Neukrotivi Podvelebitski kanal

PRM / Broj 20 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2018.

Tehnika koja mi se ovdje, zbog „divlje“ konfiguracije terena, pokazala odličnom je ribolov u driftu kombinacijom kabure ili inchikua živom ješkom…

Piše: Luka Mrvičić

Svaki teren odnosno lokacija ima svoje specifičnosti. One se mogu podijeliti na specijalne vremenske uvjete koji tamo prevladavaju, određene specifičnosti koje su vezane za dno tj. konfiguraciju terena i sukladno tome određenoj populaciji riba te ostalih morskih organizama. E sad, ako smo upoznati s terenom i znamo koje su nam mogućnosti, vrlo je jednostavno (ovisno o dobu godine) odlučiti se kojom tehnikom ribolova ćete napasti. No, što se događa ukoliko niste upoznati s terenom i tim njegovim specifičnostima? Tada sva naša teorija zavjere i mudrovanja padaju u vodu odnosno more. Naravno, svi smo mi ribolovci na svoju ruku pomalo udareni i ako se odlučimo negdje smakati upredenicu, to mora uroditi plodom, ili?

Kad nisi svoj na svome

Ove godine sam malo prizemljio samoga sebe došavši okušati te svoje teorije i tehnike u Podvelebitski kanal. Kanal sam po sebi, gledano iznad morske linije, ne izgleda nimalo toplo i za oko opuštajuće, štoviše ulijeva mi strahopoštovanje odmah na prvu! Okružen strmim stjenovitim i nepristupačnim „plažama“ odnosno odsječenom hrpom oštrog dobro nasoljenog kamenja. Vođen takvim vizualnim dojmom pitao sam se što se onda nalazi ispod broda? Još veći kaos, hrpe brakova, kako domaći tamo kažu – sika. Te sike napadaju ljuto i bez najave, dubina sa cca 48 m naglo skače na 15-tak i pliće, a zatim ponovo pada u ponor preko 50-tak metara! Ma totalni show nalik na kampanele van Dugog otoka koji su nekad bili velika tajna i mjesta na kojima se dan danas može naći poprilična količina prvoklasne ribe i štošta drugo.

Info pult

Vozeći se tako nekih par dana po novom terenu konstantno sam imao osjećaj da mi nešto ne valja sa sondom zbog tih naglih oscilacija dubine. Nisam od ljudi koji imaju strpljenja tj. koji često govore pomalo tako da sam taj kurs upoznavanja terena i njegovih specifičnosti odlučio smanjiti na minimum. Za to mi je bilo potrebno prvo potrošiti nešto sitnih para u lokalnoj birtiji. Tamo čovjek stvarno svašta čuje i ukoliko zna što i koga treba slušati te koga počastiti, može uštedjeti dosta vremena i goriva koje bi isparilo vozikajući se i pokušavajući upisati štogod ribe.

Ono što me najviše zainteresiralo su priče vezane za vremenske (temperaturne) promjene koje su nastale u posljednjih petnaestak do dvadeset godina. Te promjene su potaknute našim već dobro znanim globalnim zatopljenjem koje ovdje očito jako utječe na ovdašnju ihtiofaunu. Naime, gospodin koji od svoje pete godine roni i danas ima već preko 40 godina staža pod morem, a od toga preko 5000 sati u Podvelebitskom kanalu (govorimo o ronjenju s bocama) ukazao mi je na taj jedan maaaaleni detaljčić koji čini veliku razliku i objašnjava zašto moja potraga za zubatim i ostalim grabežljivcima zadnjih tjedan dana nije urodila plodom. Studiozan pristup u razgovoru ulijevao je povjerenje u istinitost priče koju sam vrlo pomno upijao. Naime, čovjek navodi kako je unazad 20 godina termoklina skočila sa cca 35 metara, gledano u zimskom periodu, na 15 metara dubine. To je objašnjavalo zašto, vozeći se brodom i zureći u fishfinder, najviše koncentracije ribe vidim na dubinama od 22 m do maksimalno 32 m. Ispod toga je mjesečeva površina, tu i tamo pokoji zalutali totanj, arbun i eventualno koji morski krastavac u kombinaciji sa zvijezdama.

Uzimajući to u obzir te slalom između kilometara mreža od kojih su možda dvije imale sinjale, bilo je potrebno odabrati tehniku ribolova kojom bi se te prepreke mogle kvalitetno izbjeći i kojima bi se ovaj divlji teren mogao što bolje obraditi.

