URADI SAM – Boje i bojanje umjetnih mamaca (2.dio)
18 min readBroj 44 / Studeni / 2011.
Što je sve potrebno da biste sami prvi put obojili svoj ili neki drugi vobler?
Piše: Nenad Barinić
Prostor
Prostor u kojem planirate raditi treba biti bez puno prašine, prozračan i s puno svijetla. Prostor u kojem ja radim je pun svijetla (10 bočnih svjetiljki i 10 plafonskih te dva prirodna izvora svjetla). Prostor je veličine 4X4 metra s ventilatorom koji unutra ubacuje čist zrak i velikim turbo ventilatorom koji izvlači maglu od boje do filtera i tamo ga taloži, kako bi se što više spriječilo udisanje magle boje i laka koje je jako štetno za ljudski organizam, tj. za tijelo, obzirom da maglu boje tijelo apsorbira kroz pore na tijelu, a štetno je i za ljudski respiratorni sustav – nos, pluća… Također je štetno za oči jer isušuje sluznicu. Ovaj prostor koristim inače samo za bojanje i slikanje airbrushom.
Zaštitna oprema
Neophodna oprema za svakoga tko radi s raspršenim bojama je oprema za sprječavanje inhalacije štetne magle u sustav za disanje. Tu ne pomaže ventilacija, ne pomaže otvoreni prozor ni vjera u slučajnost. Pomaže kvalitetna maska s filterima, ni slučajno najjeftinija od vlakana koja se koristi u bolnicama ili slično. Maska za bojanje airbrushom mora imati predfiltere i filtere. Ja se već dugo koristim maskom s filterima od aktivnog ugljena koja nije baš bila jeftina, ali zdravlje je ipak nešto neprocjenjivo. Svojstvo ove maske je da više ne možete disati kada predfilteri budu zasićeni i jednostavno morate zamijeniti predfiltere. Kombinezon, ukoliko ne lakirerski, ali svakako jednokratni molerski koji se za ove poslove može koristiti i po par mjeseci. Rukavice, ako ne tanke lakirerske, onda svakako jednokratne lateks. Vaše ruke bit će vam zahvalne zbog nemogućnosti prodiranja boje kroz kožne pore, ali i zbog beskonačnog pranja i trljanja u raznim nitro otapalima i sapunima u pokušaju da se skinu ostaci boje s noktiju, ispod zanoktica i noktiju. Obično se ta boja u potpunosti ne može ničim skinuti.
Airbrush i oprema…
U prethodnom nastavku sam spomenuo uglavnom sve oko airbrusha, vaše je da izaberete gdje ćete ga i kako kupiti. Dizna prvog airbrusha kojeg budete kupovali najbolje da je 0,3 mm. U radu s bojanjem voblera ukazuje se potreba i za jednim airbrushom s diznom 0,5, s kojim se brže pokriva bojom tijelo voblera, međutim, ispočetka možda ne treba uložiti i u kupovinu takvog airbrusha već sve raditi s jednim, a tu je najoptimalniji ipak airbrush s diznom 0,3. Uz airbrush ide i obavezna oprema. Prvo je crijevo za zrak koje mora imati priključak identičan promjera onome na airbrushu na ulaznom zračnom ventilu. Crijevo obavezno treba biti mekano i lagano da ga možete „svladati“ pri bojanju. Danas je moguće kupiti airbrush koji u sklopu pakovanja ima i nastavak za crijevo, a često je u ponudi i set koji se sastoji od crijeva i airbrusha. Tu je važan i osnovni pribor za čišćenje airbrusha. Treba biti oprezan pri kupovini setova jer nekad zbirna cijena proizvoda koji se pojedinačno kupuju može biti povoljnija od „seta“.
