Majstor od panule Matija Gluhak

PRM / Broj 17 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2017.

Panula živom ješkom, a posebno lignjom najučinkovitiji je način lova zubaca, tvrde oni koji ga tako love. Ovom prilikom svoje tajne otkriva nam majstor od panule Matija Gluhak…

Piše: Zdravko Šavor
Foto: Zdravko Šavor i arhiva Matije Gluhaka

Matija Gluhak aktivan je na društvenim mrežama kada je riječ o morskom ribolovu. Svojim čestim objavama ulova najčešće zubataca plijeni pažnju šire publike i ulazi u krug majstora poput Marina Huzjaka i Masima Viškovića koji također imaju zavidan broj sljedbenika. Iako sam za Matiju saznao na drugi način, društvena mreža omogućila nam je povremenu razmjenu ribičkih informacija, a duže virtualno druženje napokon je urodilo i stvarnim ribolovom. Njegova polazišna destinacija je Malinska na otoku Krku gdje ima bazu i vez za svoj nedavno preuređen brod – Dalmatinku, kojeg dijeli s prijateljem Tvrtkom. Iz Malinske kreće u kraće ribolovne izlete oko Krka, a ako su uvjeti povoljni odlazak do Cresa je još bolja opcija. Inače dobro su mu poznati i tereni oko Paga i Vira gdje je ostvario svoj rekordan ulov – zubaca od 12 kg. Usput recimo da je Matija osim tog kapitalca ulovio i pet komada težine od preko 10 kg.

• Matija, reci nam nešto o svojim počecima, kako i zašto si se odlučio posvetiti panuli živim mamcima?
  Moji počeci vezuju se uz Bogoljuba Kovačevića – Čokija ili Čombea. Znao sam da se oko Krka dobro love zubaci, ali nisam mogao doći do informacija sve dok ga nisam slučajno sreo. Odmah smo si kliknuli i u tom našem dugogodišnjem prijateljstvu puno puta išli zajedno u ribolov. Naučio me sve, od lova i čuvanja liganja, izrade predveza za panulu, izbora udica, a počeci datiraju od prije nekih osam-devet godina.
• Odbacio si ostale tehnike ribolova na moru osim panule i skosanja liganja. Koliko ti je teško uloviti lignju ljeti, gdje ju tražiš i koje trikove koristiš da bi došao do tog carskog mamca?
  Kada jednom osjetiš zubaca na štapu, to je otrov. Ti si gotov. Ovisnik si i ne postoji drugo u ribolovu na moru. Ne ovog od tri kg kakvog si ti ulovio, već onog od šest kg ili većeg. Što se tiče lignje, ponekad ju lakše ulovim ljeti nego zimi, ovisno o periodima. Ljeti se lignje jako lijepo love usred dana na dubljim pozicijama, ovisno o konstrukciji tla i terenu na kojem loviš. Lignje su po danu uvijek u dubinama i rupama, od 30 do 45-50 metara, znači na najdubljem dijelu određenog terena. Lignja je životinja koja ne poštuje pravila, pa postoje i izuzeci. I da, ljeti uvijek ulovim lignju, te se rijetko dogodi da nemam ješku za zubaca. Na mojim terenima lignja mi je draži mamac od iglice, pa ju forsiram. Lignja je zubacu kao kolač kojem ne može nikada odoljeti.
• Reci nešto o svom glavnom priboru za panulanje. Koje su po tebi prednosti multiplikatora u odnosu na stacionarnu rolu?
  Multiplikator koji koristim je Jigging Master PE5, a štap Shimano Terez. Probao sam razne štapove i oprema nije baš toliko bitna, pa se može loviti i s puno jeftinijim priborom, npr. s multiplikatorom od 500 kn i štapom od 300 kn. Multiplikatorom lakše manipuliram jednom rukom i spuštam sistem sve dok ne osjetim da je olovo lupilo u dno. Jednostavno smatram da je multiplikator primjereniji od stacionarne role jer se s njime jednostavnije čita dno i prati njegova struktura.
• Kako montiraš lignju i koji predvez koristiš?

• Ovisno o veličini lignje radim predvez od Seaguar FXR fluorocarbona promjera 0,57 s dvije ili više udica. Koristim Owner 5111 model udice veličina od 5.0 do 8.0., a najčešće stavljam veličine 5.0 (vučna u repu) i 6.0 (lovna u glavi). Ako panulaš s lignjom od 30 dkg i zubatac ju zagrize u sredinu, teže se ulovi. Stoga, ako su lignje veće nadograđujem pramu s trećom ili četvrtom udicom na upredenici vezanom Albright čvorom. Ako je lignja jako velika na kraj se može staviti i trokuka. Ako pak lignju udaraju kantari, orade ili arbuni, u lovne krakove stavljam dvije male, ali jake udice “kantaruše” jer riba uvijek prvo udara u te lovne krakove. Kod montiranja lignje donji dio lignje je manje osjetljiv od gornjeg, pa o tome vodim računa kod kvačenja udica.

• Kako montiraš olovo čuvar i koje je težine u ovisnosti o dubinama na kojima loviš?
  Zubatac ljeti ide u pličine jer prati sitnu ribu, pa ga možeš dobiti na dubinama od 6-7 m, iako ja ne panulam toliko plitko. Ovisno o konstrukciji tla, tražiš neki rub od 15 do 25 m po ljeti, zimi je naravno puno dublje. Ljeti koristim olovo čuvar od 150 g na 1,1 m dugačkom predvezu. Elektromotorom sam počeo panulati puno sporijim brzinama od 0,5 do 1 čvora, nego prije kada sam panulao s gumenjakom i benzinskim motorom, a tada sam za iste dubine koristio olova od 250 g. Važno je da panula nije ispod barke jer su ti tada šanse manje, pa po kutu upredenice u odnosu na površinu mora određujem položaj lignje. Zubatac je u naravi plaha životinja i lagano se preplaši na tim dubinama. Zvukovi motora ga ne smetaju koliko sjena broda i silueta.
• Upravo smo svjedočili koliko si snalažljiv u pronalaženju zubataca, pogotovo na terenima koji ti nisu poznati. Kako opisuješ teren koji drži cara u toplijem dijelu godine?
  Svaki teren ima svoju priču. Pravilo bi po meni bilo da bi svaki rt trebao držati zubaca, ako ga ima u blizini. Tu se sučeljavaju dvije struje i tamo ima sitne ribe, a on na prijelazu iz dubljeg u plitko lovi plijen i tu ga loviš. Pratiš obalu, a u dubinu uvale uopće ne trebaš ići, uvijek ideš prema rtu gdje dižeš lignju iz dubine na plitko ili obrnuto. Očito im paše konstrukcija tla tako da se često nalaze samo s jedne strane rta. Kada imaš griz ili uloviš zubaca, uvijek ponavljaš putanju i način na koji si došao do griza, jer ih na tom mjestu često ima nekoliko.

• Koristiš moderne tehnologije, pa uvijek vučeš podvodnu kameru i pregledavaš snimke direktno na brodu. Koliko ti to pomaže u ulovu, a i u podizanju samopouzdanja u situacijama kada nemaš griza?
  Nisam ribolovac koji mora uvijek uloviti ribu, već idem na more s ciljem da uživam u ribolovu i naučim nešto novo. Upravo u tome je poanta korištenja kamere. Masu puta nemaš griza i misliš da je more mrtvo i nema riba u blizini, a onda na kameri vidiš hrpu zubataca. U jednom slučaju nisu zainteresirani, a u drugom vidiš da su sedam puta napali lignju i da se ona sedam puta obranila izbacivanjem crnila i bijegom. Ne da mi samo pomaže da shvatim ponašanje zubataca, već i ostalih riba – orada, kantara, arbuna. Orada uglavnom neće napasti živu lignju u pokretu, ali pliva za njom dok ju arbun uredno napada. Orada nije predator i u principu ne napada živi plijen, radije će napasti nešto što se kreće sporije ili je mrtvo. Ipak, sljedeći cilj bi mi bio loviti orade panulom, ali o tome nekom drugom prilikom.

• Reci nam nešto o brodu kojeg si kupio i preuredio zajedno s prijateljem Tvrtkom.
  Brod je Dalmatinka i sada preuređena ima nešto preko 6 m. Kupio sam ga s prijateljem iz firme Tvrtkom, kojeg sam zainteresirao za ribolov te je sada strastveni ribolovac i odlično se snalazi na moru. Imamo ga tri godine, a mentora Čokija smo tražili da nam redizajnira brod. Skinuli smo sve, ostala je samo školjka, novu kabinu smo obukli u drvo i izolirali stiroporom između plastike. Sve smo krojili i radili iznova, po mjeri ribolovca. Tu su ladice za sitni pribor, svaki spremnik ispod ležajeva je izoliran i pretvoren u hladnjak u kojem čuvamo ribu. Spojleri su pretvoreni u bazene za živu ješku i u svaki stane po petnaestak liganja. Na krmi ima puno prostora, a na krovu imamo 300 w solarne panele koji pune 220 Ah akumulator za elektromotor.

Naš ribolov

Od zajedničkog ribolova s Matijom imao sam velika očekivanja i ona su u potpunosti ispunjena. Nekoliko uzastopnih vikenda napajao sam oči na fotografijama ulovljenih riba koje je lovio, uglavnom po principu da skoro svaka živa lignja donosi griz zubaca. Naravno, ljeti je prvi problem uloviti lignju, iako je to gotovo uvijek moguće ako ste dovoljno uporni, a drugi problem je održati ju živom tijekom noći. Tu obično nastaje problem ako je more previše toplo pa se broj preživjelih liganja često svodi na jednu do dvije. Naš lignjolov bio je prilično uspješan s obzirom na to da smo lovili usred ljeta. Tijekom noći Matija je ulovio čak šest liganja, a ja pomalo frustriran ostajem na nuli. Jedna od tih liganja donijela mu je ulov 5.2 kg teškog zubaca na terenima uz otok Cres u rano jutro. Ostatak lignji tijekom prijepodneva očerupale su nam orade i arbuni koje smo vidjeli na snimkama, a jednu je skinuo i lijepi zubatac bez da smo osjetili griz. Kretali smo se polagano skenirajući teren na sonaru doslovno šetajući lignju uz dno u zoni griza, a dio vremena proveli smo i u varaličarenju ušata. Sredinom dana nastupila je fjaka, ubio sam oko na sat – dva u kabini i probudio se u blizini Krka gdje nas je Matija dovezao. Sunce opako prži, 15 je sati i kada sam već mislio da su šanse da se upišem s ulovom nestale, uspijevam uloviti tri lignje u kratkom periodu, od kojih mi je jedna donijela griz u vremenu kada je plima bila na vrhuncu (oko 16:30). Prema Matijinim savjetima lupkao sam olovom po dnu i pratio strukturu dna, kad je sve na trenutak stalo. Zadjev? Nije ti to zadjev, to je riba – rekao je Matija pogledavši vrh štapa, a sekundu nakon toga osjetio sam pumpanje. Dril je završio nakon kojih dvije-tri minute, a moj prvi veći zubatac težio je ravno 3 kg. Bio sam presretan, riba je prekrasna, misija ostvarena, a i Matija je sretan u ulozi učitelja. Da stvar bude još bolja, par minuta nakon ulova pojačao je vjetar do te mjere da je daljnji ribolov postao nemoguć, pa smo se vratili u luku. Tjedan dana kasnije cijelo vrijeme razmišljam o ponovnom ribolovu i o ostvarenju moje velike želje, ulova zubaca iz kajaka. Nakon ove škole, siguran sam da ću upornošću doći i do ostvarenja tog cilja. Možda već ovog ljeta… na južnoj strani Korčule ili na nekoj drugoj pošti na našem lijepom Jadranu.

• Kako bi najbolje opisao uru od griza kada je riječ o zubacima?
  Aktivnost zubaca je najveća na izmjenama plime i oseke. Ovisno o mjesečevoj mijeni u jednom danu može biti jedna izmjena ili dvije. Što je strmija, tj. jača promjena to je bolje, ali ne možemo reći da je to isključivo pravilo. Ulovio sam ih u raznim dijelovima dana, neovisno o izmjenama. Jutro i sumrak bi uvijek mogli biti dobri, a kada se poklope s promjenom onda je to vrh. Statistički bih rekao da je period od sat vremena prije i pola sata poslije promjene najbolje vrijeme za panulu, ali možeš ga uloviti i neovisno o tome.
• Vratimo se još jednom na brzinu povlačenja panule
  Kada ideš sporije zubatac manje agresivno udara lignju nego kada ideš brže. No ajmo reći da kada ideš sporije puno više daješ šansi zubacu za popravak. Ako si na novom terenu prođi ga brže. Kada osjetiš griz panulaj sporije jer tu ih ima više. Zubatac nikada nije sam. Još bih rekao da do 1,5 čvorova lignja može izdržati pola dana na panuli. Na brzinama većim od 1,5 do maksimalno 2 čvora puno brže će uginuti.

• Kako najbolje čuvati ulovljenu ribu tijekom višednevnog ribolova?
  Zubatac je specifična riba, jahač na kratke staze. Ima užasno jaki prvi šus, ali predaje jako brzo. Ako brzo izvlačiš ribu iz dubine izaći će mu mjehur, ako ga izvlačiš polaganije onda neće i može živjeti u bazenu cijeli dan. Ako vidiš da dno nema škrapa i grota ne moraš siliti ribu i brzati s izvlačenjem. U suprotnom najbolje je ubiti ribu na humani način “Iki Jime” tehnikom spike-anja kojom se najbolje zadržava kvaliteta mesa ribe i staviti ju na suhi led u hladnjak.
• Koja ješka ti se pokazala najboljom za zubaca?
  To ovisi o staništu zubaca. Ako na njemu prevladava iglica onda je ona dobar mamac. Ipak, za mene je živa lignja mamac broj jedan. Na drugo mjesto bih stavio mrtvu lignju koja može jednako dobro loviti kao i živa. Ona se malo drugačije montira da se ne vrti, ali barem 20 % ulova sam ostvario na mrtvu lignju. Nakon toga bi bila iglica, pa tek iza toga sipa, barem po mojem iskustvu. Često sam vukao sipu i ostao bez griza, čak i na kameri nisam vidio neku akciju. Imao sam grizeve na ušate i šaruna, ali nisam ga ulovio, jer ponavljam, gotovo uvijek imam žive lignje.

Savjeti Matije Gluhaka

• Umjesto montiranja olova čuvara gumicom koja često puca kod zapinjanja poželjno je koristiti brze kopče. Lagano se skidaju kod izvlačenja ribe, a dovoljno su čvrste da predvez ne puca, pa štede novac.
• Kod dolaska na novi teren dobro je prije ribolova označiti bitne točke na sonaru. Na sonaru tražimo rubove, promjene tla, promjene dubine i označimo ih po mogućnosti.
• Priprema za ribolov je jako bitna. Potrebno je pripremiti rezervne predveze i to ovisno o veličini lignja, od onih sa dvije udice za male lignje, pa od onih s tri ili četiri udice za velike lignje
• Kritična temperatura mora za održavanje lignji u životu je 25 stupnjeva Celzija. Dodavanje boce s ledom u bazen za ješku može privremeno pomoći, uzimanje-pumpanje vode iz veće dubine u spremnik bilo bi još bolje, a može pomoći i spuštanje liganja na čuvanje u veću dubinu na bilo koji način, npr. nizankom s olovom i nekoliko udica, pri čemu je potrebno paziti da se lignja ne ošteti prilikom kvačenja na udicu. Naravno, takav sistem čuvanja može predstavljati problem kod vožnje velikom brzinom, no kod manjih brzina do jednog čvora ne bi trebalo predstavljati problem.
• Kada vučete lignju blizu dna, ona će prije zainteresirati cara, no ako lignja ide nešto više od dna grizevi će biti puno agresivniji
• Udice je bolje kvačiti u lignju odozdo jer će tako teže zapinjati za dno
• Zadnji dio predveza s udicama dobro je raditi od upredenice. Ne smeta, ali pomaže u smanjivanju broja izgubljenih riba, jer nekih 10 – 20 % zubataca uspije pregristi predvez od fluorocarbona debljine 0,57 mm. Ako je predvez od fluorocarbona završni dio je dobro napraviti od duple strune.