Kako naći pravu „poštu“

8 min read

PR / Broj 28 / Srpanj / 2010.

Ako vam se desilo da ste cijeli dan lutali morem spuštajući udice na svakom (vama) izglednom mjestu i osim kanjaca veličine prsta niste ulovili ništa pročitajte ovaj naš tekst i sve će vam biti malo jasnije

Piše: Praktični RIBOLOV

Naći pravu „poštu“? Na veliku žalost svih nas kontinentalaca koji smo zaljubljeni u more i morski ribolov vrijeme godišnjih odmora je obično i najteže vrijeme u godini za morski ribolov. More se zagrijalo, a sve prave ribe pobjegle su iz priobalnog pojasa od buke kupača, skutera i glisera. Da bi imali izglede za pravo uživanje u morskom ribolovu treba vam barka! Ili barem „gumica“ s motorom. Većina nas i taj problem nekako riješi ako postoji prava volja. No tek onda počinju problemi. Mi koji smo naučili „čitati“ rijeke i potoke te pronalaziti riblje puteve na jezerima nekako se teško snalazimo na moru. Zašto? Jer je veliko! Pa kako onda pronaći mjesto na kojem ćete svakog dana moći uživati u par sati dobrog ribolova?

Prava pošta

„Pošta“ je domaći naziv za mjesto gdje se zbog nekog razloga sakupljaju ribe i tu se naravno dobro lovi. Ako ste u životu uspjeli pronaći jedino poštu u Branimirovoj (i to teškom mukom) onda je pronalaženje pravog mjesta za morski ribolov prava enigma. No kad se stvari malo poslože vidjet ćete da to i nije tako teško. Znači pronašli ste (kupili, posudili, iznajmili, uk–rali) barku i krećete pretrpani svim mogućim priborom te morskim crvima, školjkama, srdelama i ostalom ješkom na more. Ribolov s obale vas ne zanima – to je za amatere (iako je onaj papak lijepo lovio orade kilašice s mola kad ste jučer stigli i iskrcavali familiju iz auta). Kuda krenuti? Jednako kao i jezera i more ima svoje zakone. Pokušajte „čitati“ obalu i otoke te pokušati pronaći tok morskih struja. Na primjer uski duboki prolazi između otoka, strme padine koje se obrušavaju u more i nagli prijelazi dubine. Sve su to riblji putevi. Da bi ovaj problem što brže prebrodili investicija u najeftiniji sonar se svakako isplati, a ako još imate i GPS… Tko vam je ravan? Domaći? Ma kakav domaći?

Sonar i GPS

Nabavkom sonara otvara vam se mogućnost točnog „čitanja“ morskog dna. Pri tome i nije od presudne važnosti da na ekranu vidite ribe (iako pomaže) jer sonar će u većini slučajeva i najmanjeg inćuna očitati kao ribu, a tek oni skuplji pokazat će vam i veličinu ribe većim i manjim simbolom. Ako želite loviti tehikom koju talijani nazivaju „bolentin“ – ribolov na dnu iz barke, onda će vas zanimati samo signali ribe koje je sonar pokazao uz samo dno. Ono što želite pronaći za dobar ribolov iz barke je brak. Brak je ustvari naziv za uzdignuće dna koji se nalazi na poprilično ravnom okolnom dnu. Što je taj brak viši i strmiji te što se uzdiže sa veće dubine to je šansa za dobar ulov veća. Većinu većih brakova naći ćete ucrtane i u pomorske karte, a pravi jack pot je pronaći brak koji nije ucrtan i kojega ne obilazi mnogo ribolovaca. Osim brakova, dakle uzdignuća dna izuzetno su se dobro pokazali i nagli prijelazi dubine koji se znaju protezati i miljama. Ovakve podmorske padine i zidovi su redovito riblji putevi koje ribarske koče ne obilaze (jer im trgaju mreže) ali ih obilaze domaći sa parangalima i mrežama stajaćicama. Kad ste na sonaru pronašli takav prijelaz pokušajte otkriti u kojem vas smjeru nose morske struje. Treba se pokušati usidriti tako da vam se barka nalazi tik iznad prijelaza. To vjerujte mi često nije nimalo lako.

Ako vam ne uspije od prve – dignite sidro i pokušajte ponovo. Često je pomak od samo par metara iznimno važan za rezultat ribolova. Najbolje je ako uspijete da vam udice padaju tik pod prijelaz ili na padinu braka. Većina početnika u morskom ribolovu očekuje prijelaze i „zidove“ visine desetak i više metara. No po mom iskustvu ako jer okolno dno ravno, a vi ste u toj „pustoši“ pronašli jedan oveći kamen ili prijelaz dubine od tek pola metra to je obično mjesto na kojem se riba zadržava. Drugi dobar način je ribolov puštanjem niz struju. Ako nema vjetra i struja nije prejaka pustite da vas lagano nosi nad dnom dubine 30-tak metara. Idealno je ako ste pronašli pjeskovito kameniti teren tek malo prošaran travom. Puštanjem iznad takvog terena uz poskakakivanje olovom i naješkanim udicama po dnu love se često lijepi arbuni. Ako ste pogodili teren i ulovili par lijepih riba upalite motor i vratite se uz struju te prođite teren još jednom – često se u tom drugom prolazu „pokupe“ i veće ribe. Ako ste se usidrili ili puštali i dobro lovili na nekom terenu dna obavezno pokušajte upamtiti poziciju kako bi se tamo mogli vratiti.

Pratite domaće

Većina domaćih će i ljeti pokušati uloviti koju ribu jer je ona sad na visokoj cijeni i nikad je nema dovoljno. Njihove barke lako su uočljive i prepoznatljive. Ako vidite da ih se u svitanje ili sumrak (da i na moru su ti dijelovi dana najbolji za ribolov) više sidri na određenom području – pronašli ste poštu. Dok su još tamo punim gasom k njima i zabilježite poziciju na GPS-u. More je veliko i ako se oni sidre jedan uz drugog ni vi im nećete smetati ako ste pristojni i ne sidrite im se baš na dva metra. Samo pazite da ne izaberete poziciju gdje na otvorenom moru izlazi kanalizacija koju su svi veći gradovi pomoću cijevi „gurnuli“ dalje od obale kako bi im luke izgledale čiste i uredne. Na takvim se mjestima uvijek okuplja riba – ali vjerujte mi da to ne želite jesti!

Najlakše i najeftinije riješenje je – platiti

Također jedan od odličnih načina da u akvatoriju u kojem boravite pronađete dobra mjesta za ribolov je da platite jedan dan ribolova s nekim domaćim vodičem koji vas vodi u svojoj barci. Obično se radi o nekom tko poznaje većinu dobrih pozicija i u toku par sati on će vas (uz naknadu) provesti i obići sa vama i nekoliko dobrih pozicija. Uživajte u ribolovu i pokušajte naučiti kako on pronalazi ribu na tom terenu te kako se na kojem mjestu sidri. Ako ste pristojni iz takvog izleta možete stvarno mnogo naučiti u kratko vrijeme i naloviti se riba, jer svaki takav vodič želi da vi nešto ulovite jer ste mu baš vi najbolja reklama za sutrašnji izlet.

Pravo vrijeme

Već sam spomenuo svitanje i sumrak. No u ljetnom ribolovu pravo vrijeme za ribolov kvalitetne ribe je u pravilu od sumraka do zore. Naime kvalitetna riba ljeti noću prilazi obali na hranjenje. Pozicije koje su danju potpuno prazne znaju noću vrviti od velikih fratara i orada. Pa kako ih uloviti? Najbolja taktika je danju pronaći teren koji je od obale pun kamenja, ploča i školjkama obraslih grota. Zapamtiti na kojoj daljini od obale prestaje kamen i počine pijesak. Noću se treba sidriti na tom prijelazu iz kamena na pijesak i bacati prema obali. Neka vas ne smeta što vam udice padaju tek nekoliko metara od obale u tek dva do tri metra duboko more. Baš na takvim mjestima se odlično lovi. Već sam spomenuo prolaze između otoka. Jadran ima preko tisuću otoka od kojih su mnogi vrlo blizu kopnu ili jedan drugome. U vrijeme promjene plime i oseke (malo pogledajte tablicu promjena i mjesečevih mjena) na većini ovakvih mjesta more „poteče“, a jake struje mute more i donose ribi hranu. Naravno da je lakše uloviti dobru ribu u lagano zamućenom moru koje ima i prilično jak tok… Samo zabacite u sred najjače struje i čekajte griz…

S Tvrtkom na fratre, arbune i kokote

Slike koje vidite uz ovaj tekst snimljene su ispred Novalje na otoku Pagu. Bili smo u ribolovu sa starim prijateljem Tvrtkom i lijepo se nalovili. U vožnji do pozicije koja je trajala oko 45 minuta naješkali smo parangal srdelom koju je Tvrtko pripremio tako da ju je frišku nasolio i smrznuo. Ona je time postala malo tvrđa jer joj je sol povukla suvišnu vodu iz mekog mesa. Tvrtko je parangal bacio na dubinu od 90 metara i na potpuno ravno dno na kojem se na sonaru nije vidjela nijedna ribica. Pola parangala bilo je izrađeno sa plutima koji su dizali ješku sa dna dok je polovica bio obični parangal sa osnovom od konopa i predvezima od najlona. Parangal sa plutima se baca na ovakve terene za lov na osliće čija se jata uvijek drže iznad dna. Nakon bacanja parangala Tvrtko je potražio prijelaz iz te dubine na veliku kamenu ploču koja se uzdizala sa dna dubine 90 m na oko 40 metara. Cijeli dan smo lovili po rubovima te ploče premještajući se svaki put kad bi riba prestala gristi. Sistem je bio jednostavan. Nakon sidrenja nad prijelaz dubine obično smo ulovili par dobrih kanjaca, a zatim bi zaredali arbuni ili fratri ovisno nad kakvim smo terenom stali. Kad bi grizevi prestali dižemo sidro i mijenjamo poziciju. Na povratku se malo diglo jugo pa smo sinjale parangala jedva pronašli, a tu nam je pomogao i GPS u koji je Tvrtko upisao početnu i završnu točku patrangala. Uz lijepu količinu arbuna, kanjaca i fratara koje smo ulovili na parangalu su nas čekala i dva lijepa kokota.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana