Voajerizmom do klena
10 min readPR / Broj 52 / Srpanj / 2012.
Prošle sam sezone jednostavno bacakao suhu muhu i lovio klenove – tako mi se barem sada čini: kao da sam bez ikakve muke pronašao ribu, ‘suhu’ nabacivao i jednostavno uživao! Ove sezone suha muha čini možda polovicu mojih ulova, a za apsolutno svaku ribu sam se morao solidno, a nerijetko čak i dobrano pomučiti… E da, u međuvremenu sam postao i voajer riba i kukaca – strašno!
Piše: Kristijan Pongerajter
Ovogodišnja problematika
Zapravo ne znam razlog zbog kojeg ove godine (barem do sada) nešto slabije, ali uz puno više muke lovim klenove – riba jednostavno puno opreznije prilazi prezentiranoj muhi, a još opreznije ju prima. Iskreno rečeno, sve i jednu ribu u dosadašnjem dijelu sezone ulovio sam ‘na viđeno’ i uvjeren sam da ribe koje sam ulovio jednostavno nije bilo moguće na drugi način uloviti. Naime, klenovi primaju različite muhe u različitim uvjetima, a fore kojima se koriste dok ispipavaju ponuđenu imitaciju jednostavno su nevjerojatne.
‘Mokra muha’
Klenove sam ove sezone počeo ‘ganjati’ prilično rano – već u siječnju sam se praktično odrekao smuđa i ‘špinštoka’ i krenuo mušičarcem u dnevne ribolove. Prve ribe koje sam vidio pod površinom djelovale su kao riješena stvar i u mojoj glavi plan je izgledao otprilike ovako: ‘Ok, sad samo trebam nježno prezentirati muhu metar od klenove pozamašne glave i debeli je moj…’ – rezultat: autor teksta ispada iz natjecanja kao zadnja naivčina! Klenovi su redovito pokazivali interes za muhom, ali se jednostavno nisu htjeli dići na samu površinu i skupiti ju. Pokušavao sam pustiti muhu da ju riječna struja nosi, pokušavao sam i povremenim laganim trzajima unijeti malo živosti u svoju imitaciju, mijenjao sam muhe, stanjivao predveze, ali rezultati su apsolutno izostali. Klenovi jednostavno nisu htjeli gubicu gurnuti izvan vode i nije mi preostalo ništa osim pokušaja ribolova na ‘mokru muhu’. Pojam mokre muhe stavio sam pod navodnike, budući da ovdje vjerojatno nije riječ o muhama koje bi po strogim mušičarskim kategorijama spadale pod mokre muhe već se jednostavno radi o suhim muhama koje sam prije zabačaja namočio ili jednostavno zabacio u malo jači ‘štrom’ i povukao žnoru kako bih muhu potopio tik ispod površine. Naravno da sam ovom taktikom ostvario i prve ulove budući da su klenovi sada prilično hitro stizali do ponuđene muhe i nakon malo ispipavanja uredno ju trpali u svoje velike gubice. Ova taktika je stvarno uredno funkcionirala, no problem je predstavljala činjenica da nije bilo dovoljno znati gdje je klen i zabaciti muhu jer u tom slučaju ne postoji nikakva indikacija griza – jednostavno je bio potreban vizualan kontakt sa ribom kako bi se primijetilo klenovo gutanje muhe i realizirao griz. Ovo pak nije nimalo lako u ranom dijelu sezone kada priobalno raslinje predstavlja isključivo ribič sa štapom kojim mlatara iznad vode.
Što se rezultata tiče, situacija na vodi drastično se popravila kad je malo poštenije zatoplilo, a klenovi se počeli dizati na površinu i u dosta jačem ‘štromu’. Naime, klen u jačoj riječnoj struji baš i nema previše vremena za analizu muhe pa je u trenutku kada se glavonja potpuno približi muhi najčešće dovoljno laganim trzajem malo oživjeti u muhu i riba u pravilu ne može odoljeti. Zanimljiva je i činjenica da se taj trzaj odmakom sezone sve više pretvara u ozbiljnije povlačenje koje klena sve više privlači za razliku od istog pokreta suhom muhom na površini vode što ga u pravilu apsolutno odbija.
Nimfa
Nimfarenje klena je disciplina u koju sam ‘uletio’ sasvim slučajno – naime, jednom prilikom sam ‘gađao’ mrenu ‘goldkopfom’ u klasičnom savskom plićaku brzog protoka vode i riba na žalost nije reagirala na moje pokušaje prijevare, ali se zato niotkuda pojavio i divljački zaletio klen koji je usisao ‘goldića’ možda i brže nego moj velikogorički mušičarski kolega svoju pivu (namjerno i lukavo sam iskoristio pojam svojeg ‘velikogoričkog mušičarskog kolege’ jer bi u suprotnom netko mogao shvatiti da je riječ o Vjekoslavu Brdeku koji bi se onda pak mogao naljutiti, a poznanici ga gnjaviti ili se poželjeti natjecati s njime u usisavanju muh… ovaaaj pive!). Uglavnom, streloviti klenovski napad na ‘golda’ jasno mi je pokazao kako dobro glavonje reagiraju na nimfe što mi je pak otvorilo nova vrata i brdo mogućnosti za ribolov u raznim nezgodacijama. Kao primjer može poslužiti dosta česta situacija uslijed koje se glavonje nalaze u nekakvom ‘polumutavom’ stanju kada se samo polako prešetavaju po svojim rutama i jednostavno se ne obaziru na suhe ni mokre muhe, ali nekakva nimfica koja im padne u vidokrug vrlo često ribu vraća u stanje ‘neizdržive gladi’ pa će ponekad i više klenova pokušati dograbiti plijen, a to je pak jako lijep prizor – posebice ako neki debeli prvi dođe do nimfe što je pak jako rijedak prizor. Još jedan odličan primjer predstavlja i situacija kada klen ubrzano pliva uzvodno kroz kakav plićak brzog protoka vode – ovdje se klen obično kreće uz samo dno i čini se previše koncentriran na svoj put da bi se obazirao i dizao na kakvu suhu muhu, no bez problema će malo promijeniti putanju ako mu se u vidokrugu ukaže kakav ‘goldić’ kojem glavonja u pravilu neće dopustiti da ga zaobiđe – također lijep prizor, a i jako lijepi dril u brzaku!
Problem pri nimfarenju klena opet predstavlja činjenica da je ribu potrebno vidjeti, a i tešku nimfu nije baš jednostavno precizno zabaciti, posebice ukoliko je predvez dodatno otežan olovom što je za Savu često nužna varijanta. Ipak, sigurnost i neopreznost kojom klen grabi nimfu čine sasvim dovoljan razlog da u svojoj kutiji sa mušicama uvijek ponesete kojekakve nimfe, čak neovisno o tome što u stvari predstavljaju i koliko bizarno izgledaju.
Narančasti kukac
Osim standardnih muha koje ‘uvijek love klenove’, katkada nije loše napraviti kakvu novotariju koja izgleda kao da nema veze ni sa čim, a još je i bolje napraviti imitaciju kakve muhe kojih u datom trenutku ima u izobilju. Trenutno je savsko priobalje krcato narančastim kukcima kojima ne znam ime ni porijeklo, no toliko su brojni da ih je nemoguće ne primijetiti i pokušati svezati. Iako ne fali ni obada, osa, bumbara, hrušteva i ostalih ‘klasika’, narančasti kukac ipak predstavlja muhu kakvu nemam u svojem mušičarskom arsenalu što me definitino potaknulo na pokušaj izrade imitacije. Imitacija je daaaleko od pristojne, a kamo li lijepe, no trenutno na Savi odlično lovi klenove i brzo se veže – kao i uvijek, to je u konačnici jedino bitno.
Suha muha
Ovdje je dakako riječ o ‘El clasico’ principu ribolova klena mušičarskim priborom – jednostavno je odličan osjećaj vidjeti ribu kako gura njušku van vode i pakira muhu u sebe. Nažalost, ni ovo nije uvijek najbolji način za okačiti glavonju, pogotovo velike i lukave ribe koje na raznorazne načine ispituju autentičnost muhe. Ove mi je sezone podosta trebalo da upišem prvog klena na suhu muhu, a daleko od toga da se nisam trudio – ok, ovo mi je tek druga mušičarska sezona i počeo sam još zimi ganjati klenove, no do sada se već itekako može zaključiti kako nije svaka godina ista pa ni suha muha nije uvijek glavonji tako neodoljiva. U trenucima kada suha muha i jest neodoljiva, lako se naći u situaciji gdje veliko jato ‘čubi’ na relativno malom prostoru, a u pravilu nisu jednakih gabarita. Sasvim je logično da ćete uvijek ‘gađati’ veliku ribu, ali je nažalost jednako logično da ćete uloviti manju, pohlepniju, manje opreznu ribu. U takvim situacijama ponekad ne možete praktično ništa pametno učiniti jer će mala riba na udici u pravilu preplašiti veliku, baš kao i vaš eventualni pokušaj da užurbano dignete žnoru sa vode kako ju mali proždrljivac ne bi uspio dokačiti. Ok, veliki klenovi obično su radije parkirani nešto dalje od obale u malo jačem štromu pa možete tamo pokušati što dužim predvezom zabaciti muhu i pritom podići štap što više u zrak kako bi što manje žnore bilo na vodi i stvorilo što manje ‘pljuskanja’ u slučaju da se neki malac iz publike pokuša zaletjeti na muhu, a vi iz očitih i već spomenutih razloga nikako ne želite da mu to uspije pa ćete mu sa zadovoljstvom maknuti muhu pred nosom. Naravno da možete pokušati i sa nekakvim ‘tvrdokrilcem’ poput poznatih varijacija na temu ‘foam buga’ i u tom slučaju grubo prezentirati muhu direktno iznad klenove glave – ovo je nerijetko loša opcija za ‘ranosezonske’ savske klenove, dok je za vrućih ljetnih dana ovo izrazito lovna kombinacija koja s nevjerojatnom lakoćom klenove diže na površinu. Sve u svemu, najbolje što možete učiniti jest pronaći jato koje se sastoji od isključivo velikih klenova. Naravno da to nije jednostavno, ali na Savi nije ni preteško – barem ovih oko kile i po’ ima k’o pive u želucu mojeg velikogoričkog mušičarskog kolege (uporno odbijam otkriti identitet Vjekoslava Brdeka). Ovo su obično jata od nekoliko većih riba koje opet morate vidjeti i ostati neviđeni ukoliko želite točno vidjeti što se dešava, a na taj način se stvarno štošta može naučiti pa bi bio red spomenuti i nekoliko primjera klenove lukavosti. Ukoliko je riječ o umjerenoj ili bržoj riječnoj struji, fora sa laganim trzajem muhe u pravilu dobro funkcionira, no u mirnijem dijelu savskog toka to još ‘puše’ isključivo ‘školarci’ (čitaj: male, pohlepne, blentave ribe).
Veliki klenovi služe se daleko perfidnijim trikovima u otkrivanju autentičnosti prezentirane muhe pa će npr. polako ‘došetati’ do muhe i strpljivo ju pratiti neko vrijeme – ako vam se muha počne neprirodno kretati po površini (‘šlajsati’?), odnosno klizati po vodi jer vam žnora štopa muhu, klen će se gospodski okrenuti i otići svojim putem. Stoga, ako vidite da će vam se muha početi neprirodno kretati dok je glavonja ispod nje, radije muhu lagano prebacite uzvodno ili laaaganim roll-castom udaljite muhu od ribe, a zatim ju oprezno dignite sa površine vode i ponovite zabac. Drugi primjer klenovske promoćurnosti je slučaj kada se klenovi konstantno smucaju po istom području, ali se hrane na točno određenoj liniji – obično rub jačeg štroma i virova gdje se na površini vode koješta skuplja. Dakle, ponudite klenu svoju imitaciju u dnevnom boravku – nema reakcije, ponudite mu imitaciju u kuhinji – klen je ulovljen. Ukoliko vam to teren dopušta, držite muhu u zraku dok se klen na premjesti u ‘kuhinju’ i pozicionira glavom uzvodno – sada je vrijeme za spuštanje muhe klenu ispred njuške i u pravilu ste osigurali griz. Ipak, apsolutno najfascinantnija fora koju sam primijetio da klenovi koriste je sljedeća: riba lagano dotetura na centimetar od muhe, kratko čeka, a zatim se zapanjujućom brzinom okrene i ‘pobjegne’ kao da je skužila prijevaru – ovo mi je apsolutno nevjerojatno jer praktično dokazuje da su velike, stare ribe upoznate sa umjetnim muhama i što je još gore, reakcijama mušičara na njihove kretnje. Naime, klen koji je ovako brzo pobjegao od muhe vjerojatno je ispitivao hoće li muha nestati sa površine vode što bi ribi pokazalo da je riječ o prijevari jer se očito prije susrela sa situacijom kada muha koja jedva da zatreperi na površini vode odjednom strelovito odleti što očito predstavlja situaciju kada ribič odustaje od prezentacije i podiže muhu sa vode misleći da je riba skužila prijevaru. Recept za ovakve situacije je jednostavan: ostavite muhu na miru i pričekajte koju sekundu jer će se isti klen vratiti uvjeren da je riječ o prirodnoj poslastici te bez straha i previše razmišljanja usrknuti muhu – ne zaboravite guštati u drilu i fotkati se sa klenom 50+cm.