ŽIVOT POSVEĆEN RIBOLOVU

TEKST : SINIŠA SLAVINIĆ
FOTO: ARHIVA

• 

Slavko Meister dobio priznanje za životno djelo

NOVI MAROF (23. 2. 2023.) – Doajen hrvatskog sportskog ribolova, nekadašnji predsjednik Hrvatskog športsko ribolovnog saveza i dopredsjednik svjetske ribolovne konfederacije (CIPS) Slavko Meister dobio je neki dan Priznanje za životno djelo Zajednice športskih udruga Novi Marof. Zasluženo priznanje došlo je u prave ruke čovjeka koji je život posvetio sportskom ribolovu. Dakle, bilo je puno razloga za ovaj portret i razgovor sa Slavekom, kako ga od milja zovu svi koji ga poznaju.

Slavek je rođen je prije 83 godine u Njemačkoj, a s roditeljima je 1946. došao u rodni kraj njegove majke – Novi Marof. Od tada je cijeli svoj ribolovni i radni vijek proveo u ovom kraju. U SRD Novi Marof je od 1954. kada je kupio prvu ribolovnu dozvolu u SRD, kojeg je član sve do danas. Dapače, od svoje osmnaeste godine stalno je u vodstvu tog društva, prvo kao tajnik, a zatim kao dugogodišnji predsjednik i dopredsjednik.

• 

Po struci ekonomista, dvadeset godina je radio u ugostiteljstvu kao šef recepcije i zamjenik direktora hotela Turist u Varaždinu, odakle je prije koju godinu otišao u zasluženu mirovinu. No, ribolovno Slavek ne miruje. I dalje se natjeće za SRD Novi Marof po raznim kupovima u zemlji i u inozemstvu, do lani je lovio i prvenstvo Hrvatske u ribolovu pastrve prirodnim mamcem na jezeru, bio manager pastrvaške lige Hrvatske na brzim vodama.

• 

-Ribolovom sam krenuo na Bednji. Lovio sam u mladim danima klenove na hrušta, najviše u proljeće. S natjecanjima sam krenuo 1965. godine, kada sam došao iz vojske. Lovili smo na prvenstvu Centra, na kupovima, u novije vrijeme u ligi za prvenstvo Hrvatske i Županijskoj ligi, prisjeća se tih dana Slavko.
PR: Koje natjecanje iz tog doba posebno pamtite?
-Svakako nastupe na tadašnjim Kupovima Hrvatske u lovu ribe udicom na plovak. Godine 1973. izborio sam mjesto u reprezentaciji Hrvatske, u kojoj sam tada lovio s poznatim hrvatskim ribolovcima, kao što su Nino Greiss, Mladen Blažeković, Ljubo Kasap i još neki drugi. S reprezentacijom sam tada nastupio na prvenstvu Jugoslavije u Titogradu.
PR: Dosta rano ste se iskazali kao sportski radnik, kako u nacionalnom savezu, tako i u SRS Jugoslavije i počeli voditi juniorsku reprezentaciju Jugoslavije po natjecanjima širom Europe.
-Bio sam predsjednik Natjecateljske komisije u Savezu SRD Hrvatske, pa sam onda bio i u SRS Jugoslavije, kada smo počeli hodati na Kupove podunavskih zemalja u lovu ribe udicom na plovak. Tih sam godina stalno vodio juniorsku reprezentaciju Jugoslavije po cijeloj Europi.
PR: Što biste posebno istakli iz tog perioda svog rada u Savezu SRD Hrvatske i SRS Jugoslavije?
-Svakako organizaciju 3. svjetskog omladinskog prvenstva u Varažinu 1989. godine, koju smo dobili u Hrvatskoj zahvaljujući vezama izgrađenim na omladinskim kupovima podunavskih zemalja, a zatim smo zahvaljujući tome uspješno progurali da SRS Jugoslavije dobije domaćinstvo svjetskog seniorskog prvenstva u Mariboru 1990. godine. Tamo sam i sudio kao međunarodni sudac. U to vrijeme jedini licencirani međunarodni suci od strane svjetske konfederacije CIPS su uz mene u Hrvatskoj još bili Mirko Tkalec, Vlado Stojić i Vasilj Kostelnik.
PR: Kada ste došli na čelo Saveza SRD Hrvatske odnosno sadašnjeg HŠRS?
-Mogu se pohvaliti da sam imao sreću napraviti ono kaj ne bude nitko i ne bude imao priliku nikada. Ja sam bio zadnji predsjednik Saveza SRD Hrvatske, još u sastavu Jugoslavije i bio sam prvi predsjednik Hrvatskog športsko ribolovnog saveza, kada je počeo rat, a Hrvatska se osamostalila. Predsjednik hrvatskog ribolovnog saveza sam bio od 1988. pa do 2001.

