DRUGAČIJI OD OSTALIH

PR / Broj 54 / Rujan / 2012.

Ovo je priča o čovjeku koji je preko četrdeset godina svog života posvetio ribolovu na kapitalne somove. Prenosimo vam dio njegovog velikog iskustva i znanja

Piše: Ivo Begović
Snimio: Hrvoje Žućko

Povod za razgovor sa Ratkom Novogradecom bio je izlov somova na jezerima Savica koja se nalaze kraj zagrebačke toplane. Naime Ratko Novogradec i Mario Pisk izazvali su veliki interes ribolovaca svojim ulovom kapitalnih somova. U samo dva dana ulovili su dva kapitalna soma kakvi na ovim jezerima još nisu viđeni. Veću ženku ulovili su 31.08. bila je teška čak 80 kg i duga 240 cm. Već drugog dana 01.09. Ulovili su i mužjaka teškog 57 kg dugog 220 cm.

Izlov somova organiziralo je ŠRD „Peščenica“ koja upravlja sa 12 jezera na Savici. Mario Pisk dopredsjednik ŠRD-a nas je upoznao sa podatkom da to društvo svojih 12 jezera godišnje poribljava sa više od 10 tona ribe od čega je gotovo osam tona šarana. Ostale dvije tone je poribljavanje sa amurom, smuđem i štukom. Naime na području 12 jezera Savica po procjeni ribolovaca trenutno obitava preko pedeset kapitalnih somova teških preko pedeset kilograma. Ta površina bi mogla podnijeti desetak ovih velikih riba koje su odlični čistači jer jedu bolesnu i slabu ribu. No ovaj broj kapitalnih somova pojede i veliku količinu friško poribljene ribe koja je došla iz ribnjaka i nije ni svjesna prirodnih neprijatelja. Za mnoge od njih se zna i točno mjesto gdje žive i love, mnoge od njih su ribolovci imali na udicama no sve su bitke izgubljene u mnogobrojnim panjevima kojih su jezera prepuna. Ratko i Mario su oba kapitalna soma ulovili zajedno na jezeru površine 400×50 m, a za vrijeme ribolova otkrili su točne pozicije čak pet kapitalnih riba koje žive na takom malom prostoru. Mario naglašava da je iskusni Ratko u ovom slučaju bio „glava“ cijelog pothvata, dok mu je on pomagao izvući ove velike i borbene ribe.

Lov velikih je ozbiljna stvar

Za ovaj broj Praktičnog ribolova donosimo vam razgovor sa čovjekom koji je enciklopedija ribolovnog znanja o ribi kojoj se svi mi divimo ali je samo malobrojni uspješno love. Ratko Novogradec ima 63 godine, a zadnjih 40 godina je posvetio ribolovu na kapitalne somove. Ribički razgovor sa ovim strastvenim somolovcem je trajao preko četiri sata i moram priznati da mi je otvorio oči i zaokružio cjelinu priče o velikim somovima i njihovim životnim navikama. Nadam se da ćete i vi čitajući ga mnogo naučiti o ribi koju mnogi love ali su samo rijetki uspješni.

PR: Zašto baš somovi?
RN: Mene u stvari ne zanimaju svi somovi. Moj interes su kapitalne ribe, a tu smatram sve one od preko pedeset kila. Zašto baš oni? Moram priznati da sam navučen na adrenalin koji mi pruža ribolov na tog vrhunskog predatora. Naime sve u prirodi ima svoje mjesto. Tako je i u vodi. Svaka riba zauzima određeno mjesto u hranidbenom lancu, a na vrhu tog lanca je on – kapitalni som. Iznad njega je samo čovjek. Prije početka ovog razgovora želim napomenuti da lov kapitalnih somova nije za svakoga. Iako je uvijek prisutna velika doza adrenalina kad je riba na udici do kraja treba ostati hladne glave. Ili da to kraće kažem: Dozvoljeno je u—-i se od straha, ali tek kad je sve gotovo. Oni koji se boje ili ustuknu u presudnom trenutku mogu nastradati. Uvijek spominjem primjer od prije par godina kad je Slovenca usmrtio som koji ga je povukao u vodu jer je nesretnik omotao špagu oko ruke dok se borio s njime. Ta je riba bila teška samo 52 kile. Moram ovdje spomenuti i mladog Damira Horvata koji me nekoliko godina nagovarao da se učlanim u ŠRD „Peščenicu“ i pokušam uloviti kojeg od velikih. Ja sam odlučio njemu prenijeti dio svog znanja no nažalost nakon našeg neuspješnog pokušaja u srpnju on je odustao, ali je ipak dijelom zaslužan za ovaj ulov.

PR: Što je najvažnije za ciljani lov na kapitalca?
RN: Kao prvo trebaš znati gdje je te gdje i kako lovi. Naime veliki somovi su teritorijalne ribe i vrlo često su usko specijalizirani i prilagođeni specifičnostima mjesta koje su odabrali za svoj dom. Ja sam ovaj dio priče počeo odrađivati još ovog proljeća šećući se sa suprugom po jezerima Savica i razgovarajući sa ribolovcima. Nakon što više priča čuješ i isfiltriraš često te dovedu do točnog podatka. Jer ribiči iako ne love somove za vrijeme svog boravka u ribolovu ih vide ili čuju, ovako velike ribe ne mogu ostati sakrivene. Kad tad ih se vidi. Uz to je vrlo važno upoznati jezero na kojem ćete loviti. Ovdje naglašavam jezero jer su rijeke potpuno druga priča. Naime na rijekama vrijede potpuno druge zakonitosti, na njima hranjenje i kretanje somova mnogo ovisi o godišnjem dobu, vodostaju, temperaturi, kretanju šaranske ribe… Na jezerima kapitalni som odabire svoju kuću i u njoj živi. Ja već četrdeset godina vodim dnevnik u koji upisujem podatke o svakom ribolovu, od temperature vode, mjesečevih mijena, tlaka zraka… Otkrit ću vam jednu veliku tajnu – na manjim jezerima kakva su većinom u Hrvatskoj svi kapitalni somovi žive na zapadnoj strani jezera. Zašto je to tako? Sve u prirodi ima svoj logičan slijed. Veliki som kuću odabire na zapadnoj strani jer ona prva svakog dana ostaje u sjeni. Kako je svim ribama osim njemu potrebno vrijeme da bi im se oči adaptirale na smanjenu svjetlost i postoji taj period nazovimo ga sljepila kod ciprinida, on to koristi da bi se nahranio.

PR: Kad smo već kod ishrane somova, mnogi pričaju o njihovom ogromnom apetitu, velikim količinama riba koje pojedu, koliko je u njima istine?
RN: U ovakvim jezerima kao što je Savica kapitalni somovi imaju hrane u izobilju. Naime redovna poribljavanja sa konzumnim šaranom su izvor hrane kakav mogu samo poželjeti. No iako je som na vrhu hranidbenog lanca on nije životinja koja će ubijati više nego što mu treba niti će loviti dok je sit. On periode mirovanja i probavljanja hrane zamjenjuje sa periodima aktivnog lova. Na to naravno utječe i doba godine, temperatura vode, tlak… Priče o tome da som od pedeset šezdeset kila mopže pojesti šarana od deset su preuveličavanje. Ako mu pogledate veličinu usta shvatit ćete da taj najčešće lovi ribu do kile koju može lako usisati.

PR: Spomenuli ste tlak zraka, još su djecu u školi učili da som grize kad je nevrijeme i grmljavina?
RN: Moram priznati da je to odlično vrijeme za lov kapitalnih – šarana! Kapitalni som je potpuno druga priča. On u glavi ima barometar koji reagira mnogo prije našeg pravog barometra. Svaka promjena vremena njemu je okidač za hranjenje. No obično jede čak tri dana prije nego promjena počne. U trenutku kad barometar počinje pokazivati promjenu svi veliki su se već najeli. Oni koji grizu neposredno prije i za vrijeme nevremena su mali somovi koji se sad usude izaći i tada ih svi love – od tud i vjerovanje da tad som „radi“. No napominjem moj cilj nisu ribe od pet ili deset kila. Drugi najbolji period je odmah poslije nevremena kad se sve smiri. Naime velike ribe su iskusne ribe. Oni se u lovu mnogo oslanjaju na bočnu liniju, a za vrijeme nevremena u vodi i oko vode je mnogo šumova iza kojih je somu teško „pročitati“ kod ribe.
PR: Kod ribe?
RN: Svaka riba koja pliva jezerom radi to na specifičan način. Crvenperka pliva drugačije od grgeča, Linjak drugačije od šarana… Svako jezero je jedna akustična dvorana. Zamislite da je jezero dvorana Lisinski. Na jednom kraju jezera šaran kihne, a sa drugog kraja mu drugi kaže nazdravlje. Som je u svakom trenutku svjestan svoje okoline i svake ribe koja pliva u njegovoj blizini. On jako dobro zna da li je ribolovac na obali ili je otišao. Na nekim jezerima na kojima se češće poribljava somovi prepoznaju zvuk ispuštanja ribe iz kamiona i pojure tamo na klopu bez obzira na doba dana. Kad organiziram kamp u kojem ću boraviti za vrijeme ribolova izuzetno pazim na sve šumove. Cijeli kamp očistim od grančica da ne bi noću stao na koju od njih i uništio si tu noć lova. Kad sam lovio na jezeru u Lipiku somovi su točno znali vrijeme kad je mir na jezeru. Naime terme rade do 22 sata, radnici odlaze kućama oko 22.15, a somovi su se počinjali hraniti u 22.30. Sve su to naučena ponašanja, tako da ni u kom slučaju ne podržavam ribolovce koji ovu ribu proglašavaju glupom.
PR: Koliko brzo uče?
Pa rekao bih da reagiraju na svaku promjenu. U pripremi za ribolov na jezeru mnogo se oslanjam na promatranje prije samog ribolova. Najčešće nacrtam shemu jezera, odredim strane svijeta, potražim najveće drveće pored i u vodi. Pri jednom takvom pregledu odjednom je na drvo uz vodu sletjelo stotine vrabaca. Pomislio sam da ih je nešto potjeralo. Kad se to desilo drugi puta nakon par minuta pozornije sam pogledao i shvatio da vrapci u jatu slete na polje pšenice, svaki zgrabi zrno i zatim svi kao jedan polete na drvo. Naravno nešto tog zrnja je palo i u vodu sa nadvite krošnje. Dok sam to promatrao vidio sam leđa šarana ispod drveta. Znači i šarani su već ovdje! Tu će doći i som. Morao sam brzo reagirati jer sam znao da vrapci neće još dugo imati berbu. Ukratko, iako je pod drvetom bilo tek šezdeset centimetara vode tu sam ulovio jednog od 55 kg i izgubio jednog jako velikog. Znači ovi somovi su primijetili događanja i prilagodili način lova vrlo brzo, jer su se hranili ribom koja je skupljala zrnje.
PR: U kojem dijelu godine najčešće padaju veliki?
RN: Za točan odgovor na ovo pitanje treba znati mnogo o životnom ciklusu i biologiji somova. Nakon zime i perioda mirovanja dolazi period pred mrijest kad se intenzivno hrane i nakon toga se spremaju za mrijest. Pred sami mrijest u jezerima i rijekama postoji sabirno mjesto na kojem se odvija uparivanje. Naime tamo ženka odabire mužjaka. Tamo se mužjaci znaju boriti do iznemoglosti. Nakon odabira parovi odlaze do mrjestilišta. Na rijeci Dravi kod Pitomače postoji Črni jarek koji je poznato mrjestilište somova u blizini sela Križnica. Taj Črni jarek vijuga i obrastao je vrbama. Slušao sam tamo naslonjen uhom na zemlju kako mužjak udarcima repa čisti podlokano korijenje vrbe spremajući se za mrijest. Ovo se obično odvija krajem svibnja. Kad je mjesto spremno ulazi ženka te se oni isprepliću i počinje mrijest. Nakon perioda mrijesta dolazi faza oporavka u kojoj ženke prvo uzimaju sitniji, a zatim sve krupniji plijen. Vrh hranjenja svake godine je srpanj i kolovoz, to je vrijeme za lov na kapitalce.
PR: Kakav utjecaj ima mjesec
RN: Vrijeme mraka i mladog mjeseca koje svi spominju je dobro ako se želite naloviti malih riba. Tada svi ribolovci love. No ako želite kapitalca onda je najbolje vrijeme pun mjesec! Morate znati da je on gazda u vodi i on se ničeg ne boji i tad kad je sve na jezeru mirno on lovi. Ako želite uloviti mnogo manjih somova dobar je i period kad je noćno nebo kako ga ja zovem leopardova koža: mjesečina sa oblacima koji putuju. Svaki put kad oblak pokrije mjesec imate šansu za griz.
PR: Par riječi o priboru
RN: Od kad su se pojavile koristim gotovo isključivo udice Owner Cuting point u veličinama od 7/0-12/0. Predvez je špaga od 3 mm. Možda je za nekog ovo previše ali ja ne volim da mi ribe bježe sa udicom u čvaljama i da se onda danima pate. Ova druga riba koju smo ulovili ovdje na Savici. Mužjak! Pravi ratnik! Imao je starih ožiljaka po cijelom tijelu. Od razvaljenih kutova usta do tragova udica po boku, do zarezanih leđa i tragova od lead cora koji mu se usjekao u prsne peraje dok ga se pokušavao riješiti. Imam dva ručno rađena štapa koje mi je izradio Hrvoje Beranek. Jedan je izrađen od ručke i donjeg dijela 130 libarskog štapa za tune dok mu je vrh od punog fibreglasa ustvari od ručke stare Germine. Obojan je maskirno kako ne bi reflektirao svjetlost. Postavljam ga uz obalu i prezentiram jednu živu ribu na jednoj udici. Na točno određenom mjestu za koje očekujem da je somu lovna pozicija.
PR: Kako ste prevarili dva kapitalca sa Savice?
RN: Dali smo im ponudu koju nisu mogli odbiti. (smijeh)
U stvari ovaj drugi manji, mužjak me puno više namučio. Znao sam gdje mu je kuća i očekivao sam da će se hraniti pored jedne ili druge obale. I tu sam mu ponudio mamac. No on je lijepo usprkos postavama zaraubao po sredini. Koja riba se u svitanje kreće po sredini i uz samu površinu jezera? Ko ima hrabrosti prešetavati se dok je on u lovu? Zaključio sam da je vjerojatno zaraubao na bassa ili velikog grgeča… Problem kod ribolova na živu ribu je što se koriste velike udice, debela špaga. Riba mamac ima svoj kod i som kuži da je ona ranjena i da ne pliva kako treba ali isto tako osjeća i tu veliku udicu. Pa se desi da rauba u blizini mamca ali ga ni ne dirne. No kao što rekoh svaka riba je priča za sebe. Ako naučim kako ona lovi onda joj mogu dati „ponudu koju neće moću odbiti“.

