Ponovo na Ebru

PR / Broj 52 / Srpanj / 2012.

Dva najveća soma našeg izleta na Ebro, manjih od 40 kg, ulovio je Vlado iz kampa na pelete, a većeg od 60 kg Keč pod branom na lepic

Piše: Ivo Begović

Nakon gotovo dvije godine ponovo smo se uspjeli sakupiti i otići na ribolov na rijeku Ebro u Španjolsku. Ovaj put je naša mala karavana brojila šest putnika: Tvrtko (kojemu se i ovaj put zahvaljujem što nam je ustupio kombi), Mario, Vlado, Goran, Mladen – Keč i moja malenkost. Iskreno, perspektiva tjedan dana prije polaska i nije bila sjajna. Sale me izvijestio da je trave više nego ikad i da je gotovo nemoguće ploviti (i loviti) po Ebru. Drugi je problem bio savršeno bistra voda na kojoj se i na 4-5 metara dubine na dnu vidio svaki kamenčić (ustvari trava). Napisao mi je i da je ribolov na varalicu u takvim uvjetima vrlo težak i da ćemo mnogo bolje proći budemo li iz kampa lovili na pelete. Na moj mail da ću loviti na lepicu jer mi ribolov na postavu i nije baš zanimljiv Sale mi je poslao mail kojeg se još dobro sjećam:-„ Ta lepica je izmišljotina, bolje grize na jetricu, hrenovku ili pelete, a bolje od toga grize samo na živu ribu ali se na nju ne smije loviti. Normalno da mi je digao tlak jer lepicom nikad nije ni probao loviti. A da se barem potrudio i pomirisao lepicu koju smo mi donijeli vidio bi da je njen miris poput najfriškijeg ribljeg mesa i zato ju som voli. Njena jedina mana je što je nema dovoljno i što nažalost izumire i kod nas. Sa Saletom sam prije polaska dogovorio i da na samom jezeru Flix imamo dva čamca te da se jedan iznajmi na oko 120 km udaljenom ušću Ebra pa da se izmjenjujemo loveći na ušću Ebra u more lice, strijelke i brancine, a na Flixu somove i smuđeve.

Put je protekao dobro i tih 1800 km prešli smo za dvadesetak sati sa svega par stajanja. Dečki su bili željni ribolova do te mjere da nisu mogli dočekati da dan prođe i krenuti navečer s ribolovom nego su krenuli gotovo odmah u čamce. Kako se poslije pokazalo ta taktika jurišanja nije bila baš… Ali kad vas želja ponese teško se oduprijeti. Nakon dobrog spavanja, to prvo popodne smo nizvodno od kampa prema Flixu propanulali vukući velike Idra žlice i promatrajući na sonaru kakvo je dno. Količina somova ispod Saletovog kampa je stvarno iznenađujuća – svakih desetak metara na sonaru je bio barem po jedan kapitalan. Nije ni čudo da se na pelete najbolje lovi. No rezultat panulanja je bio tek jedan somek od tri kile.

Ušće Ebra

Po planu, Tvrtko, Sale i ja smo trebali prva dva dana provesti na ušću Ebra. Vožnja do delte traje oko sat i pol, a cijelo se vrijeme vozite kroz obrađena polja, maslinike i voćnjake, prepune breskvi i nektarina. I svako drvo se navodnjava kap po kap sistemom. Iako zemlja izgleda sve samo ne plodna, plodovi koji tamo rastu prodaju se po cijeloj Europi. Ne moram spomenuti ni da je mnogo jeftinije nego kod nas. Na primjer, pet litara vrhunskog maslinovog ulja u uljari u Riba Roji košta 18 eura. Kod nas biste toliko platili litru i pol…

Sama delta je najveće polje riže u Europi, a prizor plamenaca koji na plitkom ušću filtriraju vodu loveći račiće izuzetan je. Naime, ušće Ebra je samo 400 km od Afrike pa ne čudi životinjski svijet koji je tipičan za taj dio svijeta.
A ribolov? Ukratko, prvi dan smo nakon dvadeset metara panulanja ulovili prvu strijelku tešku oko kile, vukući mrtve još zaleđene barakudice. Sale me izvijestio da je prosjek između 4 i 8 kg. Pustili smo ju bez slikanja. Jednako je prošla i druga (teška oko dvije kile). Pa nećemo se valjda slikati s kederima?
Ne moram ni reći da su u tri dana ovo bile jedine strijelke koje smo vidjeli (ako ne računam one koje je na obali čistila gazdina žena na mjestu gdje smo iznajmili čamac), a te su bile oko šest kila svaka. Da skratim, jedinu nam je akciju toga dana donio živi cipal težak dobrano preko kile kojeg je Sale slučajno zahaklao varaličareći. Namontirali smo ga na panulu i nakon desetak minuta napala ga je lica kakvu još nisam vidio. S obzirom da je Tvrtko držao štap mogao sam lijepo kroz polarizacijske vidjeti kako ta sigurno preko 25 kg teška riba napada cipla tri puta za redom ga grabeći uz glasan raub na površini vode. No nažalost, nije se zakvačila. Navečer smo ostali varaličariti brancine i preživjeli napad komaraca kakav u životu još nisam vidio (a nadam se da ni neću). Rezultat su bila dva brancina porcijaša i dva otpadanja, a onda smo pobjegli. Drugi dan smo od svitanja do mraka vukli one crkotine od barakuda trošeći vrijeme na bezuspješan lov cipla na sve poznate dozvoljene (i nedozvoljene) načine. Nismo imali ni griza. A trećeg smo dana ujutro kupili žive ciple od gazde jer smo bili uvjereni da je problem samo u tome. Vukli smo ih cijeli dan i shvatili da su i lice i strijelke izašle iz delte na otvoreno more vjerojatno za velikom količinom plave ribe koja se držala par milja od obale što se dalo lijepo zaključiti po plesu galebova. No tamo se nismo usudili – ne sa ovim čamcem. O ribolovu na ušću Ebra Sale će vam u idućem broju napisati tekst. Mene i sad prolaze žmarci kad pogledam slike i njegove filmiće na You Tubeu. Žao mi je što to ušće nismo doživjeli u najboljem svjetlu. Ali nakon tri dana pečenja na preko 45°C nije bilo šanse da isto ponovim i sljedeći dan. To bi bilo ravno jurišanju na vjetrenjače (kojih, uzgred rečeno, u Španjolskoj ima na tisuće).

