IGRAJ SVOJU IGRU

PRM / Broj 7 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2015.

Rezime godine dana inchiku jigginga

Piše: Milan Maleš
www.facebook.com/milaneze.experience

• 

Lani sam iznosio svoje prve dojmove o inchiku, tehnici koja me zaokupila od prvog spuštanja varalice u more. Od tada sam prošao različitih terena, ulovio dosta riba, izgubio nekoliko monstruma i kutiju varalica, ali mogu bez ustručavanja reći da sam doživio neke od najatraktivnijih borbi ikad s obzirom na relativno finu opremu kojom se u ovoj vrsti ribolova ide u napad na jako ozbiljne ribe. Osim što je jako uspješna, ova tehnika je zabavna i uzbudljiva, a izvlačenja kapitalaca su epske bitke koje se ne zaboravljaju. Sad se vraćam nakon godinu dana s iskustvima za koja se nadam da će ti pomoći dobiti koji griz više, realizirati koji griz više, a potrošiti koju kunu manje.

• 

Znaj što očekuješ. Prava reakcija na griz u prvih par sekundi je sve. U mojim vodama dvije su glavne ciljane lovine; s jedne strane šampjer, s druge zubatac i pagar. Ostale vrste smatram usputnim ulovom. Moja reakcija na njihov griz je dijametralno suprotna. Lani sam pisao u detalje o mekanom pristupu pri izvlačenju šampjera, a u međuvremenu je taj stav samo ojačao. Kad objašnjavam razlog nekog postupka uvijek navodim zašto moram, a zašto smijem tako postupiti. Kad je u pitanju izvlačenje šampjera moram mekano jer se često puta zakvači samo za kožicu s vanjske strane usta koja se lako ispara i izgubi riba. A smijem mekano jer nema bojazni da će se zabiti u hridi i isparati predvez. Ova tema me uvijek prisjeti ribolova koji sam imao ovo ljeto s prijateljem, Dr. Petrovićem, koji se između svih svojih aktivnosti pokušava povremeno i baviti ribolovom. Došao je kod mene ciljano na „tutorijal“ inchiku i vertical jigginga da vidi kako sve skupa izgleda i primijeni to u vlastitom akvatoriju. Uglavnom, nakon čitavog poslijepodneva bez griza doktor se počinje miriti da je to to za ovaj put, a ja mu uporno govorim da nije gotovo dok nije gotovo, došao je po šampjera i šampjera će dobiti. Suton, zadnjih petnaest minuta do zalaska sunca, na sonaru ima sitne ribe iznad dna, sve u svemu, sviđa mi se cijela situacija i skoro mu mogu osjetit miris. Ja jigam, doktor lovi na inchiku, više gledam vrh njegovog štapa nego svog i primijetim griz! Doktor kontrira, šampjer krene u juriš i štap se počne punit. Napomenem mu da popusti kočnicu, on zakrene za dva zuba. Urlam da još popusti, on zakreće još za dva zuba. Divljam, psujem – „Otpusti tu kočnicu do kraja!“ (a to se sve odvija u prvih pet sekundi od griza, odnosno, u početku prvog juriša šampjera). Konačno me posluša i odradi super mekano izvlačenje koje završava šampjerom u špurtilu. Ispostavilo se da je visio zakvačen za dva milimetra (!) kožice s vanjske strane usta.

