Na kanalu s Dedom
9 min readPR / Broj 54 / Rujan / 2012.
Mensur Rošić Deda
Piše: Ivo Begović

Mensur Rošić –Deda jedan je od najpozitivnijih hrvatskih natjecatelja. Usprkos godinama i nedavnom gubitku noge zbog tromboze, on je jedan od najveselijih i najsrdačnijih ljudi koje poznajem. Povod za ovaj ribolov su njegovi konstantno odlični rezultati na natjecanjima koja se održavaju na tekućim vodama a osobito na kanalu HE Dubrava. Kako je ovaj kanal još uvijek nepoznanica mnogim natjecateljima, želio sam točno prenijeti sve sitnice, od slaganja hrane i lijepljenja crvi do slaganja sistema i mjerenja dubine. Naravno, prednost koju imaju domaći natjecatelji teško je prestići, naime, sati i sati, dani i dani plovkarenja na kanalu teško se mogu naučiti iz novinskog članka. Taj osjećaj možete steći samo čestim treniranjem. Ove godine za vrijeme liga otpala je uobičajena opaska svih koji na kanalu nisu uspješni. Naime, kanal je bio pun ribe i svi koji su znali kako mogli su ju i uloviti. U ovom tekstu vam do u najsitnije detalje prenosimo dugogodišnje iskustvo Mensura Rošića Dede. Način i pribor s kojim on lovi i pobjeđuje bit će dovoljan i za vas. Ostaje vam samo trenirati.

Pribor
Krenimo prvo od pribora za šteku. Deda upotrebljava pune gumice debljine od 1.6 do 2.0, ovisno o težini plovka kojim lovi. Gumice su uvijek dobro napete kako bi omogućile brzu kontru i ubadanje ribe. Sisteme veže na najlonima debljine od 0.20 do 0.25 mm sa predvezima od .0.16 do 0.20 mm. Iako kanal zna biti vrlo bistar, Deda kaže da nikad nije imao problema s debljinom najlona. No ako riba ne prima mamac, ponekad se zna poigrati s veličinom udice i mamca. Naime, kaže da je primijetio da lakša i manja udica zna donijeti griz i onda kad se sve čini prazno. Tad upotrebljava i mamac koji se sastoji od jednog navučenog škota na vrat udice i samo dva pinkija na luku. No ipak najčešće lovi s udicama veličine 10 ili 12 (Nuclear Colmic NK800 su mu najdraže). Najvažnija stvar u svakom Dedinom sistemu je svakako klizna torpila. Naime, Deda iznad grupe olova stavlja torpilu koja je težine otprilike 90% ukupne nosivosti plovka. Ona je klizna i ograničena je između dva gumena stopera. Na taj način svaki griz ribe je mnogo direktniji i prenosi se ravno do plovka. Naime, riba koja povuče mamac potegne osnovni najlon kroz torpilu. Deda tvrdi da je griz lakši, a kontra pravovremena. E da, još jedna važna stvar, Deda sve torpile farba crnim flomasterom kako njihov odbljesak ne bi plašio ribe.




Druga važna stvar je mjerenje dubine. U principu ribe se na kanalu love uz dno. To znači da udica s mamcem mora putovati uz samo dno ali ga ne doticati. Naime, dno dravskog kanala je prekriveno sitnim školjkama koje su oštre poput žileta. Zbog toga je najbolje da ih se predvez ni ne dotiče. Deda dubinu mjeri šesterokutnim olovom težine sto grama i kvači ga za udicu. Idealno je kad iz vode viri samo tijelo plovka. No i bez utega je dubinu moguće izmjeriti i to tako da ju dižete dok ne počnete zapinjati a onda kratite pomalo dok ne dobijete čist prolaz. Ako mjerite na taj način dobro je imati crve na udici jer se oni kreću drukčije nego kad je udica puna.
Kad lovite štekom nema problema u pogađanju daljine lova, naime, uvijek ste u pravoj liniji koju ste odabrali. Samo još treba hraniti tako da vam i hrana bude u toj liniji i grizevi su garantirani.
Lijepljenje crvi je za ribolov na kanalu izuzetno važno. Naime, o tome ovisi koliko će trebati da se kugla crvi otopi. Evo kako to Deda radi.










Hrana i crvi
Deda je za ovaj ribolov pripremio miks od dvije kile „Bukija“ lokalne hrane koju priprema jedan od najboljih poznavatelja ribolova na kanalu – Stjepan Bukovčan Buki i dvije kile Moselle (kila Explosiva i kila crvenog Brassena). Hrana je ljepljiva i upija mnogo vode a najvažnije je da se kugla brzo otvara. Deda me upozorio na grešku koju radi većina natjecatelja. Naime, oni rade hranu koja je previše ljepljiva i dugo se drži u kugli. Kako je dno kanala relativno strmo, uz pomoć jakog protoka vode i riba, svaka se kugla kotrlja niz strminu dna. Zbog toga hrana mora biti takva da je dovoljno ljepljiva i teška da brzo dođe do dna, ali se tamo mora brzo otvoriti. Koliko brzo? Što brže to bolje.
Iz tog razloga Deda izuzetno pazi i na lijepljenje crvi i količinu ljepila koje će upotrijebiti. Naime, što je veća količina ljepila to ljepilo duže drži. Znači, što manja količina od koje se može napraviti teška tvrda kugla koja će se na dnu brzo otvoriti. Deda je na ovom ribolovu za gotovo dvije kile crvi i oko šest litara šljunka upotrijebio tek kilu ljepila. Postupak možete vidjeti u detalje u praktičnom savjetu. Važno je da Deda polovicu crvi sa šljunkom ostavlja gotovo suhim nakon što ih je dobro izmiješao s ljepilom. Kad namoči ruku od ove je smjese lako formirati kompaktnu kuglu.




Za početno hranjenje odvojio je osam velikih kugli hrane i dvije kugle crvi.
Na velikoj se slici vidi gdje su kugle pale. Ukratko, treba hraniti oko metar od vrha špice i tek pola metra uzvodno od ravnine šteke. Na taj način kugle „legnu“ na dno oko metar nizvodno a to je i idealno mjesto za griz i učinkovitu kontru.
Mamac
Na kanalu svi za mamac upotrebljavaju crve. No Dedin način stavljanja crva na udicu je specifičan, on sam kaže da ne zna zašto, ali mu se pokazalo da je na kanalu ovaj način najbolji.


Važno! Deda me upozorio da kod svakog prolaza cijeli sistem diže iz vode i zabaci ga paralelno s obalom uzvodno (ne van), naime, na taj način su petljanja predveza svedena na minimum. Deda je ribolov počeo s listom nosivosti 15 grama. Već u prvom prolazu Deda je dobio griz i malu mrenu, slijedile su još tri, a zatim i nešto veći nosać koji je primio na izlazu kad je prije izvlačenja sistema jače prištopao. Nakon petnaest minuta počeo je dohranjivati svaki drugi ili treći prolaz bacivši po kuglu hrane koju je stisnuo jednom rukom, a ritam mu je bio tri kugle hrane pa jedna lijepljenih crvi. Nakon sat vremena dobrog ribolova odlučio je pokušati par prolaza napraviti s težim sistemom koji je vodio na jednakoj dubini. Na taj način mamac je bio malo smireniji i sporiji ali se još uvijek kretao tik uz dno. Deda je odlučio promijeniti sistem ne bi li izazvao koju od krupnijih riba jer su mu glavni ulov još uvijek činili mali nosaći i pokoja mrenica teška do pola kile. Teži sistem i jače štopanje donijelo mu je ubrzo griz velike mrene, no nažalost, borba je trajala kratko – prerezala mu je predvez na školjku. Ni sljedeći prolazi nisu donijeli željeni rezultat. Naime, Deda je želio velike nosaće (a u kanalu ih ima i do dvije kile teških), poduste i plotice koje su redovno od dvije do tri kile. No za njih je očito trebalo potpuno promijeniti pristup.



Kako otežati teške listove?



Bolognesom
Deda se odlučio zadnji sat našeg ribolova posvetiti bolognesu. Naime, šteka s kojom je lovio duga je maksimalno 11.5 metara. Da je imao dužu šteku najlakše bi bilo dodati prolungu, povećati dubinu i pokušati loviti vanjsku liniju za koju je pretpostavljao da će biti izdašnija krupnijom ribom. Naime, vjerovao je da je riba svojim gurkanjem kugli hrane i crva ipak većinu hrane spustila po kosini dna. No u rukama ljudi koji su odrasli loveći bolognesom na kanalu on je jednako precizan kao i šteka. Moram priznati da mi se činilo da je svaki prolaz Deda bez problema pogodio istu liniju. Sistem na bolognesu bio mu je složen identično kao i na šteki, samo je plovak bio Bukijev ručni rad. Idealan oblik za brzo tekuću vodu sa izuzetno pojačanom gornjom žicom plovka koja se ne čupa ni nakon stotina snažnih kontri. Ova promjena na bolognes se isplatila i već u trećem prolazu dobio je krasnog podusta a zatim i veće nosaće te mrenu preko kile u samo petnaestak minuta. A lovio je u liniji koja je bila samo metar dalje od vrha šteke nastavivši hraniti na isto mjesto na koje je hranio i kod lova štekom.
Zahvalio sam se Dedi na školi ribolova na kanalu koju mi je upravo održao. Shvatio sam da ću mu u potpunosti moći parirati samo ako na kanalu do sljedeće godine provedem mnogo vremena. Jer bez obzira na savršen pribor i odlično složene sisteme za kanal morate imati osjećaj koji se stiče jedino upornim treningom.

Bukijev plovak
Ovo je plovak koji u kućnoj radinosti radi Stjepan Bukovčan Buki koji je na kanalu proveo više vremena nego doma. Namijenjen je za ribolov puštanjem a posebnost mu je jaka konstrukcija žice koja drži najlon, a koja podnosi snažne kontre koje domaći ribiči vole „opaliti“.

