NA UŠATE „U PROPADANJU“

PR / Broj 62 / Svibanj / 2013.

Iako naslov ove priče zvuči pomalo pesimistično, ne bojte se, ribolov vam definitivno neće propasti. Dobro nam poznata tehnika koju još nazivamo i „a volo“ uvijek je davala dobre rezultate, a u nekim specifičnim okolnostima ovo je i jedina tehnika koja će polučiti uspjeh u vašem ribolovnom izletu.

Piše: Tomislav Horvatić

Prošla je duga i mukotrpna zima, a vi ste željni drila. Napokon ste dobili pokoji slobodan dan na poslu, pa odlučujete produžiti vikend te, logično, otići u morski ribolov. Kompletirali ste opremu za nadolazeću sezonu, odvozili određenu kilometražu i konačno se našli na poziciji. Zabacili ste „šarance“, pripremili pijaču i čekate…čekate…signalizatori šute, tu i tamo vam nešto „čvakne“, no ništa vrijedno spomena. Noć je pala, nadate se kako udarno razdoblje tek slijedi, ali realnost je ponekad drugačija. Iscrpljeni odlazite na spavanje i odlučujete sutradan „okupati“ varalice i pokušati prevariti kakvog gladnog brancina uz obalu. Nakon nekoliko desetaka tisuća zabačaja ponavljete rezultat proteklog dana (noći), a frustracije se samo gomilaju. U redu, bili ste u prirodi, uživali na svježem zraku, pročistili svoj um, no to je ipak ribolovna vizija onih koji se ne bave našim sportom. Vi želite čuti zujanje kočnice na roli i vidjeti „piganje“ štapa, zato ste ovdje! U prethodno opisanom aranžmanu to se, nažalost, nije dogodilo, no uvijek vam ostaje skriveni „as“ u rukavu – ribolov ušata tehnikom „a volo“. U ovom ću vam tekstu detaljno opisati kako i gdje ih potražiti i uloviti, te istinski uživati u njihovoj snazi i ljepoti.

Vjesnice proljeća

Ušate zauzimaju posebno mjesto u mom ribičkom srcu, budući da su prva vrsta koju sam „otkrio“ u začecima bavljenja sportskim ribolovom na moru. Iako je od tog trenutka prošlo mnogo ljeta, a količinu privedenih ušata mogu mjeriti tonažom, dan danas im se podjednako radujem kao onomad. To su ribe koje daju začin upravo ovom prijelaznom razdoblju u kojem se „plemenitaši“ poput orade, šarga ili pica još nisu sasvim približili obali, a more još nije doseglo temperature za kupanje. Zato su one prave vjesnice proljeća, istinska radost za svakog zaljubljenika u more i ribolov. Iako su ponekad nepravedno zapostavljene (što sportski, što gastronomski) od strane isključivih ribiča koje volim nazivati „zubatac nacistima“, vjerujte da će vam pružiti nezaboravne borbe i uspomene. Nominalno su prosječni lovni primjerci na Jadranu teški desetak dekagrama, no ako pronađete „poštu“ i razvijete osjećaj za dozirano hranjenje i pravilno serviranje ješke, neka vas ne iznenadi nekoliko uzastopnih grizeva riba teških oko pola kilograma. Pritom ću spomenuti i kako se sve navedeno uglavnom odvija u vrlo kratkom vremenskom periodu. Možete li zaželjeti više? Nažalost, u svakoj priči postoji i tamna strana medalje. Ušate imaju jako dobar vid, a k tome su poprilično hirovite i iznimno osjetljive na promjene smjera morske struje (kurenta), mijene plime i oseke, položaja i faza mjeseca, kao i ostalih prirodnih faktora. Shvatite to kao učenje i nadmudrivanje, rezultat definitivno neće izostati.

