Predvezi za živu ješku na panuli

PRM / Broj 17 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2017.

Kad riba proradi, treba imati spremne predveze prilagođene ciljanoj lovini, vrsti i veličini ješke koju koristite. Ako ste aljkavi i linijom manjeg otpora ješku nadivate na prvi predvez koji vam dođe pod ruku, može vam se dogoditi da promašite i nekoliko grizeva za redom, a među njima i griz ribe života. Uz malo pažnje i koncentracije, a pogotovo uz dobru pripremu prije izlaska na more, dogodit će se upravo suprotno…

Napisao i snimio: Marin Huzjak

Kad lovimo panulom s prirodnim mamcima (živom ili mrtvom ješkom), bilo da tražimo licu, strijelku, krunaša, brancina, zubaca, gofa, palamidu ili nešto slično – konstrukcija predveza je od elementarne važnosti. Predvez mora zadovoljiti nekoliko kriterija; treba biti čvrst da izdrži borbu s ribama, a opet ne predebeo da otjera ciljanu lovinu prije nego ugrize ili da onemogućava ješki da pliva. Treba imati dovoljno udica da zakvačimo predatora prilikom napada na ješku da nema grizeva u prazno, ali ne toliko da su te udice vidljive i da svojom količinom i težinom ubijaju ješku ili joj daju neprirodan položaj u povlačenju panule.

Leader i terminal

Nalovio sam se velikih riba (najviše gofova i zubataca) na sve moguće konstrukcije predveza od onih sa samo jednom udicom, pa do onih sa pet udica ili čak i trokuka. Obično imam jednu spremnu fasciklu s predvezima za zubace, gofe i krunaše te drugu s predvezima za lice, strijelke, brancine i palamide. Tu su različite konstrukcije u pitanju, obično da se u danom momentu na terenu prilagođavam vrsti i veličini ješke koju koristim te vrsti, veličini i temperamentu predatora u jatu iz kojeg pokušavam nešto veliko i kvalitetno uloviti. Zbog toga često mijenjam predveze tijekom lova, pa se predvez moje panule konceptualno sastoji u širem smislu iz dva dijela – leadera i terminala. Terminal je završnjak s udicama duljine 1,5 do 3 m, koji je tako kratak radi lakog baratanja i brze izmjene. Leader je komad monofilamenta kojeg umećem između terminala i osnove panule, bilo da se radi o ručnoj panuli s debelom osnovom (0,7- 1,0 mm) ili o panuli sa štapom s upredenicom. Funkcija leadera je dodatno udaljiti terminal s ješkom od osnove jer nema smisla da je ješka od osnove i olova čuvara udaljena samo 1,5-3 m. Obično zimi za lov na velikim dubinama (gdje je manje svjetla) koristim leader duljine 6-8 metara, a ljeti 10-11 m. Za leader mi nije potreban fluorocarbon, a i monofilament je mekši pa se prirodnije ponaša i bolje slaže u brod ili namata na rolu. Na panuli sa štapom ovaj leader spojim na upredenicu (koja je osnova panule) sa FG čvorom kojeg smatram najčvršćim i najelegantnijim čvorom za spoj upredenice i najlonskog leadera. Izgled i način vezivanja FG čvora lako možete vidjeti na stotinama videa na youtube-u. Možete umjesto monofilamenta koristiti i fluorocarbon, ali mislim da to jedino kod brancina igra neku ulogu. Na drugi slobodan kraj leadera vežem mali ali vrlo snažan zogulin (vrtilicu) i kopču istih takvih karakteristika na koju lako kvačim terminal (završnjak) predveza.

Leader treba biti slabiji od osnove, tako da ako predvez zapne za dno, da ne puca osnova (upredenica), već upravo leader. Manja je šteta i puno manje posla za osposobiti panulu na licu mjesta za nastavak lova. Za tešku panulu obično koristim leader od monofilamenta debljine 0,80 mm na ručnoj panuli ili 0,70 mm na panuli sa štapom i upredenicom (kad se već dotičemo upredenice, a potaknut mnogobrojim upitima, najdraža mi je Gosen jigging multicolor u debljinama od 55-80 lb). Za licu i strijelku također koristim istu debljinu leadera, a za brancina i palamidu rijetko preko 0,60 mm. I sada dolazimo na sam terminal ili predvez u užem smislu. Obavezno koristiti fluorocarbon, tu nema više igranja s monofilamentom. Fluorocarbon ipak u graničnim situacijama dade ribu više, a zbog njegove tvrdoće ga riba teže pregrize, pogotovo zubatac. Najdraži su mi fluorocarboni Mustad i SavageGear. Koristim predveze u svim debljinama od 0,49 – 1,00 mm. Za brancina i palamidu što tanje, i tanje od toga. Strijelka je vrlo nezgodna jer lako pregrize, pa treba što deblje ili čak i sajlica. Lica je posebna priča jer su kod mene zadnjih godina postale vrlo razmažene i rijetko primaju fluorocarbone deblje od 0,75 mm, a nekad moram riskirati sa 0,49 mm. A s druge strane, to je užasno snažna i često vrlo velika riba koju treba dugo zamarati pa ako ne pazite pokidat će vam vrlo lako i predvez debljine 0,80 mm. Gofovi i zubaci su manje osjetljivi, iako se i njih zadnjih godina treba izazivati s tanjim predvezima nego ranije. Kao dobitna kombinacije se pokazalo poduplavanje predveza na onom kratkom zadnjem dijelu s udicama, što dozvoljava da se koriste tanji predvezi. Npr. umjesto predveza debljine 0,90 mm napravite predvez debljine 0,70 mm kojemu je kraj na dijelu s udicama presavijen i vezan da bude u duplo. Pa ipak, znali su mi veliki zubaci i takav poduplani dio pregristi.