• 

PR: Može se reći da ste bili jedan od onih koji su utrli put prvom samostalnom nastupu ribolovne reprezentacije Hrvatske na svjetskom prvenstvu u Mađarskoj 1991. Možete li se prisjetiti tih dana, kako je to bilo?
-Priča je krenula još 1990. godine na svjetskom seniorskom prvenstvu u Mariboru. Na večeri poslije natjecanja u jednom mariborskom restoranu za stolom su bili kolege iz Slovenije iz Maribora, mi iz Hrvatske, predsjednik svjetske federacije Kleinbauer i njegov sekretar Rene Disard. Tada sam upitao Kleinbaura bismo li mogli i kakve su šanse da Hrvatska nagodinu samostalno nastupi na svjetskom prvenstvu, kao što to nastupaju Engleska, Škotska, Wales ili Kanalski otoci, iako su u sastavu Kraljevstva. Odnosno da su kod nas isupnjeni uvjeti za tako nešto, a pogotovo ako se dogodi da iduće gdine više ne budemo u sastavu Jugoslavije. Kleinbaure je rekao da što se tiče izlaska Hrvatske iz sastava Jugoslavije izgleda kao anegdota, ali moguća anegdota. Kazao je da ako se tako nešto dogodi da ga nazovem i da će nama i Slovencima poslati pozivnice za nastup na SP u Mađarskoj. U lipnju 1991. kao predsjednik Saveza SRD Hrvatske sam dao nalog da se naš Savez razduži što se tiče potraživanja i obveza prema SRS Jugoslavije za pola godine i mi smo sa šestim mjesecom raskinuli sve odnose, što se tiče financija, dugovanja, sa SRS Jugoslavije. To su napravili i Slovenci. Onda sam nazvao Kleinbaurea i on je rekao uredu Slavko, računaj s tim da se vidimo u devetom mjesecu u Szegedu na SP. Odmah kada smo došli Kleinabauer nas je obavijstio da ima sastanak u ministarsvu vanjskih poslova Mađarske s obzirom da je Ministarstvo vanjskih poslova Jugoslavije uložilo prigovor da Slovenija i Hrvatska nastupe pod svojom zastavom. Bio sam prisutan na tom razgovoru kada mu je mađarski ministar rekao da Hrvatska i Slovenija ne mogu nastupiti samostalno, a Kleinbaure je rekao točno ovim riječima: Gospodine ministre ako sutra u svečanom defileu i na SP neće biti Hrvatska i Slovenija pod svojom zastavom ovo SP se prekosutra neće održati. Na to mu je ministar rekao da zahvaljuje na tom stavu i prihvaća njegovo obrazloženje. To je praktično bio prvi samostalni nastup neke sportske reprezentacije na SP pod zastavom Hrvatske 1991. Mi smo od nacionalnih saveza bili prvi nacionalni savez koji je nastupio sa svojom reprezentacijom na SP pod hrvatskom zastavom.
PR: Možete se pohvaliti da ste bili i u vrhu svjetske ribolovne feseracije CIPS i da ste u njoj obnašali važne dužnosti?
-U to vrijeme sam bio predstavnik našeg Hrvatskog športsko ribolovnog saveza u skupštini CIPS-a kao predstavnik Hrvatske i bio sam to skroz do 2001., kada sam odstupio. Godine 1997. u Luxembourgu na kongrsu CIPS-e bio sam izabran za prvog dopredsjednika. Predsjednik je tada bio Talijan Francesco Colluci. Godine 2001. kada je kongres CIPS bio u Španjolskoj zbog bolesti predsjednika Collucia željeli su me čak kandidirati za novog predsjednika CIPS. U svjetskoj federaciji sam bio u organizacijskom odboru za organizaciju prvih Svjetskih ribolovnih igara u Italiji, a bio sam i zadužen za rad s mladima.