Crijeva za airbrush trebaju biti dobro spojena da ne bi puštao zrak na spojevima. Na fotografiji su vidljivi višestruki spojevi crijeva s razvodnom cijevi. Cijev je regulirana manometrom kojim se regulira pritisak, opremljenim i odvajačem vlage (sve zajedno nosi naziv „jedinica“) Na fotografiji je prikazan drugi manometar u nizu, namijenjen samo za regulaciju pritiska zraka u airbrushevima
Boje, lakovi, razrjeđivači i primer (prajmer)…
Odabir boja je zapravo individualan, danas postoje razni kvalitetni proizvođači boja na vodenoj i akrilnoj bazi koje se mogu koristiti za bojanje voblera, kao npr. Lukas ILLU Color, Createx, Schminke, Revell, House Of Kolor (HOK), Auto Air (AA), auto baze, tempere, vodene boje. Airbrush može bojati svakom bojom koja ima dovoljno jak pigment kada se razrijedi u tolikoj mjeri da može prolaziti kroz diznu, nakon što se procijedi. Zapravo, kada kupujete boje, ako kupujete originalne boje za airbrush, tražite opaque tonove – to je pokrivna boja s jakim pigmentom. Najjeftinija opcija bi bila ipak nitro – baza
Za specijalne tonove dekora preporučujem da tražite i kupite: 1. Kandy boja – skupa i fenomenalna. Jak pigment u transparentnom laku daje prekrasne efekte. Za Kandy vrijedi pravilo koje se tiče kompatibilnosti boja. Naime, od 01.01.2011. godine u Hrvatskoj su poradi eko i EU standarda uvedene baze na osnovi vode kojima se boje vozila u auto-lakirnicama. Boje na vodenoj osnovi se puno sporije suše od boja na nitro (akrilnoj) bazi, tako da se vobleri puno lakše bojaju ovim potonjima (radi bržeg micanja šablona npr.). Međutim, problem nastaje kada nitro bazom idemo preko Kandy boje kojom smo odradili neke detalje na vobleru, jer nitro baza „diže“ vodenu bazu, odnosno, dolazi do reakcije nekompatibilnosti u toj mjeri da se boja napuše i odlijepi s tijela voblera. Zato pri bojanju voblera isplanirajte korake u bojanju tako da je Kandy zadnji, odnosno, da se šprica preko nitro baze jer vodena baza može ići preko nitro baze. 2. Metalic boje – to sigurno ne treba posebno objašnjavati, naime, skoro svi posjedujemo prijevozna sredstva u metalic bojama. Metalic boje postoje u raznim granulacijama zrnaca, ali vam preporučujem što sitniju granulaciju radi lakšeg prolaska kroz diznu airbrusha. 3. Sedef baza – sedef baza je neizostavan detalj ako želite postići kvalitetu boje na stomaku varalice kao što je to na voblerima renomiranih proizvođača. Svjetlucava zrnca sedefa su puno sitnija od zrnaca metalic boja, nisu prekrivne (opaque) te se mogu koristiti kao efekt samo preko bijele baze. Lijepo djeluje i plavi sedef za voblere s plavim leđima…. 4. Perla – perla je reflektirajući pigment drugačijeg sjaja od metalica i sedefa, granulacije između metalica i sedefa, neizostavan za dodavanje efekata boja koje se prelijevaju. Da bismo ju uspješno koristili, moramo znati da perla nije opague-pokrivna boja, tako da prije nje vobler moramo obojiti temeljnom bojom, a sa perlom izvoditi efekte. Jedan od najčešćih efekata je lagano bacanje maglice preko obojanog voblera iz daljine, kako bi nakon lakiranja vobler dobio svjetlucave „iskrice“ preko tijela.
TNT Monarch Dok Jerk koji sam bojao slijedećim redom – bijela baza, bijeli sedef, zeleni Kandy, bijeli sedef kao krljušt, crni detalji i mat lak. U vodi izgleda specifično zbog mat laka. Yamato bojan bijelom bazom i prešprican perlom s plavim efektom Reklamni vobler Monarch Dok bojan za lanac ribolovne opreme Moritz, podloga je bijela baza i bijeli sedef za stomak, na leđa je išao plavi sedef, preko kojeg su dodane šare tamnijom plavom metalic bojom. Nakon toga su dodani detalji krljušti bijelim sedefom, lagano zatamnjenje crnom razrijeđenom bazom i narančasta za stomak.
