LAKA PANULA ZA LOV UŠATA I ŠARUNA

PR / Broj 52 / Srpanj / 2012.

„Ljetni“ nautičari često mi odnesu više varalica svojim nesavjesnim glisiranjima uz samu obalu, nego što mi ih sama riba odnese u cijeloj sezoni. Da bi doskočili takvim nautičarima odlučio sam vam prikazati način izrade jedne vrlo jednostavne, a u prvom redu jeftine i vrlo učinkovite varalice

Piše: Boris Zubović

Dobro je poznato svakome ribolovcu pa čak i početniku da se panula ili takozvani lov iz barke u pokretu dijeli na dvije skupine: laku i tešku ovisno o samoj konstrukciji iste.
Iako je neki nazivaju i „lagana“ ja bih je prije nazvao „laka“iz jednostavnog razloga što je na takvu panulu vrlo jednostavno i lako ostvariti dobre rezultate na koje će vam velika većina ribolovaca pozavidjeti. Vjerujem da se jedan dobar dio ribolovaca-početnika koji su se okušali u laganoj panuli sa mnom baš i ne bi složili te bi je prije nazvali „teškom“. Ne zbog njene konstrukcije već zbog same činjenice što su se u većini slučajeva razočarali u rezultat svoga višesatnog ribolova. Sva ona muka, silna valjanja mora, prženja na suncu i sve ostalo što ide uz to, a rezultat u konačnici skoro pa ravan nuli. Kao da gledam sebe prije 30-ak godina kada sam se sa panule vraćao u kasnim poslijepodnevnim satima nadajući se da nikoga ne zateknem na rivi te da mu ne trebam pokazivati taj moj sramotno mali ulov koji bi jedva uspio nahraniti lokalnog mačka Lovru .Tako sam ja još neko vrijeme uporno hranio mačka, do onog trenutka dok nisam upoznao jednog istinskog zaljubljenika u panulu koji mi je i do današnjeg dana ostao najvjerniji kompanjon u takvoj vrsti ribolova. Bio je spreman to svoje znanje nesebično prenijeti nekome kome je uistinu toga u velikoj mjeri nedostajalo. Tek sam tada shvatio da sam sve radio krivo. Počevši od izbora varalica, brzine panulanja, debljine najlona i svega onoga što muči svakog ribolovca- početnika. Ali o toj temi kada, kako i što malo kasnije.

Ljeto je stiglo, a s njim i mnogi nautičari. More je u kvarnerskom zaljevu zagrijalo na pristojnih 25-28 °C. Još u svibnju i lipnju pojavile su se ušate i šaruni te poneka plavica i lijepo smo lovili. No
dolazak stranih (i naših) nautičara nažalost u mirno panulanje unosi često navale adrenalina koji nemaju veze sa dobrim ulovom. Naime oni često odnesu više varalica svojim nesavjesnim glisiranjima uz samu obalu, nego što mi ih sama riba odnese u cijeloj sezoni. Da bi doskočili takvim nautičarima odlučio sam vam prikazati način izrade jedne vrlo jednostavne, a u prvom redu jeftine i vrlo učinkovite varalice. Koristim je već par godina za lov svih predatora u površinskom sloju mora .Ta mi se varalica pokazala kao dobitna kombinacija u lovu lakom panulom. Ove su se godine ušate i šaruni pojavili nekako istovremeno što nam daje šansu da nam menu bude raznolik. Tamo gdje se love šaruni koji se inače drže u masi, vrlo često se zakvači na panulu i plavica, pastirica, manja palamida ili po koja skuša koje u kvarnerskom zaljevu nažalost ima sve manje. Pošto je ušata puno opreznija od navedene plave ribe više bih pažnje posvetio toj prekrasnoj lukavici.

Pribor za laku panulu

Od svih preduvjeta koje morate ispuniti za uspješan lov ušata najvažnija je svakako debljina najlona. Ne toliko osnove koliko samog predveza. Koristim osnovni najlon debljine do 0.35 mm dok mi predvez dužine 2 metra nije deblji od 0.20 mm. Ako se radi o fluorokarbonskom predvezu tada debljina ne prelazi 0.23 mm. Na spoj osnove i predveza nikada ne montiram đogulin kako mi prilikom povlačenja ribe ne bi oštetio vršnu vodilicu već koristim čvor za spajanje najlona sa najlonom kao npr. dupli uni koji lako prolazi kroz vodilice.

Dužine silikonaca koje koristim ovise o lovini na koju sam se “nabrusio” te se kreću od 5 do max.10 cm. Kada želim izbjeći manje primjerke ušata, montiram varalicu od 6.5 -7.5 cm na kojoj je montirana veća udica. Veće varalice do 10 cm koristim češće za lov plave ribe poput palamida. Od svih boja silikonaca koje sam koristio, a nema koju nisam probao, najbolje ulove sam ostvarivao po sunčanom vremenu na srebrne i bijele dok u sumrak definitivno najbolje “rade” crvena i narančasta boja.

Vjetar je uvijek važan

Meni najdraži vjetar je svakako maestral, naravno uz uvjet da nije toliko jak da umjesto uživanja u panuli moram paziti da se ne pridružim svojoj lovini u njenom prirodnom staništu. Iznimno dobar je i burin, dok po jugu baš nisam ostvarivao neke zapažene ulove osim ako more nije barem malo zamutilo. Najgore što vam se može dogoditi je definitivno bonaca. Panula je u moru po nekoliko sati, a nigdje niti jednog “griza”. Tada počinju dileme: -„Što sam baš morao ići na more tako rano kada dobro znam kada se “diže”maestral te da se do tada nemam čemu nadati.“ Ili možda: -„Imao sam pametnije stvari za raditi nego gubiti vrijeme na moru.“ Uporno mijenjate varalice ali sve se svodi i dalje na “pustu” vožnju po našem lijepom plavom Jadranu. Ali kada ste već tu gdje jeste, a maestrala nigdje na horizontu, za malo sreće dovoljno je i malo “bruma”. Suhi kruh namočen u jednoj kanti kojega ćete svakih par metara onako između prstiju dok se plovilo kreće pomalo spuštati iza krme, svako toliko provjeravajući iza sebe dali se nešto događa na površini. Ukoliko uočite neko pljuskanje ribe vratite se što prije i u akciju. Ako se na plovilu nađe i nekakav fish finder, tim bolje pošto će vam uštedjeti i vrijeme i brum na način da tamo gdje niste “snimili” ribu nećete se niti zadržavati. Brum će vam dati bolje rezultate ako mu dodate i koju slanu srdelu ili barem njenu salamuru. Ako ništa od navedenog trenutno nemate na svom plovilu još uvijek vam preostaje dagnja koju ćete bez nekog prevelikog napora i rizika za svoje plovilo skinuti sa neke plutače, rive ili stijene. Usitnite je što je moguće više te kao i svaki drugi brum postepeno u malim količinama spuštajte uz plovilo. Uvjerite se i sami u njenu učinkovitost. Tako usitnjena ljuštura pri laganom tonjenju svojim lelujavim kretnjama svjetluca i dodatno budi interes ušate koja se zadrži u površinskom sloju mora taman toliko dugo dok joj ispred nosa ne zaigra silikonac.

