Ljetni lignjolov s obale

PRM / Broj 21 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2018.

Početak ove neuobičajene ljetne sezone daje iznenađujuće dobre rezultate u lovu lignji i sipa te sam nekako uvjeren da će se tako i nastaviti i kroz cijeli početak ljeta, a kulminacija bi mogla biti upravo u vrijeme izlaska ovog broja Praktičnog ribolova more pa je najbolje da krenete na more u potragu za ovim jadranskim poslasticama…

Piše: Željko Vedernjak
Foto: Ana-Marija Vedernjak

Uobičajeno je da se lignje ljeti zadržavaju u dubljem moru i nema ih uz obalu, no zbog vrlo promjenjivog vremena, zakašnjele zime te jako kišnog i burnog početka ljeta, sipe i lignje se jako dobro love duž cijele obale. Ova godina je vrlo čudna što se morskog ribolova tiče i sva kretanja ribe i očekivani sezonski ribolovi na određene vrste kasne i po nekoliko mjeseci i gotovo je nemoguće osloniti se na prijašnje iskustvo i kvalitetno loviti. Zbog toga se i pravila mijenjaju i vrste koje se nikad nisu dobro lovile u ovom dijelu sezone pojavljuju se i pružaju nam mogućnost ciljanog lova koji je totalno neuobičajen za ovo doba godine. Neke od tih vrsta koje su se u zadnjih mjesec dana pojavile uz obalu duž cijelog Jadrana su sipe i lignje. Dojave o dobrim ulovima su stizale od različitih destinacija poput ušća Neretve, splitskog područja, otoka Murtera, ali i Istre koja je inače poznata po ovim glavonošcima koji se inače najbolje love u hladnijem dijelu godine. Kako mi je posao vezan uz ribolov jer radim u veleprodaji ribolovnog pribora, jedan od sastavnih dijelova tog posla je obilazak terena i ribolovnih dućana kako na kontinentu, tako i na moru. Polovicom šestog mjeseca na red za obilazak su došli Istra i Kvarner, gdje smo kolega Krešo i ja u par dana obišli dućane od Rijeke, otišli do vrha Istre u Puli i nastavili sve do Poreča i Umaga. To je poprilično zahtjevan posao gdje si danju cijelo vrijeme na putu i tek kad dođe večer imaš vrlo malo vremena za sebe. Normalni ljudi bi odradili večeru i otišli na zasluženi odmor u apartman, no naravno, čitatelji ovog časopisa odavno znaju da mi nismo normalni. Zašto bismo otišli nešto pojesti i baciti se u horizontalu kad možemo otići u noćni ribolov na moru na toliko različitih destinacija!? Šokre i ja smo kao idealnu opciju zamislili da nosimo samo pribor za varaličarenje i po jedan štap za postavu te smo „reda radi“ uzeli pokoju skosavicu za sobom da se s nama vozi u kombiju.

To je vjerojatno bila najpametnija odluka koju smo donijeli prije odlaska na put. Gdje god smo stali i s kojim god vlasnikom dućana komunicirali, svi su nam se požalili da je ova godina totalno čudna i da riba radi slabo ili nikako, što smo osjetili i na vlastitoj koži. Katastrofa! Kako drugačije opisati situaciju gdje na skrivenoj top pošti frenda iz Rovinja (Ivek, thanks anyway!) namačemo velike komade morskog crva par sati bez ijednog poteza osim jednog malog ugora koji je valjda odlučio zagristi iz čistog sažaljenja? Kad te neće, neće te. Obično u tom slučaju postoje samo dvije opcije. Prva je da nastaviš forsirati i dalje gubiti vrijeme, a druga je da se jednostavno pokupiš i odeš u apartman spavati i odmoriti se za sljedeći dan. Mi smo se odlučili za treću opciju, kroz čisto forsiranje i obilazak terena probati pronaći bilo koju vrstu koja grize ili taktiku i tehniku koja funkcionira. Iz Rovinja gdje smo probali light spinning bez nekog posebnog uspjeha osim par šaruna, Pule gdje smo probali loviti strijelke na površince bez ikakvog uspjeha, završili smo u Fažani gdje je možda i najpliće more uz obalu te smo s ultra light priborom šetali uz osvijetljene molove ne bismo li ugledali kakvog brancina i napokon došli do prvog ulova – sipe koja je napala Adustin Suspend RSJ 100-a kojeg sam zaustavio u plićaku pod samim nogama. Naravno da sam ju izgubio jer se nije održala na trokukama, ali u tom trenutku smo donijeli odluku koja nam je ne samo poboljšala ribolov u idućih par dana, nego i popravila cijeli početak ljeta – otišli smo u auto po skosavice!