• 

Nije mogao vjerovat da je izdržalo i samo se hihotao. Htio sam ga bacit u more! Kako sam ja mogao pogoditi gledajući vrh njegovog štapa da ima griz šampjera? Dva su elementa za procjenu; zona napada i stil napada. Zona napada šampjera je uglavnom poviše dna, tri do čak desetak metara, a stil napada je specifičan. On uzima varalicu u usta i ostaje na mjestu. Na vrhu štapa to izgleda kao da se varalica zaustavila ili čak podigla, odnosno izgubila težinu i vrh se ispravi. U ovom trenutku on samo drži varalicu u ustima, a nije zakvačen i zato je potrebna kontra da se zabije udica. Sa zubacem i pagrom je potpuno drugačije. Oni su agresivci, nasilnici, snagatori. Oni napadaju varalicu najčešće čim padne ili još u propadanju, eventualno u prvih par metara podizanja. Dakle, u toj zoni očekujem njih, a kad prođem tu zonu očekujem šampjera. I u startu sam spremniji da pravilno reagiram. Napad zubaca i pagra je silovit i nema tu zapravo kontre, riba nasrne na varalicu, sama se zakvači i krene u juriš sve u istom trenutku. Najgore što bi se tada moglo napraviti je otpustiti kočnicu jer oni instinktivno jurišaju ravno u dno i među hridi. Ako se uspiju dokopati hridi isparat će predvez i to je kraj priče, zato se bitka odlučuje u prvim trenucima od griza i to kao čisto odmjeravanje sile, tvoja oprema ili on, karte na stol. U ovom slučaju moram pritegnuti kočnicu jer je to jedina šansa za nastavak borbe – ne dati mu da se dokopa dna. A smijem li pritegnuti kočnicu, smijem, koliko god sistem (upredenica, predvez, udica) može podnijeti, a nekad ni to nije dovoljno. Kad naleti pagar ili zubatac od šest, sedam i više kila možeš samo pritegnuti kočnicu i moliti Boga da ćeš ga zaustaviti prije nego uleti među hridi i zauvijek nestane skupa s varalicom.

• 

Upoznaj svoj akvatorij i prilagodi opremu. Nema smisla loviti ono čega nema. Ni najbolja, najskuplja oprema neće stvoriti ribu koju zamišljaš u glavi i vidiš na YouTube videima. Moraš otkriti kojih vrsta ribe (i u kojim gabaritima) ima na pozicijama koje posjećuješ i usmjeriti se na njih. Moram priznati da sam se i sam iznenadio ugrizima koje dobivam. Očekivao sam manje pagre i zubace te ponekog velikog arbuna, međutim, ništa od toga. Šampjer za šampjerom, šampjer za šampjerom (nije da se bunim), a kad povremeno naleti pagar ili zubatac onda je monstrum. S upredenicom od 20 lbs, predvezom 0.40 mm i udicom 2/0 koje sam koristio nisam imao šanse protiv većine tih riba koje su mi isparale dosta predveza među hridima i odnijele dosta varalica. Stoga sam se usmjerio na te rijetke ali velike ribe i pojačao upredenicu na 30 lbs, predvez na 0.50 mm i udicu na 3/0. Možda je to u neku ruku i samo-ostvareno proročanstvo, idem na težu opremu radi tih monstruma koji su dolje, a time zapravo vršim selekciju u kojoj gubim potencijalne ugrize „manjih“ riba. Poznato je da se na finiju opremu dobiva veći broj ugriza, a teža oprema povećava šanse u borbi s velikom ribom. U konačnici je to odluka koju treba donijeti i pomiriti se s odabirom. Možeš nositi i više pribora različite snage u kojem slučaju bi bilo razborito pretraživati poziciju prvo s težim a potom s finijim, mada Murphyev zakon kaže da će u pravilu kriva riba udariti na krivi pribor što smo sigurno svi bar jedanput doživjeli. Ja nosim jedan pribor, a pošto sam do sada dobivao uglavnom ugrize većih riba usmjerio sam se na njih i odabrao teži pribor. Svjestan sam da ću dobiti manji broj ugriza ali to je moj odabir. Da se razumijemo, sve je to „fini“ pribor ako je na drugom kraju kapitalni zubatac kojeg tri metra dijele od hridi, ali ipak povećava šansu za pobjedu.

• 

• 

Prilagodi opremu sebi. Negdje sam davno pročitao da je štap produžetak ruke. Sviđa mi se ta vizualizacija. Osim što mora odraditi svoj posao u lovnom smislu, štap ti mora omogućiti da loviš satima, a da ti je pritom potpuno ugodno. Svako neugodno naprezanje ili žuljanje ruke će s vremenom rasti, kvarit će ti izvedbu i užitak. Skoro je nemoguće tu informaciju dobiti držanjem štapa par minuta u dućanu već samo u realnim uvjetima višesatnog lova. Zato se ja vežem za štapove koji mi dobro leže u ruci i nerado ih mijenjam. Cijena je također faktor. Priznajem, kad sam ušao u inchiku nisam imao sredstava da kupim pravi deklarirani štap pa sam upotrijebio Okuma Big Squid 40-100 g štap za lov liganja iz broda. Sad ga nakon godinu dana i hrpe ulovljenih riba ne bih mijenjao ni za deset puta skuplji štap deklariran za inchiku. On je postao moj produžetak ruke pa neka ljudi kažu što hoće. Slično je i s varalicama.

• 

Da bih se mogao opustiti i loviti na rizičnim terenima želim imati varalicu ispod 50 kn po komadu. I tako je skup sport, ali u granicama prihvatljivosti (bar za moj budžet). Probao sam pretvarati male jigove u inchiku, takve varalice su jeftinije i lovne, ali pravo otkriće je inchiku od pola velikog jiga za vertical. Uzmem jeftinije jigove dvostruko teže od varalica koje želim izraditi, malo silikonskih lignjica, perlica,… i imam ubojite inchiku varalice ispod 50 kn po komadu. Ovako ih mogu opremiti udicama po svojoj želji, a koristim isključivo Mustad 92553FS udice koje jesu nešto mekše, ali ne hrđaju te su uvijek spremne za akciju i nakon mjeseci provedenih u vlazi i soli. Ja često idem na more, brod mi je praktički ispred kuće, a oprema spremna u brodu, i zato mi je primarni zahtjev spram udica da one mogu podnijeti te uvjete korištenja i dočekati me oštre i čiste. Na to mislim kad kažem prilagodi opremu sebi.

• 

• 

Preuzmi kontrolu!

Kontrolu nad kretanjem broda. Vertikalan položaj sistema u odnosu na brod uvelike poboljšava prezentaciju varalica i reakciju na griz. Prave bonace po kojima brod u driftu stoji ili lagano klizi vrlo su rijetke, a doživio sam i bonace s kurentom od dvije milje po kojem se u driftu ne može ni pogoditi pozicija varalicom. Olujno sidro može pomoći protiv laganog vjetra, ali protiv kurenta i jačeg vjetra naprosto je nedovoljno i treba koristiti motor za kontrolu kretanja. Priznajem da nisam veliki fan lova s upaljenim motorom jer je neekonomično i skupo, ali isto tako sam se uvjerio da nekad bez toga nema ništa od lova. S obzirom na konstrukciju broda meni je najzgodnije držati krmu u vjetar ili kurent, i laganom vožnjom u nazad poništavati prebrzi drift. U slučaju jačeg kurenta na ovaj način se sve zapravo giba niz kurent, i brod i sistem, ali se gibaju skupa i položaj sistema je uvijek okomit na brod. Kad god mogu lovim u driftu s olujnim sidrom, ali za neke pozicije vrijedi spržiti par litara više.

• 

Igraj svoju igru. Ne boj se ići na finiju opremu da bi povećao broj ugriza, ali se ne boj ni ići na težu da bi povećao šansu u okršaju s većom ribom. Ne boj se upotrijebiti opremu koju nitko nigdje nije spomenuo i nahvalio ako tebi odgovaraju karakteristike i performanse. Ne boj se ni intervenirati u same varalice ako ćeš dobiti više za manje. Ako je potrebno drži motor upaljen i obrađuj poziciju prema svojoj zamisli. Ne ustručavaj se međutim ni postupiti potpuno suprotno od onog što sam napisao ja ili bilo tko drugi. Kroz deset, dvadeset dobivenih ili nedobivenih, realiziranih ili nerealiziranih ugriza, uvidjet ćeš tko je i do kolike mjere bio u pravu. Uvijek igraj svoju igru po svojim pravilima, nekad ćeš pobijediti, a nekad i izgubiti, ali sve je to dio igre.

•