Udica, trokuka, dvokuka?

Prvog zubaca sam ulovio na jednostavan predvez, konstrukcija prepisana iz knjige, dok još ništa nisam znao o tome. Napravio sam ga od monofilamenta duljine 10 m (tada nisam predvez dijelio na leader i terminal, već je sve bilo jedno tijelo) i debljine 0,70 mm na kojeg sam vezao tri udice u nizu. Udice su bile Mustadove prokromske za oradu, veličina koja bi odgovarala po Ownerovoj nomenklaturi veličini 5/0, vezane u nizu tako da su zadnje dvije fiksne, a prva prema ribolovcu klizna. Zubonja od 4,3 kg nakon tri minute povlačenja žive lignje je bio dovoljan da se nepovratno zarazim i uđem u tešku panulu koja s vremenom postaje teška nauka jer je ribe sve manje… Otada sam isprobao na velikom uzorku (broju) sve moguće konstrukcije predveza. Prvo pitanje koje se nameće je da li je bolje na predvezu koristiti udice ili trokuku (rampin). Kad govorimo o korištenju rampina, obično se radi o samo jednom rampinu na predvezu za živu lignju, on bude vezan fiksno zadnji u nizu (zadnji po logici stvari ni ne može biti vezan klizno, mora fiksno) i on se kvači lignji u glavu ili krakove. Koristim sve kombinacije, i samo udica i konstrukcije s rampinom, ali mi se čini da je situacija sljedeća. Kratko i jasno, rampin lakše zakvači ribu, ali s rampina i riba lakše otpadne usred borbe u pola izvlačenja. Puno mi je zubataca (a zadnjih godina i manjih strijelki) koji su mi s rampina ispali usred izvlačenja.

S druge strane, s udicom je nešto teže zakvačiti ribu, treba biti strpljiviji kada riba zagrize i pustiti ribi da malo više ponese i proguta ješku, ali ako se pravilno zakvači, dakle, ako ne ispadne u prvih sekund-dva borbe, ta riba ulazi u brod, male su šanse da se otkvači. Kao neki solidan kompromis koristim često dvokuku od Ownera. Iznimno su oštre, čvrste, ali i dosta elastične, tako da nema pucanja zbog krtosti materijala. Takve lako zakvače ribu i ona teško s njih ispadne. Dvokuku koristim na predvezima za lignju (mrtvu ili živu, svejedno), tako da ju kvačim u glavu u korijen krakova s donje strane, svaki krak dvokuke u svoj lignjin krak. Općenito udice na predvezu moraju biti vrlo čvrste jer ponekad zakvačimo ribu od više desetaka kila (gofovi, lice, pa čak i koje slučajno kvačenje tune). „Papagajski“ oblik udice mi je najdraži, a za klizne udice je imperativ da imaju oko kroz koje je provučena struna predveza. Ownerove udice su generalno jako dobre, ali brzo korodiraju i oko im nije idealno. Recimo po pitanju oka, najbolje su Trokar udice jer imaju skroz zavareno i zaliveno oko, pa se tu predvez ne oštećuje. Kako sam gore rekao, najjednostavniji su predvezi za živu lignju od dvije ili tri udice, ovisno o veličini lignje. Dugo sam koristio najjednostavniji predvez od samo dvije udice za lignje do 15-20 deka. Na dva metra Mustad ili SavageGear fluorocarbona debljine 0,90 mm vežem dvije udice, prva prema brodu je klizna, a zadnja naravno fiksna. Klizna udica se izvede tako da tijelo (strunu) predveza provučete kroz oko udice, a onda s nešto tanjim najlonom – monofilamentom (recimo 0,50-0,60 mm debljine) vežete čvor i oko tijela udice i oko strune predveza, tako da oboje ostanu stisnuti unutar čvora. Koristim za to najobičniji čvor za vezivanje udica. Tako bude udica lagano fiksirana za predvez, a s malo sile ju možete naklizavati naprijed-nazad tako da prilagodite predvez veličini ješke. Fiksna udica se kvači prva u glavu, lagano pod kožu, a onda se klizna nakliže tako da se zakvači u “špic“ (zadak) lignje, a da predvez ostane lijepo polegnut uz tijelo lignje. Za veće lignje sam koristio tri udice, tako da srednja udica pokriva sredinu tijela. Za lignje preko 40 deka koristim predvez sa četiri velike 6/0 (ili čak i 7/0) udice s fluorocarbonom debljine 0,90 – 1,00 mm. Jer tako veliku lignju napadaju velike ribe, često zubaci preko 7-8 kg, a rado će ju progutati i veliki gof. S takvim nemanima nema zezancije, bolje da pribor ima viška snage, pogotovo kad te ribe krenu strugati predvez po stijenama na dnu.

