Zabava u plavom

PRM / Broj 21 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2018.

Ribolov se uči od temelja, a prelazak s kopna na more zahtijeva znanje koje još nemate i nužno je da skupite iskustvo, a ribolov šaruna i lokardi odlična je prilika da to uradite i istovremeno se zabavite. Pa krenimo od početka…

Piše: Denis Savretić Cekin

Svi ribolovci koji iz godine u godinu more doživljavaju kroz ribolov s obale sanjaju o trenutku kada će stati na neku barku i napokon se otisnuti na valove te se okušati u ribolovu gdje daljina zabačaja više ne predstavlja ključan limitirajući faktor. Jer, budimo realni, u ribolovu s obale većina događanja ovisi o faktorima na koje nemamo nikakav utjecaj: osim navedene daljine zabačaja koja nas ostavlja potpuno bespomoćnima ukoliko se riba nalazi predaleko, potpuno smo ovisni i o ribljim migracijama jer ukoliko se ista sasvim malo pomakne nemamo način da ju pratimo, a isto smo tako bolno ovisni i o samom terenu koji nam uglavnom određuje opcije u ribolovu. U principu, jedini teren koji nam dopušta da u ribolovu uživamo bez zapinjanja, divljeg zabacivanja i ostalih morskih ljepota jest okolica luka i lučica gdje pontoni, molovi i lukobrani daju pristup dubljoj vodi bez potrebe za zabacivanjem, a uglavnom udomljuju i veću populaciju riba. No što ako igrom prilika na ljetovanju odjednom dođemo do nekakvog čamca?

Igre bez granica

Naravno, svaki normalan ribolovac će u plovilo utovariti sav pribor koji ima, uskočiti unutra i krenuti punim gasom u bilo kojem pravcu uvjeren da je to sada to. I uglavnom neće uloviti ništa. Naime, ribolov iz plovila daje neupitno veću slobodu od ribolova s obale, ribu možemo tražiti i pratiti, terene odabirati po želji i sl., no isto tako u formulu ribolova ubacuje i komponente o kojima nikada prije nismo razmišljali. Kao prvo, sonar: ukoliko ga nemate, imate problem koji je praktički nemoguće riješiti, a to je da nemate pojma što je ispod vas. Ako imate sonar, isti doista valja znati čitati kako treba, a ukoliko ste i to savladali, dolazimo do najzabavnijeg dijela: na zaslonu ste ugledali jata ribe na recimo 30 metara dubine i sada se eto želite usidriti i loviti ju. Postoji nekoliko najvjerojatnijih opcija: prva je da će sidro završiti usred riba i poplašiti ih baš sve, a čamac će na kraju biti usidren barem 50 metara od pozicije, a druga je da će sidro pasti na razumnu udaljenost od riba, ali će i čamac završiti barem 100 metara dalje nego što je trebao. Treća je još i najbolja, a to je spuštanje sistema iz plovila u pokretu i vraćanje na poziciju nakon što udice napuste lovno područje, no to je također igra koja iziskuje dosta iskustva i uglavnom će završiti s iživciranim ribičem. Da biste se uspješno usidrili valja računati na vjetar i kurenat, kao i na tip dna i njegov pad, a to je nauka koja se usvaja iskustvom i šanse da sve izvedete kako treba iz prve doslovno su minimalne. Pa što onda uopće raditi kada ste se već dokopali toliko željenog plovila?

Skuše

Skuše su u Jadranu sve rjeđa lovina i uglavnom se love sporadično. Početkom ove sezone kod mene ih se pojavilo u nešto većem broju pa sam imao prilike ciljano ih loviti, i naravno kada sam odlučio fotografijama to ovjekovječiti potpuno su nestale (a lijepo mi kaže urednik Begi da slikam čim nešto grize, a meni teško uzeti skupi fotić krvavim rukama). No skuša u principu ima, samo što imaju ponešto drugačije navike od šaruna i lokarda. Naime, obično se zadržavaju u dubljem moru, odnosno na mojim terenima na nekih 50 m, i to obavezno iznad potopljenih objekata. Bila to potopljena koča ili samo velika grota oko koje se motaju jata menula i pišmolja, tamo su i skuše. Ukoliko nema puno kurenta uspješno se mogu loviti tehnikom opisanom u tekstu, ali uz bar 5 g olova na predvezu kako bi srdela brže potonula (na tim je dubinama kurenat jak i srdela bez otežanja bi ostala na površini iza broda), no shvatio sam da je puno jednostavnije loviti ih klasičnim bulentin sistemom uz ljuljanje broda. Da budem precizniji, zavežite olovo od 100 g na dno najlona i gore složite dva predveza vezana preko tehnosfera, naješkajte ih filetima ili repovima srdela, spustite na cca 25 m dubine i prepustite da valovi ljuljaju brod i sistem. Ukoliko nema valova, ljuljate ga sami. Skuše uopće ne doživljavaju mamac koji se ne kreće, ali dići će se na brum koji bacamo u vodu, a kada snime repove srdele kako bljeskaju u vodenom stupcu pokupit će ih bez razmišljanja, dok srdelu na udici u propadanju često totalno ignoriraju. Isto će tako pokupiti sve što brzo putuje kroz vodeni stupac (hrpu sam ih ulovio dižući kabure i inchiku) pa nije loša fora spustiti neki jig do dna i brzo ga namatati dok čekamo da se nešto objesi na srdelu. Sabiki inače odlično radi ukoliko ga oboružamo torpedom da spiralno tone, ali kod mene ga uopće ne doživljavaju – no fora sa sistemom za bulentin dokazano radi!

Plava riba u plavom moru

Iako nam je more najblaže rečeno devastirano, plave ribe još uvijek imamo. A kada kažem plava riba, mislim na ono što se najčešće lovi: šarune i lokarde. Ima ih gotovo svugdje, nije ih teško uloviti, a za razliku od ribolova s obale, iz barke ih se stvarno možemo naloviti do iscrpljenosti. Ukoliko složimo lagani pribor, ribolov doista može biti nevjerojatno uživanje i opuštanje u skladu s godišnjim odmorom. Vjerujem da će mnogi prigovoriti da je glupo upuštati se u ribolov iz plovila za blesave šarune – normalno to je stvar osobnog odabira, no ja mislim da je puno pametnije priliku za ribolov na moru iskoristiti tako da si osigurate nekakav ulov i akciju, umjesto da naivno pokušate uloviti zubaca od 10 kila jer eto svi ga love pa zašto ne bih i ja – jednostavno zato što najvjerojatnije nećete uloviti ništa, a usput i profućkati priliku da se nauživate u ribolovu. Uostalom, ribolov se uči od temelja, a prelazak s kopna na more zahtijeva znanje koje još nemate i nužno je da skupite iskustvo, a ribolov šaruna i lokardi odlična je prilika da to uradite i istovremeno se zabavite. Pa, krenimo od početka…

Kada riba ne jede

Često će se dogoditi situacija da ispod broda imate akvarij, ali ne možete uloviti ribu. Na brum se znaju dići doslovno stotine riba koje će pojesti sve što padne u more, ali će tako temeljito zaobilaziti udicu da će svaki normalan čovjek potpuno poludjeti u rekordnom roku. To se događa kada je more bistro ili kurenat nije dobar, ali i za to ima lijeka. Vodeći se filozofijom slatkovodnog ribolova, prebacio sam ”finjaka” i navezao fluorocarbon 0.16 s udicom broj 12., i očekivano imao desetak grizeva dok nitko oko mene nije niti vidio ribu. Ali gotovo svaka lokarda mi je odnijela udicu pa to baš i nije bilo to. Rješenja se sjetio urednik Begi, koji mi je savjetovao izradu kombiniranog predveza: na osnovni predvez 0.22 s kojim sam inače lovio navezao sam metar i pol 0.16 na koji sam potom svezao veoma kratak komad predveza 0.22 dug samo 3 cm i na njega navezao udicu. Na taj sam način dobio prezentaciju potrebnu da prevarim ribu u bistrom moru, ali zahvaljujući onom kratkom komadu debljeg fluorocarbona neposredno iznad udice onemogućio sam ribi da mi pregrize tanki predvez i time dobio gotovo 100% realizaciju. Samo se sjetite otpustiti kočnicu!

Nalaženje jata

Plava riba rasprostranjena je svugdje, ali obično u gušćim populacijama naseljava određene mikrolokacije gdje se zadržava kroz gotovo cijelu godinu. Najčešće je riječ o isturenim puntama, ulazima u zaljeve, rubovima plitkih platoa, okolici potopljenih brodova ili seka – ukratko na svim pozicijama gdje more obiluje sitnom ribom koja im služi kao hrana. Kako bismo pronašli takve pozicije potrebno je nešto vremena ili sreće, no postoje i jednostavniji načini. Svaki gradić i grad uz more u neposrednoj okolici ima pokoju poziciju gdje se svaku večer uredno nalazi nekoliko barki iz kojih ljudi brumaju srdelama i love – i to su lokacije gdje se nalazi riba i svakako mjesto gdje se trebate uputiti. Ako ste u zaljevu, obje punte na ulazu u zaljev sigurno su pune ribe, a isto se odnosi i na širu okolicu jako isturenih lukobrana. No najlakši način za potražiti ribu jest panula – oboružajte se špinerskim štapom do 30 g, na drugu stranu objesite npr. X-Rapa od 6 cm i provozajte se brzinom od cca. 4-5 milja koja dopušta relativno brzo pretraživanje terena uz velike šanse za ulov. Fokusirajte se na gore opisane pozicije, a ako imate sonar posebno obratite pažnju na padove koji počinju na nekih 15-20 m i spuštaju se do 35-40, jer se na takvim mjestima doslovno uvijek nalazi plava riba. Kada se šarun ili plavica objese, upamtite poziciju i još se malo tamo motajte, a ukoliko dobijete još grizeva to je to, našli ste ribu. Pokušajte to odraditi u zoru, sumrak ili plimu kada riba radi kako biste dobili pouzdane rezultate, jer vožnjom preko dana riba se lovi samo sporadično.

Sidrenje

Kada ste našli poziciju, definitivno se treba usidriti. Ako imate sonar, pokušajte se sidriti na 25-35 m dubine, ovisno o tipu pozicije, i računajte da što pliće stanete to su veće šanse da pod brod dođu bobe, menule i slične ribe koje nikako ne želimo u blizini udica. Ako nemate sonar, odmaknite se od obale dok više ne vidite dno i potom fino iskoristite rolu s upedenicom (na kojoj bi bilo super da imate multicolor upredenicu) i pomoću teškog olova okvirno odredite koliko ste duboko pa bacite sidro kad počnete padati ispod 25. Svakako uzmite u obzir u kojem smjeru puše vjetar i u kojem smjeru teče struja – prilikom sidrenja ispustite barem duplo više konopa od dubine mora kako biste stvorili povoljan kut za ukapanje sidra u dno i uračunajte koliko ćete daleko i u kojem smjeru biti od sidra nakon sidrenja kako ne biste bacili sidro na 30 m, a na kraju lovili na 15. Kada sidro dobro primi uvijek se možete povući na njega ili pak pustiti više konopa u more te na taj način korigirati gdje se nalazite, ali ako na poziciji lovi više plovila svakako pripazite da nakon sidrenja ne završite na nečijoj krmi.