DANIEL DALIEN VIGNJEVIĆ: O BASSOLOVU U HRVATSKOJ I PREDSTOJEĆEM SP U PORTUGALU

12 min read

TEKST : SINIŠA SLAVINIĆ
FOTO: OBITELJSKA ARHIVA VIGNJEVIĆ

Bass je divna zanimljiva i temperamentna riba

ZAGREB – Ne sjećam se više kada sam prvi put susreo i upoznao Daniela Daliena Vignjevića. No, to nije bilo na natjecanju, već zahvaljujući člancima i reportažama koje je prije dvadesetak godina, kao kolega ribolovni novinar, objavljivao u vodećim europskim ribolovnim časopisima. Svoje veliko spineraško znanje i iskustvo s vode pretvarao je u vrhunske tekstove, a kasnije i u video filmove. Od tada se Dalien premetnuo u našeg vodećeg spineraša, pokretača brojnih spineraških događanja i natjecanja. Dalien je svestrani spineraš, ali nekako, bar zadnje desetljeće, najviše ga vežemo uz bass ribolov i bass natjecanja. Hrvatsku je kao reprezentativac, upravo na svjetskim prvenstvima u bass ribolovu uspješno predstavljao širom svijeta, od Afrike do SAD-a. Može se reći da je najbolji poznavatelj bass ribolova u Hrvatskoj.

Daniel Vignjević je Zagrebčanin u kojem živi cijeli život. Po struci je inženjer telekomunikacija. Iako nikad nije radio u struci, kaže da mu je završeni faks bitan jer je to prvi veliki test u životu čovjeka u smislu upornosti kod postizanja zadanog cilja i postizanja određene samostalnosti. Primarni posao mu je obiteljska firma koja posluje već trideset godina. S ribolovne strane surađuje s brendom Savage Gear od 2009. već punih 14 godina i unazad par godina promovira Garmin elektroniku.

Prve ribolovne korake napravio je na rijeci Dravi s bratićem, tijekom dugih ljetnih praznika kod bake u Podravini u višim razredima osnovne škole, te na izletima s ekipom iz kvarta na mrene na Savu i štuke na Bundeku.

PR: Kako i kada si se opredijelio za spineraški ribolov?


-Skoro od samog početka smo krenuli sa spinanjem klenova i bolena na leptire, a definitvno je prekretnica bio jedan somić od možda kilu i pol koji je jedno jutro primio leptira br 2. Od tada sam zakačen na spin i iako sam probao šaraniju, na živog kedera i na grunt do svoje 25. godine, mislim da se već dvadesetak godina bavim isključivo spinom.


PR: Postao si jedan od vodećih hrvatskih, ali i na svjetskoj sceni poznat spineraš. Kada si krenuo s natjecanjima i u kojim disciplinama?


-Nisam previše razmišljao o natjecanjima u početku svoje ribolovne karijere. Najviše me zanimalo pisanje članaka. Ima nešto tarapeutski u stvaranju dobrog članka i stvarno sam uživao u tome. Mislim da mi je u svim bitnijm ribolovnim državama Europe preveden i objavljen neki tekst, a imao sam objavljene naslovnice u Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, Španjolskoj, Ukrajini…više se niti ne sjećam. S vremenom su tiskana izdanja otišla u zaborav pa smo to zamijenili sa stvaranjem videa. Volim se sam na svoj račun šaliti da sam bio najuspješniji Youtuber kad to još nije bilo veliko kao danas u razdoblju 2010. -2015. Suradnja sa Savage Gearom je također pomogla da ostvarim prave kontakte. Prvo spin natjecanje sam lovio 2005. na Bundeku i uhvatio štuku od 3,5 kg u trećem zabačaju. Međutim tek 2011. sam se krenuo ozbiljnije natjecati, najviše na kupovima u ribolovu štuke i onda je 2014. krenula bass liga i svjetska prvenstva, a 2016. Pike masters liga koju sam također tri puta osvojio.


PR: Sigurno si najzaslužniji za okupljanje hrvatskih bass ribolovaca i pokretanje HLPG, je li bass tvoja omiljena riba?


-Bass je svakako najzanimljiviji slatkovodni predator jer je to riba koja ima karakter, koja se u isto vrijeme na istom jezeru može loviti na 60 lb špagu i 50 grama uteg i na 0,16 mm predvez i finesse ribolov – i sve između. Svaki ribolovac može naći neki svoj stil ili omiljenu tehniku ili pristup. Bass je također riba koja se može loviti na reakciju što ga razlikuje od štuke ili smuđa koji su gotovo neuhvatljivi kada se ne hrane. Brzim povlačenjem varalice, odbijanje varalica od prepreka ili tihim preciznim prezentacijama “na glavu” se može izazvati reakcija kod bassa što ga čini zaista posebnim. Sa druge strane bass je riba koja grize po danu i lijepom vremenu, te kada je dobar dan na dobroj vodi ih se može uhvatiti na desetke, što ga čini idealnom obiteljskom ribom, ali i vrhunskom ribom za organizaciju natjecanja. Bass se toliko mijenja iz dana u dan, pa čak i iz sata u sat da su uvijek najuspješniji oni koji se najbrže prilagode uvjetima na vodi te prilagode svoje prezentacije, varalice ili mjesta. Također, bass je često riba šablone, pa ako naprimjer uhvatiš bassa u sjeni ispod drveta ili izoliranom oblačku trave, velika je vjerojatnost da će i na sljedećem takvom mjestu biti još jedan.