Po danu vrućina, po noći komarci

Još istu noć smo se poslije ponoći zamijenili s dečkima na brani. Oni nama čamce, a mi njima kombi do apartmana. Gotovo da se i nismo vidjeli ovih par dana. Oni su imali lijep ribolov sa dosta smuđeva i somova do dvadesetak kila, no iako su na udici imali i kapitalne ribe, nijednu nisu uspjeli izvući i to najviše svojom greškom. Od neprovjerene špage koja je, iako nova, pucala kao repa pa do pokušaja lova kapitalnog soma s pedeset gramskim štapom i rolom veličine 2500 (jel da Mario?). Zanimljivost su bila i dva krasna šarana vretenca ulovljena jiganjem za usta.
Dobrano ubijeni od trodnevnog dnevnog ribolova, Tvrtko i ja smo više prespavali na čamcu nego lovili. No ipak smo na lepicu imali prije jutra sedam ili osam lijepih somova do deset kila. Svitanje kakvo smo doživjeli tog jutra otkrilo nam je što skriva ova fantastična rijeka. Svuda oko nas skakali su šarani, a među njima su se ogromni somovi kupali prebacujući na površini svoje ogromne repine. Strašno! Odlučili smo prespavati dan u apartmanu pod klimom i sljedeću noć ozbiljno loviti.

Hrenovke su naravno bolje

Sve je bilo idealno, u sumrak smo se usidrili pod pilotom brane dobro utopljeni u friško kupljeni Autan. Jedina smetnja je bio mjesec koji je išao prema punom i zalazio je te noći tek nešto prije dva sata. Znao sam da će taj dio noći biti i najbolji za ribolov. Naime, dečki su upravo tu griješili proteklih dana. Lovili su po danu pekući se na vrućini i onda bi negdje oko ponoći odustali od ribolova, taman zajedno sa zalaskom mjeseca. Najbolji dio dana (tj. dio noći bez mjeseca) nisu lovili, a tad su na Ebru jeli oni pravi veliki somovi kakvih je ovdje još uvijek na stotine. Do ponoći imali smo četiri soma do desetak kila i par fulanih grizeva. Osim njih po lepici su mi tukli i mnogobrojni šarani koji u plovama stalno kruže pod branom. A kad je zašao mjesec počela je serija velikih. U ta tri sata do svitanja Tvrtko i ja smo uz male somove ulovili i pet riba težih od dvadeset kila. Nažalost, nijedan od onih velikih te noći nije bio aktivan.
Vlado je sljedećeg dana odlučio ipak pokušati loviti u kampu na pelete i nakon samo par sati ribolova ulovio lijepu ribu tešku preko 40 kg. Uz njega je i Mario ulovio jednog od preko 25 dokazujući ono što nam je Sale rekao i prije polaska – ako želite kapitalnu ribu lov na pelete iz kampa je trenutno najbolji način.

Zadnju noć na brani proveo sam s Kečom jer je Tvrtko odlučio da se mora naspavati za vožnju do doma koja ga je čekala.
Ta zadnja noć bila je noć velikih! Na lepicu sam prvo ja imao jednog stvarno velikog. Kad smo se nakon petnaest minuta borbe odsidrili da ga pokušamo povući nizvodno u jezero i kad je on shvatio da nas može vući jer nas sidro ne drži, povukao nas je tako da smo doslovno glisirali pod branu iako je Keč motorom vozio u rikverc. Malo sam ga pritegnuo da ga pokušam okrenuti i fluorocarbonski predvez od 0.60 mm je puknuo kao repa. Poslije sam vidio da je bio oštećen školjkom. Zatim je Keč na lepicu zategnuo također jednog velikog. Uspjeli smo ga u čamac pospremiti u samo desetak minuta. Vaga je drugo jutro pokazala 60 kg i 213 cm. A na varalicu smo te noći imali i dva trganja te jedno otkvačivanje kad nam je nakon pola sata borbe som ušao u busen trave. Ujutro smo od ostatka lepice napravili dvije hrenovke i kad nas jer Sale na povratku u kamp sa somom upitao na što smo ga dobili – složno smo mu odgovorili – na hrenovku!

Eto, tako je ukratko prošao naš ribolov na rijeci Ebro na koju ću se sigurno ponovo vratiti. Nismo uspjeli uloviti stokilaša kojeg smo potajno željeli ali smo se sigurno dobro zabavili i uživali u ribolovu na jednoj od somovima najbogatijih rijeka na svijetu.