PR: Bućkanje?
RN: Bućkanje sam učio od sad već nažalost pokojnog Hasanefendić Omera iz Brčkog. Bio je fantastičan ribolovac. Lovili smo cijeli teren Save od Jasenovca do Gradiške. Som se bućkom naravno može isprovocirati na griz ali kao i u svemu i ovdje treba biti drugčiji od ostalih. Treba razmišljati! Što bućka u stvari oponaša? Oni koji poznaju somove i stalno su uz vodu znaju da manji somovi love u grupi. Tjeraju sitnu ribu prema površini i/ili prema kutu jezera i raubaju po njoj. Oni koji su to slušali znaju da su ti raubi vrlo slični zvuku bućke. Bućkanje na rijeci dok te voda polako nosi nizvodno je uobičajeno. Na taj način u stvari imitiraš soma koji loveći na površini polako ulazi u teritorij drugog. Ovaj se automatski diže da bi se pridružio hranjenju ili da bi potjerao uljeza. Na jezerima također manji somovi love u grupi i nije rijetkost čuti kako jedan po jedan raubaju stišćući ribu. No u tom raubanju često se čuje i jedan mnogo jači „klonk“. Zvuk nakon kojeg nastupa tišina. Malci su izazvali starca da se digne i mazne jednog od njih. Nažalost som je kanibal i veliki uvijek reguliraju brojnost konkurencije. Kod bućkanja je vrlo važno da ne radite stalno jednoličan zvuk. Ako imitirate jato somova koje se hrani onda među njima ima većih i manjih. Ja znam lupiti jače pa slabije pa namjerno udarim falš da ne bude pravi klonk. Kad krećem obično par puta udarim jako, čisto da me se čuje, a zatim par slabijih, kako mi voda nosi čamac prema mjestu gdje mislim da je veliki doma uvijek pokušavam napraviti koji viši pa koji tiši zvuk.
To sa izazivanjem somova je vrlo zanimljivo. Bućkao sam, ima tome već godina, ispod ušća Une u Savu. Teren fantastičan i pun somova. Prijeđem kilometar toka bez griza, vratim se i ponovim rutu ponovo bez uspjeha. Onda sam ih odlučio probuditi. Koliko mi je motor išao vozio sam se cik cak po rijeci, a zatim okrenuo čamac i punim gasom sjekao valove i maksimalno lupao dnom čamca. Prvo spuštanje uz bućkanje nakon toga donijelo mi je griz. Što sam time postigao? Pa uzbunio sam i pokrenuo svu bijelu ribu nenaviklu na ove nove šumove i zvukove, a to je automatski pokrenulo i soma.
PR: Ratko hvala ti na ovom zanimljivom razgovoru. Nadam se da ćemo jednom otići zajedno u ribolov. Za čitatelje nam reci još koliko je tvoj najveći ulovljeni som.
RN: Najveća dva od osamdeset kila su mi ova ženka sa Savice i jedan sa Vranskog jezera. No riba od pedeset do sedamdeset kila sam ulovio zaista mnogo. Još uvijek čekam svog prvog stokilaša, a ta želja i očekivani pozitivni adrenalin me drži da se još uvijek nakon četrdeset godina bavim lovom velikih somova. Čitateljima koje smo zaineresirali da pokušaju loviti kapitalne smove poručujem da je vrlo važno razmišljati drukčije od ostalih, važna je znati kad i gdje će se brkonja hraniti. To je jedina tajna uspjeha. I čuvajte se, nijedna riba nije vrijedna ljudskog života.