Jigging manija u Istri

PRM / Broj 7 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2015.

Piše: Željko Vedernjak

• 

Prve susrete s vertical jiggingom imao sam još prije nekoliko godina dok sam radio na big game charteru. Lovili smo teškim priborom i velikim jigovima oko dubinskih brakova, gdje su se prosječne dubine kretale od 50 do 80 m. Koliko god ta tehnika bila uspješna i koliko god velikih riba ulovili s njom, moram priznati da mi baš i nije “legla”, prvenstveno zbog vrlo česte pojave koju rijetko tko spominje u svojim pričama – kronične upale mišića! Ukratko, taj stil ribolova izbjegavao sam kad god sam mogao koristiti neku drugu tehniku i jednostavno sam ju prekrižio te svoje jigging štapove i role prilagodio za panulu i bulentin. Od tada pa sve donedavno cijela ekipa, uključujući i mene, imala je još par pokušaja laganog shore jigginga, ali bez pretjeranog uspjeha i ta tehnika se kod nas svela na nošenje par manjih jigova u ionako prekrcanoj kutiji s varalicama, ali bez stvarnog korištenja. Znam da love, znam da je to super tehnika s kojom se može isprovocirati riba i kad neće gristi na klasične sisteme, ali kad bih se sjetio Blitvenice i nebrojenih sati provedenih u jiganju, instantno me drmnuo PTSP i odmah bih zamijenio jig nekom drugom varkom. Uh, kakva greška! Ono što se počelo događati ove zime opet me natjeralo, a bome i ostatak ekipe, da totalno promijenimo mišljenje i opustošimo zalihe light jigova u najbližim ribičkim trgovinama. Zašto? Prvenstveno zbog majstora Čede i njegovog poznavanja terena u akvatoriju ispred Pule i Fažane. A kako smo došli do toga? Bio je to samo još jedan od klasičnih odlazaka na panulu palamida…

• 

• 

• 

Kako, gdje i zašto?

Prvi puta kad su Pavić i Kizo krenuli sa mnom kod Čede u goste, bili su toliko nabrijani na velike palamide da sam ih odlučio smjestiti na krmu broda i pustiti da u miru love i izguštaju se u drilu tih borbenih riba. Isplovivši ispred Fažane, Čedo i ja smo pogledom tražili jata galebova i raspoložene palamide, dok su ova dvojica već ispuštala varalice iza broda. Brzo smo ih našli i u dva dobra đira preko jata i zujalice na rolama su proradile. Klasika, u sljedeća dva sata pokupili smo još par komada, a onda su se jata počela razbijati i palamide su se raspršile po cijelom akvatoriju, te ih se tu i tamo moglo vidjeti u manjim jatima kako raubaju po inćunima. Čim smo se približili jatu, zvuk motora koji prelazi preko njih bi ih preplašio i odmah bi zaronile ne obraćajući pažnju na naše varalice. Kopajući po kutiji s varkama našao sam par starih Ron Thompson Herring Jiggera i Savage Gearovih Psycho Spratova i odlučio promijeniti taktiku. Pavić i Kizo su ostali na krmi sa spremnim jigovima, dok sam se ja popeo na povišeno mjesto na pramcu broda i navigao Čedu prema palamidama. Taktika je bila vrlo jednostavna – ful gas prema jatu koje rauba i na nekih pedesetak metara od njih gašenje motora kako bismo bešumno uklizili što bliže raspoloženim palamidama.