PR: Kada je osnovana Hrvatska bass liga? Kako je to krenulo?


-Bass liga je službeno osnovana 2009. godine i tu je veliki dio odradio Siniša Pavlinić – Mazda sa ŠRD Trakoščan koji je i vodio ligu dugi niz godina. Tada se lovilo s obale i bilo je u to vrijeme jedno od najvećih spin natjecanja u zemlji sa preko trideset natjecatelja. Meni bassolov sa obale nije bio zanimljiv, ali sam hodočastio Crkveni bok petnaestak i više puta godišnje u periodu 2012.-2013. kad me bassolov uzeo kako spada, da bi se uključio u bass ligu 2014. kada se počelo loviti iz čamaca. Tad je to postao pravi bassolov i od tada je napredak iz godine u godinu sve primjetniji, te su ligaši vrlo brzo opremili čamce, počeli loviti bassa “na neviđeno” i usavršavati sve više novih tehnika.


PR: Pokretač si i niza natjecanja u spin ribolovu u zemlji. Zaslužan si i za okupljanje mladih spineraša?


-Organiziram ribolovne evente od 2012. godine. U tih desetak godina sam organizirao otpilike četrdesetak događanja, a 2016. sam krenuo sa Pike Masters ligom koja je u stvari objedinila kupove koje sam organizirao na različitim vodama u jedno natjecanje koje će imati zadaću promovirati uhvati i pusti vode, varaličaranje iz čamaca, promovirati dobre brendove, dobre ribolovne klubove i uz dobre nagrade sponzora omogućiti priliku da rastemo kao zajednica spin ribolovaca i družimo se na jednom višem nivou. PML je izrazito uspješan i posjećen sa preko dvadeset ekipa svake godine, pa smo na proljeće 2020. organizirali i Pike masters Junior kup, koji je bio apsolutni hit sa preko četrdeset djece i svi su bili toliko oduševljeni da sam te iste godine napravio i jesenski Pikemasters junior kup. Onda je došao Covid pa je sve malo stalo, ali ćemo ove godine nastaviti gdje smo stali i krenuti s Pike masters junior ligom. Također sam povjerenik/menađer bass lige sam već sedam godina.


PR: U karijeri si postigao niz značajnih rezultata, osvrni se na svoje rezultate u bass ligi na prvenstvima Hrvatske.


-U osam godina koliko se natječem u bass ligi četiri puta sam bio prvak Hrvatske i uvijek u top tri ekipe koje čine reprezentaciju, osim jedne godine kada smo bili četvrti, ali smo i tada išli na SP zbog odustajanja jedne ekipe. To je najbolji rezultat bilo kojeg natjecatelja/teama od kada lovimo iz čamaca (2014). Moj prijatelj i glavni konkurent u ligi Pepač ima više naslova prvaka – šest, ali je tri osvojio s obale kada mene nije bilo u ligi, pa mu to ne priznam hehe…


PR: Koliko si puta nastupio za reprezentaciju i gdje? Koji nastup na SP posebno pamtiš?


-Ukupno sam nastupio i bio kapetan reprezentacije na pet svjetskih prvenstva. To su bila svjetska 2015. u Italiji, 2017./2019. u Južnoafričkoj Republici, 2018. u Meksiku i 2022. u SAD. U Italiji smo prvi dan Mazda i ja bili treći na svijetu nakon prvog dana i ekipno smo završili na četvrtom mjestu, to je najbolji rezultat repke u kojoj sam ja sudjelovao. Godine 2010. u Portugalu su Mazda i Pepač pojedinačno osvojili srebro i to je najveći uspjeh hrvatskog bassolova. Svako svjetsko je bilo lijepo i posebno na svoj način, ali je možda najbolja kombinacija atmosfere i rezultata bila u Meksiku 2018. kada su nas Karlovčani Vranić i Pavlov učinili ponosnima sa limitom od 12+ kg i ribom od 4,12 kg. Ukupno smo bili osmi od petnaest nacija. Bili smo smješteni u američkom/Tarantino style hostelu s bazenom i lijepim dvorištem u sredini gdje smo se družili kao ekipa i sa ostalim reprezentacijama te domaćim vozačima. Bilo je nezaboravno stvarno. Internacionalna bass zajednica je nešto posebno, pogotovo kada vidiš vozače koji su obično ljudi sa nekim vlastitim biznisom ili doktori (bassolov je skup sport) koji daju pet dana svojeg vremena i svoju vrijednu imovinu na raspolaganje i voze ljude sa drugog kraja svijeta te ih ugoste na nabolji mogući način. Svi se već znamo od ekipa koje sudjeluju na SP i sve nas spaja ta mala zelena riba koju svi obožavamo. SP u ribolovu bassa je jedino svjetsko na kojem sudjeluju ekipe sa svih svjetskih kontinenata. Jako je to sve skupa lijepo i motivirajuće, pogotovo od 2019. odkad na svjetskim sudjeluju top profesionalci iz Amerike poput Martina Scotta, Jacoba Wheelera, Freda Roubanisa, Davida Dudleya, Davida Frittsa i ostalih… Oni imaju ideju promaknuti bassolov u olimpijski sport.