Rampini za krunaše

Kad na brodu imam nekog manje iskusnog, onda mu stavim najčešće predvez s dvije udice i rampinom (trokukom), jer rampin sam često zakvači ribu i ako ribolovac s druge strane nije spretno odreagirao na griz. Krunaši se drugačije ponašaju od običnih zubataca, i za njih baš volim koristiti rampin. Ako je mala lignja (koju posebno vole) onda koristim predvez s jednom kliznom udicom i manjim rampinom (veličina 2.0) kojeg kvačim lignji u glavu. Za veće lignje sam počeo koristiti poseban predvez za krunaše, od dvije udice i dva rampina. Tu trebam reći da se krunaš lovi na velikim dubinama s manje svjetla, i da je halapljiviji i manje oprezniji od običnog zubaca, pa ga se može loviti s nezgrapnijim predvezima koji bi običnom zubacu bili vidljivi i sumnjivi. Tako konstruiram predvez s kliznom i još jednom udicom za sredinu tijela, a onda još u nizu slijede dva rampina, od kojih jedan ide lignji u glavu (korijen krakova), a drugi u vrh krakova. Krunaš je halapljiv, ali čudno napada ješku, rijetko ju odmah guta, obično ju grize izvana i otkida komad po komad. Ovaj predvez se pokazao kao dobro rješenje za takvo ponašanje, postotak kvačenja je izrazito visok. U svim varijantama konstrukcija predveza za lignju umjesto rampina možete koristiti i dvokuku. Nakon početnih frustracija s ispadanjem zubataca s rampina, zamijenio sam ga u lovu običnog zubaca s dvokukom, pa sam imao puno bolje rezultate. Osobito volim dvokuku u lovu običnog zubaca na dubinama od 50-90 metara.

Za plitki lov zubaca najviše volim koristiti samo dvije udice ili udicu i dvokuku. Počeo sam prije tri godine koristiti tanje predveze s duplim dijelom na udicama. Dakle, zadnji metar fluorocarbona prije vezivanja udica presavijem u duplo i tako vežem običnim duplim čvorom da ostane spojeno u duplo. I onda vezujem udice s tim duplim dijelom kao da je jedna struna. Na dijelu s udicama imam radi sigurnosti duplu strunu, a ostatak tog predveza od udica prema brodu (i leaderu) je jednostruk i manje vidljiv. Debele fluorocarbone sam koristio ranije radi pregrizanja, a ne radi linearne čvstoće. Tako da sam zaštitu od pregrizanja sada postigao s poduplavanjem dijela predveza kojeg riba grize, a ostatak predveza koji je vidljiv ribi koja prilazi ješki (i donosi odluku da li ugristi ili ne) je tanji i manje vidljiv. Za krupne krunaše i velike ribe na dubinama preko 80 m imam i predvez od poduplanog 0,90 mm, ali uglavnom na većini terena ipak koristim poduplani 0,70 mm, a ljeti na dubinama plićim od 30 m i poduplani FC 0,60 mm. Predvez za živu iglicu rijetko radim od poduplanog FC-a, obično je jednostruki. Obzirom da s iglicom lovim u periodu toplijeg mora, kada su predatori plitko i vidljivost je bolja zbog puno svjetla, za zubace i gofe koristim i nešto tanje predveze od 0,60 – 0,80 mm (za brancine od 0,40-0,60 mm). Ovisno o veličini raspoložive iglice, imam predveze sa dvije, tri i sa četiri udice. U usta ili kroz cijeli kljun iglici probijem kliznu udicu, a ostale udice idu po tijelu iglice s donje strane, lagano pod kožu.