Praktičan savjet za razrjeđivanje boje – boja je idealno razrijeđena kada je otprilike gustoće mlijeka, a kontrolu pravilne razrijeđenosti može se napraviti i vizualno. Idealno razrijeđena boja neometano klizne niz stjenku posude, a za njom ostaje vlažni trag. Najvažnije je da se svaka boja razrjeđuje odgovarajućim razrjeđivačem: nitro baza s nitro razrjeđivačem, akril s akrilnim, sintetički sa sintetičkim, acetonska baza s acetonom, vodena s vodom.
Osobno koristim tekuću bojnu nitro bazu za bojanje automobila proizvođača Mobihel i Capci koje razrjeđujem ili akrilnim razrjeđivačem ili acetonom. Boja se kupuje u dozama od minimalno 2 dcl, ako uspijete nagovoriti prodavača, jer ako trebate 6-7 boja, prodavaču u trgovini boja i lakova uzet ćete par sati da vam istu boju priredi. Pripremite se na trošak od nekih stotinjak kuna po jednoj boji, u količini od 2 dcl, računajući razrjeđivač i posudu. Boje ubrzano propadaju pa ih morate koristiti kako biste ih potrošili što prije. Za temeljnu boju voblera obično uzimam bijelu bazu. Boja se razrjeđuje u posudi airbrusha omjerom 1:1 (npr. 10 kapi boje, 10 kapi razrjeđivača). Boja se miješa u posudi na način prikazan na slici: airbrush kojim inače radimo bez zaštitne kapice na vrhu igle, uzmemo u ruke, palcem i kažiprstom ga primimo za vrh igle i stisnemo na vrh airbrusha kao bismo ga što bolje začepili pa stisnemo trigger (otponac). Pošto zrak ne može izlaziti, vraća se u posudu s bojom i miješa boju i razrjeđivač. Ovo je važno: nemojte probati špricati gustu bazu prije dodavanja razrjeđivača i miješanja jer ćete začepiti airbrush!
Najvažnije što se tiče ovih boja jest činjenica da ih lakovi ne mogu razložiti ili rastopiti. Pritom računam da ne ostavljate vobler potopljen u lak. Dakle, vobler se uroni u lak i izvadi ili se prešprica špricom te se kvači na kukice na cijeđenje i sušenje.
Razrjeđivači – nitro, akril, sintetički, aceton… Primer je podložni, odnosno temeljni lak kojim se prije bojanja, ako su potpuno čiste površine i bez ikakve boje, metalne žlice i plastični vobleri moraju prešpricati u tankoj maglici, kako bi primili i zadržali boju. Njime trebamo tretirati i plastične pakte, ukoliko ih želimo bojati.
Za lakiranje voblera mogu se koristiti razni lakovi, od onih u spreju do dvokomponentnih lakova u kombinaciji s herterima (učvršćivačima) i razrjeđivačima. Sasvim korisno može poslužiti lak za čamce u koji se vobleri mogu umakati, a njihovo sušenje tada traje malo duže. Također, vobleri se mogu lakirati i umakanjem u lak umjesto špricanjem. Umakanje ima dobru osobinu jer se stvara daleko deblji sloj laka u odnosu od špricanja i vobler je bolje zaštićen, ali ukoliko radite s dvokomponentnim lakovima sav višak umiješanog laka mora se baciti, što je znatan odliv novčanih sredstava koja su se mogla bolje iskoristiti. Za lakiranje koristim Lechler HS akrilni lak i Lechler herter, uz akrilni razrjeđivač. Komplet od 1 l laka, ½ l hertera i 1 l razrjeđivača izaći će vas oko 300-350 kn. Pretpostavljam da ste na pojedinim modelima voblera (kao npr. na jerkovima Jack Cobb) vidjeli lak za koji ste dobili dojam da je debeo 2 mm… to su posebni skupi lakovi koji svojim svojstvima stvaraju dojam debljine, a neisplativi su za sve ovo što mi radimo. Za dodatne bljeskave efekte pri lakiranju koriste se reflektirajući listići koje ručno sipamo jedan put po svježe lakiranom vobleru da bi se listići nalijepili, nakon čega stavljamo dodatan sloj laka.
Neophodan razni pribor ….