PR: Naši bassolovci su se penjali na pobjednička postolja do sada, no zadnjih godina baš nemamo rezultate, što je tome glavni razlog?


-Osnovni je problem što nemamo dovoljno velikih voda na kojima bi vježbali brzo traženje patterna i mjesta. Dva dana treninga je premalo da bi na jezeru poput Lake Murray koje je 40 km dugačko od brane do rijeke našlo nešto smisleno – pattern koji bi izdržao tri dana i promjenu vremena ili uvjeta. Teško je to objasniti nekome tko nije lovio na tako velikoj vodi gdje svaki metar izgleda odlično, a voda ima stotine kilometara obale. Mi smo na Lake Muray uhvatili tri keeper ribe u prvih dva-tri sata treninga na osnovu šablone i pripreme na Googlu i You tube-u, a pet dana poslije smo bili potpuno pogubljeni… Dobili smo kroz tih par dana riba, ali su sve bile na različite mamce i na različitim mjestima. Također u Hrvatskoj imamo bassa uglavnom u prirodnim jezerima sa puno trave kao primarnim zaklonom, a toga na svjetskim uglavnom nema. Također nam fali vještine u finesse i sporom ribolovu, jer nas većina lovi nekim power fishing stilom, a na svjetskim je prečesto ključ usporiti što nam nije jača strana. Također za razliku od nekih drugih reprezentacija poput Amerikanaca, Talijana, Južnoamerikanaca ili Meksikanaca mi nemamo ljude koji cijelu godinu love samo bassa. Možda je i to dio razloga. S druge strane kolege u Srbiji su u istoj, ako ne i još goroj situaciji što se jezera tiče, pa su ostvarili fantastičan rezultat na zadnjem SP-u (4. mjesto ekipno i najveći limit turnira). Nijemci su uvijek dobri, a uopće nemaju bassa u svojim vodama. Rumunji su također bili odlični u SAD, tako da sve ove isprike ne drže vodu. Iskreno, ni meni nije jasno kako smo smo sve lošiji, a imamo sve više iskustva na svjetskim prvenstvima, pogotovo Pepač i ja koji smo konstantno u repki već godinama… Nije lako!


PR: Poslije lanjskog SP u SAD, ove godine je SP u Europi, očekujeti li bolji plasman?


-Mogu se samo nadati. SP 2023. će se održati na akumulaciji Sabor u Portugalu dugoj 50 km za koju nema Navionics karta, tek nešto videa na You tube-u. Radi se o dubokom jezeru sa kamenom i drvom kao glavnim zaklonom sa kojima nemamo previše iskustva. Ipak, nova je pomlađena repka s tri ribolovca ispod dvadeset godina i imamo ŠRD Odra kojoj će ovo biti prvi nastup na SP-u , pa se nadam da će i nova energija donijeti malo bolji rezultat. Repku 2023. čine prve tri ekipe iz sezone 2021. (Sloga Orešje Savage Gear – Ivo Grgurić/Dalien, Odra Velika Gorica – Sven /Boris Jurkić, Piškor Topfishing – Filip/ Josip Pecigoš).


PR: Što je presudno za uspjeh u bassolovu?


-Ako pričamo o natjecateljskom bassolovu onda je to potpuno druga dimenzija ribolova koja nema veze sa slobodnim ribolovom. U natjecanju je presudno donošenje dobrih odluka, samopouzdanje i brzo prepoznavanje šablona koje rade i možda još bitnije – koje NE rade. Kada mijenjati poziciju ili mamac, kada ostati i usporiti na određenoj poziciji. Kada loviti power fishing, kada smanjiti mamce. Taktika treninga da otpišeš što ne treba raditi i da se pripremiš za uvjete koji će se tek dogoditi za dan ili dva. Bitno je konkurenciji ne pokazati gdje i kako loviš ili još bolje ih navesti na krivi trag. Kada smo Ivo i ja 2021. u trećem kolu uhvatili skoro devet kila basseva na Crkvenom Boku u prvih tri sata tekme na žabu, ostavili smo ribe koje grizu na poziciji (možda je limit i mogao biti veći) i ostalih pet sati se vozili po jezeru i bacali totalno suprotno – finesse i power fishing mamce samo kako ostali ne bi mogli znati šta smo točno radili kad donesemo veliki limit na vagu. Poanta je da smo pokušavali ostaviti taj pattern za sutra i plan je većim dijelom upalio. Igrice i taktike poput stavljanja štapova koje nećeš koristiti na pramac, pa kad svi isplove vadiš one prave koji ostali ne smiju vidjeti čine natjecateljski bassolov uzbudljivim i zanimljivim. Također kada nakon par sati bez akcije zagrize dobra riba i spremiš je u čamac, atmosfera iz učmale depre skače u neviđenu sreću i odrasli ljudi se grle i nekontrolirano hihoću od sreće. Moram reći da je cijela ekipa u bass ligi odlična. Nalazimo se na kavama redovno i aktivni smo u grupi. Svi smo si dobri (pogotovo je Maleni dobar sa svima), družimo se između kola uz roštilj i međusobno se kao pravi mufljuzi lažemo u oči tko je na šta lovio…sve je to dio folklora natjecateljskog bassolova i divno je to sve skupa.


PR: Kojim priborom loviš?


-Moj forte je oduvijek bio ribolov u (teškom) zaklonu pa su mi stoga tehnike poput žabe, flipping i punching najdraže. Kada god mogu tražim taj griz/pattern. Stoga uglavnom koristim Trigger štapove (trenutno) SG4 Specialist serije uparene sa Savage gear SG8 mutićima u veličini 100 koji su manji od standardnih 250 i puno su ugodniji u ruci, a opet imaju dosta snage i jednako dobro bacaju. Koristim debele 60 lb špage ili fluorocarbon za flipping malo rijeđeg zaklona. Iako smo osvajali kola i na kurenje neotežanih guma ili liplesse. Prvi dan treninga za kolo lige je 10-15 štapova namontiranih u čamcu, pa se kreće sa reduciranjem. Kod bassolova vrijedi pravilo: što manje namontiranih štapova na dan tekme – to je pattern čvršći 🙂


PR: Koje su ti omiljene vode na kojima najradije loviš, te o osobni rekord – kapitalnim ulov?


-Bassa u Hrvatskoj ima u dosta jezera, ali opet kvalitetnih velikih voda u kojem ga se može loviti sa čamcem ima malo. Također svako jezero ima neke svoje cikluse vezane uz vodostaj, zaklon, mrijest, pritisak ribolovaca i ostalo. Neka jezera na kojima je krenuo bassolov kod nas poput Trakošćana ili Borovika nisu više bass destinacije. Crkveni Bok, Topoljski Dunavac, Jarun, Savica, Poljanski lug, Đakovački bajeri te neke južne lokacije i recimo jezero Belevar u Mađarskoj su vode u kojima ima bassa u našoj regiji. Kao da je neko pravilo – voda mora biti što dalje od velikih gradova, puna zaklona i nezanimljiva šaranašima. Najveći bas kojeg sam ulovio je bio 54 cm i 2,40 kg sa jezera Lepa Greda u Podravini, iako sam uhvatio nekolika riba oko tih 54-55 cm, ali ih nisam sve mjerio. Najveći limit koji je još uvijek rekord HLPG-a je 9,45 kg kojeg sam sa Ivom uhvatio na proljeće 2022.


PR: Planovi u ovoj godini i poruka za naše mlade ribolovce?


-Iako smo liga koja lovi ribu koja je zakonom proglašena alohtonom, ipak postojimo i rastemo i nismo jedini u svijetu – u većini je zemalja tako. Svi ga love, puštaju, poštuju i gerila nasađuju i to mi nekako daje nadu da će negdje netko uspjeti iskoristiti turističko rekreativni potencijal ove ribe. Bass je divna, zanimljiva i temperamentna riba. Kada pogledamo do kuda smo dogurali kao liga u petnaestak godina kad se krenulo s obale i neslužbenom ligom koja je bila zapravo spajanje dva SIL-EM kupa 2008. do danas kada sve ekipe barataju sa svim tehnikama, imaju brendirane čamce na prikolicama, sa 10-15 složenih vrhunskih kompleta na čamcu i tekmama u kojim se koriste vanbrodski motori… Stvarno možemo biti ponosni. Također u ligi ima sve više mladih bassolovaca. Mogu se samo nadati da će se taj trend nastaviti i da će se pojavljivati sve više velikih bassovskih voda u kojima se mogu koristiti čamci.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana