Ribolov grabežljivaca iz usidrene barke
11 min readPRM / Broj 12 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2016.
S ovakvim sistemom nikad ne znate kakva bonus riba će vam uletjeti, poput velikih škarpina, kovača, pagara ili po noći ugora i oslića pa čak i romba (vrste lista) koji je uredno zagrizao na malu živu skušicu spuštenu na brakovima oko Blitvenice…
Piše: Željko Vedernjak
Ciljani ribolov grabežljivaca iz usidrenog čamca je dosta rijetka disciplina na Jadranu. Veliki zubaci, gofovi, lice i ostale vrste morskih predatora obično se love panulom sa živom ješkom ili korištenjem umjetnih mamaca (lov varalicama ili tehnikom vertical jigginga) te specijaliziranim parangalima. U 99.9% slučajeva i mi smo ih tako lovili, ako ništa drugo, onda zbog toga što smo se držali nekakvih općenitih pravila. No, kako u svakom vidu ribolova, pa tako i u ovom, svaka nova ideja, novi sistem ili taktika ribolova uvijek može povećati šanse za ulovom. Prije dosta godina, dok sam radio kao profesionalni ribar na big game charteru, osim tunolova često smo vodili goste ili sami odlazili na dubinski noćni bulentin. Nismo radili s mrežama nego isključivo udicom. Puno puta nam se dogodilo da smo iz usidrenog plovila cijelu noć ulovili veliku količinu kvalitetne ribe za koju smo dobivali dobru cijenu, ali isto tako nam se znalo dogoditi i da nas napadne sitna riba koje se nismo mogli riješiti. U takvom stilu ribolova rijetko se lovi s više od jednim štapom, najviše zbog ograničenog prostora i zbog specifičnog načina ribolova gdje vam drugi štap više smeta nego koristi. E sad, kad živite od izlazaka na more i ulovljene ribe, nije vam svejedno hoćete li sa svakim spuštanjem 300 gramskog olova na 80 – 90 m dubine loviti samo okane od 15 do 30 dag ili neku kvalitetniju ribu.
Upravo zbog uobičajenih pravila i odavno razrađenih tehnika poput klasičnog dubinskog bulentina na koje su se ljudi naučili i tako rade već dugi niz godina, teškim mukama sam uspio nagovoriti kapetana da mi dopusti složiti još jedan sistem na najjači jigging pribor koji smo imali. Kako nam taj štap ne bi smetao i petljao se s našim standardnim bulentinom, stavio sam još više olova i na trokraku vrtilicu metar iznad navezao pramu od najdebljeg najlona što sam našao te montirao dvije velike udice. Prvog slijedećeg okana kojeg smo izvadili zakvačio sam na sistem, odnio štap na pramac i spustio u dubinu. Štap sam uglavio u držač i, koliko god to bedasto zvučalo, za indikator ugriza stavio obično zvonce (kao da lovim somove na Kupi he-he). Kapetan je to sa skepsom promatrao i mrmljajući nešto sebi u bradu nastavio loviti okane sve dok se nakon petnaestak minuta zvonce nije prvi put oglasilo. Da skratim, do jutra smo samo na taj jedan pribor digli desetak ugora od kojih je najveći imao preko 15 kila, a usput su nam se zaletjela i dva velika oslića i najveća tabinja koju sam u životu vidio (lovili smo u Jabučkoj kotlini tako da takav ulov nimalo nije pretjerivanje). Do ovog sistema dovela me čista pohlepa i računica jer smo za kilogram malih okana dobili manje nego za kilogram ugora, a da ne govorim o ostaloj ribi. Usput, tu je bila i štednja na vremenu (proizvodnja trpi) jer ugora od 5 – 6 kila s te dubine izvadim za tri do pet minuta, dok mi za pola kašete okana treba barem sat vremena, ako ne i više. Znam da maloprije napisano nema nikakve veze sa športskim ribolovom, ali predstavlja idealan primjer prilagodbe situaciji na moru. Odavno smo shvatili da u jednom odlasku na more ne možemo loviti sve odjednom jer ako u istome trenutku pokušaš loviti s više tehnika u isto vrijeme, nećes se moći posvetiti nijednoj kako treba i ulov će biti slabiji. E, pa ovaj primjer je idealan za nas „pohlepne“ koji uvijek hoće još više.
Sistem i klizno olovo
Predvez za ribolov grabežljivaca na postavu se veže isto kao i sistem za ribolov panulom, koristeći tzv. „čvor bez čvora“ vežemo dvije do tri udice za redom (to naravno ovisi o vrsti mamca kojeg ćemo koristiti), a jedina je razlika što ja ne slažem taj sistem fiksno. Živu ješku poput lignje spuštam na tzv. „lift sistem“ gdje lignja prolazi kroz sve slojeve mora dok ne dođe do graničnika dva metra iznad dna. U tekstu je već spomenuto koje su prednosti tog sistema, a na slikama ispod imate podsjetnik kako ćete najjednostavnije i najbrže zavezati svoj predvez. Jedan mali savjet – kako biste lignju ipak držali što bliže dnu, na osnovnu strunu možete montirati kopčicu s malim olovcem težine 5 – 20 g (ovisno o jačini morske struje). To otežanje će lignju ipak držati bliže dnu, a opet – dat će joj dovoljno mogućnosti da ima puno širi manevarski prostor i kreće se gore –dolje dok je živa, pokrivajući puno više prostora, a olovo će ju uvijek vraćati prema dnu.
Sve što vam je potrebno za izradu kvalitetnog predveza – dobre udice, fluorocarbon te kvalitetne kopče i vrtilice Presavinite zadnjih 40 cm fluorocarbona na duplo te provucite kroz ušicu i preko udice Stisnite fluorocarbon uz vrat udice i drugom rukom napravite par namotaja prema gore Provucite oba kraja fluorocarbona kroz ušicu, s vanjske strane prema unutra Ovisno o veličini mamca, drugu udicu vežite iznad prve te desetak cm iznad nje vežite običan čvor i odsijecite višak Vrtilicu s velikim okom na kraju predveza vežite običnim palomar čvorom Za izradu tzv. „flying back leada“ potrebna vam je obična kopča i olovo Dodatno otežanje za spuštanje mamca na osnovnu strunu montirate kao na slici
Bonus štap – riba više
U tekstu koji također možete pročitati u ovom broju časopisa, pisao sam o ribolovu klasičnim bulentinom kojem smo se najviše posvetili ove zime i više neću ponavljati kako naći i odabrati pozicije te se dobro usidriti. To je klasika. Kako smo uvijek lovili na poštama gdje je bilo dosta ribolovaca usidrenih blizu nas, u par navrata sam prisustvovao vađenju kapitalnih zubataca koji su ljudima zagrizli na cijelu srdelu postavljenu na najdonjoj udici. Pripisujući to klasičnoj ribičkoj sreći, treferu, nisam se previše obazirao na to sve dok i sam nisam doživio silovito trganje predveza najdonje udice gdje je bila namamčena glava od crva. Te večeri smo u klasičnim birtijaškim spikama nakon ribolova, Pavić, Čedo i ja zaključili da lovimo na terenu gdje nema samo kapitalnih orada, nego naravno da se na tako dobrim brakovima gdje smo lovili orade normalno zadržavaju zubaci, gofovi i ostali grabežljivci.
S obzirom da su orade odlično primale, nije bilo šanse da gubimo vrijeme na panulu jer je najvažnije bilo da se što prije usidrimo kako bismo zauzeli što bolju poziciju i na tome je i završila priča. Kao i svaki dan, ustali smo prije pet ujutro i već sa svitanjem bili idealno usidreni. No ovaj puta sam u zoru umjesto srdele u more spustio skosavice i u sljedećih petnaestak minuta uspio uloviti dvije lignje koje sam pustio da se dobro „ispušu“ i pospremio ih u plastičnu kantu napunjenu morem. Na svoj pouzdani jigging pribor, Okuminu rolu Azores 65 i jednodijelni Cedros 200-gramac sam montirao jednostavan sistem – 200 gramsko olovo na kraju i 1,5 m iznad vrtilicu iznad koje sam na osnovu od par metara fluorocarbona debljine 0,70 mm vezanim direktno na upredenicu 55 lb klizno montirao još jednu vrtilicu s metar dugim predvezom 0,70 mm i dvije navezane udice veličine 4/0. Sidrenim konopom vezani na pramcu, krma je bila idealno okrenuta niz struju kako bismo sva trojica mogli nesmetano loviti sa po jednim priborom. Tešku artiljeriju sam uglavio u krajnji lijevi držač i spustio direktno ispod broda kako nam ne bi smetala. Kočnicu sam maksimalno otpustio kako mi eventualni griz ne bi pokidao sistem ili iščupao štap iz držača, ali i kako grabežljivac ne bi osjetio otpor prilikom prvog udara na lignju. Prvo, dolje je 200 grama olova koji čine znatan otpor, a drugo, sistem je okomito spušten i bilo kakvo potezanje mamca u stranu radilo bi otpor i od strane štapa koji je fiksno montiran na brodu. Sa otpuštenom zujalicom i zabačenim štapom sada sam se i ja posvetio oradama i šarunima koji su taman počeli gristi sa dizanjem struje. Nakon nekog vremena, kada su se grizevi već dobrano prorijedili sa slabljenjem kurenta, učinilo mi se da sam čuo slabi zvuk zujalice. Pogledavši vrh Cedrosa, vidio sam da laganim odmacima pumpa dok se najlon počeo kretati u lijevo. Brzo sam uhvatio štap i otvorio Azoresicu kako bi se upredenica nesmetano i bez otpora mogla skidati sa špule. Zategnuo sam kočnicu i pričekao još par sekundi dok se struna nije zategnula i vrh štapa se počeo savijati te opalio mušku kontru. U tvrdo! Krasan zubatac težak nešto preko četiri kile ubrzo se našao u Pavićevom podmetaču. Krasna bonus riba za pohlepnike poput nas!
Nabavljanje i čuvanje žive ješke
S obzirom da smo u velikoj većini slučajeva kretali na more prije zore, nabava dobre ješke poput iglice na panuli se pokazala nemogućom misijom. Žabari kakvi jesmo, noć prije kretanja smo znali, što na plovak i komadić srdele, što na umjetne mamce, uloviti par iglica koje smo, kako bismo ih sačuvali žive, zakvačili s udicom kod korijena repa i ostavili ih na 2-3 metra najlona te drugi kraj vezali za barku. Koliko iglica? Koliko je barka velika! Obično se tu radilo o četiri komada koje bismo rasporedili od krme do pramca. Isto se odnosi i na šarune i ušate, a i lignje ili sipe koje nikad ne možete uloviti baš kad vam najviše trebaju. Zato je to bolje napraviti unaprijed, vjerujte mi.
Sistemi i mamci
Opisani sistem nije otkrivanje tople vode, a za neke vrste riba se čak i dosta često koristi, npr. za ribolov kovača sa mamčenjem male gire ili bugvice. U klasičnom bulentinu jednostavno je zaboravljen i samo se treba podsjetiti da uvijek možete žrtvovati jedan štap s kojim ćete pokušati prevariti kojeg velikog predatora dok sa drugim priborom lovite na svoj standardan način. Sistem koji sam opisao je samo jedna od inačica, a odabrao sam ga zato jer nije fiksan. Kada zubatac napadne lignju (ili koju drugu ješku) i krene s njom u stranu, otpuštena kočnica će pustiti strunu da bez prevelikog otpora izlazi s role, a tome će pridonijeti klizna vrtilica predveza koja će se zaustaviti tek na čvoru gdje su spojeni upredenica i fluor carbon. To vam daje dovoljno vremena da dođete do štapa i nakon što zub izvuče strunu do vrtilice koja je spojena sa olovom, zategnete ribu koja je već progutala mamac. Za slučaj da vam olovo zapne na dnu, vežete ga za vrtilicu na tanji najlon debljine oko 0,20 mm koji će puknuti prilikom kontriranja i početne borbe s ribom. Naravno, za ribolov raznih vrsta koriste se i drugi sistemi.
Jedan koji nam se posebno pokazao za vrste koje se kreću u srednjem i gornjem sloju mora je sistem s balonom. Tu prije svega mislim na lice, strijelke, velike palamide i gofove. Montiranu živu ribu na debljem predvezu od fluorocarbona (ne treba jače od 0,50, osim ako ne očekujete tune) dužine 1,5 do 2 m vežemo za vrtilicu koja je s druge strane vezana za desetak metara najlona (ili fluorocarbona) direktno spojenog sa osnovom od upredenice. Olovo s vrtilicom čiju težinu biramo ovisno o dubini i jačini struje (obično je dovoljno 30-50 g) pomoću obične kuhinjske gumice montiramo na barem 5 m od mamca. Ono nam služi kako bi pomoglo mamcu da dođe do dubine za koju smo zamislili da nam ješka treba biti, a to je obično par metara više od polovice dubine na kojoj smo usidreni. Kada odredimo tu zadanu dubinu na koju želimo da nam mamac dospije, isto kao i olovo, napuhani balon gumicom vežemo za upredenicu i pustimo niz struju da se udalji od broda. Balon ne treba puštati daleko od barke, obično ga pustimo toliko da nam ne smeta u obavljanju ostalih vrsta ribolova kojima se bavimo na sidru.
Tu možete i ne morate otpustiti kočnicu (ili uključiti slobodan hod špule) jer će se desiti dosta slobodnog hoda strune u moru dok riba udari i gumica ili balon puknu i štap se počne savijati. I takve ribe je dobro kontrirati, ali obično se same zategnu prilikom prvog napada i otpora balona. Što se mamaca tiče, uvjerljivo vode lignja i iglica ali i druge vrste će dobro poslužiti. Tu prije svega mislim na šarune i male ušate, ali će i veći knez ili sipa prevariti zubaca u nedostatku lignje ili iglice. Ako nemate bazen za živu ješku, poslužit će vam i razne „jupolke“ ili velike kace koje vam neće previše smetati dok se krećete na brodu, samo pripazite da živoj ješki redovito mijenjate more. S takvim sistemom nikad ne znate kakva bonus riba će vam uletiti, poput velikih škarpina, kovača, pagara ili po noći ugora i oslića, pa čak i romba (vrste lista) koji je uredno zagrizao na malu živu skušicu spuštenu na brakovima oko Blitvenice. A o veličini živog mamca sami odlučite. Zašto? Ako pažljivo pogledate sliku gdje frend Strujić drži kapitalnog oslića teškog preko četiri kile, vidjet ćete otiske zuba nekog čudovišta iz dubina koje ga je napalo prilikom izvlačenja sa dubinskog braka… Uživajte u ribolovu i nemojte se uvijek slijepo držati pravila.