- Fini brusni papiri za vodeno brušenje ili abrazivne Scotch spužvice u više granulacija za skidanje starog laka, obzirom da prvo treba grubo izbrusiti stari lak i boju, a zatim pripremiti površinu za bojanje i lakiranje
- Filteri od papira s mrežicom od 190 mikrona mogu poslužiti za filtraciju boje
- Skalpeli za izrezivanje šablona – najbolji su oni modelarski
- Krep trake više širina za zaštitu dijelova
- Plastična folija za izradu šablona, najbolja se pokazala rendgen folija
- Primer za plastiku (može i u spreju) za plastične dijelove
- Hvataljke za vobler – najkorisniji je medicinski pean koji ionako koristimo u ribolovu.
- Žica 0,5 – 0,8 mm koju treba kombiniranim kliještima rezati na dužinu od oko 5 cm i smotati u obliku slova „S“, koja će služiti za vješanje lakiranih voblera kako bi se osušili
- Već spomenute lateks rukavice….
- Nekoliko tankih kistova za crtanje veličine 00, 0, 2.
- Posude za miješanje boja i lakova, preporučljive su auto-lakirerske sa skalama za miješanje
- Posude za ispiranje alata (plastična posuda promjera makar 25 – 30 cm)
- osnovni pribor za čišćenje airbrusha, tj. četkice, štapići za uši, posuda za rastavljanje i pranje airbrusha. Od toga je preporučljiva posuda od metala s hvataljkama za dijelove i zaštitnom mrežicom odvojenom od dna posude koja sprječava gubljenje dijelova airbrusha. Nadalje, nema tu posla bez ključa i izvijača za rastavljanje, mekanih krpica, vate, ubrusa, tankih žica, tzv. licni za diznu….
- Drveni štapići za jednokratno miješanje laka (mogu drveni ražnjići ili dugačke žigice)
- Teflonska traka za brtvljenje
- Razni „muški“ i „ženski“ priključci i crijeva
- Papiri za podlaganje i isprobavanje, printovi s fotografijama vrste riba ili voblera čiji dekor želimo crtati
- Mrežice koje želimo koristiti kao dekor za krljušt…. Najbolji izbor često može biti u cvjećarnicama ili u radnjama gdje se prodaje tekstil…. Ne bismo smjeli zaboraviti ni mrežice za komarce…
- Fenovi za grijanje plastike do 600 stupnjeva, klamerice, klavir šarke, super-ljepila, škare, čavli, kliješta, opruge, vijci i hrpa drugog alata za koje u trenutku dok ovo čitate mislite da nema smisla što ih uopće spominjem…. Ali bez njih ne možete sve pospajati niti napraviti alate za bojanje….
Metalna posuda za sušenje dijelova velike šprice i spremište najosnovnijeg alata za čišćenje Razni brusni papiri i schotchbrite spužve za matiranje, šmirglanje i ravnanje; razni pribor za crtanje i pisanje (flomasteri, olovke, kistovi), mrežice za krljušt, lakirerske rukavice, rukavice od lateksa, papirnati ubrusi… Filter 190 mikrona za filtriranje umiješanog „K laka, lakirerske jednokratne posude za miješanje s ucrtanim omjerima miješanja, miješalice za lak s ucrtanim omjerima miješanja Ploča za rezanje i kolekcije maketarskih i dizajnerskih skalpela Kukice za kvačenje obojanih voblera služe za sušenje, savijte ih sami od žice Krep traka je potrebna za zaštićivanje pakti na polovnim voblerima koje bojimo u neki drugi dekor
Izrada pomoćnih alata…
Držač za bojanje voblera i rama za mrežicu su neophodni alati ukoliko želite da taj vobler koji želite napraviti sami sliči na neki „kupovni“….
Držač za bojanje voblera je nešto što morate sami napraviti. Osnova je metalni dio koji treba saviti na oba kraja, donji dio treba biti težak tako da je komplet-držač stabilan. Na krajevima trebaju biti kukice (najbolje na virblama za somovski ribolov) na koje će se zakvačiti nosna i repna alkica voblera koji bojite, a da bi vobler bio idealno nategnut, na jednom kraju stavite ili vijak koji se može otpuštati i zatezati ili oprugu.
Ukoliko ste perfekcionisti, a u ovom slučaju bih vam to savjetovao, napravite dva potpuno ista rama i spojite ih klavir – šarkama i u svakoj rami pričvrstite razapetu mrežicu. Na taj način vobler koji bojite ostaje stisnut između mrežica dok bojite krljušt.
Predradnje za bojanje tj. potpuna završna obrada tijela voblera
Bez obzira koliko mislili da je vobler gladak, na njemu uvijek postoje tzv. risevi (ogrebotine, udubine) od brusnog papira. Moj je savjet da kupite tekući nitro git (šprickit, filer) za autolakirere, a istoga nanosite u rupe sa ukoso zarezanim drvcem šibice ili prilagođenim drvcem od sladoleda. Isti filer se dosta brzo suši, a tada po vobleru prelazimo s vodo-brusnim papirom sitne granulacije (od 200 do 600, s papirom 200 se vrši ravnanje, a sa 600 potpuno poliranje), nakon čega više ni jedna neravnina nije vidljiva i vobler je spreman za bojanje. Isti posao se također može odraditi i s jednokomponentnim kitom u tubi koji također možete kupiti u specijaliziranim lakirerskim trgovinama ili odjelima. Ukoliko ste sve dobro napravili, nakon odrađenog krpanja i brušenja, u rupicama i ogrebotinama nalazi se filer točno u onoj mjeri koliko treba da se ispune rupice. Ta količina filera je zapravo neznatna u odnosu na samu masu voblera tako da nema utjecaja na sveukupnu težinu voblera. Da bi površina bila idealno ravna, odnos granulacija vodo-brusnog papira mora biti u razlikama po 200, npr. 200, 400, 600. Nemojte se zavaravati da će bojanje i 2-3 sloja laka sakriti spomenute riseve. Neće, jer lak takve stvari još dodatno ističe. Odnosno, kako bih precizirao – tri sloja laka koji je nanesen špricanjem prikrit će možda nekih 30 % ogrebotina, dva sloja laka umakanjem prikrit će možda 50 % ogrebotina, ali četiri umakanja u lak je previše, iako će možda ogrebotine najvećim dijelom biti prekrivene.
1K (jednokomponentni) filer je u limenci gore desno, 1K kit u tubi je dolje. 2K (dvokomponentni) filer je u limenci gore lijevo i puno je kvalitetniji i tvrđi od 1K filera. Razlika je i u cijeni: 1K je oko 50,00 kn, a 2K je oko 120,00 kn. Ovaj trio za krpanje rupica s herterom (učvršćivačem) i akrilnim razrjeđivačem koji čine sve potrebno za miješanje 2K filera, izađe oko 300,00 kn.
Ukoliko ne bojite već gotov vobler, prethodno izrezan kljun ćemo ugraditi nakon bojanja i lakiranja.
Nakon što je tijelo voblera izravnano od ogrebotina i vodo-brusnim papirom izglačano bez sjaja, da bi bilo potpuno pripremljeno za bojanje, isto se mora odprašiti i odmastiti nekom od za to predviđenih tekućina.
Bojanje
Izrađeni vobler možemo bojati tako da uzmemo neki ribolovni katalog u kojem su lijepo prikazani dekori varalica ili u svojoj blizini za uzorak držimo neki već obojani vobler. Zamislimo da probamo oslikati naš vobler ravnajući se po dekoru štuke. Prvo moramo razmisliti i napraviti raspored bojanja, odnosno, plan bojanja. Za nove dekore najpoželjniji je crtež kao predložak
Kada pogledamo neki vobler u Pike dekoru, vidimo da on sadrži bijelu (stomak), zelenu (leđa), žućkastu (bokovi), crvenu (škrge, može i bočna peraja), narančastu (brada), žutu (oči) i crnu boju (leđa). Koja je tu osnovna boja? Zelena, bijela ili crna? Predložio bih bijelu za osnovu, izradu bokova od nijansi žute i zelene i crnu za leđa te žutu boju za kraj. Treba misliti i na to da vobler mora imati nacrtanu krljušt, što jako doprinosi izgledu. Također, za potrebe izrade ovog voblera bilo bi radi izgleda idealno napraviti dodatne šablone za detalje glave, ali smatram da u finese ne treba ići baš toliko, tako da ćemo odabrani model za bojanje obojiti osnovnim značajkama dekora štuke.
Prilazimo bojanju varalice sljedećim redoslijedom:
Korak 1: Bijelom bojom prešpricamo čitav vobler tako da se uopće više ne vidi stara boja. Sačekamo da se osuši i tada bojimo prvo sedef-bijelom, na koju idemo prvo žutom i zatim zelenom bojom po bokovima, tako da airbrushom slabije puštamo maglu boje na donjem dijelu prema stomaku, a jače prema hrptu leđa. Žutom bojom treba prijeći i onaj dio leđa gdje će doći zelena boja, a zelenom jednim dijelom i dio leđa gdje će doći crna boja. Ne želimo riskirati da na nekom dijelu nedostaje boje u prijelazu sa žute u zelenu ili iz zelene u crnu. Zelenu boju špricamo na jerk tek kada uz njega priljubimo drvenu ramu s mrežicom. Nakon toga hrbat leđa bojimo crnom bojom. Savjet za postepeno nijansiranje: trigger (otponac) airbrusha otpušta boju proporcionalno okomitom stiskanju i povlačenju otponca unazad te pri bojanju koristimo kombinaciju 1/3 pritiska i povlačenja otponca kako bi boja izlazila u finoj maglici, kao i lagano pritezanje igle kako bismo ograničili količinu boje.
Korak 2: Na ploču za rezanje stavljamo samoljepivu mask foliju za airbrush, na njoj iscrtamo poprečne pruge koje planiramo obojiti žutom preko tijela jerka kako bismo dobili približan izgled dekora štuke. Ovaj dio mogao se odraditi i tako da se naprave i vodoravni šabloni s rupicama kako bismo napravili bjelkaste pjege na bokovima. Ja sam se odlučio samo za žutu i da žute pruge idu skoro okomito na tijelo, čisto da dekor štuke ne bude doslovce dekor štuke, već dekor s dodanom žutom bojom koju štuke jako dobro zapažaju.
Korak 3: Isperemo posudu airbrusha od crne boje i stavimo u nju žutu boju te bojimo jerk preko nalijepljenog šablona. Pošto je žuta boja pokrivno slabija od bijele ili od tamnih boja, nanosimo ju u više nanosa, svaki put u tankom sloju kako bi se mogla osušiti što prije. Ukoliko boju nanesemo naglo, nakon micanja šablona obojani dio strši za pokoji mikron, što se vidi nakon lakiranja kao izdignutost površine, odnosno, podsjeća na naljepnicu. Također, naglo nanošenje boje može uzrokovati da boja procuri i razlijepi se ispod šablona te upropasti čitav dosadašnji posao, tako da bismo onda trebali krenuti s bojanjem voblera opet od nule. Ukoliko se boja nanosi oprezno u maglici, zrak koji izbacuje atomiziranu boju skoro istovremeno suši boju i ne moramo se plašiti da bismo ju mogli razmuljati.
Korak 4: Za bočne peraje od komadića prozirne folije možete skalpelom izrezati šablone za bojanje i na taj način izraditi peraje ili ručno crvenom bojom uz pomoć kista kada ćemo i ocrtati škrge crvenom i crnom bojom. Uz pomoć šablona i špricanjem airbrusha laganim intenzitetom bojom možemo izraditi posebne detalje na vobleru, npr. dijelove glave ili šare na leđima i bokovima. Airbrushom dodajte i narančastu boju na donji dio glave.
Korak 5: Moja preporuka je da oči ne crtate, već da nalijepite neke od kupovnih – vobler će izgledati živahnije. Ukoliko ih želite nacrtati, umočite neki okrugli predmet tipa olovke u nerazrijeđenu žutu bazu i otisnite okrugli oblik na mjesto gdje su inače smještene oči.
Korak 6: Prilikom bojanja vodite računa o tome da ponekad ne treba previše boje da bi se postigao neki efekt. Najbolji efekti se postižu minimalnom maglicom boje na nekim detaljima. Također, previše tonova na jednom vobleru mogu dati loš dojam promatraču, pa tako i ribi. Nekad za potpuni efekt treba na obojani vobler pustiti samo malo maglice boje u milisekundi. Onda dobijete efekt prelijevanja, odnosno, iskrica boje, uglavnom poznat s japanskih voblera. Tako sam i ja napravio na ovom jerku. Sasvim kratko sitna maglica plave perle obavila je taj zadatak.
Korak 7: Ukoliko to želimo, perom za tuš i tušem ili nekim od tankih crnih flomastera možemo se potpisati na vobler. Upozoravam na to da pojedini flomasteri ne podnose lak i mogu se razmuljati u tolikoj mjeri da vam propadne čitav posao, tako da je najsigurnije na nekom obojanom komadu podloge isprobati kompatibilnost flomastera i laka.
Korak 8: Sada se vobler može prešpricti prozirnim transparent lakom u 2-3 nanosa s pauzama ili ga možemo umakati u zamiješani lak… isti daje dodatnu čvrstoću tijelu voblera. Ponavljam da lak ne smije ići u airbrush. Prilikom umakanja u lak vobler jako polagano uranjajte u prethodno lagano promiješan lak i lagano ga izvucite da biste izbjegli mjehuriće laka. Ukoliko lak špricate uz pomoć Spray-guna, lak umiješajte u mjeri 2:1+0,10-0,20 (dakle, 1 dcl laka+0,5 dcl učvršćivača+0,10-0,20 % razrjeđivača).
Šabloni za detalje
Šabloni napravljeni od rendgen folije raznih izrezanih okruglih i drugih oblika. Rendgen folija se nakon više bojanja, kada postane neprecizna, može oprati razrjeđivačima kojima rijedimo boju ili nitro razrjeđivačem.
Šabloni za bojanje detalja na voblerima rade se ili od samoljepive folije ili od deblje kruće plastike. Osobno koristim tzv. mask ili masking airbrush folije sa slabijim ljepilom ili tzv. transfer foliju koju koriste aranžeri izloga za jednokratne izvedbe te stare rendgenske snimke za trajni šablon. Trajni šablon nema ljepilo i koristi se tako da se prisloni uz tijelo voblera te onda šprica bojom. Na foliji koja će biti šablon, crnim ili nekim drugim flomasterom iscrtamo željeni oblik npr. oblika škrga, bočne peraje, bočne pruge ili šare za leđa, a zatim izrežemo skalpelom u negativu.
Iscrtani oblici na transfer foliji koji trebaju poslužiti kao jednokratan šablon, uz prikazan neophodan pribor za taj posao: marker i skalpel. Ovisno o potrebi, šablon se reže i koristi u pozitivu i negativu. Da bih to pojasnio, reći ću da nakon izrezivanja ovih iscrtanih crnih dijelova, ako izrezane crne dijelove nalijepimo na vobler i bojimo preko njih, obojit ćemo sve oko njih a podložna boja ostaje nedirnuta, dakle, bojali smo u negativu. Ako šablonom s kojeg su odstranjeni crno iscrtani dijelovi bojimo vobler i bojimo samo onaj dio gdje na šablonu nedostaje folije, vobler bojimo u pozitivu. Na slici se vide uz pomoć šablona iscrtani detalji škrga i peraja.
Problemi sa airbrushom
Prilikom bojanja može doći do raznih problema. Ukoliko boja nije atomizirana dovoljno, odnosno airbrush ne šprica boju u maglici, već lete kapljice i dizna se čepi, problem može biti u nedovoljnoj razrijeđenosti boje ili preslabom tlaku. Idealni radni tlak je 2 bara. Ukoliko airbrush „štuca“, problem je u začepljenosti dizne ugruškom boje ili nekom trunčicom, dlačicom ili slično. Ovo su najčešći problemi, inače ih bude puno više. Većina problema rješava se rastavljanjem, čišćenjem i sastavljanjem, ponekad i podmazivanjem gumica na ventilu zraka, što može potrajati i duže vrijeme.
Iz Vukovara bistro!!!
Nenad Barinić – Bandar