako se radi o kamenitom tlu ili pak visokoj posidoniji, a drugu skosavicu svega 30 centimetara iznad prve. Skosavice montiram na malu vrtilicu s kopčom koja se nalazi na predvezu jer nekad tijekom lignjolova znam u više navrata mijenjati boju i veličinu skosavice pa je na ovaj način izmjena gotova u svega nekoliko sekundi. Kako sam na poziciju došao u sumrak nije bilo vremena za puno taktiziranja već je skosavica morala što prije biti u moru jer je bilo najbolje vrijeme da se lignja ulovi. Poučen iskustvom Frane, pravog zadarskog mahera u lovu liganja, o kojemu ću vam još svakako pisati, kao i o njegovim tehnikama lova, nedugo nakon prvog spuštanja ulovila se prva lignja. Gledajući Franu u jednom od naših lignjolova primijetio sam kako on točno upola manje puta skosne od mene te samo laganim pomakom kažiprsta nježno ljulja skosavicu, a kontrom samo ocijeni da li se zakvačila ili ne.

• 

Moram priznati da mi se ta taktika puno puta pokazala dobitnom. Nakon nekih dvadesetak minuta od prve lignje Frane je ulovio malu sipicu koju je odmah i pustio, a nedugo zatim ulovili smo još nekoliko liganja od nekih dvadesetak deka te smo odlučili da nećemo paliti feral već da idemo na drugu tehniku ribolova kako bismo upotpunili ribolovnu večer.

• 

• 

Izbor terena za noćni ribolov

Kako zimi u plićaku riba nije nešto posebno aktivna treba odabrati dobar teren za koji znamo da kad se po noći more smiri riba dolazi u potrazi za pokojim crvićem ili račićem kojeg su valovi iskopali, a to su uglavnom plići tereni na divljim plažama koji su sastavljeni od kamena i pijeska. Baš na jednu takvu poziciju udaljenu svega pet minuta od strogog centra Zadra odlučio sam se i obzirom da sam ljeti upravo tu ronio i vidio dosta ovčica i fratara. Iako se sad radi o puno hladnijem vremenu nadao sam se da će se isto dati prevariti pokoja ovčica, oradica ili fratar. Teren je dosta plitak i prvih tridesetak metara je čisti pijesak a nakon toga postaje malo čvršći i kamenitiji.

• 

• 

Takve plaže udaljene od gradskog prometa najdraži su mi izbor jer ne prolazi puno ljudi, a najčešće nema ni najvećih neprijatelja nas noćnih ribolovaca sa obale – kaića za noćni lov ostima koji prolaze vrlo blizu obale pa postoji mogućnost da propelom posijeku upredenicu ili najlon na roli. Polegnute plaže idealne su za izvlačenje ribe jer nije potrebno koristiti opraru – sak već ribu jednostavno nasučete na suhi dio. Kako se riba noću dolazi hraniti bliže obali nije nužno ni postizati velike daljine prilikom zabačaja, pogotovo ako, poput mene, ovom slučaju poznajete strukturu dna pa ciljate na sigurno.

• 

Izbor ješke

• 

Osobno smatram da je ješka presudna u svakom ribolovu, jer ponekad i sa loše izrađenim predvezom svježom i pogođenom ješkom možete ostvariti dobar ulov, dok ponekad i s vrhunski napravljenim predvezom ali lošim odabirom ješke jednostavno ne ulovite ništa. Za noćni ribolov najradije biram crve, bilo da se radi o velikom crvu ili nešto manjima poput koreana, bitno je da se radi o živom crvu, iako i svježi odnosno živi gamberi mogu poslužiti kao dobar izbor. Crvi uz svoj intenzivan miris imaju još nekoliko bitnih funkcija što ih stavlja na prvo mjesto ješke za noćni ribolov. Svojim neprestanim migoljenjem na udici privlači pažnju ribi pa gotovo da ne postoji nijedna riba na dnu koja neće doći i pogledati o čemu se radi. Isto tako, možda i najvažnija funkcija crva je u njegovoj boji kože, odnosno presijavanju boje koja noću, naročito pod mjesečinom, svjetluca u moru i dodatno privlači ribu. Za ribolov ovčice najbolje mi se pokazao crv korean do kojeg i nije baš jednostavno doći, pogotovo u zimskim mjesecima obzirom da se najčešće moraju naručiti iz Italije, ali u nekim boljim trgovinama ribolovne opreme može se naručiti. Ukoliko ćete ribolov obavljati pred sumrak i većim dijelom po danu, isti taj korean neće imati funkciju kao po noći jer će ga manja riba napasti, njegovi mirisni sokovi će jednostavno iscuriti i neće dočekati ugriz željene ovčice ili orade.

