Od Kaprija do Žirja i nazad

8 min read

PRM / Broj 11 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2016.

Odlasci s Draženom na Kaprije i od tamo njegovim brodom u ribolov na brakove oko Žirja polagano ulaze u tradiciju koja se ponavlja jednom do dva puta na godinu. Svaki od tih ribolova žabaru poput mene nenaviklom na otvoreno more ostaje u dugotrajnom sjećanju, a to se posebno odnosi na zadnja dva koja su obilježena ulovima kovača i kapitalne lignje…

Piše i foto: Zdravko Šavor

Ribanje i ribarsko prigovaranje

Godinama smo radili u istoj firmi i osim o poslu često razglabali o ribolovu. Dok sam se ja mogao pohvaliti slatkovodnim trofejima i tek ponekim morskim, on je pokazivao fotografije velikih zubataca, gofova i ostalih morskih zvijeri ulovljenih na dijelu mora u dosegu njegove baze, otoka Kaprija. Dražen na Kapriju ima kuću i brod s kojim uglavnom ljeti, a ponekad i izvan turističke sezone pohodi obližnje ribolovne pošte. Prije nekoliko godina imao sam privilegiju otići na prvi zajednički ribolov, a pridružio nam se i njegov brat Siniša. Tada sam prvi puta isplovio s druge strane Žirja, vidio Blitvenicu uživo i doživio iskustvo ribolova na otvorenom moru u području oko Plića Grmenog. Nisu me smetali ni veliki valovi uobičajeni za otvoreno more. Škrpine, lijepi kantari i pauk od kile ulovljeni su klasičnom bulentin tehnikom, dok smo šarune lovili turskom panulom, a klasično vertikalno jiganje nije urodilo ulovom. Kasnije je dio ulovljene ribe zaplivao u domaćem crnom vinu nakon prethodne termičke obrade na gradelama. I to je to, jednom riječju gušt, a dobar provod u ribolovu i domaćoj spizi odličan je povod za ponavljanje sve dok s godinama ne uđe u tradiciju.

Uljez na turskoj panuli

Kako zadnjih par godina i kod nas pušu neki vjetrovi iz Japana, tako se mijenja i tradicionalan pristup ribolovu na Jadranu. Klasični „peškafonda“ sistemi skosanja iz ruke lagano potiskuju japanske hi-tech skosavice za lov liganja štapom, a jiganje metalnim varalicama preuzima pažnju tradicionalnih panulaša živom ješkom. Ovog proljeća Dražen se zainteresirao za inchiku jigove, kupio Black Hole Hurricane Rubber Jigging štap i Abu Garcia multić i tom tehnikom ubrzo ulovio prve škrpine. Ipak, u prvom slow jigging pokušaju ostao je bez griza pa se vratio turskoj panuli i lovu šaruna. U jednom trenutku odložio je štap na rub na broda i ostavio olovo da leži na dnu, dok je brod lagano driftao, a strimeri od panule lelujali u prvih metar mora uz dno. Nakon kojih pet minuta već lagano zaboravljen štap počeo se savijati. Kao da je zapeo za dno. Par namotaja rolom i dno se polagano počelo pomicati, a težak otpor budio je sumnju da se možda radi o hobotnici. U ruke sam uzeo stari poderani podmetač koji se nalazio na brodu i očekivao da se pojavi oktopus. Tada smo ugledali prepoznatljiv oblik tijela vrhunske delicije iz Jadrana, ribe koju znamo pod imenima kovač ili šampjer, latinskog naziva Zeus Faber. Prekrasan primjerak težine dva kilograma završio je u rukama sretnog ribolovca, a par dana kasnije na tanjuru kao glavna zvijezda obiteljskog ručka. Ta sivo maslinasta riba iz porodice koštunjača, spljoštenog tijela s velikom prepoznatljivom točkom ne odaje dojam nekog plivača pa se očito hrani pri dnu s ograničenim opsegom kretanja gdje usisava ribe svojim ogromnim ustima. Nevjerojatno je da je usisao tako maleni strimer, no tko zna, možda se oko strimera motala kakva druga riba ili jato, pa je strimer kao kolateralna žrtva završio u ustima ovog usisavača. Kako mu je u Jadranu neka gornja granica težine oko tri kilograma, ovaj primjerak svakako spada u red kapitalnih ulova.

