Opiči po sići

PR / Broj 73 / Travanj / 2014.

”Nije sića za slabića”

Odavno sam prestao vjerovati ”vjerodostojnim” dojavama s mora, u kojima se opisuju tune koje skaču na obalu i jedu borove češere, lignje koje su naučile govoriti pa izlaze na obalu i deru se ”pojedi me!” te brancini koji se love grabljama koliko ih ima. Jer svaka osoba koja je na bilo koji način povezana s ribolovom, obavezno mora lagati čim zine. No kad me frend Adi nazvao i rekao mi da je uz obalu milijun brancina, a da se iz čamca nemilo tamane velike skuše i to da svaki tukac ulovi kantu skuša u jedno popodne, moja je urođena glupost prevladala pa smo kompa Mrva i ja u subotu bili na putu za more. Novca sva sreća nemamo, srdela također nemamo jer je logično da unatoč cijeloj floti plivarica baš kad ja trebam srdelu nema niti jedne, ali oboružani smo neviđenom glupošću i zato spremni uloviti sve što ima peraje i usta. Kak bi rekao Mrva, rastočit ćemo ih!

Povratak u realnost

Dolazak na poziciju govori nam sve. Kao prvo, ne da je bonaca nego na cijelom moru nema niti jednog valića, čak se niti ne mreška, baš ništa, površina je kao ulje. Totalno mrtvilo. Sunce udara, oseka je kompletna, more toliko bistro da mi je mučno kad pogledam u njega. Polažem nekakve nade u prognozu i plimu, no informacije s interneta obećavaju ribolov bez griza: dva dana totalne bonace, a plima je usred dana i cijelu noć pada u oseku. Obilaskom pozicija nastojimo uočiti te brancine, i još jednom se dokazuje da nikad ne treba vjerovati ljudima koji su povezani s ribolovom: brancina fakat ima hrpa, nije problem uočiti ih u vodi, ali: najveći kojeg sam vidio imao je brat bratu 35 deka, i taj je bio u stanju pojesti većinu ostalih koje smo vidjeli. Riblja mlađ doslovno.

No zna se, brancin je brancin, pa je tako mom kompi Adiju ta gomila brancinolikih srdela izgledala kao prilika za ribolov života, jer dole na moru ne pitaju kolki je brancin dok god je on brancin, beštija neulovljiva. Ne mogu čovjeka kriviti, imao je najbolju namjeru. No dobro, s brancinima je katastrofa, što je s onim abnormalnim skušama? Vidim da je more načičkano barkama i koliko vidim svi uspješno love. Eh, kaže mi Adi skuše tuku, ali on jebaš jučer potrgao propelu na nekakvom kamenu, i ne može s barkom van. A i srdele nemamo. Odlično, to je to!

Oštrenje udica

Svi mi znamo da se novaca svakim danom ima sve manje, a ribički pribor istovremeno postaje sve skuplji. No čak i da nije tako, ja nikad nisam bio pobornik odbacivanja komada pribora koji su još iskoristivi, a često vidim da ljudi bez razmišljanja odbacuju jig glave čim ih malo zatupe na kamenju, jer sad kao više ne valjaju. Brus za udice košta desetak kuna i mislim da bi trebao biti obavezan dio opreme svakog ribiča, jer nakon tupljena na kamenu udicu možemo dovesti natrag u lovno stanje za maksimalno pola minute!

Oportunistički minimalizam

Kako smo sa sobom nosili gomilu artiljerije za brancina, ne predajemo se odmah pa gubimo jedno 7 sati bacajući kojekakve zare, voblere i gume, ne bi li nekog zalutalog brancina nasukali i opravdali dolazak. No besmislena bonaca i prozirnost mora na kraju nas baca u očaj, pa donosimo odluku: pribor za brancine ide doma, a s nama na vodu ide UL artiljerija i pripadne varalice. Kad već ne možemo normalnu ribu uloviti da barem nešto ulovimo, istina proljeće je i šaruna još uvijek nema, a općenito nema ni previše ribe uz obalu, ali i to je izazov a s UL priborom bar imamo šanse nešto uloviti!

U svakom slučaju riba je riba, a na ekstremno osjetljivim štapekima s kojima lovimo čak i pirka može pružiti pumpanje i dril za pamćenje. Ciljana riba: što god dođe – dobro dođe! I tako je bilo, kako riba grize i dan i noć mi smo opalili dva dana ribolova bez spavanja, dopingirali se hmeljnim pripravcima kako bi uopće izdržali 48 sati neprestanog ribolova, i ulovili gomilu ribe uz nekoliko trganja i otkvačivanja pravih riba koje nisu znale da mi lovimo samo sitniš. Kako je Mrva na kraju zaključio, nije sića za slabića, treba biti muško da bi se lovilo na UL!

Na viđeno

U Rijeci su nas totalno izludili lijepi picevi koje smo vidjeli na sve strane, ali jednostavno su ignorirali sve što smo im bacili! Nakon dosta kemijanja, Mrva je odlučio na najmanju šaranku koju smo našli napiknuti maleni komadić sandworma, i nježno „na viđeno“ prezentirati gumu u vidokrug piceva (sandworm je na slici označen strelicom). Iako je na prvu pic izgledao totalno skeptično, odjednom se samo okrenuo i mrtav hladan progutao sandworma kojeg je do tada totalno ignorirao iako smo ga prezentirali na sve moguće načine! Nažalost otkvačio se, kao i sljedeći (šaranka je bila mala ali i vrlo tupa), no ipak se pokazalo da se i totalno nezainteresirana riba da uloviti!

”Urban” fishing

Kako bi se uopće sastali sa ribom u ovom za ribolov skroz nezgodnom razdoblju, odabir lokacije od ključne je važnosti. U ljetnim danima nije nikakav problem stati na bilo kojem mjestu i popikati neke pirke, šparove, knezove i sl. jer se isti u toplijim mjesecima uvijek nalaze metar od obale, ali još je rano proljeće i unatoč toplini obala još uvijek nije ni približno puna ribe. Zbog toga su neke ”urbane” pozicije trenutno zicer, jer se u lučicama, marinama i sličnim ljudskim tvorevinama u svako doba godina nalazi hrpa ribe, one oko molova i pontona pronalaze zaklon i hranu i tamo se sigurno zadržavaju.

Nasumični ribolov po plažama i kamenju može dati neke rezultate, ali s velikim šansama da se ništa ne dogodi. Kako je UL osmišljen baš zbog konstantne akcije i hrpe grizeva, bunarenje u nadi da će naletjeti neki nabrijani glavoč uopće nije opcija, tako da je ribolov u centru grada i zabacivanje pod barke ispred lokalne birtije trenutno najbolji način da se izgušta u ribolovu, a i vrhunski način za privlačenje pozornosti i komentara tipa: ”A vidi one dve budale, misle da će nešta ulovit usred rive, eeekakvi magarci!” Mjesto gdje se parkiraju koče također je odličan izbor jer se ispod uvijek nešto zadržava (ako ništa drugo onda barem špari), a osim unutrašnjosti luka odlična su mjesta vanjske strane lukobrana oko kojih se uvijek nešto vrti, kao i sami ulazi u luku gdje uglavnom postoji i izraženiji kurenat i time izraženija šansa da naleti nešto ozbiljnije.

Fluorokarboni

Fluorokarbon je jedna od najvažnijih stavki u ribolovu ultralight priborom na moru, jer bez njega bi ribolov zapravo bio gubljenje vremena. UL varalice uglavnom pokušavaju imitirati najprirodniju hranu u moru, male pridnene organizme kojima se sve hrani, i ukoliko varalica nije zavezana na kvalitetnom fluorokarbonu ribe će u sekundi shvatiti prijevaru i totalno onemogućiti kvalitetan ribolovu iole bistrom moru. Iz tog je razloga preporučljivo staviti barem metar fluorokarbona kako bi bili sigurni da je save kako treba biti. U zadnjem sam ribolovu koristio SakurinIn Impact Shock Leader fluorokarbon i maksimalno me oduševio snagom i pogotovo otpornošću na krzanje po kamenju, koje je u pridnenom ribolovu nemoguće izbjeći. Osobno koristim debljinu 0.20 jer se pokazalo da u odnosu na 0.15 nema osobite razlike u lovnosti (naročito s težim jig glavama) a zbog veće nosivosti gubim barem 50% manje varalica.