Ljetne lignje?

Čim je Šokre donio svoju i moju kutiju sa skosavicama, montirao sam klasičnog favorita – Kanji Pro Spec veličine 2,5 u prirodnoj boji i u prvom zabacu odmah zakvačio sipu koja mi je maloprije pala. Ok, bonus je tu, ajmo probati dalje. U plitkim dijelovima oko Fažane kompletna obala je osvijetljena i čak i izvan luke postoji hrpa molova gdje su zavezani čamci oko kojih se inače u ovo doba godine love brancini i strijelke. Ovog puta nismo bacali ni površince ni silikonce, nego smo se zadržali na skosavicama koje smo zabacivali oko svake bove ili vezanog čamca. Ne možeš vjerovat!

Osim još par sipa koje su nam napale skose pod nogama u plićaku, dobili smo i dvije solidne lignje koje su primile na rubu svjetla, kojih dvadesetak metara od obale. Kako je bilo već tri ujutro, a trebali smo startati i biti u prvom dućanu već oko osam, napokon smo „umrli“ i otišli se odmoriti u apartman. Sljedeći dan nismo mogli dočekati da završi dan pun poslovnih obaveza i već prije sumraka smo bili u pulskom Valbandonu gdje smo odmah startali s klasičnim eggingom. Da skratim, u idućih par dana do završetka puta natukli smo se više sipa i lignji nego u hrpu ribolova ove zime koja je po lignjolovu bila jedna od najgorih koje pamtim. Naravno, čim sam se vratio kući i rekao svojoj ekipi, poludjeli su. Već idući vikend smo Strujko i ja dogovorili da idemo, ali gdje? Ako sipe i lignje rade u plićem i toplijem moru oko Istre, kako je tek onda u podvelebitskom kanalu, gdje je more dublje i hladnije? Otišli smo u podvelebitski kanal i prošli pozicije poput Sv. Jurja, Jablanca, Stinice, Prizne i Karlobaga… Kako sam već spomenuo na početku teksta, ova godina je stvarno ćudljiva i unatoč ljetu i visokim temperaturama, pratilo nas je zbilja loše vrijeme. Konstantno su se izmjenjivali bura i jugo uz obilate padaline.

Opako promjenjivo vrijeme apsolutno je smetalo samo nama koji smo stajali na molu i trpjeli uz kabanice i toplu odjeću usred lipnja. Lignjama i sipama valovito more nije smetalo niti najmanje i napadale su skosavice i to u količinama kakve bismo inače očekivali u top zimskoj sezoni. Sve najstandardnije pozicije poput trajektnih pristaništa, rubova lučica, velikih otvorenih prirodnih uvala ili malih zaklonjenih mjesta s par vezanih barčica u zavjetrini donijele su bolje rezultate nego cijele zime. Fora je bila da i zbog gužve s turistima, a i zbog lošeg vremena nismo imali mira u predvečerje te smo se vrlo brzo morali pokupiti s pozicije. Dobro smo lovili, ali smo imali osjećaj da to još uvijek nije to jer noć je vrlo kratka. Ako tako rade u sumrak, kako je tek u zoru? Riskirali smo i nismo otišli spavati u apartman, nego smo spavali u autu i ustali kojih sat vremena prije zore. Pun pogodak- lignje su s dolaskom zore bile u površinskome sloju i napadale skosavice u gornjem sloju mora. S dolaskom zore su se počele pomicati u dubinu i tu se trebala promijeniti taktika te početi raditi s većim skosavicama koje su puno prije došle do dna. Ukratko, u zoru i prvih par sati jutra nalovili smo se i bolje nego večer prije, s tim da su zbog oblačnog vremena i valovitog mora lignje primale čak i par sati poslije zore, dok smo sipe uspijevali loviti i kroz cijeli dan što inače nije uobičajeno. Doduše, tome je najviše pridonijelo i često oblačno vrijeme koje se konstantno izmjenjivalo sa suncem iz dana u dan. Prošle godine se desilo da su lignje počele primati već krajem ljeta bolje nego što su radile cijelu zimu, a izgleda da je to ove godine još više izraženo. Nema nam druge nego se prilagoditi vremenu i jednostavno zaboraviti ustaljena pravila i prilagoditi se onome što je aktualno. U kratkim crtama ćemo vam prenijeti osnove koje će vam pomoći za guštanje u ovogodišnjem ljetnom lignjolovu koje su se i nama dobro pokazale.

Olakšajte si život- manje je više

Ljeti se jako teško može autom prići blizu većine dobrih pozicija duž cijele naše obale. Silom prilika smo naučili da sa sobom nosimo što je moguće manje pribora upravo zbog takvih stvari. Osim kao u maloprije spomenutom okviru gdje smo sitan pribor smanjili na minimum, došli smo i do zaključka da ni to nije dovoljno jer nam dvodijelni štapovi u gužvi znaju raditi popriličan problem, pogotovo u srcu sezone. Logičan zaključak je da trebamo nabaviti dobre teleskopske štapove, a kriterij prilikom odabira istih je bio vrlo jednostavan: da sklopljen zauzima što manje mjesta, da ima dovoljno dobru akciju kako bismo mogli plasirati skosavicu, a u isto vrijeme i dovoljno mekan vrh kako bismo osjetili oprezni griz lignje ili sipe. Jedino što nisam napisao je da bi trebao koštati jedno sto kuna i sam loviti lignje. Moram priznati da još nisam naišao na savršen teleskop koji će poslužiti za sve što bih htio, ali sam zato našao kompromis u Okuminom modelu Tele Scout dužine 2,40 ili 2,70 m. Kako nisam bio siguran koji bi mi bio bolji zbog dužine i gramaže, uzeo sam oba i sad s njima peglam i varaličarenje kao i egging. Najveća fora kod njih mi je da su super kratki kad se sklope (ne zauzimaju previše mjesta u prtljazi jer ih mogu staviti i ispod sjedala i uvijek su mi raspoloživi i spremni za korištenje kao što možete vidjeti na slici), dovoljno jaki u kičmi, a opet mekog vrha koji mi omogućuje da u isto vrijeme mogu loviti i s voblerima i sa silikoncima, kao i s velikim i malim skosavicama. Ponekad su najjednostavnija rješenja i najbolja.

Držite se osnova – što jednostavnije to bolje

Postoje dva osnovna oblika skosavica za ribolov s obale i velika većina dolazi s vidljivim olovnim otežanjem ispod „usta“ skosavice kao i tzv. mrkvice koje su najčešće plutajuće ili vrlo sporotonuće, ali da biste si olakšali odabir, nemojte se previše zamarati i birajte modele iz obje skupine veličine od 2 do 2,5 klasičnih modela koje su lovne u gotovo svim uvjetima, na svim terenima i dubinama. U 99% slučajeva se i mi držimo istog. Nakon što ste upoznali teren ispred sebe bacajući skosavice i procjenjujući što se nalazi ispred vas tehnikom pokušaja i pogrešaka, vrijeme je da krenete s klasičnim “egi” skosavicama. Za početak uvijek odaberite skosu koja relativno brzo tone te ju zabacite prema izglednoj poziciji (rub svjetla, između barki ili u plićak pješčane uvale) pazeći da vam struna bude nategnuta kako ne bi bilo previše “lufta” zbog kojeg ne možemo kontrolirati rad skose. Tek kada ste sigurni da je došla blizu dna, počnite s povlačenjem. Postoji niz varijacija kako povlačiti skosavice, od puzanja po dnu bez rada s vrhom štapa, nervoznog jiganja s velikim pomacima vrha, “sitnog veza” s dugim pauzama pa sve do ravnomjernog namatanja kao da špinate brancine – mogućnosti su nebrojene. Ja uvijek počnem s klasikom, a to je da dva do tri puta brzo skosnem štapom namatajući najlon i pustim da varka polako propada prema dnu. Što se više približavam obali gdje se dno naglo penje, tako i štap držim u sve višem položaju kako bih što više smanjio mogućnost zapinjanja. Te tehnike se držim prvih par zabačaja, a ako ne proradi i ne dobijem niti jedan griz, totalno mijenjam taktiku i skosavicu počnem tjerati da se “pravi mrtva”.

Radim vrlo dugačke pauze dopuštajući skosi da dođe skroz do dna i par sekundi nepomično leži. Osim sipa koje su najčešći ulov na skose vođene uz dno, i lignje ju vole pokupiti u trenutku kada se ponovo krenu dizati. I u zoru i u sumrak se najčešće nalaze uz samo dno kada se počnu približavati obalnom pojasu, dok se s dolaskom mraka i odmicanjem noći dižu i u srednji sloj mora, a nerijetko i do same površine. Skosavicu najčešće napadaju dok polako tone i na to budite spremni. Iako većina lignjolovaca tvrdi da nema potrebe koristiti tanke strune jer to lignjama ne smeta pa koriste veće promjere strune kako bi lakše otkvačili skosu iz zadjeva, nama se u praksi pokazalo da što tanju strunu koristimo to ćemo lakše održavati napetost između skosavice i vrha štapa. Korištenje tankih struna omogućuje nam dalji zabačaj i brže “rezanje” kroz kurenat s manjim modelima. Lignje ponekada znaju samo pipkati skosavicu svojim krakovima. Često smo ih gledali kako ju obuhvate krakovima samo na sekundu – dvije pomaknuvši se unazad samo za par centimetara dok ne bi osjetile prijevaru i ispustile ju bez daljnjeg interesa za napad. Što je napetija veza između skosavice i vrha štapa, to ćemo prije osjetiti lagani dodir lignje te ju zategnuti na vrijeme. Tu znatno pomaže korištenje tankih upredenica preko kojih možemo osjetiti i najmanji dodir po varki, a samim time i bolje kontrolirati što radimo. Dva su osnovna “moda” koje smo naučili u zadnjih par godina – ili primaju prilikom konstantnog povlačenja gdje treba skužiti paše li im stil s brzim skosevima štapa ili pak sporije “mekano-glatko” povlačenje s vrlo malim pomacima vrha i konstantnim namatanjem strune. Drugi mod je da primaju kada ne radite ništa, tj., samo u propadanju i polu-suspend varijanti tonjenja skosavice.

Bolja polovica

Jedan od najboljih načina za zainteresirati i uvjeriti ženu da ribolov uopće nije dosadan, pogotovo na moru gdje i kulinarska strana nije zanemariva je da povedete svoju ljubljenu sa sobom u ribolov. Kako su današnje moderne skosavice poprilično skupe, a ruku na srce, rijetke su žene koje dobro barataju ribolovnim priborom (nadam se da me nijedna neće tužiti, rekao sam uredniku da ne daje moju adresu i broj u javnost), uvijek možete doći do kompromisa. Naime, i u večernjim i jutarnjim satima super lovnima su se pokazale sporotonuće skosavice. Ono što je problem kod njih je što jedan kvalitetan zabačaj jako dugo traje. Tu govorimo o nekoliko minuta pa čak i duže ako nema izraženog strujanja mora, tj. kurenta. Mi muškarci smo navikli na jako brze stvari, meni je mojih minutu do minutu i pol i više nego dovoljno (o zabačaju pričam, sram vas bilo!) i zato je super stvar kad objasnite svojoj voljenoj da ćete joj dati brigu o zabacivanju vrlo skupe skosavice koja jako dobro lovi, ali zabačaj traje duže nego inače i mora obratiti pažnju na to da jakooo sporo mota. Prednosti su nepobitne:

a)Dobivate bezgranično povjerenje i poštovanje svoje voljene
b)Voljena je toliko koncentrirana na zabačaj da vas ništa ne pita
c)Ne možete izgubiti skosavicu koju voljena baca jer je plutajuća (ne dao Bog da sazna)
d)(Opcionalno) ako ulovi, vi ste u pozitivi jer ste joj dali super skupu i lovnu skosavicu – ako ne ulovi, niste vi krivi nego lignje ne rade
e)(Najgori slučaj) ako ona ulovi više od vas na plutajuću skosavicu, prebacite se na šah ili ping-pong – ne da vam nema spasa nego nema smisla dalje

Taktika ljetnog egginga

Što se pozicija tiče, najbolje su se pokazale uvale i ribarske luke gdje dopuštaju bilo kakvu vrstu ribolova, no dobri se rezultati postižu i na stjenovitom terenima (divljim plažama) pa čak i na kupalištima koja su sada prepuna kupača, a pravi su raj za sitnu ribu poput salpica, ciplića, gavuna i slično, a isto tako su raj i za sipe i lignje koje se hrane svim navedenim ribicama. Ukoliko je dno kamenito te stepenasto i neravnomjerno pada, teško je pravilno prezentirati skosavicu pa često dolazi do njenog zapinjanja i gubitka. Bolje potražite pjeskoviti teren s poljima trave posidonije i pokojom grotom jer tu se sipe i lignje najviše vole zadržavati. Za večer je glavno pravilo da treba potražiti osvijetljena mjesta, to jest, mjesta gdje nekakva umjetna rasvjeta osvjetljava more. Na svjetlo se skupljaju sitne ribice, a za njima naravno dolaze i grabežljivci poput sipa i lignji. Iako ih uspješno možemo loviti i noću, jutarnji ribolov nam je ljeti ipak dao najbolje rezultate. Najbolje je biti na poziciji i krenuti s ribolovom u cik zore. Iako se i prije zore mogu očekivati ulovi, pravi ribolov počinje tek kad dan zamijeni noć. Ne znam je li to zbog toga što sipe i lignje osjećaju da je zora i igra svjetla i sjene postaje najbolji trenutak za lov iz zasjede ili zbog toga što se riba budi i u svitanje je ljeti najaktivnija, no ulovi su često iznenađujući. Dobitna kombinacija je i u ribolovu za punog mjeseca jer su glavonošci vrlo aktivni u noćima kada je mjesec pun, kao i nekoliko dana prije i poslije punog mjeseca, no tada osvijetljena mjesta daju slabije rezultate pa se radije posvetite pozicijama bez umjetne rasvjete, one u ovakvim uvjetima daju odlične ulove.

Jacera

Ljeti posebno morate pripaziti na svoj ulov. Temperature variraju od 15 do 20 stupnjeva noću pa sve do 25 do 30 stupnjeva danju, a da ne govorimo o temperaturama preko 40 u autu gdje svi najčešće držimo svoje ulove. Nemojte ni pomišljati da svoj ulov stavite u najlonsku vrećicu i ostavite u autu jer će propasti u roku od nekoliko sati, ako ne i manje. Običan plastični frižider od stiropora ili prava jacera spasit će stvar. Uvijek imajte dovoljno leda sa sobom kako biste osigurali da ono što ste ulovili donesete kući u pravom stanju jer šteta je i ulova, a i vašeg truda ako to sve „pređe vrit“…

Činjenica je da smo ove godine puno bolje i jače ulove imali čak i u sparnim noćima gdje su temperature dosizale i do 30 stupnjeva, a da ne govorimo o ciku zore i jutrima u kojima smo morali oblačiti topliju odjeću i trpjeti olujne udare bure i obilnu kišu, a izgleda da će se takvo hirovito vrijeme nastaviti čitavo ljeto. Poslušao sam par jako dobrih ribolovaca i poznavatelja mora koji su izjavili da se ovo nije dogodilo nikad, da lignje bolje primaju u proljeće i ljeto nego cijelu zimu, ali da je to nepobitna činjenica koja slijedi trend promjena na cijelom planetu, a izgleda da se to sve više počelo odnositi i na naš Jadran. Ne znam kuda to vodi i gdje i kako će to završiti, ali sam postao svjestan da ne smijemo čekati sezone kakve su bile i pripremati se za sezonske ribolove kakvi su bili nego se jednostavno prilagodimo situaciji i pokušamo izvući najbolje iz onog što priroda baci pred nas. Očigledno je da ćemo to morati raditi sve češće i da ćemo morati prestati gledati sezone na kakve smo naučili, nego vidjeti što je pred nas postavila priroda jer se sve preokrenulo. Sipe i orade više ne rade po staroj uzrečici „u po marča sipa i komarča!“, nego se to pomiče za koji mjesec unaprijed ili se uopće ne dogodi, a izgleda da je i kod lignji stvar potpuno pošemerena. Izgleda da će se bolje loviti tijekom ljeta i početkom jeseni nego zimi. Po svim informacijama od dečki s Facebooka, lignje trenutno bolje rade nego cijelu zimu i izgleda da ćemo i mi morati ići za tim trendom. Mene to uopće ne smeta, fora je u tome da se prilagodimo i peglamo po onome što radi. Ove godine su to očigledno lignje i sipe i baš me zanima što će se događati u jesen i početkom zime kad ćemo vas ponovo izvijestiti što se događa na moru.

Skosavice i popratni pribor

Uz svu gužvu na obali i hrpu turista koji hodaju oko vas prva stvar koju smo skužili je da stvarno ne treba nositi previše stvari sa sobom. E, fakat imam hrpe i hrpe skosavica koje zimi uvijek nosim u par većih kutija sa sobom i ostavljam ih kraj sebe na molu ili bilo gdje na obali gdje lovim. A tu je i podmetač i stolica i ruksak s dodatnim priborom „ako išta usfali“. To ljeti definitivno nemojte raditi. Prva stvar je da ako, ne dao Bog, ulovite kakvu lignju, oko vas će se skupiti hrpa turista koji će vam bez grama srama nogom opaliti kutiju sa skosavicama koja će završiti u moru, nagaziti na podmetač ili (još gore) na štap koji ste upravo zabacili. Ljeti sa sobom nosim najmanju moguću kutijicu koju mogu strpati u džep hlača ili u neki mali ruksak u kojem nosim vodu i sendvič te vrećicu za ulov – više od toga vam ne treba, vjerujte mi! Teleskopski ili dvodijelni štap s pouzdanom rolom na koju je namotana upredenica, mala kutija sa skosavicama i vrećica za ulov je sve što vam treba, osim ako žena ne ide s vama. Tada pripremite kešovinu za slatkač ili cugu, sigurno vas neće nagovarati da ju vodite na morske plodove jer ih već nosite u – vrećici.