Trajektna pristaništa – El Dorado

Lovio sam na uistinu različitim lokacijama, no ništa mi se nije pokazalo izdašnijim u lovu ušata od trajektnih pristaništa. Čak ni luke u kojima „operiraju“ ribarski brodovi – plivarice i koće, bacajući tone besplatne primame. U pristaništima se, također, kriju najveće ušate, koje su ujedno i najteže ulovljive. Dovoljno je samo pogledati preko ograde dok putujete trajektom na neki otok i znat ćete o čemu pričam. Pokušajte im dobaciti i komadić kruha, špeka, ili bilo čega hranjivog što imate pri ruci, pa će vam stvari biti još jasnije. Silina i proždrljivost kojom napadaju ponuđeni zalogaj je uistinu neviđena, no kad biste im isti komadić ponudili na udici, rezultat bi bio bitno drugačiji. Sve „tetke“ bi došle do njega, no brzo bi se razbježale – to su ušate „s pedigreom“ koje se uistinu teško love i potrebno je mnogo faktora koji se moraju posložiti za uspješan lov. Srećom, određeni dio je i u našim rukama, pa uvijek treba biti optimist. U lovu ušata (i drugih riba) postoji pravilo kako su pristaništa na otocima mnogo bolje pozicije od onih na kopnu. To je uglavnom tako, Merag je, primjerice, daleko bolja pozicija od Valbiske, Porozina od Brestove i slično. Stoga, ako odlučite otići na ribolov u zoni trajektnih pristaništa, savjetujem vam da svakako otiđete „preko“. Neće vas puno koštati jer ne morate ići vozilom, a moglo bi bitno utjecati na ishod ribolova. Mjesta na kopnu su očigledno pod mnogo većim pritiskom ribiča, lakše su dostupna što sportskim, što gospodarskim ribolovcima, a sve navedeno rezultira smanjenim ribljim fondom. Jedino pristanište koje zasigurno bolje „radi“ u kopnenom dijelu jest Prizna – provjereno u praksi u više navrata.

Ako niste locirani blizu trajekata koji su svojevrsna „meka“ za ušate (nitko ne zna zašto ih toliko vole), potražite bilo kakav mol, rivu, ili mjesto na kojem postoji nešto veća dubina u koju ćete spustiti svoje „a volo“ sisteme. U ribolovu ušata ovdje su obalni ribolovci u prednosti, jer je čamcem ponekad teže „napipati“ ribu no što je to slučaj s obale. Svaki gradić ili mjesto ima svoju gradsku rivu, a to je prvo mjesto na kojem treba potražiti ušate. Naravno da ćete obratiti pozornost na mijene plime i oseke i pokušati doći na more ili u razdoblju u kojem se „puni“ plima, ili u razdobljima neposredno prije ili nakon spomenute mijene. Nadalje, već sam spomenuo odličan vid naše ciljane lovine, pa je imperativ „gađati“ razdoblje sumraka ili noći s mjesečinom. No, to su sve „bonusi“ i ne postoje razdoblja koja mogu zajamčiti ribolov života, eventualno mogu povećati šanse. U jednom sam navratu svjedočio uspješnom lovu ušata usred bijela dana, po najvećoj oseki na najlon kojeg sam jasno mogao razaznati s udaljenosti od cca dvije stotine metara (promjera zasigurno preko 0.50 mm). Što se tiče mjesečine, ni ovdje nema mjesta za paniku, jer svaka gradska (mjesna) riva ili mol imaju neki vid umjetne rasvjete, dovoljne da poništi arduru (svjetlucanje mora od planktona), koja može biti kontraproduktivna u ribolovu. Imajte na umu da je ribolov u lukama zabranjen, a u ljetnim mjesecima se ta zabrana i oštrije provodi. No nije svaka riva ujedno i luka…