• 

• 

• 

S relativno laganim priborom jigove teške 28 i 40 g bez problema smo mogli plasirati na daljine i preko 50 m, a tek onda je krenuo show program. U jednom trenutku smo sva trojica drilali. Tu nije bilo prevelike filozofije i taktike povlačenja. Palamide su naše jigove primale i u propadanju i prilikom konstantnog povlačenja, a i dok smo jigali kao sumanuti. Nažalost (ili na sreću), ganjanje s palamidama nam je prekinula nadolazeća nevera pred kojom smo se morali skloniti u zavjetrinu u fažanski kanal. Čekajući da oluja prođe dečki su složili sisteme za ribolov na postavu dok smo Čedo i ja ćakulali prateći konfiguraciju dna na sonaru. Ono što me najviše zaintrigiralo je bio razgovor o jatima zubataca koji su se napokon vratili u Istru nakon višegodišnje suše. Prijelazi brakova preko kojih smo driftali držeći se zavjetrine bili su relativno plitki – prosječne dubine od osam do nekih petnaestak metara. Na komade velikog morskog crva grizli su samo mali arbuni i standardni knezovi i pirke. Iz čiste znatiželje sam opet otišao na pramac kako ne bih smetao dečkima iza i počeo bacati R.T. Herring Jiggera od 28 g. Zbog male dubine nisam radio klasični vertical jigging nego sam jig bacao što dalje od sebe, pustio ga da potone do dna i cimao ga s kratkim trzajima vrhom štapa po par metara i opet puštao da potone, držeći rolu zatvorenom. U prvih par zabačaja osjetio sam lagano kvrckanje po jigu neposredno uz dno, ali svi pokušaji kontre bili su neuspješni. Aha – tu smo! Promijenio sam jig na kojem je dotad bila assist hook vezana na Gosenovom kevlaru jačine 60 lb i uzeo SG Psycho Sprata s montiranom trokukom na kraju varalice. Prvi zabac – šus u prazno i u ponovnom napadu dok je jig propadao kontra u tvrdo! Nakon kratke i oštre borbe na površini se ukazao – fratar? Ma ne, sigurno je trefer. No, kad sam u idućih desetak zabačaja oko vrha braka na nekih devet metara dobio još dva fratra, kantara i malog zubačića, i dečki su se preorijentirali na jigove vadeći ribu za ribom. Bilo je tu i pirki, knezova, arbuna i kantara, a najviše malih zubataca koje smo naravno pažljivo puštali. Tek smo onda skužili učinkovitost light jigging tehnike u ribolovu na sparide. Ribolov smo zbog sve goreg vremena ipak morali prekinuti, ali već idući vikend pojavili smo se naoružani dovoljnom količinom jigova i odlučili se posvetiti samo toj tehnici. Show!

Nepredvidivost light jigginga

Ovom tehnikom ulovili smo skoro sve pridnene vrste. Bljeskanjem i zavođenjem u pokretu, mali jigovi isprovocirat će napade i riba koje inače nisu grabežljive. U neobične ulove možemo ubrojiti i ovu Pavićevu lignju koja je primila usred bijela dana prilikom vrlo agresivnog i brzog povlačenja za zubace na braku čiji je vrh bio na nekih dvadesetak metara dubine. Ne znam što bih prije spomenuo – navodi se da je lignja strašan predator, a ja bih dodao da je light jigging strašna tehnika koja lovi sve!

• 

• 

Taktika i tehnika povlačenja jigova za sparide

Kada smo odabrali mjesto ribolova (čitaj, kada nađete brakove preko kojih se možete puštati po struji) i pripremili opremu i varalice, moramo odlučiti koju tehniku privlačenja koristiti. Prednost malih jigova je ta što su efikasni kako god ih povlačili, no postoji nekoliko tehnika koje se mogu isprobati kako bi skužili koje su u tom trenutku najbolje. Najklasičniji način povlačenja koji najprije isprovocira ribu je tzv. “zub pile”. Kad varalica takne dno, lagano ju vrhom štapa odižemo da čini male amplitude. Brzina privlačenja i učestalost trzaja najviše ovisi o vrsti koju želimo uloviti, no mogu reći da je lagano privlačenje bez prejakih trzaja najefikasnije za sparide. Zapravo, ribe poput šarga, kantara ili arbuna teško će napasti varalicu ukoliko se ona ne kreće sporo. Druga tehnika koja je veoma efikasna (npr., u lovu zubaca) je brzi twiching, gdje radimo duže i brže trzaje s kratkim pauzama u kojima će dental stići do varalice i napasti ju. Važno je zatvoriti preklopnik role čim varalica padne u more iz više razloga.

• 

Najviše zbog toga što možemo imati udarac ribe dok je varalica u propadanju, jer tada ne gubimo mogućnost pravovremene i jake kontre, a u drugom slučaju zbog tzv. „trbuha“ koji bi se u protivnom stvorio, što nam uvelike onemogućava da pravilno vodimo naš jig. Ukoliko lovimo zubace koji se nalaze na dnu, najvažnije je da nam je kočnica role dobro podešena, tj. zategnuta što je više moguće, ovisno o nosivosti upredenice, jer ne smije ribi dati šansu da se da u bijeg i potraži kakvu rupu ne bi li se u nju zavukla. U ovom ribolovu vam definitivno savjetujem da se promijene assist udice koje su inače premale, loše kvalitete i jako brzo oksidiraju. Treba zamijeniti i kevlar kojim je vezan assist hook ukoliko mislimo loviti ribe poput zubaca koji stavljaju našu opremu na težak test. Treća tehnika je direktno vezana uz izbor ribe koju želimo loviti. Naime, nije jednostavno odlučiti se želimo li loviti sparide ili krupnu ribu. Ova dilema je direktno vezana uz odabir “armanja” jigova koje koristimo. Ako smo koristili assist hookove imali smo vrlo mali postotak realizacije u odnosu na napade raznih vrsta sparida na koje smo naletjeli. S druge strane, koristeći trokuke vrlo smo dobro lovili manje vrste sparida, ali smo isto tako izgubili poprilično velik broj (pretpostavljam) zubataca i ostalih većih grabežljivaca koji su nam se nakon duže borbe na kraju otkvačili pod brodom. Mala usta šaraga, arbuna, kantara ili pagara naprosto nisu u stanju progutati velike assist udice, dok se borbeni grabežljivci poput dentala jednostavno ne mogu zadržati na manjim trokukama kojima opremamo jigove. Iskreno, još nismo do kraja riješili taj problem. Solomonsko rješenje do kojeg smo došli je da na novim pozicijama u prvim zabačajima lovimo s većim jigovima opremljenim assist udicama i ako u prvih desetak zabačaja nismo imali veliku ribu, preorijentiramo se na manje jigove opremljene trokukama.