Kiku Inchiku, kovač i Zver

Prve inchiku varalice kupili smo na preporuku ribiča s velikim iskustvom ribolova u šibenskom arhipelagu, Igora Viraga. Molixov jig simpatičnog imena – Kiku Inchiku, prva je inchiku varalica kojom se Dražen upisao s prvim škrpinama. Tom tehnikom inače uredno se lovi većina pridnenih riba koje obitavaju na brakovima pa među očekivane ulove svakako spadaju zubaci, pagri, škrpine, kovači, kanjci, tabinje, arbuni, kirnje, da ne nabrajam dalje. Posebno se pokazalo učinkovitim stavljanje komadića lignje na assist udice ispod silikonske lignjice. Ta tehnika više mi se svidjela od klasičnog jiganja, jer se ulaže puno manje energije u rad varalice. Jigging štapovi dizajnirani za inchiku tehniku ribolova lijepo rade svojim posebno dizajniranim osjetljivim vrhom štapa i nakon spuštanja varalice do dna, potrebno je samo nježno raditi iz zgloba, dok savitljivi vrh štapa u kombinaciji s ljuljanjem broda na valovima daje energiju varalici za izazovno kretanje. Lov inchiku jigovima najbolje bi opisala poštapalica „lagano, lagano“, a može i „meso je meso“ ako se lignja dodaje na udice. Koliko je tehnika učinkovita uvjerio sam se u našem zadnjem izlasku na brakove u blizini Žirja. Tada je Dražen ulovio krasnu škrpinu te ponovo velikog kovača teškog dva kilograma, zasluživši u mojim očima respekt. Sve si mislim da bi mu prezime Kovač bolje stajalo od onog koje nosi – Zver. Ubilježio sam i ja prve ulove arbuna i kanjaca na inchiku jig. Nažalost, to je ulov nedostojan bilo kakve hvale, no sa ovim iskustvom vjerujem da ću istu tehniku češće prakticirati iz kajaka na nekim meni bližim poštama koristeći svoj Okuma Fast Inchiku štap koji je kupljen upravo za tu namjenu. Osim spomenutog Molixovog jiga Draženu se odličnim pokazao KS Proangler Squilla Jig roze boje tijela i plave boje silikonske lignjice (koji se vidi na fotografiji s ulovom).

Zajedno u lignjolovu

Većina naših izleta završavala bi noćnim ribolovom fratara, arbuna, tabinja ili lignjolovom. Neki od plićih brakova na dubini od kojih 20-tak metara dobre su pošte za lignje (kada one rade). Nažalost, ova sezona je dosta problematična. Rijetko tko se hvali poštenim ulovom, a s kraja i pozicija u podvelebitskom kanalu ulovi su jako rijetki, posebno u odnosu na prošlogodišnju jako dobru sezonu. Možda je temperatura mora, koje je još uvijek dosta toplo, razlog slabe aktivnosti, a možda je ovo jednostavno takva sezona. More je toga dana bilo ohlađeno tek na 16,5 stupnjeva i ugođaj nije odavao da smo već duboko zašli u mjesec prosinac. Ipak, u sumrak smo se odlučili usidriti na jednoj od izglednih pošta, spustiti svjetlo u more i loviti lignje. I dok Dražen lovi sistemima s dvije skosavice i 30-gramskim olovom na dnu u svjetlu ispod broda, ja sam se igrao eging tehnikom.