Ništa bez brumanja

Vratimo se sada na početak priče. Isfrustrirani ste bezuspješnim „gruntanjem“ i špinom, shvatili ste da je more još mrvicu prehladno za ribolov kapitalaca, pa odlučujete napustiti svoj „spot“ koji je proteklih godina davalo dobre rezultate. Odlazite u centar vašeg mjesta po utjehu u trgovinu, no uviđate da je zatvorena. Ništa, pojest ćete sendvič i otići na spavanac. Odlazite na molić kako biste još malo uživali u osami i nadisali se morskog zraka. Iz očaja bacate male komadiće kruha u more i odjednom začujete pljuskanje na površini. Bacate još pokoji komadić, a svako „otkidanje iz vaših usta“ donosi pokoji novi pljusak. Tu su! Ušate, srećom, možemo sasvim jasno locirati upravo spomenutim zvukovima, a za dana i vizualno. Budući da se hrane gotovo svime što ima energetsku vrijednost, nije ih problem animirati. Najbolje su primame ipak one rastresite, njima je moguće formirati mirisni „oblak“ koji se lagano širi morem, a u tome prednjače zgnječene srdele – čim starije tim bolje. Uzmite ih nekoliko u ruku i naprosto „zdrobite“ prstima, a „sok“ kojeg puštaju, uz manje komadiće riba koje vam pobjegnu kroz prste daju neodoljiv koktel – okidač za ušate. Prvi val primame uvijek treba biti nešto obilniji, a kasnije je vaš zadatak samo održati jato „u zoni“, nikako ga prehraniti. Osjećaj za doziranje primame dobit ćete po učestalosti grizova, procjeni veličine jata i ponašanju ribe općenito. Već sam spomenuo široki spektar primame koju možete koristiti, pa slobodno eksperimentirajte starim kruhom u kombinaciji s pastama od srdela, sireva i drugih „miomirisnih“ komponenti. Slobodno ubacite i otpatke od ručka poput pilećih kostiju i slično. Bitno je s vremenom ubacivati i komadiće koje ćete koristiti za ješku, da bismo ribu navikli na uzimanje iste. Za tu svrhu koristite čim tvrđe i kompaktnije komade, kako ne bi brzo otpali s udice u fazi lova. Preporučam repne dijelove tvrde, usoljene srdele, lignju (po mogućnosti soljenu) velikog morskog crva (tvrđi dio), ili „grubo“ umiješano tijesto s obaveznim dodavanjem jajeta, koje spaja komponente.

U propadanju

Zasigurno ne postoji jednostavnija tehnika od spomenute. U simplificiranoj verziji, radi se o namamčenoj udici zabačenoj bez ikakvog otežanja, sistemu kojeg težina spomenutog mamca i morske struje vode ravno u vidokrug željene lovine. Međutim, postoje bezbrojne varijacije na temu. Za početak ću ponoviti staro pravilo – manja udica – manja ješka – manja riba. Ostatak znate. Sistem je jednostavan, a sastoji se od osnove (monofil ili upredenica) na koju spajate fluorocarbonski predvez dugačak otprilike 20 centimetara, s udicom na samome kraju, naravno. Spoj možete izvesti direktno ili posredstvom vrtilice. Ne bojte se da će njena težina poremetiti „prirodni“ način propadanja mamca, ili na bilo koji drugi način odvući ribe od vas. Naprotiv, virtlica pomaže na tri načina – izbjegava se uvrtanje strune, zabacivanje ionako vrlo laganog sistema (jedina težina je u ješki) postaje jednostavnije, a mala količina otežanja vaš mamac brže dovodi do ušata i „probija“ sloj sitne ribe na samoj površini. Iz tog razloga, ovisno o situaciji, ispred virtlice fiksiram i pokoju olovnu sačmu, ili postavim manje klizno olovo. Osnovna premisa ribolova u propadanju jest puštanje mamca niz struju, naš mamac u stvari oponaša slobodne čestice iz bruma koje također „putuju“ u istom smjeru. Dakle, jednom zabačeni sistem nikako ne privlačite k sebi, već otvorite preklopnik role i malo – pomalo puštajte strunu, gledajte točku gdje ona „nestaje“ na morskoj površini i procjenjujte točne momente u kojima treba popuštati. U trenutku kad se struna počne „energičnije“ zatezati, vjerojatno imate griz, preklopite rolu i kontrirajte po osjećaju. Ovom se tehnikom mogu loviti (i uspješno se love) sve ribe srednjeg i površinskog sloja mora – od špara do tune, no ovaj je članak posvećen ušatama, pa ću se na njima i zadržati.

