Strijelke osvajaju Jadran

PRM / Broj 16 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2017.

Do prije desetak godina nepoznata u Jadranu, strijelka skakuša raširila se i predstavlja ozbiljnu opasnost za autohtone ribe našeg mora. Invazija je u tijeku nažalost ostalih riba, ali na sreću ribolovaca riječ je o jakom borcu i atraktivnoj ribi koja se uspješno lovi “živim” mamcima i varalicama tijekom cijele godine…

Tekst i foto: Zdravko Šavor

Kormoran s perajama, ljuskama i oštrim zubima

Prije desetak i više godina strijelke skakuše (Pomatomus saltatrix, engl. Bluefish) sramežljivo su se pojavile u Plominskom zaljevu kojeg smo često posjećivali. Tadašnja populacija cipala bila je toliko brojna da su u kanalu tisuće i tisuće primjeraka lijeno i bezbrižno zijevale na površini. Dobro, bilo je i tada razloga za brigu jer su se znali pojaviti gofovi koji bi ih napadali, a bilo je i jako puno manjih lica uz uvijek prisutne brancine. Dolaskom strijelke ne samo na ovoj lokaciji već diljem Jadrana drastično se mijenja situacija. Kreću se u jatima u potrazi za plijenom, pa se na nekim područjima rado zadržavaju dokle god imaju hrane, a kad hrane ponestane plivaju dalje u potrazi za plijenom kojeg bjesomučno tamane. Populacija cipala je evidentno prorijeđena jer su bili idealan plijen novopridošloj invazivnoj vrsti koja u jatima napada ostalu ribu i grize iz obijesti, sakativši ju na sličan način kao što to rade ptice kormorani. Nisu ugroženi samo cipli, već i sitnija plava riba pa i lošije lignjarske sezone neki povezuju s povećanom prisutnošću strijelke (no to je ipak pretjerivanje). Ako je plijen prevelik za gutanje, strijelka će ga barem zagristi svojim kao žilet oštrim zubima čisto iz obijesti ili lovačke strasti. Nerijetko napadaju i jedna drugu.

Danas ih u Istri ima gotovo svugdje uz obalu, primjerice oko Pule i u Fažanskom kanalu, a posebno oko ušća rijeka (Mirna, Raša) i u zaljevima poput Plominskog. Proširila se i diljem Kvarnera pa je u zadnje tri godine prisutna i na najbližoj slanoj destinaciji od Zagreba, u Bakarskom zaljevu. Tamo su se zadržavale tijekom ljeta i jeseni, a ove godine po prvi puta i zimuju na tom području. Jug Jadrana prvi je okupiran, posebno ušće Neretve, potom i Cetine, a sada ih ima uzduž cijele obale prema Splitu, Šibeniku i Zadru. Iz nekog razloga još uvijek nisu primijećene u većem broju na lokacijama u Velebitskom kanalu na potezu od Maslenice do Senja i nisam čuo da ih ima u Novigradskom i Karinskom moru koje djeluje idealno za tu vrstu koja dobro podnosi boćatu vodu i tipična staništa na kojima se zadržavaju cipli, iglice i ostali potencijalni plijen. Iako, ne bih se začudio da ih i tamo sada ima. Na nepoznatim lokacijama uvijek je dobro pratiti aktivnosti plivarica, tj. ribarskih brodova koji love plavu ribu. Njihov dolazak u luku i pretovar ribe često znači da se u blizini muvaju i te ribe, samo u tim trenucima rjeđe reagiraju na varalicu, a puno bolje primaju srdelu kao mamac. Kako svaku aktivnost riba na površini mora prati povećana aktivnost ptica poput galebova, ptice mogu biti dobar indikator prisutnosti strijelki kao i ostalih jatnih riba koje plivaju pri površini mora.

Alien i predator u jednom

Strijelka je invazivna alohtona vrsta i kao tuđinac oblikom glave čak i podsjeća na filmskog aliena, a zbog svojih prehrambenih, predatorskih navika jako je zanimljiva sportskim ribolovcima, posebno onima koji love varalicom. Spolno je zrela od svoje druge godine starosti, a kada se tome doda da ženka može proizvesti do 1 000 000 komada jajašaca godišnje, jasnije nam je zašto se toliko brzo proširila našim morem. Odličan je borac koji se teško predaje na udici, a u principu je oportunist što se tiče prehrane. Nekad se još bolje lovi živom ribom i srdelom, posebno na lokacijama koje se mogu povezati s dolaskom plivarica. Kada su aktivne i halapljivo kupe srdelu, ulov može biti prilično brojan, no tu postoji manji problem. Zubima često pregrizaju i deblje fluorocarbonske predveze. Kada se stavi sajlica, očito zbog jako dobrog vida, broj grizeva se dosta prorijedi. Idealno bi bilo koristiti udice duljeg vrata s malom sajlicom koja pokriva tek duljinu srdele, a kod montaže dobro pomaže i „filo elastico“. Naravno, i tada postoji šansa da će strijelka zagristi baš za predvez, ali imat ćete bolji omjer grizeva i ulovljenih riba nego bez ili sa predugačkom i jako vidljivom sajlicom. Njeni zubi opasni su ne samo po njen plijen, već i po vaše prste. Pazite se jer vas može ugristi u trenucima dok ju pokušavate skinuti s udice ili ju čistite. Iako na prvi pogled mislite da ste prošli neozlijeđeno, sekundu – dvije nakon ugriza mogli biste se naći u prilično krvavoj situaciji. Zato je dobro uvijek sa sobom imati peanke ili kliješta za lakše manipuliranje ulovom, a u torbi imajte i paketić flastera koji vam mogu olakšati ostatak ribolova nakon nezgode.

Vobleri i površinci

Vratimo se na varalicu. Strijelka je jatna riba koja se kreće i lovi u jatima s ostalim primjercima slične veličine. S godinama se povećavaju primjerci ulovljenih strijelki u Jadranu, koja spomenimo to naraste do 130 cm ukupne dužine i teži do 14 kg. Čuo sam za ulove do nekih 9 kg kod nas, osobno znam za dosta ulovljenih primjeraka od 4 – 5 kg, a vjerujem da će broj kapitalki s godinama biti veći. Ipak, kapitalne ribe se kreću same ili u manjim skupinama, a najbrojnija su jata primjeraka od 30 – 60 cm. Upravo takve ribe su nam godinama bile najčešći ulov na razne voblere, silikonce i površince. I dok smo nekada koristili varalice prosječne duljine od 7 – 14 cm, sada se duljina korištenih varalica drastično povećala, pa se često ribolovci znaju naći u situaciji da se strijelke pokreću na napad tek varalicama duljine 20 i više cm. U tom rangu trenutno su najpopularniji površinci koji imitiraju iglicu koja je omiljeni plijen svih jadranskih predatora.

Velike varalice obično imaju i višu cijenu, a ako vam ju odnese riba onda poželite sami izrađivati hand-made lovne varalice kojima ćete loviti velike i opake strijeke. Tako su između ostalih i David i Branimir zasukali rukave, istokarili balzu u obliku iglice, u tijelo umetnuli čeličnu žicu i naposljetku olovne utege. Takve varalice daleko lete i u principu sve imaju sličnu, ali opet i međusobno različitu akciju. Branimir radi iglice koje zove BB Needlefish, a koje tijekom sporog povlačenja i pauza lagano tonu ispod površine mora, pa njihova akcija otprilike predstavlja kombinaciju jerka i klasičnog površinca. Branimir ih vodi polagano podrhtavajući vrhom štapa okrenutim u smjeru vode. Toliko se ufurao i stekao povjerenje u rad te varalice da su mu rezultati u zadnje dvije godine odlični. Ulovio je lijepe primjerke strijelki uz ponekog većeg brancina, no najveće ribe koje je imao na toj varalici ipak su mu pobjegle i odnijele ju kao suvenir. Prema njegovim pričama bile su to kapitalne strijelke duljine debelo preko 80 – 90 cm. Ono u što sam se osobno uvjerio je da strijelku ponekad stvarno pokreću dulje, tj. veće varalice.

Osobno sam svjedočio situaciji u kojoj cijeli dan u zaljevu prisutne strijelke nezainteresirano izbjegavaju redom sve ponuđene varalice od Patchinka, raznih zara do Bay Ruf Manic-a, pa i raznih silikonaca te voblera u gabaritima do 14 cm. Nakon toga stavim 22 cm dugu varalicu i već u prva dva zabaca imam dva pljuska iza “iglice” te ukupno desetak napada u kratkom periodu uz jednu ulovljenu ribu. Iz nekog razloga strijelke su često sumnjičave i znaju promašiti varalicu sve dok se ne ulove ili odustanu od lova. Naravno, to ne znači da potpuno trebate izbaciti manje varalice iz upotrebe jer prije ili kasnije ćete se naći u situaciji u kojoj će strijelke gristi baš na njih, a ignorirati one velike. Očito je da su promjenjive čudi. Nekad udaraju kao da nema sutra, a već za pet minuta postanu praktično neulovljive. Imaju intervale hranjenja u kojima su aktivnije, dok ih u stanju neaktivnosti možete samo promatrati kako plivaju. Ona je lovac koji lovi tijekom cijelog dana i noći u određenim intervalima, pa vam je potrebna upornost da biste dočekali „uru od griza“, iako su zora i sumrak top periodi. Osim toga imam osjećaj da vrlo brzo uče i izbjegavaju ono što su već vidjele i sa čime su imale neugodno iskustvo. Noću se dobri rezultati postižu i većim poperima, pri čemu se ribiči uglavnom slažu da je potrebno raditi dugačke pauze. Zanimljivo je spomenuti da smo primijetili da strijelke bolje rade na površince kada je oseka i mirno more nego plima, što je nekako kontra pravila koje vrijede za neke druge morske predatore.
Tehnika panulanja na Jadranu također daje dobre rezultate, a jako su zanimljivi filmići koje su neki od ribolovaca objavili snimajući „panulaški kadar“ pod morem podvodnom kamerom. Matija Gluhak na svom YouTube kanalu ima zanimljiv klip pod nazivom „Kad stijelke napadaju“ u kojem u 26 minuta snimke razotkriva ogromna jata strijelki koje prate i udaraju živu ješku na panuli.