Predvez za noćni ribolov

Da je predvez važan u ribolovu to se svatko uvjeri kad proba nešto novo i bolje od onoga što inače koristi. Smatram da u noćnom ribolovu sa polegnute obale predvez dužine piceva ispod 70 centimetara jednostavno nije lovan. Za takav ribolov najčešće koristim dvije udice i svaki pic dužine do jednog metra kako bih pokrio što veći dio terena i bio nenategnut prilikom ugriza ribe koja je izrazito oprezna u tim situacijama. Noću fluorocarbonski najloni imaju manju ulogu iako mi natjecatelji nikad ništa ne prepuštamo slučaju tako da je u ribolovu flourocarbonski najlon uvijek prisutan čak i u privatnom ribolovu. Obzirom da se lovi noću za osnovu stavim običan monofil koji je u principu nešto i jači od flourocarbona pogotovo kad se radi o čvoru i učestalom habanju od dno. Kako sam i napisao da se teren dijeli na dva dijela, odnosno kamen i pijesak, odlučio sam loviti sa dva štapa i to jednim zabačenim na pijesak a drugim na kamen. Predvez za pijesak je duži od predveza za kamen jer nema straha od zapinjanja tako da predvez s kojim lovim na kamenitom terenu ima piceve dužine 70 centimetara kako bi smanjio rizik od zapinjanja, pogotovo šuljanja najlona po dnu prilikom izvlačenja ovčice koja uvijek vuče prema dole. Prvi štap s dužim predvezom zabacujem vrlo blizu obale na pješčani dio i za to koristim petmetarski Maver Elite teleskop do 100 grama.

• 

• 

On je savršen za lov na pijesku do 70 metara jer je optimalno olovo za njega do 80 grama i može jako lijepo zabaciti, a također jako dobro amortizira udarce ribe te smanjuje rizik od ispadanja. Olovo na tom štapu stavim nešto lakše od 60 grama točno koliko je dovoljno da ne nosi cijeli predvez i da sve lijepo legne na dno. Drugi štap je dosta jače gramaže i najčešće je trodijelan kako bih bezbrižno zabacio na željenu daljinu i čupao predvez u slučaju da zapinje. Za ovaj ribolov uzeo sam Quantumov štap World Champion i nešto deblju osnovu kako bi izdržala šuljanje po oštrom kamenju i zabačaj sa olovom od 120 grama. Debljina osnove za ovakav predvez ne bi smjela biti tanja od 0,35, a ja koristim Fendreel 0,40. Debljina piceva u oba slučaja je bila fluorocarbonski najlon debljine 0,21 a najčešće koristim Seaguarov FXR. Noću boja olova nije od presudne važnosti, ali obzirom da gotovo i nemam nebojana olova, koristim crveno bijelu kombinaciju. Udice moraju biti tanke, ali i čvrste kako ne bi puno oštetile crva. Stoga za takav noćni ribolov najčešće koristim Sasame wormerice, a veličinu prilagodim željenoj lovini (svakako ne ispod broja 5).

• 

Kombinacija izbačaja

Kako sam prvi štap zabacio na nekih dvadesetak metara od obale naješkan velikim koreanom, vrlo brzo je uslijedio ugriz i ulov lijepe salpe od skoro pola kilograma. Kako mi je draži izbor ipak ovčica, zabacio sam dvadesetak metara u desno jer salpe se skoro uvijek formiraju u jata, a noću se na takvim pozicijama ulovi i nekoliko komada iz istog jata pa onda sramežljiva ovčica i nema neku priliku da dođe do crva. Na štapu koji sam zabacio na nekih osamdesetak metara redaju se ugrizi sitne ribe, što i nije čudo jer kamenit teren je pravi mali raj za sitnu ribu ali opet i dobra naznaka da riba radi. Nakon drugog ugriza na štapu koji je zabačen na pijesak pojavila se i prva lijepa ovčica od nekih četrdesetak deka pa sam naravno zabačaj ponovio na istom mjestu.

• 

• 

• 

U ovakvom ribolovu puno bolje se pokazao najlon namotan na kalem role te nije poželjno držati štapove napetim, već visoko podignute na stalku uz blagi luk na najlonu. U idućih nekoliko zabačaja na kamenitiji dio redali su se manji fratri, ali to i je svrha ribolova sa dva štapa – da u isto vrijeme lovimo na različitim strukturama dna i istražujemo koji će teren dati više ribe. Prilikom izvlačenja ribe s kamenitog terena potrebno je štap podići visoko kako riba ne bi šuljala predvez po dnu i kako bismo izbjegli kvačenje predveza. Ovisno o tome kolika je koncentracija sitne ribe morate i mijenjati ješku, jer crv je relativno čvrsta ješka, ali sitna riba ipak pojede ono najukusnije i najčešće ostane samo koža. Ako ješkate koreana svakako koristite tanku iglu sa šupljim završetkom jer ćete tako najmanje oštetiti crva i duže će ostati živ na udici. Nakon nekoliko ovčica, fratara, salpi i oradica, uz prethodno ulovljene lignje, možemo reći da je ribolovni dan, odnosno večer, uspješno okončana i to dvjema tehnikama u kojima je vrlo važno strpljenje koje se na kraju uvijek isplati.

•