Taktiziranje

Kad smo našli poziciju i došli na vodu, kako uopće loviti? Nekakav cilj UL ribolova je najvjernije oponašanje prirodnog ribljeg plijena, bilo da je riječ o ribici, kozici, crvu, ili nečem neidentificiranom ali jestivom, i tanka špagica i osjetljivi štapek pružaju nam mogućnost da to oponašanje dovedemo do savršenstva. O vrsti ribe i tipu terena ovisi način na koji ćemo prezentirati silikon, no neko općenito pravilo je da po danu treba nastojati što živčanije skakutati silikoncem kako bi ribu isprovocirali i spriječili da otkrije prijevaru, a po noći sve treba usporiti i dati ribi priliku da snimi silikon i pojede ga.

Naravno to je samo općenita smjernica, jer sve ovisi o situaciji, bistrini mora, vrsti ribe koju lovimo i dubini mora na poziciji, a najviše o tipu varalice koju smo zabacili. Što se voblera i zara tiče tu je sve jasno jer se vode isto kao i svaki drugi vobler ili zara, tek kod silikonaca se ulazi u taktiziranje sa montažama i vrstama prezentacija. Silikon piknut na jig glavu od 2 grama može biti totalno ne lovan u usporedbi sa tim istim silikonom na 4 grama glavi, ili piknutim na malu šaranku. Zbog toga je vrlo dobro imati spremnu kutiju silikonaca na različitim gramažama, kako bi u slučaju neuspjeha odmah promijenili pristup i po mogućnosti prevarili ribu.

Dnevni ribolov

Kako uopće nema smisla cijeli dan sjediti i čekati noć da bi krenuli u ribolov, mi smo odlučili iskoristiti i dan pa unatoč totalnoj bonaci pokušali nešto uloviti. U principu ribolov UL priborom ne zahtijeva neko precizno tempiranje vremena jer ciljana riba udara gotovo uvijek, i mali silikon spušten na dno obično biva napadnut u nekoliko sekundi. No uglavnom biva napadnut od strane riba prosječno manjih od 5 cm, a sve te ribe imaju oštre zube i 95% takvih napada uglavnom završava samo vađenjem polovice silikona iz vode i gubljenjem živaca.

Zbog toga smo u dnevnom ribolovu izbjegavali mjesta gdje smo uočili gomile sitniša, odnosno plićake s kamenim dnom, i radije se fokusirali na pozicije s pješčanim terenom i pokojim kamenim potezom, gdje smo mogli očekivati nekog arbuna, oradu ili brancina. Isto tako ribolov u srednjem sloju među jahtama s lukobrana (gdje je obično velika dubina) može biti jako zanimljiv zbog ušata i sličnih riba koje se tamo često zadržavaju. Tu se lako može prezentirati i mala zara koja će vođena uz parkirane jahte lako izmamiti poneku ribu da izleti iz zaklona i pogodi ju, a lako se može dogoditi da izleti i lijepi brancin.

Noćni ribolov

Iako je dnevni ribolov zabavan i pruža odličnu razonodu, tek po noći stvari dolaze na svoje! Jer po noći je riba neopreznija, grabežljivci aktivniji, a mi manje uočljivi ribama koje lovimo! Kako smo po danu vidjeli puno malih brancina (i pokušali ih uloviti, naravno totalno neuspješno), noć je bila logičan izbor za ciljano ganjanje malih lukavaca. Iako malih dimenzijama, brankosi su itekako pametni, i nakon prve ribe iz jata ostali obično postanu iznimno lukavi i potrebno je mnogo truda i kemijanja za uloviti još kojeg, što je dovoljni izazov da ribolov bude zanimljiv.

Lovili smo ih ispod svijetla javne rasvjete, sakriveni u mraku van dosega svijetla i plasirajući silikonce na rub svijetla i sjene, ili ih na viđeno gađajući silikonima kad su bili pod samim svijetlom. Osim brancina, na takvim mjestima se često love i šaruni! Na žalost oni još nisu došli uz obalu pa smo imali samo par sporadičnih riba, no kroz koji tjedan bi trebala početi ludnica s njima. Obje navedene ribe uglavnom primaju ili na površini ili srednjem sloju, tek u ponekim slučajevima uz samo dno, no po noći i ribolov na dnu postaje jako zanimljiv. Većina sitniša koja po danu ždere silikonce sad miruje, pa se sad može vrlo efektivno jigati po dnu sa teškim glavama, i na taj način isprovocirati pokojeg škarpoča koji na UL opremi može pružiti vrlo zanimljivu borbu, naročito veći komadi!

”Pravi” UL

Iakona tržištu postoji tko zna koliko UL štapova, primijetio sam da postoji dosta štapova koji unatoč zapisanoj gramaži teško da mogu proći pod UL. Na primjer jedan od meni najdražih štapova, Garbolino Game Hunter, ima punu karbonsku UL špicu koja savršeno čita svaki griz, no štap u donjem djelu ima toliko snage da sam na Savi štuku od 2.5 kg drilao ”na prsa”. Meni je taj štap genijalan za lov većih riba malim gumama na malim glavama, odnosno lov brancina. No kad je riječ o ovakvom UL ribolovu, potreban nam je ”pravi” UL štap koji će se spigati do drške pod šparom od 10 cm i dati nam osjećaj drila i adrenalina kao da vadimo ne znam kakvo morsko čudovište, a pod ribom od pola kile nas natjerati da trčimo uz obalu za njom.

Varalice

Ul je prvenstveno stvoren za ribolov silikonima, i tu se najviše vide njegove prednosti! Silikona ima u bezbroj oblika, a na današnjem tržištu ima i hrpa silikona namijenjenih baš za UL ribolov. Od silikona koje možemo naći u našim dućanima prvenstveno treba imati Berkley Sandworma, bez kojeg je jednostavno besmisleno otići na ribolov, jer njega riba jede čak i kad se zabaci na postavu i pruža bezbroj mogućnosti za ribolov na viđeno. Nakon toga dolaze sve popularniji Sakura Slit Shadovi u najmanjoj verziji, jer maleni nadipani i nasoljeni shadići predstavljaju potencijalni obrok baš svemu što pliva u moru. Sakura AJ wormovi i stickovi isto tako love sve, a odličan izbor su i besmrtni Slug-go i Fin’s fish u najmanjim veličinama.

C&R

Za kraj, moram napisati da mi stvarno nije jasno što se nekim ljudima mota po glavi. Kao što sam napisao u uvodu, mnogima je brancin brancin, neovisno o tome je li veličine punoglavca ili hidranta, i shodno tome se ponašaju pa ulovljene brankose od 15 cm trpaju u džepove i hvale se kak su ”razbili brancine”. Ne moram ni spominjati da se na taj način samo sramote, i osim što krše zakon, rade budale iz sebe i svjesno uništavaju more, time radeći štetu i moru, i sebi, i ostalim ljudima. Pa ovim putem po ne znam koji put aludiram, zakonska mjera za brancina je smiješna i uzimanje ribe ispod barem pola kile uopće nema smisla s obzirom da on može dogurati do 14 kila, a ja bih čak rekao da je brancin ispod 70-80 deka nedorasla riba i da ih bez iznimke treba vračati natrag, isto kao što ženke u mrijestu bez imalo razmišljanja trebaju natrag u vodu.