U CARSTVU PLIČINE

PR / Broj 20 / Studeni / 2009.

Tehnika plitkog prikradanja po mnogima je najkompleksniji način ribolova. Za uspješnu primjenu, podvodni ribolovac mora uskladiti veliki broj parametara koji zahtijevaju dugogodišnje iskustvo i mogućnost prilagodbe različitim uvjetima lova. S obzirom da se prikradanjem u pravilu lovi u plitkom moru, dubina zarona i dužina trajanja apnee nisu ključni kriteriji za ostvarivanje dobrih ulova…

Napisao: Petar Prkić
Snimio: Petar Prkić, arhiva Omersub

• 

Od prvih početaka podvodnog ribolova pa sve do danas, usavršene su brojne tehnike lova podvodnom puškom. Od vremena komprimirki, koje su bile sinonim lova po rupama, promijenilo se mnogo toga. Prvi značajniji preokret dogodio se pojavom čeke, a potom i tehnike plitkog prikradanja. Za razliku od lova čekom, u kojem ribolovac dobro sakriven na morskom dnu čeka da riba priđe njemu, u prikradanju je cilj neopaženo prići lovini na udaljenost dovoljnu za siguran hitac. Po mnogima to je je najkompleksnija tehnika lova, jer se od ribolovca ne zahtijeva samo apnea, nego i mogućnost prilagodbe, koja je u ovakvom načinu ribolova od presudne važnosti. Iako na prvi pogled izgleda sasvim jednostavno, potrebne su godine prakticiranja, kako bi se usvojio takav način i percepcija ribolova.

Možemo reći kako je prikradanje najmlađa tehnika lova, koja je velikim dijelom proizašla iz činjenice kako su mnoge riblje vrste promijenile navike ponašanja, pa neke uvriježene tehnike daju sve manje rezultata. Ne smijemo zaboraviti ni pitanje sigurnosti. Posljednjih godina za dobrim ulovom mora se roniti sve dublje, što za posljedicu ima sve veći broj stradalih podvodnih ribolovaca. Preko trideset metara uspješno može roniti samo mali broj dobro utreniranih podvodnjaka. Pa ipak, podvodni ribolov iz godine u godinu doživljava sve veću ekspanziju. Čini se da su upravo tehnike prikradanja približile podvodni ribolov širem krugu ljubitelja ovog sporta i dale značajan doprinos takvom razvoju situacije. S obzirom da se plitkim prikradanjem u pravilu lovi na dubinama do pet metara, postalo je jasno kako dubina zarona i dužina trajanja apnee više nisu ključni kriteriji za ostvarivanje dobrih ulova. Jednostavno rečeno, ne morate biti pravi atleta da biste uspješno lovili prikradanjem. Ono što se traži je iznimna koncentracija, predanost i dosljednost u izvođenju ove složene tehnike. Lov prikradanjem u osnovi možemo podijeliti prema dubini izvođenja. Razlikujemo površinsko, plitko i duboko prikradanje ili šuljanje, kako se u ribolovnom žargonu najčešće naziva. I dok će za ljetni lov, duboko prikradanje biti posebno učinkovito, u jesenskom i zimskom ribolovu dominiraju plitke tehnike lova. Ovom prilikom osvrnut ćemo se na neke značajke plitkog prikradanja, kao najčešćeg načina ribolova u ovom dijelu godine.

• 

Intenzivno hranjenje

Jednom usvojena tehnika plitkog prikradanja podvodnom ribolovcu pruža velike mogućnosti. Imajte na umu da ostalim tehnikama ne možete loviti bilo gdje i bilo kada. Prvenstveno ste ograničeni vremenskim prilikama i stanjem mora. Vjetar, valovi, morske struje i vidljivost, parametri su koji će bitno utjecati na izbor tehnike. Upravo tamo gdje prestaje uobičajeni lov po rupama ili čekom, počinje lov plitkim prikradanjem za koji vrijede potpuno drugačija pravila igre. Naime, uzburkano i valovito more u pravilu podiže sediment sa priobalnog morskog dna, a to je za veliki broj ribljih vrsta poziv na intenzivnije hranjenje. Sve to popraćeno je i mutnim morem, koje će, istini za volju, otežati uočavanje lovine, ali će istovremeno lovcu pružiti “dimnu zavjesu”, kroz koju će ga lovina teže uočiti. Tu je i buka koju stvara turbulentno more udaranjem o obalu. Sve to će pomoći u maskiranju šumova i vibracija tijekom prikradanja. U bistrom i mirnom moru, dobra tehnika će posebno doći do izražaja, jer se svaka pogreška plaća gubitkom lovine. Od ribljih vrsta, u plitkom prikradanju najčešće se love lubini, komarče, cipli, šarzi, picevi i salpe.

• 

Tiho prikradanje

• 

Za uspješnu primjenu tehnike prikradanja valja znati uskladiti veliki broj parametara, koji zahtijevaju dugogodišnje iskustvo, pa značajnije rezultate ne treba očekivati preko noći. Za početak potrebno je naučti prikradati se uz morsko dno ili uz obalu, služeći se prirodnim zaklonima terena na kojem se lovi. Lovac mora iskoristiti svaku neravninu, udubljenje ili kamen, kako bi prikrio svoje prisustvo. Približavanje treba izvesti polako, bez naglih pokreta i suvišne buke. Osjeti li ribolovac da bi ga lovina mogla otkriti, mora nakratko zastati. Za to vrijeme riba se ne smije gubiti iz vida, a čim njezina koncentracija popusti, treba iskoristiti trenutak i napredovati prema njoj. Sve to izvodi se povlačenjem slobodnom rukom, dok se peraje koriste u što manjoj mjeri. Rekli smo na početku da se tehnike plitkog lova temelje na vizualnom kontaktu sa lovinom. Da biste uopće dobili priliku ugledati potencijalni plijen, vaše prikradanje mora biti gotovo nečujno. Zvukovi nastali grebanjem i udaranjem peraja o dno, u većini slučajeva otjerat će ribu i prije negoli joj uspijete prići na puškomet. Uzalud vam to što ste pod vodom ostali dugo, ako ste u ključnom trenutku približavanja napravili šum, koji je otkrio vaše kretanje i na taj način upozorio ribu. To nikako ne znači da fizičke sposobnosti u šuljanju ne dolaze do izražaja. No, važno je imati i dobru tehniku. Problemi sa reduciranjem šumova u najvećem broju slučajeva povezani su sa rasporedom olovnica. Količina olova ovisi o mnogim faktorima, poput debljine odijela, individualne plovnosti i tehnike ronjenja. U svakom slučaju, olova se raspoređuju pomoću prsluka, pojasa i olovnica za gležnjeve. Najveći dio težine ide oko pasa i gornjeg dijela tijela, dok se plovnost nogu rješava olovnicama, koje su u pravilu teške pola kilograma. Balansiranju olovnica više pažnje ćemo posvetiti u slijedećem broju.

Instinktivna reakcija

Položaj sunca također je važan parametar prilikom plitkog prikradanja. Usko je povezan sa trenutnom vidljivošću u moru. Tamo gdje je prozirnost mora veća, važno je da sunce uvijek bude za leđima podvodnom ribolovcu, kako bi ga riba što teže uočila. Zakašnjela reakcija lovine ponekad će biti dovoljna da joj lovac uspije prići na potrebnu udaljenost i zadati odlučujući pogodak. Pri veoma mutnom moru, situacija se mijenja. Lovac se mora kretati prema suncu, jer će u tom slučaju sunčeve zrake tvoriti sjene riba i tako omogućiti pravovremenu reakciju podvodnog ribolovca. U lošim uvjetima, lovac često mora pucati instinktivno, bez oklijevanja. S obzirom da lovina prilazi brzo, vremena za ciljanje nema.

• 

Horizontalni zaron

Jedna od najvažnijih stvari je izvođenje zarona. Tu ne dolazi u obzir klasično pregibanje u kukovima, kao što se to inače prakticira. Glavni je razlog stvaranje nepotrebne buke prilikom podizanja peraja iznad površine mora i snažnih zamaha, koje će riba sigurno osjetiti. Lovac mora napraviti tzv. horizontalni zaron. Nakon obavljene ventilacije, doslovce će kliznuti pod more, ne pregibajući se i ne izbacujući peraje. Rad nogu koristit će samo za održavanje ravnoteže u valovitom moru i za brzo kretanje preko otvorenog terena, u kojemu je izložen pogledima i osjetilima potencijalne lovine. Ako se i posluži perajama, mora paziti na udarce lista o list. Za kvalitetno izvođenje urona pomoći će i dobro odabrana količina olova. Podvodni ribolovac mora biti izbalansiran, tako da na dnu ima neutralnu ili blago negativnu plovnost.

• 

Kratke čeke

• 

Lovini se u najvećem broju slučajeva ne možete približiti na puškomet, bez dodatnih zastajkivanja na dnu. To znači da se tehnika plitkog prikradanja mora kombinirati sa elementima čeke. Najveća dilema u trenucima prilaska uočenoj ribi je nastaviti prikradanje ili čekom pustiti da riba sama priđe u domet. Tu se zapravo i vidi razlika između iskusnog majstora šulje i početnika, koji još nemaju instinkt i dobru procjenu o tome koliko je lovina osjetila opasnost koja joj prijeti. Ukoliko je lovac dobro odabrao i ostao zaklonjen, u nadi da će mu znatiželjna riba prići, ne znači da će se takav scenarij uistinu i dogoditi. Najbolji primjer za to je komarča zabavljena hranjenjem. Koliko puta vam se dogodilo da ste ju ugledali kako u daljini doslovce drobi neki slastan zalogaj i lagano se premješta preko morskog dna. Čim je zamakla iza nekog kamena, iskoristili ste priliku i primakli se do novog zaklona. No, od tuda baš i niste mogli dalje, jer vas je do nje dijelio otvoreni teren, na kojem bi vas oprezna komarča osjetila i akciji bi bio kraj. Mogli ste se jedino nadati da će vas dah poslužiti dovoljno dugo da komarču ipak uspijete dočekati na čeku ili da će oprezna mudrica ponovo zamaknuti iza nekog kamena, što ćete iskoristiti da prikradanje privedete kraju. No, bez obzira na sve vaše napore, ponekad se ipak nećete uspjeti dočepati svakog dobrog komada kojeg ugledate.

Prilagođena oprema

Na kraju, nekoliko riječi i o opremi. Pravilan izbor opreme može biti od velikog značaja, a svaki njezin dio neprilagođen tehnici lova može vas stajati vrijednog ulova. S obzirom da se tehnike plitkog lova primjenjuju u hladnijem dijelu godine, nužno je koristiti odijelo od 7-9 mm debljine, u zavisnosti od temperature mora. Mnogi lovci za tu namjenu koriste maskirna odijela, kako bi se što bolje prilagodili podmorskom okolišu terena na kojem love. Dobre rukavice također su značajan dio opreme, jer se slobodnom rukom ronilac povlači preko oštrog morskog dna, punog ježeva. Zbog toga moraju biti čvrste i otporne na oštećenja ili ih za tu namjenu treba dodatno pojačati. Ako se lovi po samom plićaku ili koristi mekano liscio-spaccato odijelo, koljenice od neoprena tekođer su dio ronilačke opreme. Peraje koje ćete koristiti u plitkom lovu ne moraju biti posebno duge ili izrađene od skupih materijala, namijenjenih izradi peraja za velike dubine. Glavno je da budu što otpornije na habanje, jer bi se inače po silovitom moru i valovima, koji lovca neprestano naguravaju o oštre hridi, lako oštetile. Na tržištu postoje peraje napravljene upravo za lov u takvim uvjetima, a karakterizira ih nešto kraći i širi list. U lovu prikradanjem najbolje je koristiti maske većeg vidog polja. Njihov veći unutrašnji volumen neće predstavljati osobiti problem, jer ćete ionako roniti plitko, pa će i potreba za kompenzacijom maske biti neznatna. Odabir pogodne puške, ovisit će o tehnici koju namjeravate koristiti i o trenutnom stanju mora. Pri tome će odlučujući faktor biti vidljivost. Općenito će u lovu prikradanjem i čekom najbolje doći dobra laštikača. U mutnom i turbulentnom moru, riba će vam prilaziti mnogo bliže nego inače, pa će najbolje biti uporabiti pušku od 75 cm dužine, koju inače koristite u lovu na rupe. Ponekad će vidljivost biti toliko slaba, da ćete i tu manju pušku morati držati malo povučeno. Pri boljoj vidljivosti, najbolje je uporabiti laštikače od 90 centimetara, opremljene strijelom od 6 mm debljine. Važno je da odabrana puška ima manji promjer cijevi i da bude što hidro-dinamičnija, jer uzburkano more i snažne struje neprestano umaraju ruku podvodnog ribolovca. U vrlo rijetkim situacijama, vidljivost će zimi biti iznimno dobra, pa ćete morati uporabiti puške od 100 do 120 cm dužine. Puške za lov prikradanjem mogu biti dodatno opremljene mulinelom, koji će biti od koristi u susretima sa velikom licom.

• 

Uporaba ronilačke plutače baš i ne ide zajedno sa tehnikom lova prikradanjem. Uzica koju vežemo za pojas u plitkom moru stalno zapinje o hridi, a postoji i mogućnost da se probije, ukoliko ju valovi nanesu na priobalne stijene. Iako je zakonski propisana, i to baš zbog sigurnosti, može biti opasna, ako se zaplete u trenutku dok smo pod površinom.