Veliki zimski zubaci

PRM / Broj 23 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2019.

Zubatac (zubac) je riba koja nas oduševljava svojom ljepotom i izaziva strahopoštovanje atraktivno-agresivnim izgledom. Uz navedeno, zbog svoje snage i prehrambenih navika, spada u sam vrh poželjnih ulova u sportskom ribolovu. Kad se tome doda kulinarski doživljaj poslije ulova, nije ni čudo da su neki ribolovci isključivo orijentirani na lov zubaca. Pri tome je ulov velikog kapitalnog zimskog zubaca, majkana preko 8-9 kg priča za sebe, priča koja se lako pretvori u opsesiju…

Napisao i snimio: Marin Huzjak

Danas na Jadranu ogroman broj ribolovaca lovi zubace panulom. Pogotovo u toplijem dijelu godine, mahom u kasno proljeće i ranu jesen kad se zubatac dobro lovi u plitkom od 15 do 40 m dubine. Tada ima jako puno slučajnih i polu slučajnih ulova, svakom se može dogoditi i kad loše odrađuje da naleti na raspoloženog zubaca i ostvari ulov. Međutim, malo njih ima konstantu da ulovi zubace svaki put ili gotovo svaki put. Ovo pogotovo vrijedi za zimu, pogotovo za velike zubace. Kad kažem veliki zubatac, mislim na ribu od 6 kila na gore. Malo je onih koji redovito love velike zubace. Međutim, može se, a zima je zapravo pravi period za to.

Prilagođavanje opreme prilikama

Kad želimo ostvariti neki uspjeh, a to je u konkretnom slučaju ulov velikog zubaca zimi, treba pokušati kumulirati sve faktore koji povećavaju mogućnost takvog uspjeha (ulova). Znači, lov, odnosno panulu, treba prilagoditi ponašanju velikog zubaca u zimskom periodu. Prvo i osnovno je da veliki zubatac zimi uglavnom obitava duboko, jako duboko. U Istri na zapadnoj obali npr. nema puno dubine, prirodno tereni padaju do oko 40 m, pa će tamo zubatac zimi biti na oko 35 m dubine. Međutim, u ostatku Jadrana velikog zubaca zimi tražimo na dubinama od 40 do čak 100 metara. Najčešće je to od 50 do 75 metara dubine. Bude njih i pliće, ali veliki zubatac zaista zimi voli dubinu, zaista je većina jedinki najopuštenija na velikim dubinama. Pliće ćete loviti male, ali prave debele velike majkane ciljano treba tražiti u dubini. Nekad su se lovili i plitko, ali zadnjih desetak godina na većem dijelu Jadrana veliki zubatac period zime provodi u dubini, ponekad sve do sredine proljeća. Zubatac je zimi uvijek uz samo dno, rijetko se diže više od 4-5 metara iznad dna. Prema tim parametrima ćemo prilagoditi konstrukciju panule. Velike dubine panulom lakše je postizati konstrukcijom sa štapom, rolom i upredenicom.

Pod postizanjem dubine mislim na spuštanje i aktivno lagano povlačenje ješke konstantno uz duboko dno. Upredenica je puno tanja od najlona iste jačine pa lakše „reže“ more, odnosno savladava otpor uzgona dok lagano plovimo panulajući te tako sistem s otežanjem ostaje duboko, ne podiže se. Konceptualno, panula sa štapom sastoji se od štapa, role (ili multiplikatora), upredenice kao osnovne strune te predveza i otežanja na panuli koje će potopiti ješku na željenu dubinu. Što se tiče štapova, za panulu koristim one koji su inače namijenjeni vertical jiggingu, jer su svojim performansama savršeni. Žilavi su, a savitljivi cijelom duljinom. Jako dobro „lome“ ribu, a zbog dosta savijanja se skraćuje negativna poluga pa štap ne umara ribolovca. Kratki su duljinom, što dodatno skraćuje negativnu polugu. Mišljenja sam da su klasični panulaški štapovi koje forsiraju Talijani čisti promašaj. To su štapovi koji su mekani u vrhu, u gornjoj trećini, a u donje dvije trećine su tvrdi, gotovo da se ne savijaju. Za takve štapove se prodaju floskule kako „zbog mekanog vrha osjeti svaku ribu, a u donjem dijelu ima rezervu snage za borbu s velikim ribama“. Prava je istina ta da su to kolci od metle koji zbog nedovoljnog savijanja pretjerano dugom negativnom polugom umaraju samo ribolovca, ali ne i ribu. Pogledajte na You Tube-u te grčeve na licima ribolovaca i neshvatljivo dugo mučenje s ribicama od samo 3 kg s malih dubina od recimo 30 m. Klasičan jigging štap također (zbog upredenice kod koje nema rastezanja) jako dobro osjeti npr. kantara od samo 10 deka, kontakt svake ribice s ješkom, a cijelim savijanjem „ubija“ (umara) veliku ribu te ribolovcu pruža potpunu kontrolu i ne umara ga nepotrebno.

Jigging kompleti za panulu

Osobno koristim nekoliko štapova. Najdraži mi je Okuma Eclipz 185 cm 50-100 g. Neka vas ne zavara nisko deklarirana gramaža, štap bih prema prosječnim deklaracijama ocijenio jačim, recimo 100-200 g. Ono što mi se sviđa kod ovog štapa je pogođen odnos svega; cijeli se savija, ima full paraboliku, mekan je dovoljno da se puno savija i guštate s malim ribama od 2 kg, a dovoljno žilav i jak da ćete uspješno s njim zamarati i ribe od preko 40 kila. Štap je vrlo vrlo lagan, po meni idealne duljine, a najbolje kod njega je što je savršeno izbalansiran, tj. na potpuno pogođenom mjestu je držač role – štap ima savršen odnos među duljinama drške i blanka. Zbog toga ne umara ni prilikom držanja i čekanja griza, a ni prilikom borbe s ribom. Štap se gotovo jednako puno savija i kod ribe od 3 kg i kod one od 20 kg. Štap je smiješno jeftin, a najbolje o njemu govori činjenica da se u trgovinama razgrabi čim stigne. Međutim, ponekad je u panuli na velikog zimskog zubaca potrebno zakvačenu ribu čupati vani svom snagom, bez imalo popuštanja. Na mnogim pozicijama se lovi povlačeći ješku uz sami zid ili stijene, a veliki zubatac ima običaj zabijati se glavom u stijene pa ga je potrebno odlijepiti od dna bez popuštanja.

Da bismo to postigli, ne samo da kočnica treba biti poprilično zategnuta, nego i štap mora biti vrlo jak da to na silu lakše odradite bez rizika da će štap puknuti. U tim situacijama bih preporučio nešto jači i ozbiljniji štap, Okuma Cedros Speed Jig, i to u dvije varijante. Nešto mekša varijanta od 90-200 grama, i jača, 160-325 g, s kojim možete čupati sve živo. Cedrosi su ozbiljniji i kvalitetniji štapovi od Eclipza, ali je Eclipz lakši i malo izbalansiraniji pa mi je njega lakše držati u ruci dok se čeka griz. Ipak, ima pozicija na kojima je „vrag odnio šalu“, na kojima su samo veliki zubaci (7kg+) i veći gofovi; tu radije koristim tvrđi Cedros (160-325 g) s kojim mogu pritegnuti kočnicu i svom silom odvojiti ribu od stijena. Što se tiče rola, koristim stacionarne role za teški morski spinning odnosno vertical jigging. Multiplikatori mi jednostavno ne leže, baratanje s njima mi je neprirodno pa o toj tematici uopće nisam kompetentan. Mislim da su jigging, odnosno heavy spin role odličan izbor za panulu. Ponekad koristim rolu Okuma Cedros 65s, međutim, češće na plićim terenima i tamo gdje ne očekujem kapitalne ribe. Zimi češće koristim rolu Okuma Azores Z90, odnosno njezinu redizajniranu sestru Azores Blue 9000. Te role imaju dobar odnos cijene i kvalitete i ako pažljivo rukujete s njima dugo ćete ih moći koristiti i naloviti se ribe s njima. Međutim, u zadnje vrijeme sam se odlično zabavljao nečim brutalnim iz Okumine radionice, radi se o roli Makaira Spinning 20000. To je zvijer od role namijenjena prvenstveno teškom spinningu na tune, ali poseban mi je gušt s njom loviti velike zimske zubace i gofove. Ima strašnu snagu i kočnicu, s lakoćom zaustavim, savladam i izdrilam svaku ribu. Pogledajte na Internetu što za nju piše najpoznatiji recenzent rola Alan Hawk, ocijenivši ju najboljom rolom na svijetu za teški spinning. Također imam i Shimano Stellu 10000, isto teški vrh, ali skup sport. Na Makairu sam namotao osmeronitnu upredenicu Gosen Jigging 8x Multicolor, u jačini od 80 lb. Oduševljen sam ovom upredenicom i u puno tanjim promjerima jer iznimno izdržljiva i odolijeva vremenu, a u ovoj jačini od 80 lb omogućuje vam jako stezanje kočnice i kontrolu nad velikom zimskom ribom kako bismo ju odvojili od stijena na vrijeme. Na Azoresicama imam istu upredenicu, ili 80 ili 55 lb, a na Cedros roli 55 lb. Ova upredenica je različito obojana svakih 10 metara, tako da možete brojati koliko ste ispustili metara strune u more, a to može biti jako bitno i prilikom griza ako ribi najprije popustite da slobodno nosi ješku prije kontre (o tome nešto kasnije). Za ozbiljnu dubinsku panulu, potrebno je 300 ili i više metara upredenice kao osnovne strune kod panule štapom. Kad se lovi dosta duboko, npr. na 90 m dubine, zbog različitih uvjeta (vjetar, kurent, itd.) i kuta strune, može vam biti u moru preko 150 metara upredenice.

Dobar predvez je izuzetno važan

Zato je potrebno da imate još dosta rezerve na špuli role, ako udari kakva ribetina koja će unatoč tvrdoj kočnici i jakom predvezu izvlačiti upredenicu iz role (npr. tuna ili gof). Na slobodnom kraju upredenice treba nadovezati predvez. Meni se predvez sastoji od dva dijela, od leadera i terminala. Smisao leadera je da se terminal (završnjak s udicama) odvoji od upredenice i otežanja na kraju upredenice (o otežanju ću detaljnije nešto kasnije). Zimi koristim kratki leader, to je monofilament duljine oko 6 do maksimalno 8 metara, debljine 0,80 mm. Na upredenicu ga vezujem preko FG čvora (vidjeti na You Tube-u). Na drugi kraj leadera vezujem mali, ali jaki zogulin s malom i jakom kopčom. Na kopču na kraju zakvačim terminal. Terminal je sami završnjak s udicama, to je komad fluorocarbona duljine oko 2 m. Jedan kraj je, kako smo već rekli, preko omče vezan na kopču na kraju leadera. Na drugom kraju terminala predveza su vezane udice na koje se kvači ješka.

