Tamo gdje šarani nemaju imena

PR / Broj 55 / Listopad / 2012.

Iako se tako vrlo rijetko love jako velike ribe, ribolov šarana „na viđeno“, za mene uz ribolov plivajućim mamcima na površini svakako spada među nekoliko najuzbudljivijih ribolovnih taktika lova šarana uopće. „Na viđeno“ se može loviti samo u čistim i bistrim vodama, gdje na žalost obično zbog toga baš i nema puno prevelikih riba, i gdje jedino ako se dobro znate šuljati po obali, penjati po drveću i učinkovito skrivati iza vrbovih grana, možete dobiti priliku da vidite riječne šarane. To što ih možete vidjeti je ponekad jednako velika prednost kao i nedostatak, jer jednako tako i oni mogu vidjeti i vas, što vam već i samo po sebi može jako otežavati ribolov. Međutim, kao i za svaki drugi ribolov šarana i ovdje je možda najvažnija dobra priprema, a ona se sastoji u traženju riba. Najteže ih je naći, a kad ih jednom nađete, puno lakše vidjeti nego nakon toga uloviti…

PIŠE: KREŠIMIR KURI

Traženje top lokacija

Najteži dio pripreme ribolova na šarane na svakoj rijeci je traženje lokacije gdje se ove ribe zadržavaju. To baš nije uvijek jednostavna misija i od ribolovca zahtijeva dobro poznavanje vode, često pretraživanje određenih dijelova rijeke u svim godišnjim dobima, i velik broj sati, a katkad i dana provedenih u čamcu. Jedan od najboljih načina za „prebrojavanje“ populacije šarana je pustiti se čamcem da vas struja vode sama nosi, nepomično stajati i što koncentriranije promatrati što veću površinu riječnog dna kojeg iz čamca možemo vidjeti. Na manjim rijekama nema nekih tipičnih mjesta kao na većim, ali dobro je uvijek potražiti ih na većim dubinama, oko lomova ili uz velika polja podvodne vegetacije. Ako volite loviti štuke varalicama u proljeće nakon njihovog mrijesta, to je idealna prilika da se spoji ugodno s korisnim. Osim što tako možete uloviti poneku štuku, vrlo lako ćete uz jedan ugodan izlet vidjeti gdje se šarani na rijeci najčešće zadržavaju, i uz to jako dobro upoznati konfiguraciju i sastav riječnog dna prije nego što ono u kasno ljeto i jesen, kad dođe najbolja sezona za ribolov šarana, zaraste u travu. A gdje su šarani u proljeće, obično su i tijekom cijele godine.

U velikoj travi

Ove je godine Korana vrlo jako obrasla raznolikom vodenom vegetacijom. Glavni razlog tome ležao je u niskom riječnom vodostaju cijele prošle zime. Nedostatak velikih voda za vrijeme najhladnijeg dijela godine pogodovao je masovnom rastu raznih vrsta vodenih trava, jer ih velika voda nije snagom matice odnijela, i one su već na početku ljeta doslovno okupirale najveći dio riječnog korita i uvelike usporile riječni tok. Glavna je vodena struja zbog toga ove godine tekla onim preostalim, odnosno neobraslim dijelovima rijeke, i tako u potpunosti promijenila navike, ali i uobičajena mjesta kako za hranjenje, tako i za lov njenih brkatih stanovnika. Ribolov na tako maloj rijeci u tako velikoj travi je moguć na dva načina. Prvo, da dno na nekih pet do deset kvadrata u potpunosti očistite od svih vrsta podvodnog vodenog raslinja. Znači, prvo u „riječnoj livadi“ napravite rupu, pa tek onda tamo hranite i lovite šarane. Druga je mogućnost da hranite i lovite ribe na metar debelom sloju guste vodene trave, koji je ove godine u na velikoj većini vodene površine na Korani praktično potpuno prekrio riječno dno i izgleda kao tepih, laganim olovom. Ja sam se odlučio za prvu opciju, i tek nakon što sam rukama iz vode izvadio skoro dva metra visoku hrpu vošćike, kanadske vodene trave, lokvanja, mrijesnjaka, te još nekoliko različitih drugih vrsta vodene vegetacije bogato aranžirane s nekim tamno zelenim ljigavima algama, mogao sam početi razmišljati o ribolovu.

Izbor mamaca

Kasno ljeto je na rijeci uvijek bilo izvanredno vrijeme za ribolov kukuruzom, jer ga u vrijeme njegova sazrijevanja ribolovci vrlo često ubacuju u vodu, a klenovi, plotice, linjaci i šarani naprosto obožavaju. Ipak, ribolov kukuruzom može se podijeliti na ribolov svježim mliječnim kukuruzom, malo starijim i nešto tvrđim kukuruzom, starim namočenim u kuhanim kukuruzom i kukuruzom šećercem. Pošto je rijeka Korana relativno bogata raznom bijelom ribom, zbog žutooka i plotica sam odmah na samom startu izbacio mliječni kukuruz i šećerac, a u igri je ostao onaj malo stariji ili „lagano prezreli“ kukuruz i naravno stara dobra „lanjska“ prvo 24 sata namočena, pa onda barem sat vremena u vodi prokuhana kukuruza. Zbog velikog broja sitne ribe, trebao sam mamcem nekako napraviti selekciju kako bi lovio što krupniju ribu. Zbog toga sam na 10 kilograma kukuruza dodao kilogram tigrovih oraščića, samo neka budu u prihrani, ali na njih nisam lovio. Ne znam zašto, ali riječni su šarani one slobodno bačene kao prihranu redovito uzimali, dok su one oraščiće na dlaci izbjegavali. Makar sam ih nekoliko puta uporno stavljao na dlaku kao jedan, dva ili dva u kombinaciji s komadićem pluta, na njih nisam dobio niti jedan potez. Međutim nisam se previše sekirao jer je dobro radila klasična kuhana kukuruza. Šarani su najbolje prihvaćali dva do tri klasična (tonuća) zrna na dlaci, zatim kombinirani mamac (boila i zrno kukuruza) i balansirani mamac (boila i komadić žute spužvice). Primijetio sam kako sam najviše poteza imao na balansirane mamce napravljene od 15 mm crnih Monster Squid boilii i žute spužvice umočene u Nutramino. Riječni šarani, mada nisu veliki i cijele godine nisu pod velikim ribolovnim pritiskom kao njihovi brkati rođaci na našim komercijalnim jezerima, nikako nisu ribe za podcjenjivanje. Ako se za ribolov na njih ne pripremite dovoljno ozbiljno ili im ne priđete s dovoljnim respektom, vrlo lako vam se može dogoditi da tokom cijelog ribolova od nekoliko dana, iako ih ponekad redovito vidite na hranilištu, u svom podmetaču ne vidite ni repa. Što se tiče boili, glavni izbor mamaca pao je na gotove ili tvorničke boile. Naime, Top Rod boile od Kevin Nasha arome lignje (Monster Squid) i skopeksa s lignjom (Scopex Squid) činile su mi se zbog svoje blage arome i velike tvrdoće (otpornost na sitnu ribu) optimalan izbor.

Koliko hraniti?

Na manjim i bistrim rijekama ćete vrlo rijetko naići na vrlo velike plove velikih riba, pa su zbog toga potrebne količine mamaca u odnosu na ribolov na jezerima vrlo male. Desetak kilograma kukuruza, i dvije do tri kile boila, što za vrijeme pune sezone na jezeru nekad nije dovoljno niti za dan ribolova, na rijeci vam može trajati od dva tjedna do mjesec dana. Naime, velika je prednost kad s drveta možete hraniti i u bistroj vodi promatrati šarane, linjake i plotice kako se hrane i koliko jedu. Moju je dnevnu količinu prihrane obično sačinjavalo oko 30 boili i do pola kilograma kuhanog kukuruza, ubačenih u dva navrata (ujutro i navečer) u vodu na isto mjesto. Ako bi ribe svu ubačenu hranu pojele, blago bi povećao količinu, a ako bi ona ostajala na dnu, jednostavno preskočio jedno hranjenje sve dok sva hrana ne bi bila pojedena. Hranilište sam redovito tokom dana kontrolirao i s maskom.

Kako dugo i u koje vrijeme prihranjivati?

Da bi uopće imalo smisla započeti bilo kakav ribolov, nužno je barem 4 do 5 dana redovito prihranjivati očišćeno mjesto, ali i cijelo vrijeme biti na njemu iz dva razloga. Kako bi mogli iz prve ruke promatrati što se na njemu pod vodom događa, i drugo da vam na njega ne zasjednu drugi ribolovci koji obično nisu previše spremni uložiti u prihranjivanje, ali uvijek pozorno prate gdje se hrani i vrlo rado bi „lovili na gotovo“.

Izbor pribora i prezentacija

Kako je ribolov promatranjem često povezan s brojnim za klasični ribolov pomalo neuobičajenim situacijama kao što je ribolov sa strme obale, ribolov s drveta, ribolov iz čamca, ja sam izabrao svoje stare omiljene riječne štapove Zepco Sea Jigger Word Champion II duljine 3.60 i težine bacanja 80 do 250 g, i preko 30 godina stare Quickove 441 N role, te najlone 0.31 i 0.25 mm ovisno o situaciji. Olovo je bilo šesterokut od 10 do 20 grama, a sistem je također bio napravljen od istog najlona od kojeg je i dlaka. Sastojao se od vrtila s prstenom s jedne strane i udice Nash Fang Gaper s druge.

Kao prezentacije sam uglavnom koristio one klasične najjednostavnije dubinske: dva ili tri zrna kukuruza na dlaci, pa boilu s zrnom kukuruza, te balansirane: boilu sa komadićem žute pjene izrezane u obliku zrna u tipu prezentacije ispljunutog mamca (blowback rig).

Ribolov, vrijeme i mjesto lova

Najbolje vrijeme za ribolov bilo je ovisno o mjesečevoj mijeni negdje u rano jutro od same zore do devet sati ili u kasno popodne pa sve do prvog sumraka. Promatrajući šarane i linjake s vrbe i loveći, uočio sam kako su svaki dan nešto prije zore, u zoru i još sat vremena nakon zore, te sat vremena prije mraka, u sumrak i sat nakon njega izuzetno aktivni i za te trenutke sam uglavnom tempirao sva prihranjivanja. Strašan je doživljaj u bistroj vodi nedaleko obale hraniti i promatrati šarane kako dolaze na hranilište i odlaze s njega, a posebno je uzbudljivo kad s drveta zabacite svoj sistem s mamcem i promatrate ribe koje se oko njega motaju. Onaj trenutak, kad šaran kreće prema mamcu s udicom, definitivno nije za ljude slabog srca. Loviti u bistroj vodi s mogućnošću stalnog nadzora kompletne situacije u vodi moguće je isključivo s jednim štapom, s tim da ako lovite s visokog drveta, morate unaprijed isplanirati kako ćete ukoliko vam šaran dok ste na njemu zagrize sići, ili na obali imati pomagača koji će ga tamo s podmetačem prihvatiti. Na nekim sam mjestima lovio s oko 4 metra visine, što znači da sam cijelo vrijeme bio ili točno iznad hranilišta ili sam ga u dijagonali s vrlo velike blizine promatrao. Nikad neću zaboraviti jednu plovu od 6 šarana, koja se je kretala u promjeru od oko 100 metara od mjesta na kojem sam počeo hraniti. Prvi su se puta pojavili na hranilištu nakon trećeg dana hranjenja kad su u paru od dvije ribe prvo rastjerale jato plotica, a nakon toga sa sobom u društvo doveli i još jednu plovu linjaka. Nisam nikad do tada vidio da se šarani i linjaci tako dugo na istom mjestu hrane zajedno i da su ove dvije vrste toliko druželjubive ribe. Prvo je došao jedan par šarana, malo se hranio pa otišao. Nakon toga ih je došlo natrag tri, skupa s jednim linjakom, a nakon pola sata je na hranilištu istovremeno bilo tri šarana i tri linjaka. Ribe su se kraće vrijeme hranile, pa odlazile i nakon toga se uvijek vraćale s po jednom ribom u jatu više. Prvo ih je bilo dva, pa tri pa četiri, pa pet, i na kraju šest šarana. Potpuno se jednaka stvar događala i s linjacima. Osobno me je strašno zanimalo što će se dogoditi kad ulovim i izmorim prvog šarana ili linjaka, ali na moje veliko čuđenje nije se događalo ništa posebno. Kad bi sa štapom zategnuo ribu, ne bi je odmah forsirano izvlačio da ne potjeram ostale, već polako prvo polako približio obali, a onda oprezno sišao s drveta da je sam prihvatim. Preostale ribe iz jata su se nakon svake takve situacije povukle u gustu travu na nekih desetak metara od hranilišta, ali bi se na njega relativno brzo vraćale, i što me je najviše čudilo, brzo ponovno grizle.

Ribolov s drveta

Ribolov s drveta zapravo je kombinacija alpinizma i ribolova. Za njega treba dosta truda i spretnosti, ali kad jednom nađete neku vrlo zanimljivu lokaciju i nakon desetak ili više penjanja naviknete se na mjesto i svoje drvo toliko da s njega možete loviti ribe, sve postaje vrlo zanimljivo. Posebno je dobar osjećaj ta prirodna kamuflaža jer vas niti jedna riba u vodi kad ste direktno iznad nje ne vidi. One mogu zbog svog kuta očiju vidjeti ribolovca na obali, ali ribolovca na drvetu koji je miran, ne viče i ne nosi kričave boje vrlo teško.

Ribolov iz čamca

Ribolov šarana iz čamca je vrlo težak jer je na vodi strašno teško biti toliko miran da se ribama ne otkrijete valovima i lupanjem, pa su zapravo najbolje kombinacije kad se sa čamcem negdje možete nasukati na obalu ili na neki lom, tako da vas izdajnički valovi nastali zbog kretanja ili komešanja po čamcu ne otkriju. Druga vrlo važna stvar je ne komplicirati i uzeti sa sobom samo ono najnužnije, i loviti isključivo u udarno vrijeme. Meni je dosta bio čamac, veslo, dva štapa i role, podmetač i prostirka za prihvaćanje riba. Još je jedna vrlo važna stvar koju moram napomenuti je da kad ne lovite „na viđeno“ nego na primjer po noći, nikad nemojte koristiti senzore ili zvonca. Ja sam lovio samo jednim štapom i to direktno iz ruke. Kako se to radi? Pa, vrlo jednostavno. Udobno se smjestite na obali, zabacite na hranjeno mjesto, u desnoj ruci držite štap, a u lijevu najlon, smirite se i čekate „na prstu“ potez. Poteze šarana na prstu je vrlo lako detektirati jer su u pravilu vrlo snažni. Problem je međutim s linjacima čije se uzimanje mamaca na prstu osjeti kao cijeli niz laganih čupkanja (trkaca) po prstu, a najbolje je kontrirati negdje na 4. ili 5. trkac.

Tamo gdje šarani nemaju imena

Ako ste se zasitili jezera gdje se sve već unaprijed zna: koja su najbolja mjesta, kad na njima ribe grizu, na što grizu, pa čak i kako su teški i kako se zovu šarani koje bi tamo mogli uloviti, zaputite se na neku od naših rijeka. Tamo vas sigurno ne čeka „ribičko med i mlijeko“, ali se i na njima može ponekad prevariti poneki lijepi šaran ili ako vam se posreći i više njih. Vrlo je vjerojatno da će svi šarani koje tamo ulovite biti upravo vama prvi puta na udici. I premda, gledajući očima ribolovaca koji love samo na „komercijalnim jezerima“ nisu ni kapitalci, niti ribe „vrijedne pažnje“, ali za manje vode s manjim brojem riba i ribe od 5 kilograma mogu biti kapitalci, a sve ovisi kako si cijelu priču posložite u glavi. Ako vam se ukaže prilika pokušajte loviti šarane „na viđeno“. Promatranje riba iz blizine u njihovom prirodnom okolišu za mene je bilo strašno zanimljivo iskustvo, i puno više od onog što nam danas nude klasični ribolovi na razvikanim vodama i moderni ispod vode snimljeni filmovi. Uživao sam u svakoj ulovljenoj ribi, a posebno u onima koje sam gledao kako mi primaju. Ako vam se jednom ukaže prilika, krenite na neku vodu gdje još šarani nemaju imena i vjerujem da nećete zažaliti.