• 

• 

Četvrti i najuniverzalniji način povlačenja jigova nema veze s vertical jiggingom. Taj način povlačenja koji je usavršio naš Kalamarko Pavić najsličniji je jiganju smuđa silikoncima na velikim rijekama poput Save, Drave ili Dunava. Kad dođete na vrh braka i kad vas struja odnese prema dubljem, zabac mora biti oko ili preko vrha braka. Preklopnik role se odmah zatvara kontrolirajući jig koji tone prema dnu i, ako riba ne napadne jig koji propada, pušta ga se do dna. Oštrim trzajem uz istovremeno namatanje upredenice na rolu, jig se odigne 1,5 – 2 m iznad dna te se pusti uz nategnutu upredenicu da polako tone nazad. To nije lako izvesti uz jaku struju i brzo driftanje, ali u tim slučajevima smo dobili najviše grizeva upravo dok su mali, lagani jigovi lelujavo padali prema dnu.

• 

• 

Kako naći dobre pozicije za light jigging?

Bez sumnje idealan scenarij za light jigging ribolov su stjenovita priobalja, brakovi i duboki tereni podložni valovima koje često posjećuju mnoge riblje vrste koje možemo uloviti ovom tehnikom. Istina je da nam duboka mjesta nude veću mogućnost ulova, no ne smijemo zanemariti ni terene mješovitog dna na kojima dubina ne prelazi deset metara jer i ovdje možemo imati veoma zanimljive ulove, što se i nama u Istri vrlo dobro pokazalo. Da bismo imali uspjeha u ribolovu ovom tehnikom, važno je da dobro poznajemo dno na mjestu na kojem lovimo, jer loša strana stjenovite obale je ta da sve rupe više-manje izgledaju isto i tu je osim metodom pokušaja i pogreške vrlo teško pronaći ribu. Na ovakvim mjestima najčešće se odabiru stijene i puntali koji su najpodložniji utjecaju morskih struja i mijenama plime i oseke. Znači, što više informacija skupimo o mjestu na kojem lovimo, to će ribolov biti uspješniji (ili jednostavno imamo dobrog vodiča poput našeg Čede). U cjelini, najbolja su mjesta velike podvodne stijene ili druge strukture koje se naglo uzdižu s morskog dna. Drugi faktor kojeg moramo uzeti u obzir je vrsta ribe koju želimo uloviti. Jedna od mogućnosti je ta da se odlučimo na stjenovitu zonu koju ne poznajemo baš najbolje i tu iskušamo svoju sreću. Riblje vrste koje možemo uloviti ovom tehnikom znaju biti veoma različite ali često i mi moramo prilagođavati taktiku i mijenjati varalice.

• 

• 

• 

Poznavanje ribljih vrsta i staništa na kojima pojedina vrsta obitava od ogromne je važnosti kada tražimo mjesto na kojem mislimo loviti. Inače, sa malim jigovima možemo uloviti gotovo sve riblje vrste i gotovo svugdje. Kasna jesen i zima su najbolji periodi za lov zubaca i krupnih sparida a i to je zasigurno jedno od najboljih perioda za ribolov u našem priobalju jer se u to vrijeme mogu uloviti mnoge vrste riba poput šargi, ušata, kantara, pagara i arbuna koji su sada dalje od obale i grupirani su oko brakova koje posjećujemo. Kada ih pronađemo pomoću sonara, u ovom su periodu najagresivniji prema našim varalicama. Moram napomenuti, kada govorimo o sezonama boljim ili lošijim za ribolov određene vrste riba, ključan je pravilan odabir tehnike i varalice, jer ribe tijekom sezona mijenjaju svoje prehrambene navike kao i plijen (ovisno o sezoni, hrane se onim što im je dostupno). Na primjer, šarge uspješno možemo loviti upravo sada, dok ih je početkom ljeta teško prevariti jer im se hrana bazira na malim beskralježnjacima na dnu i tada su lakše ulovljivi nekom drugom tehnikom ribolova, recimo klasičnim ribolovom na postavu. Ribolov sparida s malim jigovima se odvija danju i gotovo sve vrste riba koje možemo uloviti ovom tehnikom hrane se isključivo danju. Naravno da ima iznimaka poput zubataca i orada, vrsta koje se normalno hrane i danju i noću, a najbolji period dana za prakticiranje ove tehnike je zora i sumrak, dok se na dubokim mjestima može loviti i tijekom cijelog dana. Vremenske prilike su jedan od osnovnih uvjeta za dobar ribolov bilo kojeg tipa. Idealni uvjeti ovise o ribljoj vrsti koju želimo uloviti, no po osobnom iskustvu smatram da su idealni vremenski uvjeti sljedeći: oseka s vjetrovima iz južnog kvadranta, oblačno nebo i nizak atmosferski tlak. Ribe poput kantara, pagra i arbuna, koje se najčešće hrane na dnu, preferiraju mirno more, stabilno vrijeme i sunčane dane, dok su vrste poput šaraga, ušata i plave ribe poput palamida ili velikih lokardi i šaruna koje se hrane bliže površini, mnogo aktivnije kada je more uzburkano s nadolazećom olujom, oblačnim nebom i u vjetrovitim danima. Zubatac je vrsta kojoj su tipična duboka mjesta, no ne ustručava se dignuti i na površinu ako ima potrebu.