• 

PR: Još do lani aktivno ste se natjecali u pastrvakim disciplinama, unatoč što ste zakoračili u deveto desetljeće života. Bili ste manager pastrvaške lige Hrvatke, a i jedan ste od onih koji su zaslužni što su pastrvaške dscipline postale dio programa svjetskih prvenstava.
-Prošle godine u Francuskoj je održano 28. svjetsko prvenstvo u ribolovu pastrva prirodnim mamacem na brzim vodama. Nisam bio samo na neka tri ova svjetska prvenstva do sada, a sudjelovao sam u pokretanju svjetskih prvenstava u toj dsciplni. Prije tridesetak godina počeli smo s našim ekipama iz Hrvatske hodati po natjecanjima Alpe Adria u ribolovu pastrve prirodnim mamcem na brzim vdoama i jezeru po Italiji i tu smo se upozanli s tim disciplinama. S reprezentacijom Hrvatske smo zatim nastupili na dva Svjetska kupa na brzim vodama na Valcellini u Italiji, a na tom drugom međunarodnom natjecanju Francesco Antonioni, još neki Talijani i ja kao predstavnik iz Hrvatske, smo dogovorili da se dogodine krene s organizacijom svjetskog prvenstva. Tako je treće natjecanje u Boario Treme održano i kao međunarodni kup i kao prvo svjetsko prvenstvo u trota torrente disciplini ribolova.
PR: Tu je i spin disciplina. I tu ste imali svoje prste u organizaciji svjetskih prvenstava kao dopredsjednik CIPS-e?
-Trideset godina sam ja praktično s pastrvama. Sa Francescom Antoniom i Klaudiom napravili smo prvi pravilnik i krenuli sa svjetskim kupom koji je već za dvije godine prerastao u svjetsko prvenstvo u spinu s obale pod okriljem svjetske ribolovne federacije. Počeli smo samo s mepsom. Nisu se smjele upotrebljavati druge varalice. Tu sam bio isto u reprezentaciji.
PR: Čega se još rado prisjećate iz svoje bogate povijesti i rada u HŠRS i CIPS odnosno FIPSed?
-To su svakako kandidature za senirosko prvenstvo u lovu ribe udicom na plovak u Zagrebu na Jarunu, prvo koje smo organizirali u samostalnoj Hrvatskoj, te svjetskog ženskog prvenstva i svjetskog klupskog prvenstva na Jarunu, čije smo organizacije dobili bez problema. Rado se sjećam i vođenja ženske i muške reprezentacije Hrvatske. Deset, jedanaest godina sam sa seniorima i sa seniorkama bio po svjetskim prvenstvima u vodstvu reprezentacije, a klince sam vozio po cijeloj Europi sve do 2001. godine kada sam se povukao i dao ostavku na jednoj skupštini HŠRS-a u Koprivnici.
PR: Bili ste veoma aktivni u radu SRD Novi Marof, za što ste između ostalog i dobili nagradu za životno djelo Zajednice športskih udruga.

• 

-Mogu se pohvaliti da sam inicirao sa složnom ekipom u društvu gradnju ribičkog doma. Gradnju smo počeli 2001., a 2006. na 65. godišnjicu društva dom smo završili i svečano otvorili za naše ribiče. Skupljali smo okolo sponzorska sredstva i napravili smo taj dom. Od 1977. imamo Kup Novog Marofa. Bio sam tajnik, pa predsjednik i dopredsjednik društva. Bio sam predsjednik Županijskog SRS desetak godina, osnivao športsku zajdnicu u Novom Marofu i bio predsjednik.
PR: Hvala Slavko na razgovoru. Čestitke na priznanju za životno djelo uz želju da se još godinama viđamo na natjecateljskim stazama širom Hrvatske u lovu ribe i pastrvaškim disciplinama.