Ispočetka je Dražen imao bolje rezultate i s vremena na vrijeme ulovio pokoju lignju, dok je mene slabo išlo, pa sam tek oko 22:30 ulovio svoju drugu lignju, lijep primjerak od kojih 30-40 dkg. I tada je nastalo petljanje. Promijenio se kurenat, jedan sistem je zapeo ispod broda za kormilo. Kasnije se spetljala i upredenica na mom štapu pa smo ukupno izgubili kojih 45 minuta na otpetljavanje. Svezao sam si novi fluorocarbonski predvez s upredenicom na jedinom „ultra light“ spin štapu kojeg imam (koji sve češće postaje moj prvi izbor kod lignjolova). Riječ je o Savagear Light Range štapu deklaracije 5-12 grama. Izrazito je osjetljiv i u kombinaciji s malom Okuma RTX rolom, tankom upredenicom savršeno osjećam skosavice veličina do 2,5 u moru. Kako sam tijekom večeri isprobao svoj sav Kanji – Yamashita – Yo-Zuri DTD arsenal, uzimam jedini nekorišteni model skosavice koji se nalazio u kutiji – Owner Egi Leco u veličini 2,5. Posvijetlio sam ga baterijskom rasvjetom i onako osvijetljenog zabacio daleko u mrak izvan pojasa osvijetljenog mora koje se pružalo u radijusu od kojih desetak metara oko našeg broda. Razmišljam u sebi kako zadnjih par sati ne lovim na način kako to inače radim, nisam dovoljno skoncentriran, previše sam statičan i ne provociram dovoljno lignje pokretima štapa. Odlučio sam napraviti nekoliko serija oštrih poteza vrhom štapa u mjestu i nakon četvrte serije stanem na par sekundi te lagano pomaknem skosavicu. Vrh osjetljivog štapa se savio, a skosavica je ostala ukopana u mjestu. Mislim si kako je ovo velika lignja, a kako nažalost nemamo pravog podmetača na brodu strepim da ću izgubiti ulov. Ipak, uspijevam nekako došlepati lignju na par metara od broda, vidim da je stvarno ogromna i ljuto pumpa unazad. Primam za predvez od fluorocarbona kojih pola metra od skosavice i lignje i dižem ju prema brodu uvjeren da će se otkvačiti. Kakve sam sreće bio tog dana! U tom trenutku lignja ispljune barem dva decilitra mora ravno u moju facu i sljedećeg trenutka završi na palubi. Mokre face, ali širokog osmijeha primam Draženove čestitke i gledam svoju najveću lignju do sada. Vaganje je pokazalo 900 grama. Nakon toga slijedi serija od još četiri lijepe lignje (svaki je ulovio po dvije) i to nam osjetno popravlja raspoloženje. Ukupan rezultat i nije bio toliko loš, a sada imam novi rekord u lignjolovu za prestizanje u nekom od budućih zajedničkih ribolovnih krstarenja oko Žirja i obližnjih brakova i otoka.

Moj izbor slow jigova

Molix Kiku Inchiku je kažu prema neslužbenoj statistici ulovio najviše riba na našem moru od svih inchiku modela. Škrpine, zubaci i ostale ribe s dubinskih brakova ne mogu mu odoljeti.

KS Proangler Inchiku jedan od dva popularna KS Proangler modela, a oba su podjednako lovna.

KS Proangler Inchiku Squila jig Dražen je uspješno koristio tijekom zajedničkog ribolova. Preporučamo vam zamjenu originalnih crnih robusnih udica s lakšim Decoy AS-03 udicama kako bi jig bio još lovniji i živahniji. Naravno, kupio sam si jednog, nek se nađe u nekoj budućoj prilici.

Hart Inchiku, vjerujem u njihovu lovnost i rado ga koristim, na njega sam upisao prvih nekoliko riba. Povoljnije je cijene od ostala tri modela, ali jednako učinkovit i lovan.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana