Čamcem do najboljih somovskih pozicija

PR / Broj 60 / Ožujak / 2013.

Prijašnjih godina sam vam prenio svoja iskustva o zimskom ribolovu soma s obale, a sada ću pokušati isto to, samo iz čamca. Na prvu pomisao može se pričiniti da je to jedno te isto, ali nije. Razlike su znatne, pa krenimo redom.

Piše: Mladen Pavlović

Zima koja je (nadam se) iza nas, poprilično je odskakala od prosjeka proteklih desetak godina. Ne toliko po hladnoći, koliko po količini snijega i vode koja je nastala njegovim topljenjem. U ribičkom smislu zima je bila jako teška, gotovo bez ribolova. Visoki snijeg je otežavao pristup vodi, a kad se snijeg otopio – vodostaji su skakali u „nebo“ i opet ništa od ribolova. Takav scenarij se kroz zimu ponavljao nekoliko puta. U takvim je uvjetima riba jako slabo radila (barem na dijelu Kupe na kojem moja ekipa najčešće lovi). Rijetki ribolovi u danima koliko-toliko normalnog vodostaja gotovo da i nisu davali rezultate. Tako da nas je naglo zatopljenje i „optimistična“ dugoročna prognoza itekako razveselila. Budući da je još uvijek veći dio zemlje prekriven snježnim prekrivačem, za očekivati je da će vodostaji i dalje rasti i cijelo proljeće biti „napeti“. To je odličan preduvjet za uspješan ribolov soma. Dobro, bilo bi puno bolje da su vode podignute od kiše, tj. toplije, ali pokazalo se da i snježne vode znaju biti produktivne. Pogotovo krajem zime kad je voda od topljenja snijega koja se slijeva sa (osunčanih) polja u razno-razne kanale, pa kanalima u rijeku, barem za koji stupanj toplija od vode u rijeci. Budući da nam predstoji razdoblje visokih vodostaja, bazirat ću se samo na taj vid ribolova, tj. ribolov soma na povišenom vodostaju.

Gdje, kada i kako?

Ako na bilo koje od ovih pitanja fulate odgovor, rezultati ribolova bit će slabi ili nikakvi. Naravno ako nemate nekog dobrog prijatelja koji će vam sve potanko objasniti. Odgovor na prvo pitanje u ovo doba godine se znatno razlikuje od godine do godine. Zbog hladnih i visokih voda te općenito relativno hladne zime, riba je još uvijek u zimovnicima. Kako bijela riba, tako i som. To recimo nije bio slučaj i prijašnjih godina, kad se bijela riba „razišla“ iz zimovnika već početkom ožujka, a za bijelom ribom i somovi. Naravno da će se to dogoditi i ove godine, samo je pitanje sa koliko zakašnjenja. Da bi sa sigurnošću utvrdili gdje se riba nalazi – treba što više biti na vodi, promatrati vodu i sve što se oko nje događa. Za vrijeme niskog vodostaja dobar pokazatelj su kormorani, oni su uvijek u blizini bijele ribe, baš kao i somovi. Ali na „napetom“ vodostaju se ne možemo ravnati po njima. Za visokog vodostaja se često mogu vidjeti kako „bauljaju“ posvuda – i oni traže! Znači za visokog vodostaja se moramo osloniti na vlastita osjetila ili prijašnja iskustva. Znači ako ste na nekim mjestima dobro lovili za niskog vodostaja i za vrijeme visokog vodostaja će riba biti tu negdje. Možda ne na istom mjestu, ali u blizini. Ponekad se riba pokazuje na površini, naročito u sumrak, ali nekad na površini nema nikakvih znakova, a riba je ipak tu. Ako nema nikakvih znakova, a pretpostavljate da je riba tu negdje, treba loviti sa što češćim prezabacivanjem sistema. Na taj se način u kratkom roku može pretražiti relativno velika površina. Budući da lovimo iz čamca, ako nema rezultata u nekih sat vremena pretraživanja, treba se premjestiti na neko drugo mjesto i tražiti dalje…nema druge! Zimovnici su najčešće na riječnim zavojima gdje je najveća dubina, a po visokom vodostaju je tu obično i najjača struja. Logično je da se riba sklanja iz glavne matice prema obalama gdje je struja slabija ili uz „unutarnju“ stranu zavoja gdje je kontra-struja. Prioritet našeg pretraživanja su obje strane zavoja. Vanjska strana zavoja je najčešće sva u lomovima (zbog struje koja vječito ispire zemlju pa stabla padaju u vodu), a lomovi su najbolji zaklon od struje. Ako je ribolov moguć, tu treba prvo tražiti. Uz rub, ili čak u samim lomovima ako postoje čistine između lomova. Tu stranu treba pretražiti cijelu jer riba može biti grupirana samo na jednom mjestu. Ako vanjska strana ne daje rezultate, treba se posvetiti unutarnjoj strani zavoja. Na ovoj strani je obično „kontraštrom“ u koji riba zalazi iz više razloga. Prvi razlog je gotovo neznatna struja u odnosu na maticu. Drugi razlog (možda i važniji od prvog) je taj što se ovdje zbog sporije struje taloži potencionalna hrana koju je bujica pokupila sa obale. A to naročito odgovara brkonji.

Kako vrijeme odmiče, a temperatura vode polako raste, riba se sve više kreću u potrazi za hranom. Kad se to dogodi ne treba odmah otpisati zimovnike. Riba se dosta dugi period zadržava na rubovima zimovnika i prijelazima, pa to treba uzeti u obzir u kasnijem periodu, recimo pred sam lovostaj. U ovom kasnijem periodu također mogu biti atraktivna ušća potoka, ako su uvjeti takvi da je riba skroz izašla iz zimovnika. Na samom ušću je najveća koncentracija hrane koju donosi bujica s polja, pa takva mjesta znaju vrvjeti od ribe. Što se vremena ribolova tiče, pokazalo mi se da je riba najaktivnija u kasno popodnevnim satima. I to u periodu dok je još hladnija voda. Kako se približavamo lovostaju, riblja aktivnost počinje kasnije (pred sami sumrak) i traje do mrklog mraka. Mada se znaju dogoditi i iznimni slučajevi, da recimo dođete ranije na poziciju kako bi spremni dočekali „cug“, reda-radi zabacite (kad ste već tu…), a somići se zaredaju jedan za drugim kao na traci. Kad dođe ono pravo (željno iščekivano) vrijeme – ćorak! Jednostavno prestanu uzimati. Tako da , u biti, nikad ne možemo biti sto posto sigurni kad će ih nešto „kliknuti“..

Što se tiče načina ribolova, najlakši oblik je naravno sa čamca. Zbog visokog vodostaja je većina mjesta na obali pod vodom, pa je čamac i logičan izbor. Ali istovremeno i vrlo opasan. U jakoj struji se stvaraju vrtlozi koji često mogu povući pod vodenu površinu cijele klade, koje ako ne primijetite na vrijeme mogu biti pogubne. Zato se na visoku vodu nikad ne ide sam, najbolje je u paru. Sigurnost je ipak najvažnija. Prednosti ribolova iz čamca u odnosu na ribolov s obale su nemjerljive. Najznačajnije su dvije prednosti. Prva je da se čamcem možemo najbolje postaviti u odnosu na zamišljenu poziciju ribolova. A druga je naravno brzo premještanje s jedne pozicije na drugu. Ovisno o jačini struje na mjestu ribolova, čamac treba postaviti tako da nam je zona ribolova nizvodno ili blago u koso prema sredini toka. Nije poželjno da je daljina zabacivanja veća od 10 – 15 metara, jer što je više najlona u vodi nakupljati će se više smeća. Što je više smeća na najlonu, otpor struji je jači i za kratko vrijeme počinje kotrljanje sistema po dnu. A kotrljajući sistem vrlo lako i vrlo često zapne na dnu. Pokušajima da oslobodimo sistem (ili potrgamo najlon) vrlo vjerojatno ćemo poplašiti sve u blizini. Zato se treba truditi da se kvačenja sistema svedu na minimum. Isto tako, ako je ikako moguće treba izbjegavati vezanje čamca za lom koji viri iz vode. Pogotovo ako mislite loviti „pod nogama“. Ako su u čamcu dva ili tri ribiča, čamac gotovo nikad ne miruje, a sve te vibracije se preko štrika (lanca) prenose na drvo koje je ukopano u dno rijeke. Možete misliti kakav to ima utjecaj na ribu koja je u blizini loma…

Mamci i pribor

Najdjelotvorniji mamci u ovom periodu (i za uvjete visokog vodostaja) su definitivno gliste. Budući da je u pitanju ribolov iz čamca (pa nema dalekog zabacivanja) vrsta glisti ne igra tako važnu ulogu. Ja najčešće koristim kišne gliste jer je do njih najlakše doći, a i čine mi se otpornije od ostalih vrsta na napade bijele ribe. Sakupljam ih noću pod naglavnom svjetiljkom. Nije nužno da pljušti kiša dok berete gliste. Svake večeri bez vjetra gliste izlaze na površinu zemlje. Intenzitet izlaženja ovisi o natopljenosti zemlje vodom. Što je zemlja natopljenija gliste će više izlaziti i obrnuto. Ponešto glisti se može sakupiti i kad je zemlja suha, a padne rosa. Tada glistama iz zemlje vire samo glave pa treba biti posebno tih i brz. Gliste treba izvlačiti oprezno i polako jer u suprotnom pucaju. Idealno vrijeme za popunjavanje zaliha glisti je baš sada, čim snijeg otkrije travnate površine. Brat i ja obično kasno u jesen sakupimo veću količinu glisti, a preko zime ih čuvamo u bačvi, u podrumu gdje je temperatura uvijek iznad „nule“. Kišne gliste su vrlo zahvalne za čuvanje i ne zahtijevaju previše pažnje. Dovoljno im je jednom – dva put mjesečno ubaciti šaku – dvije suhog lišća i to je to. Dok recimo crna ( ritska ) glista zahtjeva redovito mijenjanje kompletne zemlje svježom, ako se zemlja ne mijenja redovito, dolazi do lančanog ugibanja. Tada u kratkom roku uginu sve gliste. Ako je cijelu zimu snijeg, problem je doći do svježe zemlje. A vreću suhog lišća pripremite u jesen i mirni ste do proljeća.

Što se pribora tiče, vjerojatno već znate da sam pristalica jačeg pribora kad je som u pitanju. Budući da se radi o ribolovu iz čamca, štapovi bi trebali biti nešto kraći, recimo 2.7 ili čak 2.4 metra. Sa kraćim štapovima je lakše rukovati na čamcu. Pogotovo ako su u istom čamcu dva ili tri ribiča. Budući da nam je svima financijska situacija teška, problem je imati poseban pribor za svaku moguću situaciju, pa treba koristiti ono što imamo. I sam nemam posebni pribor za ribolov iz čamca pa lovim istim priborom kao i s obale: štapovi su Spro Triplexxx 300-gramci i 3.2 metra dužine, a role Okuma BeachCaster 65. Moram priznati da štapovi nisu kao stvoreni za čamac, ali uz malo muke i dosta opreza – posluže. Ostali pribor također mora biti u rangu velikog brkonje koji uvijek može naletjeti. Ja koristim najlon 0.56 i udice 5/0 na veće. Sistem je vrlo jednostavan i možete ga vidjeti na slici. Još bih dodao da je dobro koristiti malo duže predveze 40 – 50 centimetara jer je bolja realizacija grizeva.

Vode su nam iz godine u godinu siromašnije, a ruku na srce – sa somom nitko ne poribljava. Imajte to na umu ako „pogodite“ plovu pa somići krenu kao djeca iz škole. Dok završavam ove retke Kupa počinje rasti, za vikend bi trebala biti idealna! Sve je spremno, a ekipa je pomalo nervozna zbog ribolovne „suše“ cijelu zimu. Ako ste u mogućnosti iskoristite mutno da bi vam bilo Bistro! Pozdrav!

Branje glisti