Izradite sami svoju varalicu

Tereni za ribolov

Ušata se najčešće zadržava iznad tvrdog hridinastog dna, oko otoka i hridi kao i na isturenim brakovima i puntinima gdje su prisutne jače morske struje. Sredinom proljeća kada temperatura mora dostigne min.14 °C panulam uz samu obalu vodeći računa da mi je sa jedne strane plovila dno vidljivo dok je na drugoj “crno”. Brzina panulanja nije veća od 1 n/m dok je dužina najlona puštena iza plovila 40-50 met. Možda će se nekome učiniti da je to previše najlona ali iz iskustva znam da je u većini slučajeva to jedina dobitna kombinacija. Pošto je more tada još uvijek relativno hladno ušata je još uvijek na neki način spora. Sa toliko najlona u moru pružamo joj šansu da se ponovno vrati nakon što smo je sa svojim plovilom natjerali u bijeg. U protivnom se događa da panula prođe preko pozicije prije nego se ušata “digne” te onaj mačak sa početka priče ostaje ponovno gladan.

Što se više bliži ljeto i temperatura mora raste, ušate se više ne drže toliko “uz grotu” pa se pomalo i ja udaljavam od obale. Sve više skraćujem dužinu najlona ali nikada kraće od 20 metara. Brzina plovila ne prelazi 2.5 n/m. Nemojte se iznenaditi ako ih na samoj površini “napipate” i na udaljenosti većoj i od 100 metara od obale gdje je dubina 40-ak metara pod uvjetom da dno naglo propada. Upravo mi se to događa nekoliko zadnjih ribolova i to u sami sumrak. To njihovo dizanje traje najviše 30 minuta te tada odjednom nestanu kao što su se i pojavile.

Čim skoči prva ušata pričekam još 10-ak sekundi sa izvlačenjem kako bi eventualno na drugi štap skočila i druga .Ako se to ne dogodi bez smanjivanja brzine uzimam štap u ruke i bez ikakve žurbe privlačim je do plovila. Vrlo je bitno da je najlon stalno zategnut jer u protivnom možete vrlo lako ostati bez toliko očekivane lovine i to se najčešće dogodi kada ste je već vidjeli u svojoj kanti. Panulu ponovno spuštam u more vodeći računa da mi se ne ulovi za onu koja je na drugoj strani plovila. Iz toga razloga koristim štap od 2.5 metra kako bih smanjio tu mogućnost na najmanju moguću mjeru. U širokom se luku vračam nastojeći da prođem ponovno preko iste pozicije jer se ušata drži u masi te postoji velika šansa da će ponovno neka skočiti. Ako se to ne dogodi nastavljam dalje u potrazi za nekom novom puntom i možda do tada neotkrivenom pozicijom.

Najbolja ura za panulu

Vjerujem da će se većina panulaša sa mnom složiti da je vrlo teško izdvojiti neki dio dana koji bi se mogao nazvati “urom za panulu”. Prije bih rekao da se moraju posložiti neke druge stvari. Ako je more barem malo valovito i ako je pored toga i vrijeme sunčano, a i ušata je tu negdje blizu, izgledi za uspješan ribolov su veliki. Ako je ikako moguće da vam je većinu vremena sunce iza leđa ušata će vam biti vrlo zahvalna. Sunce joj neće tući u oči te će zbog toga bolje uočiti i češće se bacati na ponuđenu varalicu. Ako su ti uvjeti zadovoljeni posve je svejedno koja je “ura” ali je vrlo bitan faktor koliko ste sati proveli panulajući. Sve dok se nalazite na moru i panula se vuče iza vas šansa za uspješan ribolov raste iz sata u sat. Za provedeno vrijeme na moru nema ograničenja ali nemojte zaboraviti da ga za količinu dnevnog ulova ima. Nadam se da sam u vama ponovno probudio želju za panulom te da ćete se prvom prilikom uputiti na more ali prije samoga kraja imam još samo jednu molbu . Nemojte više “laganu” panulu nazivati “teškom” jer ona to uistinu nije. Ne bih je nazvao niti laganom jer joj definitivno bolje pristaje izraz “laka”. I za sami kraj: izdvojite od svojeg obilnog ulova i neku ribicu za onoga mačka Lovru sa početka priče. Zaslužio je ako zbog ničega drugog onda zbog strpljivog čekanja na rivi.