MALI BOK

PR / Broj 23 / Veljača / 2010.

(ja) –Halo Sebo , hoćemo na ribe? Zovu dva lijepa dana bez vjetra, a plivarica sa friškim srdelama je u našoj luci.
Sebo – Ne mogu nikako, radim danas popodne i sutra ujutro .
(ja) – Tko se od rada obogatio u dragoj nam državi ? Zovi šefa , malo zakašlji i idemo….
Sebo – Nisi ti tako ni lud, hajde probat ću, pa ako upali, zovnem te za pet minuta ….
(ja) – Halo Ervine, čuo sam se s Sebom, lijepo je vrijeme, hoćemo li na more?
Ervin – Kakvo je to pitanje? Naravno da hoćemo, samo reci gdje, kad i što da ponesem?
(ja) – Ponesi „ješku“, litru i litru, srdela je riješena.

Piše: Karamba

• 

….i tako je počelo. Znam, nije moralno ali ribolov je jači od svake zapreke. Ponekad je lakše „obraditi“ šefa nego suprugu. Sve jedno, važno da smo se mi dogovorili i da krećemo. Gdje, kako i sa čim ćemo ribariti, sad nam je u drugom planu. Najvažnije je uzeti ješku i udaljiti se na pučinu prije negoli nas netko zatekne… Tako je i bilo. Ubrzo smo se našli vanka luke, sa pramcem prema pučini, dvije kašete srdele i puno dobre volje. U barci se uvijek nalazi koji parangalčić, pribor za lignje, koja udica, olovo, štap. Kako smo na brzinu i bez plana krenuli, odlučili smo iskoristiti alat koji je stalno stacioniran u kabini i iskoristiti dan…

• 

Pošto je vjetar bio slab, a more mirno, nismo dugo dvojili, već smo se zaputili preko na Cres . Odabir je pao na uvalu „Mali Bok“, koja se nalazi na samom vrhu Cresa, pored rta Jablanac. Inače, uvala Mali Bok je potpuno zaštićena od juga, te često posluži kao prenoćište ribarima, ukoliko ih iznenada zatekne jako jugo. Od bure i tramontane je potpuno otvorena te ju je poželjno izbjegavati, ukoliko ima i male naznake jake bure. Ukoliko niste informirani kvalitetnom prognozom, poželjno je pratiti oblik oblaka na Velebitu. Ukoliko se počnu stvarati takozvane „kape“, tj., ukoliko se oblaci počnu sabijati u obliku kape po vrhovima Velebita, to vam je dovoljan znak da krenete, jer je to sigurni nagovještaj jake bure. U našem slučaju prognoza je bila više nego stabilna, pa je Mali Bok pao kao konačno odredište. Što u ovo doba loviti ? Odlučili smo položiti dubinski parangal na blato za oslića, pasa, ražu….. Plan je donesen i sve je isplanirano. Prvo ćemo naješkati parangal, a zatim ćemo se vratiti u uvalu, te tamo loviti lignje.

• 

Dubinski parangal

Dubinski parangal se nešto razlikuje od najlonskog. U nedostatku dubinskih, možemo koristiti i klasičan najlonski parangal. On nije preporučljiv iz razloga što je najlonsku osnovu prilično nelagodno dizati rukama sa dubine od 65 metara. A taj je posao osobito težak ako je kakva raža ili pas na udici, što posao podizanja dodatno otežava.

• 

• 

Dubinski parangal se sastoji od osnove konopa debljine 1.5 do 2 mm, razmak između udica je 4 m, prame su od najlona 0.60 mm, duljine 0.5 m . Udica je Mustad nešto većeg broja, iz razloga što je ješka isključivo srdela. Ukoliko nam je ciljana lovina oslić, poželjno je nakon svakih 15 udica zavezati jedno šuvro od mreže, koji parangal lagano podigne sa dna, te tako omogućava dulji ostanak ješke na udici. Kada ješka leži na dnu, razni morski račići, škampi, te ostali nametnici brzo pojedu ješku i ona ostaje bez funkcije.

• 

• 

Ukoliko ješku šuvrom podignemo sa dna, takva ješka ostaje cijela, te je šansa za ulov oslića mnogo veća. Sa druge strane, raža (kamenica), romb, te druge pridnene ribe, neće u većini slučajeva ići na uzdignutu ješku . Iz navedenog razloga parangal radimo na način da dio parangala ostaje na dnu za pridnenu ribu, a dio podižemo šuvrima za oslića. Izrada je jednostavna: par metara prije šuvra utisnemo malu olovnu pločicu na osnovni konop, zatim stavljamo šuvro, te opet olovo (vidi shemu). Time dobivamo univerzalni parangal, kojim lovimo praktički svu dubinsku ribu. Srdelu škarama režemo na pola, čime olakšavamo kačenje oslića.