Štap i rola

Varaličarski štapovi do 40 grama najčešće su upotrebljavani za lov s kraja, ali samo ako lovite varalicama „normalne“ duljine, rekao bih do 14 cm. Za ranije spomenute 20 i kusur velike površince tipa iglice, kakve proizvode španjolski proizvođač Lurenzo, talijanski Jack Fin ili pak naše vrijedne ruke, potreban je nešto jači štap. Nije da ne bi išlo i sa 40 gramcem, ali nešto dulji štap (do 3 m) gramaže do 60 ili 80 grama donosio bi poneki metar dalje u izbačaju što može biti presudno u dobivanju grizeva. Također s takvim štapom dobivate sigurnost kod kontriranja i manipuliranja posebno velikih primjeraka riba. Slobodno na rolu srednje veličine stavite upredenicu od 15 – 30 lb, te fluorocarbonski predvez koji također ne mora biti previše tanak. 0,35 – 0,45 mm u promjeru bit će taman dovoljno jaki da smanjite opasnost od gubljenja riba, ali i vrijednih varalica prilikom učestalog dalekog zabacivanja.

Gastro kutak

S gastronomskog pogleda strijelka je zanimljiva riba s kojom se šira populacija tek upoznaje. Vani je jako cijenjena i često se filetira. Ako niste sigurni kako se priprema, na Internetu ćete naći bezbroj savjeta i recepata, ali odlično prolazi i klasična gradela. Rekao bih da je najbolje svježu ribu baciti direktno na gradele uz malo soli i maslinovog ulja. Meso strijelke ne podnosi baš najbolje dugotrajnije smrzavanje, pa ju je najbolje pripremiti neposredno nakon ulova. Ako ju ipak smrzavate, prijatelj Jura to radi tako da ju odmah filetira i filete vakuumira prije pohrane u zamrzivač. Kune se da vakuumirano riblje meso ne gubi toliko na kvaliteti u usporedbi sa svježim. Uglavnom, ako ste pobornik ulovi i pusti pristupa u ribolovu, sa strijekom bi možda vrijedilo preispitati stavove s obzirom na to da njena prisutnost u tolikom broju više šteti biološkoj ravnoteži Jadrana nego što doprinosi svojim prisustvom.

Ribolov i „rampinavanje“ kod Antenala

Antenal je poznata istarska pozicija na ušću rijeke Mirne u blizini Novigrada Istarskog, gdje je u određenom dijelu godine (od 1. listopada do 31. siječnja) ribolov čak i zabranjen. No ove godine od prestanka zabrane ta pozicija je prema pisanju istarskih medija bila pod dvostrukom opsadom, strijelki u ogromnim jatima s vodene strane i brojnih ribolovaca s kopnene, o čemu su u nekoliko navrata izvještavali novinari s terena. Strijelke su navodno u početku radile kao lude i napadale razne vrste ponuđenih varalica. Kako se dosta njih u međuvremenu polovilo, ove preostale u moru s vremenom su postale sumnjičave i prestale učestalo gristi. Pravi ribolovci to su stoički podnosili i vjerujem i dalje lovili ribe, ali u nešto manjoj količini nego na početku priče. Prema pisanju medija, a sudeći po nekim raspravama na društvenim mrežama, jedan dio „krivolovaca“ je izišao izvan “regula“ te se odvažio na metodu haklanja ili pod lokalnim nazivom „rampinavanja“ velikim trokukim udicama s dodatkom olova. Naravno da takve metode zaslužuju reakciju nadležnih tijela koja je u ovom slučaju navodno izostala. Apeliram, budite sportski ribolovci i u takvim situacijama. Strijelka je svakako zanimljiva riba koja pruža vrhunski doživljaj u grizu i drilu i da ih nema vjerujem da bismo se bez nje mnogo puta zadnjih godina vratili kući bez ulova.