Već sam pisao u Praktičnom ribolovu (2017.) detaljno o predvezima za živu ješku, sve moguće varijante za sve moguće ješke pa ću ovdje pokušati izbjeći ponavljanje i zadržati se samo na onom što je važno za duboki zimski lov velikog zubaca. Najčešće za kraj predveza koristim Mustad Thor fluorocarbon u debljinama 0,70 mm, 0,80 mm ili čak 0,90 mm. Također, koristim i SavageGear fluorocarbon u debljinama 0,74mm i 0,81 mm. U zadnjih nekoliko izlazaka sam najviše forsirao Mustad Thor fluorocarbon debljine 0,80 mm, ulovili smo dosta velikih riba od 6 do skoro 10 kg i s tom debljinom Thor fluorocarbona nisam imao gubljenja ribe. Raspored udica na kraju terminala ovisi o ješki koju koristimo. Zimi se mogu koristiti iglica, šarun i lokardica s osrednjim prema dobrom uspjehu koje nadivamo na 2-4 udice vezane u nizu. Međutim, najbolji rezultati se postižu živom lignjom, sipom ili totanom. Lignje nadivam ovisno o veličini, na dvije ili tri udice vezane u nizu, male na dvije, velike na tri, ponekad čak četiri udice. U zadnje vrijeme opet forsiram umjesto zadnje udice, vezivanje trokuke na kraj predveza. Nakon dugo vremena sam našao na tržištu odlučne trokuke, Mustad Inline Treble 4x 36330NP-DS veličina #2 ili #1. Savršeno su oštre, oblik odličan, elastične, čvrste, visoka otpornost na koroziju i lovnost im je odlična. Zapravo sam takvu trokuku tražio za krunaše, ne prašta nijednom, imam brutalan postotak kvačenja, a isto se pokazalo i za velike zimske zubace. Zadnjih 40 centimetara fluorocarbon ponekad vežem u duplo i onda na tom podebljanom dijelu vezujem udice. Za malu lignju stavljam kliznu udicu koju kvačim lignji u špic, a na kraj terminala vezujem trokuku koju kvačim lignji u krakove.

Za velike lignje između trokuke i klizne udice stavim još jednu fiksnu udicu u sredinu koju kvačim lignji po sredini plašta lagano pod kožu. Udice koristim raznorazne, Mustad, Owner, Maruto, Trokar, BlackMagic, itd., uglavnom u veličinama od 5/0 do 7/0. Ostao sam dužan objasniti otežanje panule. Kod panule sa štapom, rolom i upredenicom kao otežanje koristimo olovo čuvar. To je olovo koje sa sistema visi na najlonskoj (monofilament) prami duljine 1,5 -2 m, debljine 0,50 mm. Na jednom kraju je vezan olovo čuvar, a na drugom mala kopča kojom pramu čuvara kvačim na panulu, na spoju upredenice i leadera.

Ručna panula za veće gušte

E sad, vratimo se malo natrag, kad smo govorili o spoju upredenice i leadera. Taj spoj ćete izvesti preko FG čvora. Kad završite s vezivanjem FG čvora, nemojte otkinuti onaj komad upredenice koji vam je ostao visjeti kao višak. Od tog viška zavežite malu omču koja će visjeti iz FG čvora. Upravo na tu omču ćete kvačiti olovo čuvar preko kopče na njegovoj prami. Za zimske dubine obično koriste se olova od 300-600 grama, ovisno o ciljanoj dubini i debljini upredenice. Što vam je upredenica deblja, trebat će vam teže olovo. Također se povećava potrebna težina olova s povećanjem ciljane dubine.

Na primjer, s upredenicom od 80 lb za dubine od 70 metara koristim čuvar od 400 grama, a za istu dubinu s upredenicom od 55 libri na 350 grama. Osobno, osim štapom i rolom, posebno guštam u lovu s ručnom panulom. Štap ima svoje brojne prednosti u odnosu na ručnu panulu; nema mršenja, lakše je spustiti efikasno ješku na veliku dubinu (treba manje olova), nema rastezanja upredenice (kao u slučaju najlona kod ručne panule) pa se bolje osjeti griz i direktnija je kontra, pravilno podešena kočnica role savršeno otpušta i umara ribu, itd. Međutim, s ručnom panulom mi je puno bolji doživljaj borbe s velikom ribom. Neposrednije se osjeća borba ribe za goli život, adrenalin mi je jači, ima nešto hemingwayski u tome. Također, upravo kad treba veliku ribu brzo i nasilu odvojiti od dna, to mi je lakše i brže na ruke kod ručne panule, nego s panulom sa štapom. Za one koji se žele okušati s ručnom panulom, ima vrlo jednostavna varijanta. Na veliko drveno ručno motovilo namotajte 300 metara monofilamenta debljine 0,90 mm, to je osnova panule. Najbolji vam je onaj veliki monofilament u matasama za parangale. Na kraj stavite veliki zogulin (virblu), a na drugi kraj zogulina vezujete ranije opisani leader i terminal. Olovo čuvar, kako je ranije opisano, kvačite sa zakačkom na ovu virblu na spoju osnove i leadera. Kod ovakve ručne panule trebat će vam teže olovo čuvar, od 500-800 grama za zimske dubine. Postoji i kompliciranija, ali bolja varijanta ručne panule.

Dakle, sve isto kao kod ranije opisane ručne panule, samo na osnovu (monofilament 0,90 mm) navucite 70 olovnica od 5 grama i stisnite ih na jednakim međusobnim razmacima od 1,5 m. Također se na panulu stavlja na ranije opisano mjesto olovo čuvar. Ovakva panula u moru stoji direktnije i ravnije, bolje osjećate kontakt ribe s ješkom, anulira se otklon najlona i dublje zaranja. Olovo čuvar ne treba biti teško kao kod ručne panule s „golom“ osnovom, već 300-500 g. S ovakvom i drugim kombiniranim konstrukcijama ručne panule (kombinacija čuvar + olovnice) nalovio sam se ribe zadnjih desetak godina, s puno velikih komada od 8 do 40 kila. Postoji i varijanta teže viške panule, samo s olovnicama bez olova čuvara, no treba jako puno vještine s njom za efikasno pipanje dna s olovnicama i provlačenje ješke blizu dna bez zapinjanja. Zbog nepraktičnosti i rizika, sve se manje upotrebljava.

Pozicije i cake

Zimi najčešće tražim zubace na dubinama od 50-75 m. Nekad pliće od toga, nekad dublje, ali uglavnom u tom okviru. Svaka pozicija ima svoja pravila za određeni mjesec, odnosno temperaturu mora i atmosferske prilike. Velike zubace ćemo potražiti zimi na isturenim strmim puntalima, u njihovim podnožjima, obično tamo gdje završavaju zadnje stijene i prelaze u pijesak ili mulj. Još bolji od puntala zimi su brakovi. Neovisno je li vrh braka plitak ili dubok, zubaci su obično zimi pa često sve do sredine proljeća, u podnožju tih brakova s najstrmije strane. Obično je to ona strana koja gleda prema jugozapadu, prema Italiji. Ponekad se brak diže malo, recimo sa 80 na 70 metara, pa će se zubac po lijepom vremenu hraniti na vrhu, ali ako ne grize na vrhu, obiđite strmiju stranu u samom podnožju gdje počinje zaravnavati. Ponekad su zubaci skroz duboko na ravnome, 100 metara dalje od zadnjih najdubljih stijena braka. Također, ako nađete kakav duboki rub ili zid, a da ima izbočenje, špic ili kantun prema Italiji (jugozapad) ili obrnuto prema buri (sjeveroistok), pod tim izbočenjem možete očekivati zubaca, odnosno cijelo jato. Također ga drže poneki uži, ali duboki prolazi između otoka, ako su u sredini škrape i ima korenta (morske struje). Ponekad ćete zimi pronaći zubace u plitkome, na 25-30 metra, ali takve pozicije su uglavnom iznimka (osim u Istri) i sve dublje treba tražiti zubaca.