Ubrzo smo se odmaknuli od obale, nekih 200 metara, te smo počeli polagati parangal prateći obalu. Na tom dijelu Cresa dubina naglo pada, tako da se na pojedinim mjestima dovoljno udaljiti nekih 50-70 metara od obale, gdje dubina padne na svojih 60-65 metara, te se tu već može krenuti sa polaganjem . Parangal se polaže bez nekog cilja jer je dubina svugdje ista, a iznosi 65 metara. Važno je ne udaljiti se previše od obale, radi kočarica koje se znaju približiti obali, te je tad moguć gubitak kompletnog alata, što mi se jednom nažalost i dogodilo! Parangal smo kroz pola sata uspješno položili te smo se uputili u samu uvalu Mali Bok i započeli sa lignjarenjem. Uvala ima šljunkovito dno, te je poznata destinacija za lov liganja. Ona obiluje fratrima i arbunima koji se zadržavaju na rubnom braku uvale, a na sredini najčešće možemo očekivati velikog ranja (pauka), koji će se rado baciti i na panulu.

• 

Zubace i velike kantare možemo očekivati na rubnim dijelovima uvale. Puštamo se niz korenat te uskoro imamo prvog lignja. Nedugo zatim imamo još jednog, ali malo većeg, te ga spremamo na čuvaricu za „nikad se ne zna“. Lignji ne idu baš najbolje ali svaka veseli, pošto su danas lignji ipak sekundarna lovina. Nakon nepuna četiri sata, količinu liganja „od oka“ procjenjujemo na dvije i pol kile, te zaključujemo kako je vrijeme za dizanje parangala .

Proždrljivi oslić

Na parangalu nas je čekalo iznenađenje. Veliki oslić je progutao manjeg. Izvukli smo ih oba na jednu udicu, iako ovaj veći uopće nije bio zakvačen za udicu. Slike pokazuju kako je to izgledalo.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Palimo motor te krećemo. Ubrzo nakon dizanja sinjala, prvi oslić se odaje laganim trzajima. Par udica dalje, opet oslić, ali veći ..Dižemo ga sakom u barku i u čuđenju promatramo njegovu izrazitu veličinu trbušnog dijela Uz malo pomniji pregled udice, uviđamo da je pohlepni oslić pojeo pripadnika svoje vrste, također oslića, koji se netom prije ulovio .Tako da možemo reći da smo praktički jednom udicom ulovili dva oslića . Nastavljamo sa dizanjem parangala, a daljnje trzanje konopa daje naslutiti kako se radi o slijedećoj neobičnoj ribi … Energično trzanje nije nalik osliću, jer on nema tu snagu … raža ima tu težinu, ali ne i trzaje…pas se više uvija nego trza … jednostavno, neizvjesnost nas izluđuje. Slijedi opet oslić, pa drugi, pa treći…., a Sebastian i Ervin me nakon svakog oslića zafrkavaju, da me osjetila napuštaju i da more više nije za mene! Konačno pobijam njihovu teoriju .. krajičkom oka vidim obrise velike ribe, te ih konačno umirujem. I dalje nam nije jasno …čini se da je u vidnom polju raža, ali energično trzanje nas razuvjerava. Nakon nepunih metar, dva, čuđenju nema kraja! Misteriozna riba je veliki kokot koji nas je svojim proporcionalno velikim bočnim perajama načas prevario, sličeći raži. Riba je u saku, a čuđenju nema kraja. Naime, na toj poziciji par godina nismo uhvatili kokota, te mu se svakako nismo nadali. Znamo da se na toj pošti u proljeće love morski psi, ali kokot nam je nepoznanica.

• 

• 

Parangal dižemo, sad već puni energije, a razmišljamo i o butelji koja u kabini čeka takve prilike. U nastavku se zaredalo još par oslića, čiji je niz prekinuo mali pas kojeg puštamo. Sa ulovom smo zadovoljni, iako je moglo i bolje. Kao i svaki put, more uvijek krije neko neočekivano iznenađenje, što se pokazalo i ovog puta neočekivano – velikim kokotom . Kokot je izrazito cijenjena riba vrlo ukusnog mesa, koja obitava u cijelom Jadranu, a najbolje se lovi na otvorenom moru, gdje pojedini primjerci prelaze i 8 kg. Zadovoljno zaključujemo ribolov uz brzi dogovor oko podjele ribe, a velikog kokota osuđujemo na zajedničku večeru sa „kokotom“ pod pekom!

• 

Olovo i šuvar za parangal

• 

• 

• 

• 

• 

•