Humminbird Autochart Live

Za dobro poznavanje terena odnosno same konfiguracije te na taj način i pronalazak naših pošti – mikrolokacija potrebno je i više od godinu dana rada motora i gubljenja jigova, sistema i tomu sličnih igračaka. Hvala Bogu na pametnim cyber stručnjacima koji su nas ribiče spasili tog velikog troška i osmislili način vlastitog čartiranja terena, tj. izrade vlastitih karata. Naime, nedavno sam nabavio Humminbird Helix 7 G2 DI koji uz ostale opcije ima i taj fantastični Autochart Live. Za neupućene riječ je o sondiranju terena tj. snimanju konfiguracije dna. Snimljenu kartu uređaj „preklapa“ s Navionisc GPS kartom terena za lakše snalaženje u prostoru. Podvodna slika terena koja je na našem uređaju prikazana na GPS karti u obliku grafičke prezentacije odnosno slike varijabilnosti terena dodatno je pojednostavljena paletom boja i izobatnim linijama koje spajaju jednake dubine. Nagli prijelazi označeni su tamnijim nijansama boja koje ostaju pohranjene na vašem uređaju te ih možete isključiti i ponovo uključiti ovisno o situaciji i vašim potrebama. Humminbird Helix 7 (G2) i ima opciju snimanja Autochart Live karata u trajanju od osam sati u memoriju samog uređaja, no postoji i SD kartica na koju možete snimiti 32 GB karata.

Ono što je idealno kod Autocharta u ribolovu panulom, driftom ili jiggingom jest da kad jednom prođete i snimite teren, pri sljedećem prolazu na ekranu unaprijed vidite teren koji slijedi te shodno tome pravilno možete pozicionirati plovilo u odnosu na taj teren, kurenat i vjetar te na taj način imate mnogo pravilniju i precizniju prezentaciju ješke ili varalice.

Upis je važan!

S obzirom na prethodno navedeno upoznavanje terena odlučio sam se na ribolov „ćušpajz“ tehnikom, upis je upis i sve se broji pa čak i ljuska! To u prijevodu znači ribolov skoro svim tehnikama, od polu panule živom ješkom (drift uz minimalne korekcije pentom), jigginga , drifta živom, mrtvom ješkom do lignjolova koji je ovdje dobio malo drugačiju notu. Po meni vrlo zanimljivu i dinamičnu.

Podvelebitski liganj

Lignjolov u Podvelebitskom kanalu na terenima gdje sam lovio svodio se na „gađanje“ prijelaza dubine. Platoi i zaštićene uvale koje lignje u ovo doba godine posjećuju zbog mrijesta uopće nisu radile. Nevezano o dobu dana lignja je radila na gore navedenim prijelazima no klasičan lignjolov, brod nošen kurentom ili vjetrom, nije davao nikakvog rezultata. Pošto na GPS karti prijelazi nisu jasno naznačeni autochart je opet pomogao tako da nije bilo važno imati specijalnu uvalu ili poštu, samo gađanje ruba na dubinama od 18 do 30 m bilo je dovoljno uz maleni trik pošto sam naveo da samo drift nije funkcionirao. E, sad taj maleni trik nije ništa spektakularno iz razloga što to koriste više manje svi lignjolovci kako bi dodatno stimulirali lignju na napad. Riječ je o bočnom pozicioniranju broda u odnosu na rub prijelaza gdje vi u driftu brod zavezete prvo na plići dio ruba pa ukoliko se lignja nije „bacila“ ponovo to napravite prema dubini. Na kraju vaš trag na GPS karti koji brod ostavlja za sobom u odnosu na prijelaz izgleda kao cik-cak linija. Još jedna mala sitnica koju većina lignjolovaca vjerojatno zna, no opet dobro je spomenuti. Liganj u ovo doba godine ima vrlo meko tkivo koje je za naše rozete putar. Ukoliko kočnica nije podešena na fiiino (popuštena tako da čim malo jignete štapom ona prozuji) često loveći na većim dubinama pa čak i na plićacima, rozeta samo prođe kroz nju. Imajte to na umu.

Ljuske

E sada kad ste upisali pokojeg glavonošca ne bi bilo loše probati uloviti i nešto riboliko. Wombat 65pvr od Sakure u kombinaciji sa Shukan Slow jigom (također Sakurin) bio je moj odabir za runde koje slijede. Razlog vrlo jednostavan – na taj komplet sam kroz jutro lovio lignje, zatim skinuo predvez sa skosavicama i nafrljio gore neki jig, inchiku ili kiku ili nešto u tom olovnom rodu te krenuo u mlaćenje dna. Također sam kroz priču u lokalnom kafiću dobio info o ihtiofauni ovog dijela Jadrana. I ta priča je dosta jednostavna. Kočarice i plivarice koje sada imaju zabranu ribolova na ovom dijelu uzele su svoj danak, a ono malo što se uspjelo stisnuti uz obalu dan danas se bori s mrežama i vršama koje tamo stoje i po godinu dana da ih nitko ne prekontrolira i ukloni. Glavno da je policija uspjela meni napisati kaznu za neposjedovanje papira od broda prilikom prvog izlaska u krug uvale gdje sam imao vez. Nema što, dečki rade svoj posao, svaka čast. Poslije smo zajedno popili par piva u birtiji te su oni nažalost morali dalje na dužnost. Nemojte papire od broda ostavljati u autu na rivi!

Po priči, a i iz osobnog iskustva, ono čega ovdje u kanalu što se riba tiče ima u izobilju su arbuni, fratri, šarzi, zubaci, oslići i landovina. Krunaši i pagri su i dalje rijetkost. Što se plave ribe tiče, ona ovdje dolazi sezonski pa se tako u jesen i proljeće dobro lovi palamida, šarun i lokarda, od panule sitnim varalicama, spin tehnikom malim jigovima i silikoncima, pogotovo ujutro i navečer kada je aktivnost ovih riba najizraženija i jasno se očituje raubanjem na površini po sitnoj ribi kao što je srdela ili gavun kojih ovdje također ima u izobilju. Od glavonožaca, što sam osobno imao prilike primijetiti, ovdje prevladavaju hobotnice kojih još uvijek ima u popriličnom broju no manjih dimenzija zbog prelova svićom i ostima te lignje koje, ukoliko znate kako, možete dobro loviti. Sipe nisu česte no ukoliko uspijete upisati koju bit će pozamašnih dimenzija.

Vođen tim spoznajama tehnike jigginga i lova živom ješkom urodile su plodom. No tek nakon što sam sa zimskih dubina cca 65 do 50 m vođen prijašnjim iskustvom i ribolovom na poštama srednjeg Jadrana, prešao na plitko. Pod plitko mislim na 25 do 32 metra dubine (odlična dubina za korištenje gore navedenog kompleta), uzimajući u obzir još uvijek hladno more i rano proljeće za mene ovo je bila stvarno novost. Sve to je povezano s činjenicom odnosno informacijama o temperaturnim promjenama koje su ovdje toliko izražene da se riba i u najhladnijem dijelu godine zadržava relativno plitko u odnosu na druge dijelove Jadrana. Činjenica da sam uspio upisati zubaca u drugom mjesecu na 22 metra dubine naprosto mi je fascinantna. U tom trenutku sam sebi sam rekao poznatu izreku: „Sad znam da ništa ne znam“! – no to me kratko držalo. Čovjeku svašta prođe kroz glavu dok je u šoku… ha ha ha!

Kako san vata ribu

Tehnika koja mi se ovdje, zbog „divlje“ konfiguracije terena, pokazala odličnom je ribolov u driftu kombinacijom kabure ili inchikua živom ješkom. Potrebne su male korekcije broda motorom kako bismo održavali željenu putanju i dubinu. U ovom slučaju glavna ješka mi je bila lignja jer su sipe stvarno bile prevelike, iako više koristim sipu zbog bolje izdržljivosti prilikom ovakvog ribolova. Sipa od pola kile ne izgleda lijepo na finom priboru i tom komadu olova . Ovisno o dubini i jačini kurenta potrebno se malo poigrati s gramažama olovne varalice. Tako da dok driftate upredenica u odnosu na brod ima vrlo mali otklon (na taj način ješka se kreće lagano iznad dna), a pri dodavanju gasa na motoru brzo skoči na metar dva pa čak i malo više od dna. Pentom se zapravo poigravate tako da svako malo vaša ješka poskoči u viši sloj duž vodenog stupca i na taj način postane vidljivija i interesantnija predatoru na malo većoj udaljenosti. Princip je isti i dok tehnikom slow jiganja odižete varalicu iznad dna namotajima rolom ili multićem, no u ovom slučaju to odrađuje motor na brodu.

Priznajem da sam nešto riba i izgubio zbog stvarno nemogućeg terena i finog pribora (32lb upredenica i FC 0,50 mm) iz razloga što su se gotovo svi zubonje zabijali u te sike koje su očito pune rupa i tko zna čega sve ne, no da sam odlučio loviti zubace klasičnom panulom gdje od olova čuvara do ješke imam još najmanje desetak metara predveza, mislim da bi situacija bila još gora. Ovim načinom imao sam direktan kontakt s ribom te je bilo više mogućnosti pravovremeno iskontrolirati situaciju motorom. Što znači brza vožnja u dublje pa onda lagano… sve to bi bilo mnogo teže da prije ribolova nisam napravio preciznu kartu pozicije na kojoj sam odlučio loviti te tako smanjio mogućnost iznenađenja i zaletavanja s ribom u brak. Osim zubonja svima nam dragih bilo je tu i zanimljivog mišunga od sparida. Uglavnom loveći jigovima, kaburama te sličnim igračkama…
Kako se kaže: „Svugdi pođi, al na kraju uvik kući dođi“. Proveo sam jesen, zimu i evo početak proljeća loveći u Podvelebitskom kanalu i mogu reći da je stvarno lijepo životno iskustvo, štošta se da naučiti promjenom lokacije ribolova i čovjek promijeni neka svoja gledišta i mišljenja. Vjerujem da je važno raditi takve promjene kako bih postao što kompletniji ribolovac. Ne govorim kako je lako biti kralj u svome đardinu i poznavanje vlastitog terena ne može ti nitko uzeti, ali za otići malo u nepoznato i ostvariti neki svoj cilj čovjeka stvarno veseli. Potrebno je malo ludosti, truda, nekog znanja od prije (a dobro dođe i Autochart Live), ha ha ha! Vraćam se u svoje krajeve s novim idejama i spoznajama koje jedva čekam isprobati.
Dobro vam more!