Veliki zubatac se uglavnom drži uz same stijene pa je potrebno dosta riskirati s panulom, provlačiti lignju vrlo blizu stijena. Tu pomaže olovo čuvar s kojim svako malo (svakih 10-30 sekundi) provjeravate dno, dakle ciljano spuštate olovo na dno i opet malo podižete, kako biste stalno bili sigurni da ste s ješkom u blizini dna. U zimskoj panuli je to posebno bitno, jer se zubatac zimi ne voli puno dizati od dna. Zimi koristim kraći leader (6-8 m) nego ljeti (12-15 m), jer s kraćim leaderom ješka teže zapne na stijene karakteristične za zimske pozicije. Još je jedna stvar bitna u zimskom lovu, a to je da panulate polako. Općenito je nepraktično brže voziti jer nećete moći držati panulu uz duboko dno, ali i pored toga zimski zubac nije prebrz i agilan kao u toplijem dijelu godine i kad je plitko. Dok ljeti možete provocirati i s dva čvora, zimi zubacu treba vući ješku brzinom od 0,8 do 1,2 čvora, nekad i sporije! Zimi su zubaci uglavnom na poziciji na malom prostoru promjera 50 i manje metara, nekad samo 20 m. Kad osjetite griz dobro je skroz pustiti slobodno panulu tako da zubatac može nesmetano ješku uzeti u usta, krenuti s njom i progutati ju. Tako će postotak realiziranih grizeva (sigurno zakvačenih riba) biti kudikamo veći. Čim uzme lignju, otklopim preklopnik role i pustim mu da slobodno povuče 5 metara, a onda zaklapam preklopnik i lupam mu kontru iz sve snage. Obično imam dosta tvrdu kočnicu na roli kod varijante s 80 lb upredenicom i 0,80 mm fluorocarbonskim predvezom, pa odmah nakon kontre krenem forsirati izvlačenje i čak brzo zavezem s brodom prema dubini, kako bih odlijepio ribu od dna. Zubatac prvih 20 sekundi ima veliku snagu i ako mu date prostora lako će ili ući u rupu ili pokidati predvez na oštre stijene po dnu. Kad mu pokažete tko je gazda i povučete ga nekih 20-30 metara na silu, on će izgubiti veći dio snage i uglavnom samo tupo cimati glavom. Brzim izvlačenjem i laganom vožnjom s brodom kontrolirate ribu i gospodarite drilanjem, tako da se smanjuje šansa da se nešto zakomplicira ili da se riba oslobodi. Zimskom zubacu, ako ga pravilno brzo izvlačite, u gornjoj trećini izvlačenja izvali se želudac na usta kao balon (pod pritiskom iz mjehura) pa vam i to olakša izvlačenje, a njega hendikepira. Ponekad se zubatac blizu površine uspije otkvačiti, ali ga mjehur (želudac) izbaci na površinu pa ga možete bespomoćnog pokupiti i spasiti izgubljenu ribu.

Zubatac voli zimi mirno i sunčano vrijeme, uglavnom s umjerenim vjetrovima. Dakle, ciljani lov na velikog zubaca uključuje objedinjavanje ključnih faktora. To su opisane pozicije u dubokom podnožju, prilagođena oprema za duboko panulanje, forsiranje panulanja uz stijene i dno, živa lignja kao ješka i sporo povlačenje. Zubaci na ovim zimskim pozicijama ponekad obitavaju sve do sredine proljeća. Kad im uđete u đir, kad ih nađete, možete se dobro zabaviti. Pored zubaca, na velikim dubinama na panulu ćete uloviti još i gofa, pagra, krunaša, kovača i škrpinu. Česti su i pauci, pogotovo kad je dan takav da zubaci ne rade. Ništa u brodu od ulova nije tako lijepo i atraktivno kao veliki zubatac od 9-10 kg. Kad udari po lignji, kad shvati da je nakon kontre zakvačen, podivlja izbacujući iz sebe svu snagu što ima, sagorijevajući u kratkom vremenu veliku energiju. Takva atraktivna borba se miješa sa strahom i adrenalinom da se riba ne izgubi pa je uzbuđenje tim veće. Na kraju ostaje nagrada u obliku najljepših boja i odlične spize u pijatu. Iako je to kod plave ribe izraženije, svakoj ribi pa i zubacu je dobro pustiti krv, da se otkrvi, meso će mu biti ukusnije i zdravije za jesti. Velikog zubaca nemojte fetati na gradelama, samo ćete ga uništiti (meso izgubi sokove). Ako nemate alat za peći veliku ribu u komadu, zarežite ga uzdužno, biti će med. Ako ga baš morate fetati, onda je super caka odmah nakon prvog okretanja fete poklopiti s tanjurima ili pladnjevima – tako ostane sok u njima. Također, osim peke, preporučio bih peći velikog zubaca na ražnju – osim što je to rapsodija okusa, vrlo atraktivno izgleda i za publiku. Dobar tek!