Predvezi za iglice i druge ribe kao ješke

Za zubace i gofe ne koristim rampine (trokuke) na iglici jer zubatac ima odličan vid, a rampini djeluju pomalo nezgrapno. Kod iglice zubatac najčešće ugrize negdje između udica, pa mu je u tom trenutku potrebno sve labavo pustiti da on bez da osjeti otpor iglu malo samelje i spakira u usta (a time i barem jednu udicu), tako je postotak realizacije griza kudikamo veći. Dok za zubace i gofe na predvezu za iglicu koristim udice veličine 5/0 ili 6/0, za brancine i palamide koristim veličinu 4/0 jer su oni sumnjičaviji. Za lice i strijelke koristim udicu samo kao kliznu u kljunu, a ostatak predveza ima rampine umjesto udica, od jednog do tri komada po tijelu, obično dva komada bliže repu. Strijelka jako voli napadati sam kraj repa, tako da jedna trokuka obavezno ide u tvrdi dio korijena repa. Živi knez je dobra ješka za manje zubace od 1-4 kg, rijetko veće. Obično se knez (i mala bugva) kvači samo jednom jedinom udicom kroz usta, veličine 4/0, a ako je baš knez velik, onda može i s dvije udice. U tom slučaju kao najjednostavniji predvez za malu lignju jedna je udica klizna, a zadnja fiksna. Takav jednostavan predvez od dvije udice koristimo i za većinu drugih riba kao ješki. Tu su glavni šarun, lokarda i ušata. Zubatac posebno voli ušatu u lipnju i srpnju nakon mrijesta. Navodno mu je za vrijeme mrijesta ušata smrtni neprijatelj jer mu jede jajašca, pa mu se nagon da ju progoni pretvori i u nagon za hranjenjem kad završi mrijest.

Navodno…. Ili su mu u tom periodu poslije mrijesta za oporavak proteini potrebniji nego masti u jesen u drugim ješkama. Sve se ove ribe kvače kliznom udicom kroz usta (probijanjem i gornje i donje vilice) ili kroz nosnice. Druga, zadnja udica se kvači po sredini tijela, sasvim lagano kroz kožu. Netko kvači na leđa, netko na trbuh. Riba prirodnije pliva kad je udica u trbuhu, ali predatori više vole ugristi ribu s leđa, tako da ne treba ni to zanemariti. Kod ovih predveza treba koristiti nešto tanje i mekše fluorocarbone, tako da riba ljepše i prirodnije pliva, manje se umara, a time i dulje živi. Kad su ušate, lokarde i šaruni veći, koristi se predvez s tri udice, ali se lakše isprovocira griz s manjim primjercima, valjda su predatorima slađi (logično?). S ciplom je ista situacija, on je jedna od boljih ješki. Na jugu gdje ih ima dosta mali škaram je top ješka. Nadivate ga isto kao i iglicu. Ješka koja je vjerojatno najbolja, ali se ne koristi često zbog (ne)dostupnosti je trlja. Ako ju imate prilike uloviti i održati na životu, nadijte ju nježno s dvije udice veličine 4/0, vjerojatno nećete dugo čekati na griz. Netko na predvezu za živu lignju na dijelu ispod lignje umjesto najlona koristi debelu upredenicu ili spectru. Meni se čini da je to ribi ponekad vidljivo i da nisu rijetke situacije u kojima odustane od griza.

Osnovna pravila

Dakle, kako ste mogli dosad iščitati, predvez treba pomiriti nekoliko stvari, pa ih pokušajmo rezimirati. Fluorocarbon treba biti dovoljno tanak i mekan da ješka pliva prirodno i da se struna ne vidi baš lako, a s druge strane dovoljno debeo i čvrst da ga u borbi riba ne pokida ili ne pregrize. Udice/trokuke ne preglomazne, a opet dovoljno čvrste i oštre te oblikom i rasporedom prilagođene ciljanom predatoru, njegovom načinu napadnaja ješke i veličini ješke. Na terenima s puno kantara koji napadaju lignju na panuli pametno je koristiti udice „kantaruše“. To je mala udica koja se vezuje u produžetku iza zadnje udice/rampina (kod tog predveza rampin/udica ide lignji u glavu) tako da dotekne i zakvači se u vrh kraka lignje. Umjesto da vam kantar uništi lignju, vi ćete ga uloviti, a još ćete vjerojatno gore s njim izvući i relativno neoštećenu lignju koju opet možete koristiti. Ove udice trebaju biti male za kantarova mala usta, a vrlo jake i debele da izdrže velike predatore koji se ponekad baš za nju zakvače. Na desetke gofova i zubataca većih od 6-7 kg izvukao sam upravo na takvu kantarušu. Ima dana kad zubaci samo grickaju lignji vrhove krakova, pa lovi samo onaj tko koristi kantarušu. Isprobavajte različite varijante predveza jer se na različitim pozicijama, pogotovo u različitim akvatorijima, predatori različito ponašaju pa se treba prilagoditi tim okolnostima da poboljšate učinak.