• 

• 

Oprema

Odabir idealne opreme za ovu tehniku ribolova ovisi u svakom slučaju o težini jiga (čitaj dubini) koji želimo koristiti i u kojem pojasu mora želimo loviti. Za korištenje manjih varalica težine 15 do 40 g težine na mjestu gdje se razbijaju valovi i gdje je mala dubina bit će nam dovoljni lagani varaličarski štapovi od 15 – 50 g težine bacanja, brze akcije i rola veličine 4000 ili manja. Da bismo mogli pravilno voditi s ovakvim tipom varalice (koja iziskuje osjetljivost i potpunu neistezljivost) neophodna nam je uporaba upredenice. Dobra upredenica nosivosti 15 lb i duži predvez od fluorocarbona debljine od 0,25 – 0,30 mm će biti i više nego dovoljno za borbu s većinom riba koje obitavaju u priobalju. Mi smo koristili Gosenove Multicolor i nove Mustadove žute šest-nitne modele. Za ribolov jigovima od 20 – 60 g, na dubinama većim od 10 – 15 m, moramo koristiti drugačiji tip opreme, u praksi, potreban nam je jači, ali ne previše krut štap. Idealni su modeli štapova za shore jigging, akcije regular ili regular-fast. Radi se o štapovima čiji je blank progresivne akcije, s velikom rezervom snage u donjem dijelu štapa, ali s dosta brzom špicom. Ovo nam omogućava da daleko zabacujemo te pravilno vodimo i najteže varalice bez da vrh štapa pati. Ovdje smo koristili rolu veličine 4000 ili veću s namotanom upredenicom nosivosti 20-35 lb i predvezom od fluorocarbona poput Okuminog Seamaxa debljine 0,30 – 0,39 mm.

• 

• 

• 

Kako najbrže i najlakše navezati assist udice?

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Ovakva kombinacija osjetljivosti i snage je odličan kompromis za borbu s velikim ribama, ali i uživanje u borbi s ribama male ili srednje veličine. Od boja jigova savjetovao bih vam prije svega bilo kakvu kombinaciju plave, žuto/bijelu, narančastu/crvenu ili potpuno bijelu, no nemojte izbjegavati ultra jake boje jer u nekim su situacijama itekako lovne. Najčešće se koriste varalice težine 20, 30, 35, 40 i 50g, ovisno o opremi kojom lovimo i dubini na kojoj želimo loviti. Pribor nisam previše nabrajao jer smo mi koristili štapove i role koje inače koristimo za varaličarenje i nisu striktno “jigging” modeli, ali su cijeloj našoj ekipi i više nego dobro poslužile Okumine RTX-ice 4000 i štapovi poput Alpsa 7-28 g, Sakurinog Shinjina ili Savage Gearovih Buswackera težine do 60 g. Što će se tek dogoditi kada na iste terene dođemo sa Kabura i Inchiku varalicama? Čitajte u sljedećem broju Praktičnog ribolova more, pozdrav!

Kome se obratiti za ribolov u Fažani?

Ako se želite upustiti u avanturu ribolova u fažanskom kanalu i oko Brijuna, slobodno se možete obratiti našem domaćinu Čedomiru Kostešiću – Čedi na njegovom Refulu imena Ruža Hrvatska koji ima registrirani ribarski obrt i vodi ljude u ribolov. Čedo će vam uvijek rado dati informaciju o tome gdje i koja riba radi te pomoći u nabavi mamaca.

Čedomir Kostešić – Čedo 098/131-6434