Carevi dubina

PRM / Broj 7 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2015.

Najbolje su mi se pokazale mikrolokacije kao što su mala uzdignuća, odnosno razbacane grote na dubokom i ravnom terenu, tj. na dubinama između 70 i 90 metra….

Piše: Mihovil Vudrag

• 

Ribolov blakardom (po šibenski) odnosno buletinom je prvi oblik ribolova s kojim sam se susreo u životu i zbog kojeg je počela moja opsesija ovim sportom. Godinama sam tako lovio arbune, bugve, bilice, modrake i slične riblje vrste dok nisam krenuo u ribolov s poznatim šibenskim meštrom Hrvojem Zaninovićem. Hrvoje (osim što uspješno lovi sve riblje vrste) jedina je osoba za koju znam da ciljano lovi zubace krunaše blakardom i jako mu dobro ide. Zubatac krunaš je poprilično neobična ciljana lovina i zbog toga sam odlučio napisati neka svoja iskustva o ribolovu ove prekrasne ribe.

Zubatac krunaš je riba koju često zamjenjuju s pagrom, a manje primjerke zubaca krunaša često nazivaju i pagrom barjaktarom zbog izdužene šipkice leđne peraje. To je krivo jer pagar barjaktar je vrsta za koju nije ni potvrđeno da obitava u Jadranskom moru, a i popriličnu drugačije izgleda u odnosu na mladog krunaša. Pišem mladog zbog toga što krunaši nakon 3-4 kg odbace taj dio leđne peraje i odrasli mužjaci krunaša dobiju grbu odnosno “krunu” po kojoj su i nazvani. Također, krunaš se od pagra razlikuje i po zubima, krunaš ima očnjake oštre kao i običan zubatac, dok pagar ima očnjake i kutnjake. Osim toga, mogu se razlikovati i po boji na repnoj peraji. Zubatac krunaš ima izrazitu svijetlo plavo boju na kraju donjeg dijela repne peraje, dok pagar tu boju ima na donjem i gornjem dijelu peraje.

• 

Ribolovne pozicije

Radi se o ribi koja ne obitava na čitavom području Jadrana već ju nalazimo u južnom i dijelovima srednjeg Jadrana. Šibenski arhipelag je na moju sreću izrazito bogat ovom vrstom, pogotovo krajem ljeta i početkom jeseni kad se love najveći primjerci. No to ne znači da ga se može svugdje uloviti. Da bismo pronašli dobre ribolovne pozicije trebamo se itekako potruditi, a nekad i imati malo sreće. Njega uvijek (za razliku od običnog zubaca) tražimo na dubljim pozicijama i ja nikada nisam ulovio ovu ribu pliće od šezdesetak metara dubine. Također, po mom iskustvu, najbolje su mi se pokazale mikrolokacije kao što su mala uzdignuća, odnosno razbacane grote na dubokom i ravnom terenu, tj. na dubinama između 70 i 90 metara. Naravno, ulovio sam ih na nekim dubljim brakovima, stepenicama i zidovima, ali takve mikrolokacije su mi se najbolje pokazale.

• 

Za ovaj ribolov najvažnije je imati dobar fishfinder, a po mogućnosti i gps uređaj. Novi “combo” uređaji su odlični za ribolov, jer kombinacija plottera i fishfindera je od najveće pomoći u ribolovu, osim ako se ne želite orijentirati po okolnim markerima na kopnu ili otocima.

• 

Ja koristim Lowrance HDS 7 Touch uređaj s kojim sam jako zadovoljan, pogotovo zbog jednostavnost korištenja. Da bismo pronašli male prijelaze dubine ili nakupine kamenja na većim dubinama jačina sonde je izuzetno bitna. Koristim sondu jačine 600 W koja u cijelosti ispunjava sve moje zahtjeve koji su mi potrebni za ribolov. Pozicije uglavnom tražim izvan vanjskih otoka ili među njima na način da sistematski pretražujem određeni teren koji mi se čini interesantan vozeći brzinom između tri do šest nautičkih milja. Može se i brže voziti, ali mislim da ovako dobijem precizniju sliku terena, odnosno manje su šanse da preskočim neki interesantni dio. Jako je važno dobro poznavati svoj fishfinder i u glavi si slagati sliku terena preko kojeg prelazimo. Pri traženju pozicija uglavnom podijelim ekran na dva dijela, na jednom mi je prikaz fishfindera sa frekvencijom sonde od 50 Hz kako bih vidio širi prikaz terena, a na drugom mi je karta. Na drugom “prozorčiću” gledam trag broda i pokušavam ga držati što pravilnijim, jer ako bez veze šarate puno više vremena izgubite na pregled terena nego pri jednoličnom gore-dolje prelaženju tj. vožnji.

Kada nađem zanimljivu poziciju ukucavam GPS točku te opciju sonde prebacujem na 200 Hz kako bih gledao dno uže oko broda. Nakon što nađem tu poziciju na 200Hz prvotnu točku brišem i novu, precizniju upisujem. Naravno, ima opcija da odjednom imate otvorena tri “prozorčića” , kartu i dva od sonara, tj. 200 Hz i 50 Hz, ali mislim da je to ipak bolje za malo veće uređaje, jer na manjima nije dovoljno pregledno. Jedna od najvažnijih opcija je zumiranje dna odnosno pregled dubine skroz uz dno, tu najbolje vidite strukturu i sastav dna. U početku ju nisam koristio i gledao sam uglavnom dubinu, ali kad zumirate dno vidite da na pozicijama gdje dubina skače sa npr. 85 na 83 metra, lijepo se ocrtavaju grote ili stepenice koje su jako interesantne za ribolov. Kad sonar nije zumiran takva mjesta niti ne primijetite zbog toga što je na većim dubinama prikaz na ekranu bez zumiranja skoro ravna linija. Kada na takvim mjestima vidite oblake sitne ribe iznad dna možete biti gotovo sigurni da su carevi u blizini. Nerijetko mi se znalo dogoditi da nađem takvo mjesto i da ne vidim sitnu ribu, ali drugi put kad bih se vratio i sitna riba bi se vidjela na sonaru, imao sam odličan ribolov.

• 

Oprema i mamci

Za ovaj ribolov potrebno je imati jak i pouzdan pribor, jer se radi o ozbiljnim ribama i dubinama na kojima se lovi. U početku sam počeo loviti sa većim stacionarnim rolama, ali sam ubrzo prešao na multiplikatore i oduševio se njima. Lovim sa olovima minimalne gramaže 120 g pa naviše, što ovisi o dubini, korentu i da li se radi o ribolovu iz usidrenog ili neusidrenog plovila. Bez obzira kakve ribe lovili, kada stalno izvlačite teška olova s velikih dubina to s vremenom ostavlja trag na stacionarnim rolama i zbog toga sam prešao na multiplikator. Koristim Okumin “Cedros” 10S model s kojim sam jako zadovoljan. To je multiplikator s kojim su se lovile tune do pedesetak kilograma težine, tako da mu niti jedan zubatac ne može predstavljati problem. Poprilično je brz, snažan i lagan, tako da ga nije i cijeli dan problem držati u ruci.

• 

Počeo sam loviti s klasičnim boat štapovima mekšeg vrha, ali nakon izgubljenih par većih riba ubrzo sam se prebacio na tvrđe i brže štapove. Koristim štap Okuma “Stand up” štap gramaže 100-250 g s kojim sam izuzetno zadovoljan. Jako je brz, tvrd i lagan tako da ne umara i odlična je kombinacija s multiplikatorom. Taj štap je nešto duži od klasičnih boat štapova i zbog toga ima mogućnost snažnije kontre i ubadanja udice u tvrda krunaševa usta na većim dubinama.

Na multiplikatoru imam namotanu upredenicu 0.28 mm od 40 lb, jer upredenica u ovom ribolovu daje puno više mogućnosti od najlona. Prvenstveno zbog toga što se ne rasteže pa imam direktan kontakt s mamcem, kontra je puno jača i brža, a i lovi se s manjim promjerima u odnosu na najlon. Promjer je poprilično bitan, jer korenti zanašaju naš mamac jače što je promjer osnovne niti deblji. Također, to se odmah povezuje i s tim da možemo koristiti lakša olova za jednaki željeni efekt koji bismo postigli s težim na većem promjeru glavne niti. Riba kad zagrize snažno vuče u prvim trenucima borbe i daj dio kad ju treba dignuti od dna je najkritičniji. Kako su mi u takvim situacijama veće ribe pokidale špagu na grote ili zbog previše forsiranja izvinule udice, počeo sam koristiti snag leader.

Snag leader je najlon debljeg promjera koji je otporan na habanje, a osim toga, ovdje ima i ulogu u amortizaciji kada ribu u početku pokušavate dignuti što brže od dna. Koristim uglavnom mekše najlone debljine 0.60-0.70mm. Nakon toga vežem vrtilicu na kojoj se nalazi 1.3-1.5 m fluorocarbona sa dvije udice međusobno udaljene 70-80 cm i olovo s vrtilicom na kraju. Za predvez koristim isključivo Savagearov fluorocarbon najlon u debljinama između 0.50 mm do 0.70 mm, koji mi se odlično pokazao zbog dobre otpornosti na habanje i krutosti u odnosu na druge fluorocarbone. Iako će mnogi pomisliti čemu fluorocarbon na takvoj dubini, vjerujte, nevjerojatno je kolika je razlika u broju grizeva između fluorocarbona i običnog najlona. To se mnogo puta dokazalo u situacijama kad bi dvojica lovila iz istog broda sa istim mamcima, a razlika je bila samo u predvezu tj. fluorocarbonu u odnosu na običan najlon. Također se vidi razlika i u debljini predveza, uvjerljivo najviše grizeva sam dobio na fluorocarbon debljine 0.50 mm, ali isto tako sam s njime i najviše riba u grotama izgubio. Osim nevidljivosti fluorocarbon je odličan, jer je krući u odnosu na običan najlon tako da smanjuje petljanje sistema i prezentacija mamca je bolja.

• 

Prva udica do štapa je na predvezu dužine od 20-25 cm, a druga udica je blizu olova na predvezu dužine 30-40 cm, tako da visi ispod olova. Isto kao i s debljinom najlona, više grizeva dobivam na manje udice nego na veće, ali i gubljenje većih riba ili ispravljanje ne ide baš u prilog manjim udicama. Uglavnom izbor udica prilagođavam trenutnoj situaciji u ribolovu, aktivnosti ribe, terenu na kojem lovim i veličini mamca. Najviše sam riba ulovio sa Mustadovim udicama “Ultrapoint” br.1, ali kad lovim s većim mamcem koristim Maruto udice MS4310 do veličine 0/4.

• 

Od mamaca koristim najviše srdele, inćune, lignje (kad ih uspijem uloviti) i male lignjune (s ribarnice). Srdele režem na dva dijela ili koristim cijelu ako se radi o manjim komadima. Inćuni su odličan mamac, stavljam ih tri – četiri komada na udicu tako da tri stavljam kroz oči, a četvrtog kroz oči i tijelo. Lignjun je također dobar mamac, pogotovo kad sitna riba radi probleme, ali često mi se zna dogoditi da na njega ne mogu dobiti griz dok srdela odlično radi. Lovio sam i s filetima srdele, ali nekako mi se bolje pokazao komad srdele ili cijela. Pretpostavljam da je to moguće zbog vizualnog efekta koji je puno bolji nego kod fileta.

• 

Ribolov i savjeti

• 

Ribolov bih podijelio na dva osnovna načina, ribolov iz usidrenog i neusidrenog broda. Iako je ribolov iz usidrenog broda puno jednostavniji, ja sam definitivno imao više uspjeha u ribolovu u driftu, tj. iz neusidrenog broda, dok bi me korenat nosio preko željene pozicije. Hrvoje i ja iz usidrenog broda ulovili bismo uglavnom par riba i to bi bilo to, dok smo na istoj poziciji iz neusidrenog broda znali uloviti i do desetak krunaša u jednom ribolovu. Pretpostavljam da očigledno voli više uzeti mamac koji je u pokretu, a možda mu smeta i konop od sidra. Ne trebam ni spominjati da se nije baš lako usidriti na dubokim pozicijama točno gdje želiš, dok te nosi korenat i puše vjetar.

Kolika je prednost multiplikatora vidio sam već u prvom ribolovu. Ne samo zbog snage i izdržljivosti, već zbog načina s kojim se njime radi. Kad vas nosi korenat, konstantno treba lagano otpuštati špagu da vam sistem ne bi dizao od dna ili se prebrzo kretao. Kod stacionarnih rola morali biste stalno otvarati preklopnik, dok kod multiplikatora samo otpuštate i zatežete kočnicu kočionom polugom i špaga je konstantno napeta. Zbog toga se koriste multiplikatori s polužnom kočnicom, a ne zvjezdastom. Naravno, uvjeti skoro nikad nisu idealni i trebate si pomoći tehnologijom i opremom koju imate da biste ih stvorili. Dok lovim u driftu konstantno sam na nogama uz konzolu broda, gdje motorom upravljam kako me ne bi prebrzo nosilo preko pozicije ili u pogrešnom smjeru. Jedna od stvari koju sam tek nedavno počeo koristiti je olujno sidro. To je stožasti tuljac od cerade koji se veže za provu broda kako bi smanjio brzinu kojom vas struje nose. Naravno, uz sve ovo potrebna je velika doza upornosti i volje jer ništa nije lagano u početku. Ovo je lijep i zanimljiv ribolov i nadam se da će se neki od vas okušati u njemu. Za kraj bih samo htio podsjetiti da more nije rupa bez dna i da vodite računa o dopuštenim mjerama i ne nosite doma nedorasle primjerke ove prekrasne vrste, tj. da primjerke ispod 50-60 dag pustite natrag u more.

• 

Bistro vam i mirno more!