Došli ste na poziciju u poslijepodnevnim satima, ovoga puta pripremljeni. Iz kante vadite dvije šake bruma iz kućne radinosti koje bacate nekoliko metara od obale, sasvim se lijepo vidi mirisni oblak kojeg je vaš „delanec“ napravio. Vrlo brzo uočavate površinsku aktivnost sitne ribe, malo pričekate i bacate vaš sistem u željenom smjeru. Uzeli ste ne preskupi matcher ili bolognese, predvez je nešto finiji (0.12- 0.15mm), ipak ste željni malo duljeg drila. Na udici broj 10 – 12 namamčili ste komadić lignje. Pod sobom vidite jato bukvi koje ludo primaju vaš mamac, lovite ih kao „na traci“. Poslijepodne se pretvara u večer, svako toliko bacite šaku bruma i primjećujete kako na perifernim dijelovima jata bukvi povremeno „preleti“ pokoja ušata. Zabacujete koji metar izvan hranilišta i ovoga puta se vaš matcher lijepo savio, uz karakterističan zvuk kočnice role. Sretni i zadovoljni nastavljate ribolov, no i dalje „imate problem“ s bukvama koje se roje u sve većoj masi. Odlučujete pojačati sistem, vežete deblji predvez (0.20 – 0.25 mm), stavljate udicu večine 4 – 6, na nju mamčite cijeli krak ili kolutić lignje, a ispred virtlice stavljate i 3 – 4 grama olova. Sad počinje show jer se smračilo, ušate sve slabije vide, a veliki komadi ješke mnogo su im privlačniji od prijašnjih manjih. Bukvama je ovo već veliki izazov pa vaš mamac mogu samo „čvaknuti“ (osim onih jako velikih), a nakon malih trzaja koje spomenuto „čvakanje“ izaziva, slijedi nalet debele ušate, „tekte“ koja nemilice usisava vašu ješku i pruža vam fenomenalan dril. Olovo koje se težinom uparilo s težinom mamca itekako je pomoglo u probijanju „zida“ male ribe. Kako noć odmiče, grizevi i grickanja bukvi će se prorijediti, a ušate će postati sve češći gost na vašoj udici. Eksperimentirajte ješkama, debljinom predveza, veličinom udice i zonom u koju zabacujete. Ne zaboravite s vremena na vrijeme ubaciti malo primame, no u ovoj fazi nikako ne smijete pretjerati, bitno je samo zadržati jato na hranilištu. Pripremite se i na česte zastoje u hranjenju koji su toliko karakteristični za ove ribe. Situacije u kojima sat – dva ne dobijete ni griza, a potom ulovite nekoliko komada u nepunih deset minuta više su pravilo no iznimka. Pratite kako kurenat mijenja smjer i koja je faza plime ili oseke, pa ćete doći do vlastitih spoznaja o uvjetima koji vladaju na poziciji na kojoj lovite.

Sasvim specifičnu situaciju u lovu ušata predstavlja tzv. „mahnito hranjenje“, ili „feeding frenzy“. Ovo je period u kojem sva pravila o njihovoj opreznosti, izvrsnom vidu i prevrtljivosti padaju u vodu, a svaka je finoća kontraproduktivna. U toj je fazi sasvim nebitno je li dan ili noć, plima ili oseka, ima li kurenta ili je more savršeno mirno. Od trenutka kad ješka dotakne morsku površinu, možete slobodno brojati: 3..2..1…griz!! U takvim situacijama koristim predvez 0.35mm uz Ownerice veličine 2/0, veliku ješku i olovo do 10 grama težine. Ovaj će vam se setup zasigurno učiniti brutalnim, no vjerujte, ima svojih prednosti. Debeli je fluorocarbon daleko otporniji na habanje prouzročeno ušatinim zubima, kojima sustavno nagriza predvez. U tanjim inačicama ga, stoga, moramo mijenjati svakih nekoliko riba. Nadalje, velika je udica idealna za prezentaciju bogatih ješki i ne morate se bojati kako će navedeno predstavljati prevelik zalogaj vašoj lovini – uz pravovremenu kontru, udica se „školski“ zabija u usnu ušate, pa je i problem gutanja „do riti“ sveden na minimum. Osobno sam doživio nekoliko „feeding frenzy“ situacija, a one se, nažalost, ne događaju često, no predstavljaju istinsku radost i nagradu za veliki broj „radnih sati“ na moru.

U krajnjoj je konstelaciji stvari ipak najvažnije da smo na moru, bilo da se ribolov odvija s luksuznog fishermana, male „kadice“ ili mjesnog molića. Ako niste od onih kojima su jedine ribe i ulovi vrijedni spomena orada i zubo, pokušajte primijeniti tehnike opisane u ovom tekstu i otiđite na ušate. Dok čitate ovaj tekst, odvija se najbolji dio sezone. Iako ćete ih dobro loviti i tijekom ljeta i jeseni, sad grizu „debele“ i raspoložene su za akciju!