HVALA TI PRAKTIČNI!

PR / Broj 62 / Svibanj / 2013.

Jigging je gerilski rat! Par hitaca na zanimljivu metu i idemo dalje, 90 % vremena pretraživanje fishfinderom, 10 % sam lov i to pali…

Piše: Milan Maleš

Posljednjih tjedana na moru se dogodila prava eksplozija života, dugo čekano buđenje nakon zimske letargije koja mi je zbog relativno loših vremenskih uvjeta pala još teže nego inače. Predugo je prošlo otkad se zadnji pravi kapitalac ritao na palubi. Lokarde, šnjuri i hobotnice koje su otvorile sezonu ukusne su i zanimljive, ali s vremena na vrijeme treba nešto protjerati adrenalin kroz žile. S jiggingom sam bio u nekakvom neuspješnom nizu i već sam ga skoro bacio u drugi plan kad sam pročitao inervju s Vladimirom Pezom sa “Predatora” u prošlom broju Praktičnog gdje me zagolicao jedan detalj. Očiti autoritet na ovom polju je savjetovao otvoriti rolu i pustiti jig po krmi čim se primijeti signal ribe na fishfinderu. Odlučio sam pokušati iznova s ovim novim asom u rukavu, otvorenog uma probati ovu metodu jigganja “po kratkom postupku”. Vozio sam, vozio, na minimalnom gasu, stalno prateći fishfinder i obalu kao okvirni orijentir. Čim se pojavi zanimljiv signal na ekranu, par spuštanja jiga na tom mjestu i odmah dalje. Desetak minuta vožnje, par spuštanja, pa petnaestak minuta vožnje, pa opet par spuštanja, čas ovdje, čas ondje,… i onda je povukao! Prije sam običavao vraćati se unatrag do signala, pa zavoziti malo u vjetar, postaviti brod bočno, ugasiti motor, baciti olujno sidro,… samo što ne bi skuhao kafu i servirao kolače prije spuštanja jiga. Sad vidim da toga nema, nema čak ni gašenja motora, jigging je gerilski rat, par hitaca na zanimljivu metu i idemo dalje. 90 % vremena pretraživanje fishfinderom, 10 % sam lov i to pali. Za ovaj “blitzkrieg” pristup bolje pašu teži jigovi, da što prije padnu i ubrzaju cijelu stvar. Nema straha od zamora jer je štap u rukama samo kratke vremenske intervale s dugim intervalima pauze između. Jedini detalj koji ja mogu dodati na ovu metodu jest da je najzgodnije pretraživati teren plovidbom u vjetar, na taj način će se brod koji je u inerciji “pobjegao” naprijed nakon što sam vidio zanimljiv signal, otvorio rolu i motor ubacio u ler, nošen vjetrom vratiti unazad do mjesta na kojem jig tone taman za vrijeme dok dođe do dna, i imam ga otprilike ispod broda za jedno do dva idealna spuštanja što je često dovoljno kako je rekao kolega Pezo kojem bi svi trebali biti zahvalni za iskustvo koje je podijelio s nama.

Te “male tajne velikih majstora” vrlo često čine razliku od uspjeha do neuspjeha, konkretno razliku u vidu ovog zubaca od 7.45 kila prvog dana kad sam isprobao ovaj za mene novi trik. Bacio se na crni SureCatch long jig težine 200 grama, što je, naoko bitan, a vjerojatno najmanje bitan detalj u cijeloj priči. Ovo dokazuje da i mi koji dijelimo svoja iskustva i pišemo ove tekstove itekako imamo štošta još za naučiti čitajući ih. S obzirom da sam taj trik pokupio sa stranica ovog istog časopisa, mogu jedino sa velikim zadovoljstvom reći “Hvala ti Pezo i hvala ti Praktični!”