TAKTIKE HRANJENJA

PR / Broj 69 / Prosinac / 2013.

Hranjenje boilama i drugim mamcima je strašno zanimljiva tema, ali ne i tema o kojoj onako iskreno puno ribolovaca piše…

Piše: Nick Burrage
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Glavna ideja većine taktika hranjenja je da na ovaj ili na onaj način postignete da se šarani, dok se hrane, ponašaju na određeni način, a obično s ciljem da ih usmjerite prema njihovoj lakomoj prirodi. Možda su neki ribolovci zbunjeni kad treba odlučiti da li upotrijebiti taktiku hranjenja na uskom prostoru ili raširiti mamce. Nije uvijek lako odabrati najbolji način. Nekad je bolje hraniti po malo, ali često, a nekad treba i masivno. Zbog toga ću vam u ovom članku pokušati razjasniti neke od tih ribolovnih zavrzlama iznoseći neka od mojih razmišljanja o načinu i taktikama hranjenja. Uz to ću se pokušati dotaknuti najboljeg vremena za hranjenje, možda i najboljih pozicija za postaviti svoje mamce, pa i kada loviti baš među tom hrpom mamaca?! Kad sam već sve to naveo, osvrnut ću se i na količinu ribe u jezeru s akcentom na šarane, ali uključujući i one vrste koje nam nekad nisu po volji, kao na primjer linjaci i deverike. Dotaknut ću se sezona, čak i vremenskih uvjeta, kada prema mojim iskustvima, šarani najbolje grizu. Nikad ne smijete zaboraviti voditi računa o duljini vašeg ribolovnog izleta, ali i o tome tko još osim vas lovi na jezeru. Na primjer, podatak tipa: „Fred je jučer lovio na ovom mjestu i nahranio ga je junački sa svim mogućim vrstama mamaca!“ Imate li sada kompletnu sliku?
Najlakši način da pohvatate sve te konce i bolje razumijete kompletnu problematiku je da podijelite sve u segmente i pokušate razumjeti i usvojiti svakog od njih pojedinačno!!

Hranjenje s malo mamaca

Ako imate bujnu maštu, onda ćete ovdje biti dobri. Pa gdje da počnemo? Pretpostavljam s malo mamaca većih promjera, za početak je to najbolji korak naprijed… Najmanje što od mamaca možete koristiti je upotreba samo jednog na udici. Obično svi tvrde kako to može biti svjetla plivajuća boila, jer jedino ona ponekad zna isprovocirati znatiželjan potez. To se može dogoditi u bilo kojem dijelu godine. Vi svojom prezentacijom i izborom mamca želite postići da šaran vidi nešto kao: „Uh, kako lijepo izgleda i miriši ona tamo stvar!“ Pošto su šarani ribe i nemaju ruku, jedini način da testiraju takav mamac je da ga usišu, i kad počnu razmišljati je li to bilo pametno ili sumnjati na opasnost, oops… već je kasno.!! Ne izbjegavajte ni tamne i manje plivajuće mamce, jer nekad oni rade puno bolje od svijetlih. Najbolji primjer toga je tamna plivajuća boila Monster Squid veličine 10 mm!

Paleta zamki

Paleta zamki koje ja volim postaviti šaranu je zbilja velika. Od jednog mamca ili čak stringera Monster Squid boili, pa sve do PVC vrećice pune razlomljenih i na pola srezanih mamaca. Sve se to može koristiti kako bismo ugrabili malo pažnje nekog lutajućeg šarana. Taj pristup ribolovu može se koristiti svugdje. Od ribolova blizu obale, do ribolova uz lomove, pa sve do dalekog zabacivanja prema sredini jezera na nekoj otvorenoj vodi gdje smo prethodno vidjeli neke od izdajničkih znakova riba. Jednostavan trag lako se može dodati vašoj maloj hrpici mamaca. To mogu biti cijele i zdrobljene boile koje jednostavno leže na dnu blizu mamca s udicom. Cilj im je da presjeku šaranima put bez obzira da li se oni kretali svojom patrolnom rutom pored loma ili kroz travu. Taj trag ima za cilj da usmjeri šarane prema području gdje je postavljena zamka s mamcem s udicom. Mnogi ne razumiju, ali nekad je u tom smislu dovoljan samo mamac ili dva kako bismo naveli šarana na „pravi put“ i drastično povećali mogućnosti za ulov ribe. No možete stvari postaviti i ovako. Ako šaran pojede samo jedan mamac na putu prema mjestu gdje je vaša zamka, kad jednom nađe vaš stringer, puno će se slobodnije početi njime hraniti nego u slučaju da mu je to prvi susret s takvim mamcima. Za one zbilja dobro školovane šarane, koji su već vidjeli sve, pokušajte zabaciti stringer u vodu, pustite PVA da se rastopi i izvucite štap. Nakon toga samo zabacite jedan mamac na udici, kao onaj slobodni mamac ili dva koji pokazuje put do stringera i pričekajte. Ova taktika i one najškolovanije šarane može jako zbuniti, i zahvaljujući njoj mnogi su veliki šarani završili u mom podmetaču. Prije nego što odem od stringera kao teme, moram dodati kako ih volim koristiti zbog dvije stvari. Uz prednost privlačenja riba, oni mi još osiguravaju zabacivanje bez zapetljavanja. Sve to vrijedi kad lovim s malim količinama prihrane, ali i onda kad zabacim štap i preko 5 kilograma slobodnih mamaca na hranilištu.

Usko ili široko

Sad krenimo na manje količine mamaca (boili), recimo od 50 do 100 komada. One se mogu koristiti na nekoliko različitih načina. Ako se nalazite na jezeru sa samo nekoliko velikih šarana, na primjer s manjim brojem riba do 15 kg, razbacajte uokolo 50 mamaca i vrlo brzo ćete šarane natjerati na lakomo hranjenje. To je i najčešći razlog zbog kojeg puno ribolovaca voli tako nahraniti mjesto. Sistem radi, ali je nekad problem što ponekad baš svi ribolovci na određenom jezeru to rade, pa ja nekako najviše volim kad mogu hranjenjem potpuno povezati relacije gdje šarani najčešće borave s onima gdje ih lovim. S tom idejom u glavi, mislim da je usko grupiranje mamaca nekad dobitna kombinacija. Ako ih postavite na malu hrpu, vaših 50 mamaca će šaranima biti mala optička varka i izgledat će kao puno više nego tu i tamo razbacani mamci. I što je još bolje za vas, šarani će se početi natjecati međusobno se gurajući koji će prije doći i početi se hraniti takvim hrpicama. Tako ste zapravo svjesno izazvali optimalnu ribolovnu situaciju koja sigurno navlači šarana na vaš mamac, ali i kad ga uzima bez uobičajenog opreza.

Na rubu hranilišta

Grupiranje slobodnih mamaca na hranilištu daje vam mogućnost za nekoliko opcija. Jedna od njih je postavljanje sistema s udicom u sredini takve hrpice. Neki snalažljivi šarani hrane se po samom rubu hranjenog mjesta. To sam i osobno vidio puno puta. Zbog toga je nekad odličan potez postaviti sistem s mamcem na rub hranilišta, a ponekad i samo jedan metar udaljenosti čini znatnu razliku da li ćete dobro ili loše loviti. Međutim, kad ih masovnim prihranjivanjem jednom „skuhate“ i kad spuste glave prema dnu, onda je obično svejedno i ribe grizu kako u centru hranjenog područja, tako i na samom rubu. To je situacija kad vam „prijeti“ odličan ribolov. Ova taktika obično najbolje radi na kraju ljeta ili kroz jesen, kad se šarani uobičajeno love na velikim tepisima mamaca. Kad svi masivno hrane i love postavljajući svoj sistem s mamcem u sredinu hranilišta, oni oprezni šarani često ne mogu odoljeti atraktivnim mamcima, ali ne ulaze u centar hranilišta, već vrlo oprezno pokupe koji mamac sa njegovog samog ruba. Što je najgore, može vam se dogoditi da ste dobro locirali ribe, dobro nahranili, precizno pogodili usred hranilišta, lovili dovoljno dugo, a da niste ništa ulovili i da nikad ne saznate kako se nekoliko velikih šarana zapravo cijelo vrijeme hranilo na samom rubu hranjenog područja. Jedini potez koji u ovakvom slučaju donosi uspjeh je pomicanje sistema na rub hranilišta, a ova taktika jednako dobro radi kad lovite na manjim i na većim tepisima mamaca.

“Lakoma svinja“

Kako uspješno loviti s manjim količinama mamaca? Uopće nije teško. Uzmite manju količinu (na primjer od 50 do 100 mamaca) i natrpajte ih točno na vaš zabačeni sistem tako da ga zatrpate. Tako ste napravili mjesto za „lakomu svinju“, kako ga ja zovem. Na taj način ćete prevariti sve šarane koji su po karakteru „lakome svinje“, a vjerujte, takvih u svakom jezeru sigurno ima. Ovom sam taktikom na svom lokalnom jezeru tri puta ulovio istu veliku ribu. To vam je isto kao s velikim curama, koje jednostavno ne mogu proći pored slastičarne, a da u nju ne zavire. Ribolov „na hrpu“ jednako dobro radi u proljeće, pa sve do jeseni. Ako je uz hrpu mamaca i onaj s udicom, u slučaju da velika cura naiđe, ulov je zagarantiran. Jednako tako, uz redovite poteze, u ovim situacijama ćete imati puno kratkih bipova prouzročenih zapinjanjem šarana o najlone. Ja sam nakon nekoliko takvih slijepih poteza znao izvući štap i zabaciti ga na isto mjesto samo metar kraće, tek toliko da ribama dam malo više slobodnog prostora usred tamne noći. I nisam rijetko nakon takvih, malo kraćih zabaca imao veliku ribu na štapu. Pokušajte s ovom taktikom, uistinu dobro radi..!

Hranjenje s velikim količinama mamaca

Ako se odlučite hraniti s kilogramom boili ili više, onda morate loviti na jezeru s dovoljnim brojem većih riba ili s malo više vremena za ribolov. Ovo je područje gdje taktike hranjenja postaju jako zanimljive. Velike količine boili i mamci različitih veličina mogu se koristiti kako biste ciljano lovili velika jata šarana, privlačeći ih na stotine. Veliki pokušaji lova velikih šarana s velikim količinama mamaca sasvim su realna opcija.

Širom jezera

Međutim, kroz godine ja sam vidio puno ribolovaca koji su znali preokrenuti jezero, naoružani samo s 5 kilograma mamaca jednake veličine. Taktika je bila razbacivanje mamaca na način da se baci po jedan ili dva širom cijelog jezera tako da se oni na svakom njegovom dijelu mogu naći. Ova taktika može raditi, ali teško da ćete s njom uspjeti dobiti brzi potez. Ako u vašem jezeru nema puno šarana, onda ona može biti neučinkovita. Ako idete na samo jedan potez u jezeru gdje ima samo nekoliko velikih šarana, na ovaj ćete ih način sigurno nahraniti i osigurati im da s mirom otplivaju daleko od vaših udica. I sigurno uopće neće biti ni blizu vaših oštrih udica. Promislite malo o tome!!

Manji mamci

Međutim, ako ste na jezeru koje je puno velikih riba koje u njemu plivaju u velikim jatima, s uskim hranjenjem one će mamce vrlo brzo počistiti za sat vremena kao usisavači, i otplivati dalje. Široko hranjenje je tada odlična metoda da ih na tom području zadržite malo dulje. Ako lovim na velikoj šljunčari, jedan od trikova je i korištenje manjih mamaca, na primjer promjera 10 mm. Tako ćete jato riba zadržati na ovoj lokaciji još dulje. Na vodama gdje ja lovim to nije problem i često se nađem u situacijama da šarani pojedu sve slobodne mamce osim onog s udicom.

Dno diktira veličinu

Zbog toga se moja taktika uvijek sastoji od masovnog hranjenja. Prvo pronađem područje gdje mogu vidjeti šarane, onda odlučim o vrsti dna na kojoj ću loviti, i na kraju o veličini mamaca koje ću koristiti kao i količini koja mi je potrebna. Moje je pravilo korištenje manjih mamaca na tvrdom dnu i većih na mekom. Znači na glinovitom dnu volim loviti s mamcima promjera 15 mm i više. Glavni razlog ovog odabira je natjerati šarane da se hrane na način koji više odgovara ribolovcima nego njima. Ako hranite ribe s manjim mamcima u mekanoj glini ili mulju, počet će se hraniti filtriranjem kao kad traže puževe i larve kukaca. Pri tome mogu u mulj zagurati sve što im se nađe na putu, pa tako i vaš sistem. Veće mamce šarani uzimaju odjednom i tako imate kontrolirano hranjenje na mekanom dnu. Već vas čujem kako pitate zbog čega ne loviti uvijek većim mamcima? Pa zato što manje mamce šarani uvijek uzimaju brže, ali im i hranjenje manjim mamcima oduzima više vremena. Hranjenjem mamcima raznih veličina nikad nećete pogriješiti, jer će to simulirati situaciju kad oni traže svoju prirodnu hranu, što je za nas ribolovce uvijek velika prednost. Osobno baš nisam siguran da šaran može uvidjeti razliku između mamca s udicom od onog bez. Zvuči mi glupo da kad već usiše mamac počne razmišljati „ovo je ipak malo teže?“ Zbog toga treba povesti računa da sve napravimo kako treba i dođemo do situacije da senzor svira s uzrujanom ribom na drugom kraju najlona. Izrada neutralnih balansiranih mamaca je opet još jedna dobra stvar, jer njima šarane lovite na iznenađenje. Lagani mamac brzo odleti u usta već i s najslabijim usisavanjem. To je velika prednost, a stvar najbolje radi kad uparite balansirane mamce s krutim predvezima.

Zbunjivanje šarana

U svakom slučaju, vratimo se na glavnu temu. Miješanje različitih vrsta, oblika i veličina mamaca je odlična stvar, i treba ju prakticirati kad god se može. Ja obično koristim boile promjera 10 mm u kombinaciji s narezanim mamcima, zdrobljenima mamcima i drugim mamcima nepravilnog oblika pomiješanim s 15 milimetarskim Monster Squid boilama. Kad se radi o masovnom hranjenju boilama, važne su dvije stvari. Treba ih dati šaranima tamo gdje će ih veliki broj njih brzo naći, i treba ih dati u dovoljnim količinama da se zadrže na hranilištu. Ja to obično radim na način da formiram hranilište metar široko i oko 6 metara dugačko. Mamce raspodijelim po cijeloj njegovoj površini. Na tako velikom prostoru, kad se šarani intenzivno hrane, možete bez problema uloviti i zamarati šarana, a da ne preplašite one druge na drugom kraju hranjenog područja. Taj forma hranilišta omogućava više ulova, brojne ulove, ali vam i daje saznanje da nikad niste dalje od 1.5 metara od šarana. Takvo široko hranilište na neki način je prepreka koja presijeca prirodne putove šarana, koji uvijek prema nekim svojim osobnim pravilima kruže po svakom jezeru. Najlakši način za to postići je korištenje dva marker štapa. Jednog zabacite ravno ispred sebe, a drugog također na svom mjestu, ali malo lijevo. Sad počinjete hraniti između markera na način da si formirate u daljini orijentire (na primjer, neko drvo). Kad hranite gađate daljinu između markera, a pravac vam je određen orijentirima koje izaberete po volji kad određujete hranilište. Ja sam rekao 50 metara daljine samo kao primjer, ali to može biti i bilo koja druga daljina. Vrlo jednostavno i učinkovito.

Taktika posebnog mjesta

Nekako, kad god pišem o mamcima, čini mi se da ću takvim teorijama zastrašiti neke čitatelje, ali opet vjerujem da će mnogi ipak objeručke prihvatiti ovako dragocjena iskustva izrečena iz prve ruke. Još jedan trik za uloviti veliku ribu je korištenje „posebnog mjesta“. To je mjesto unutar hranilišta kojeg formiram prvi ribolovni dan, i svaki dan ga hranim s nekoliko kilograma Monster Squid boili, ali na njemu ne lovim sve do zadnjeg ribolovnog dana. Na jezeru na kojem lovim, tom sam taktikom ulovio neke od najvećih šarana. Velika se riba sigurno hrani i stječe povjerenje u mamac sve do pred kraj ribolova. Kad zadnju noć zabacite, već ima veliko povjerenje u mamce i prima puno slobodnije. Ja taj ribolov nazivam ribolov u jednoj točki. On se može koristiti u obadva pristupa, masivnim hranjenjem i hranjenjem s manje mamaca. Princip je da svaki dan na lijevi marker isporučim dva kilograma mamaca, a na desni oko pola kilograma (200 mamaca). Između njih se nakon toga mamci rašire po hranilištu tako da povežu ove dvije točke. Nakon što sam prvi marker prvi dan nahranio, drugi samo na njega zabacim stringer. Mjesto koje je hranjeno samo jednom šaran će smatrati sigurnom zonom, kao da je ribolovac nahranio, lovio i otišao kući. Drugi se marker redovito hrani svaki dan, na njemu se lovi bolje i ribe češće primaju. Jedina razlika između ta dva pristupa je da na ono prvo mjesto samo s jednim hranjenjem ribe dolaze rjeđe, ali su zato veće.

Klasično prihranjivanje

Ako imate volje i mogućnosti za klasično prihranjivanje, morate pripaziti da se vrijeme vašeg hranjenja ne križa vremenom kad se šarani hrane, jer vam se može dogoditi da svojim hranjenjem u krivo vrijeme potjerate šarane sa vašeg mjesta. Oni će, ako nisu navikli na buku, jednostavno otići negdje drugdje gdje će na miru moći nastaviti svoju potragu za hranom. To jasno uvelike ovisi o godišnjem dobu, ali jedino je pravilo da nikad ne hranite u vrijeme kad očekujete potez. Na jezeru na kojem ja trenutno lovim, šarani grizu jedino noću, i to obično u ono vrijeme kad su svi ribolovci u svojim šatorima. Pošto to svi znaju i tako tempiraju hranjenje, ja to želim promijeniti i zbog toga počinjem umjesto pred mrak hraniti u podne. Na taj način s dolaskom sumraka, ja se smirim, mjesto je pripremljeno i već onda kad svi drugi hrane mogu očekivati potez, ali i onu drugu rundu koja klasično kreće oko ponoći. Uvijek kad lovite ribe malo razmišljajte o tome što radite. Svaki ribolovac ima drugačije ideje i jako je važno za vrijeme ribolova misliti o tome što se radi. Jedino na taj način možete uloviti više riba od drugih prosječnih ribolovaca.

Jesenska shema

Treba svašta pokušati. Iskreno, puno sam se puta začudio na koji način i na koji mamac se mogu loviti šarani. Kad nešto radite, na primjer, prihranjujete šarane, uvijek u isto vrijeme morate misliti na cilj koji želite postići. Kako sada dolazi zima, ja sam u svom ribolovu počeo smanjivati količinu boili i zamjenjivati ih s Nash Soluballs peletama, istog Monster Squid mirisa kojim sam lovio kroz cijelu godinu. Aroma i atrakcija su iste, ali manje je hrane na dnu. Pogotovo kad lovite zimi, hraneći s manjom količinom mamaca, treba paziti da se ne pretjera s količinama slobodnih mamaca ubačenih u vodu. Lako je nahraniti s još nekoliko šaka mamaca više, ali kad je to nepotrebno, na taj način ćete samo produžiti vrijeme čekanja do svog slijedećeg poteza, a nekad i potpuno upropastiti priliku za ulovom ribe!
Ovo je bio moj mali uvid u neke od taktika hranjenja i nadam se da sam vam bar malo dao materijala za razmišljanje. Kao što stara poslovica kaže: Što više u svoj ribolov uložite, više će vam se iz njega vratiti. Bistro vam bilo!