Problemi ribolova na rijeci

PR / Broj 63 / Lipanj / 2013.

Riječni ribolov šarana prilično je zahtjevniji od ribolova na jezerima, jer uz one uobičajene probleme tipa kako i gdje loviti, koji mamac koristiti i koliko hraniti, ovdje još morate voditi računa o vodostaju , vodenoj vegetaciji, ali i o tome kako šarani na određenoj vodi reagiraju na vremenske prilike, što je gotovo uvijek u pravilu teško predvidljivo…

Tekst i fotografije: Denis Belavić i Krešimir Kuri

Na starim stazama

Već dugo je u meni tinjala želja za ribolovom na rijeci Mrežnici. Kako je vodostaj Kupe zbog brojnih kiša ove godine gotovo bez prestanka visok, a Mrežnica nije tako bujična rijeka, sasvim je logično da je i ona jednom došla na red. Želio sam loviti na mom starom mirnom i skrivenom mjestu u Mihalić selu. Na žalost, moja je izvidnica pokazala, kako to mjesto više nije ni mirno ni skriveno, jer sam u trenutku kad sam tamo otišao prije ribolova nahraniti šarane, ugledao postavljen ribički kamp s tri do četiri ribolovca, i naravno u vodu zabačene štapove u senzorima. Pomalo razočaran, krenuo sam preko Duge Rese kući, i na svoje veliko iznenađenje primijetio kako su sve pozicije u Tušmeru, od veterinarske stanice do brane slobodne. Štapom i raketom nahranio sam prema sjećanju, lovne lokacije na poziciju broj tri s kilogramom boili. Sve je odrađeno na brzinu, jer sam od ranije dobro poznavao konfiguraciju dna na tom dijelu rijeke, i premda me je pri tome grmljavinsko nevrijeme s jakim pljuskom dobro namočilo i isprepadalo, na kraju sam ipak zadovoljan otišao kući. Za mjesta iznad brane kod pamučne industrije vežu me vrlo ugodna sjećanja jer smo Krešo i ja tamo prije nepunih dvadesetak godina dobro lovili šarane. Lijep je osjećaj nakon duljeg vremena ponovno se vratiti na stara ribo lovišta. Međutim,i ovog su nas puta tu dočekali i stari problemi…

Problemi s vodostajem

Premda Mrežnica nije bujična rijeka, i ne reagira na padaline ni približno tako brzo kao na primjer Kupa ili Korana, nekoliko dana jače kiše itekako se osjeti, koliko u blagom porastu vode, toliko i u njenom blagom zamućenju, ili kako mi domaći ribolovci u žargonu kažemo-voda je dobila „štih“. Nije tajna da je ribolov obično najbolji nakon baš tih blagih porasta vodostaja, ali i blage promjene bistrine vode, ali tu se postavlja i drugo pitanje-kako ribe na njega reagiraju i gdje se nalaze. Osnovna su riječna pravila manje više na svim rijekama slična i razlikuju se samo u nijansama. Zbog toga što je svaka ribolovna situacija drugačija, treba se uvijek znati prilagoditi. Ali, kad voda raste, ribe uvijek u pravilu prilaze obali, a kad voda pada odlaze prema sredini rijeke. Zbog toga sam baš u očekivanju blagog porasta vode odabrao poziciju broj tri (treća od brane uzvodno) jer se na njoj područje bez trave (pješčano dno) nalazi u starom kanalu rijeke na nekih desetak metara daleko uz drugu obalu. Razmišljao sam da će, ako voda blago poraste, šarani koji se i inače tuda kreću sigurno na ovoj lokaciji biti zastupljeni u velikom broju, a tako je i bilo.

Problemi s travom

Vodena je vegetacija na ovom dijelu rijeke oduvijek ribolovcima stvarala probleme, jer je trava, pogotovo tokom toplijih mjeseci godine, bila vrlo jaka i izdašna. Nekad je prvog lipnja završavao lovostaj, i počinjao ribolov šarana, a baš nekako dva tjedna kasnije riječne bi se biljke zbog povoljne temperature vode toliko razrasle da bi na nekim mjestima gdje se dubina bila i do 5 metara izlazile na površinu. Nama ribolovcima je to stvaralo velike probleme, jer smo praktično imali samo dva tjedna za ribolov, dok je za šarane to bio raj. Ako ulovite veliku ribu, ona se odmah zabije u duboku travu i oko nje omota, i ako snažno vučete, najlon se obično potrga. Šaranima je opet vodena trava uz zaklon nudila i jako puno prirodne hrane, tako da su konačno dobili malo mira. Osim direktnih problema s travom, pojavljivali su se i oni indirektni. Voda polako nosi travu koja odumire i ona zapinje za najlon u vodu zabačenog štapa, i kad se nakupi dosta velika količina trave, ona za sobom povlači olovo, i tako pomiče mamac sa sistemom s mjesta na kojem čekamo šarana. Rješenje ova oba problema bilo je izbjegavanje ribolova na određenim mjestima u najtoplijim dijelovima godine kad vegetacija buja, kao i ribolova pod drugom obalom kod svakog jačeg porasta vodostaja. Ipak, postoje neke finese koje vam prilikom ribolova u ovakvim uvjetima mogu pomoći. Jedna od njih je da odmah nakon što zabacite štap, zabijete njegov vrh oko pola metra duboko u vodu, i nakon toga četiri do pet puta malo po malo zategnete najlon i tako ga potopite. Naime, u prvoj polovici godine najviše mrtve trave baš pliva po samoj površini vode, i tako možete izbjeći veći dio tih neželjenih naplavina na najlonu. Druga je mogućnost, ako lovite bliže obali napraviti dulji sistem i koristiti lakše olovo. Kad takav sistem zabacite, ne smijete ga kao što je uobičajeno odmah nakon što padne u vodu malo povući (da se ispravi), već ga ostaviti samo kako je pao i lagano pritegnuti najlon. Poanta je da olovo sa sistemom tada samo legne na gustu travu, i šaran ga s nje zbog toga bez problema pokupi. Ovaj je sistem bolji za gustu travu (koja je kao tepih), i za sistem je poželjno da je što duži(50 do 60 cm), jer ako olovo i malo propadne, mamac i udica ipak ostanu za vidljivi za šarane.

Problemi s korijenjem lokvanja

Izbor lovne pozicije na Mrežnici najviše je ograničen poljima vodene trave, tako da je, ukoliko ne poznate dobro podvodni teren, prije ribolova pod obavezno uzeti u ruke štap i rolu, te na najlon zavezati olovo, i učestalim zabacivanjem dobro pretražiti dio rijeke koji vas zanima. Mrežnica u Dugoj Resi iznad brane je specifična voda. Posebno interesantna mjesta za lov je cijeli stari tok rijeke kuda velikom većinom i prolaze šaranski koridori. Negdje je to bliže, a negdje dalje obali, ali šarani se tamo vrlo vjerno drže tih pozicija. Kad nakon zabaca olovo lagano klizi pomalo poskakujući, možete biti sigurni da ste na pijesku, i tu ima smisla nahraniti. U razgovoru s Dariom Bežanom, predsjednikom kluba športski ribolovaca Mrežnica Duga resa, koji se već dulji niz godina vrlo uspješno brinu o ovom dijelu rijeke, gdje vlada režim ulovi i pusti, saznao sam da su šarani kao jednu od reakcija na sve veći ribolovni pritisak s vremenom počeli sve manje skakati, sve više se drže od obale udaljenih i s obale nedostupnih pozicija (desna obala rijeke i područje iza otoka). Ipak, kvalitetni mamci im pašu, i zbog njih nakon čak i već nekoliko dana od ulova ipak ponovno prelaze preko opasne crte i ponovno preuzimaju rizik stradanja i uzimaju mamce.
Za lov sam izabrao potez površine deset puta deset metara uz suprotnu obalu. Uz samu suprotnu obalu je bio pijesak i oko četiri metra dubine, a kako sam pretraživanjem sa štapom otkrio, područje dna kako sam prilazio prema sredini vode, ima sve manje površine čistog pijeska, jer je dno masovno proraslo s vrlo jakim korijenima lokvanja. Oni su za ribolov vrlo nezgodni, jer mogu biti dugi do nekoliko metara i debeli do četiri pet centimetara, tako da kad se udica sistema u nekog od njih zabije, s njom se možete pozdraviti. Veliki problem kod lova „u kanalu“ je i njegova desna kosina, odnosno potopljena stara obala rijeke, jer kad izvlačite sistem s udicom radi kontrole mamaca, treba odmah snažno povući štapom i motati rolu što brže kako udica ne bi zapela u podvodnu kosinu.

Problem mamaca?

Pošto su šarani u Mrežnici već neko vrijeme pod dosta velikim pritiskom, odlučio sam se za ribolov s više vrsta mamaca. Kod kuće sam skuhao nekoliko kilograma kukuruza i konoplje. Uz klasične boile na bazi ptičje hrane i arome jagode, zatim ribljeg brašna s aromom raka, imao sam i boile na bazi jetre, kao i šaku malih crnih Monster Squid mamaca od Nasha. Plan je bio pomiješati dvije vrste onih prvih mamaca za hranjenje, kojih sam imao više, a loviti s trećom i četvrtom vrstom, kojih sam imao manje, ali koje su bile snažnijeg mirisa. Računao sam kako će u masi sličnih mamaca, šaran uvijek prvo uzeti onaj potpuno drugačijeg mirisa, koji se drastično razlikuje od ostalih. Radoznalost im je slaba točka, i ako je znate iskoristiti, često ćete biti u prilici lijepo se naloviti riba. Uz svoje osnovne arome, mamce sam dodatno namakao u neutralnim prirodnim aromama kao što je sok od kuhanja kukuruza i konoplje, te prirodni sok pilećih jetra. Neutralne prirodne arome ne samo da su odlične za ribolov na jezerima s vrlo snažnim ribolovnim pritiskom. Jako su dobre i u ribolovu na rijekama. Šarani iz rijeka neke umjetne arome i velike koncentracije aroma u mamcu vrlo često puno teže prihvaćaju, dok na sve prirodne u pravilu odlično reagiraju, pa ako to znate, šteta bi bilo to i ne iskoristiti.

Za ljetni ribolov

Ovaj dio Mrežnice inače među ribolovcima slovi kao dobra zimska voda, ali nije nimalo loš niti u drugim dijelovima godine, kao što su ljeto i jesen. Naravno, ako ste spremni uloviti se u koštac s ribolovom u travi. Doduše, šarane je ljeti ponekad nešto teže prevariti zbog obilja prirodne hrane, ali kako na ovom području živi priličan broj šarana (ima dosta manjih), najbolje vrijeme za ribolov je kasna jesen i zima, kad se trava povuče i kad se smanje količine prirodne hrane. Jednako tako je dobro i kasno proljeće, dok se sva prirodna hrana nije dovoljno namnožila, pa onda mamci mogu postati dio njihovih uobičajenih obroka.

Sistemi

Kod izbora sistema vodio sam se svojim starim pravilom. Što jednostavnije, to bolje, pa sam koristio fiksni sigurnosni olovni klip (safety bolt klip) s postranim olovima težine 0d 100 do 125 grama. Za materijal za izradu sistema sam koristio Missing link Gravel nosivosti 35 lb i udice Fang Gaper i Fang Twister broj 5 i 6 od Nasha. Kako šarani na Mrežnici baš više nisu „naivci“, koristio sam prezentacije ispljunutog mamca s jednom dubinskom boilom od 20 mm, s boilom i pol od 15 mm, te klasičnu prezentaciju s dvije dubinske boile od 14 mm. Pošto je tok rijeke bio relativno spor, koristio sam oko metar leadcorea, što se pokazalo kao dobra opcija. Najviše je ribe primalo samo na dubinske mamce, pa sam vrlo brzo, i nakon malo pokusa s plivajućim i balansiranim mamcima (snjegović) prešao na čistu klasiku. Ipak moram priznati da smo Krešo i ja sve veće šarane (preko 10 kg) ulovili na prezentaciju s prstenčićem, odnosno na sistem ispljunutog mamaca (blowback rig) ,dok su manje ribe lovljene i na sve ostalo (klasična prezentacija s dvije dubinske boile).

Problemi s vremenom?

Iako svi mi ribolovci obično za ribolov priželjkujemo lijepo i sunčano vrijeme, prognoza za ovih par dana prije nego što sam krenuo na vodu bila je loša. Svaki dan kiša možda može neke ribolovce lako izbaciti iz stroja, ali ja sam bio toliko željan vode, da bi otišao u ribolov točno da su i padale sjekire. Kiša mi se nije smilovala, i prala me je skoro cijelu noć. Međutim, ono što je na nekim vodama potpuno uobičajeno, ovdje nije, i premda su me neki od lokalnih ribolovaca uvjeravali kako ovdje po kiše slabo grize, ja sam preko dvije trećine poteza imao po kiši. Kiša stane, stanu i šarani. Kiša krene, i za kratko vrijeme evo ih. Zbog toga me je prva noć na vodi dobrano izgnjavila. Od sumraka do zore ulovio sam između petnaest i dvadeset šarana od pet do deset kilograma, pokisnuo do gole kože, i dobro se smrznuo. Prije ribolova su mi rekli da veće ribe bolje primaju po mraku, ali ja sam svoje dvije najveće ribe (preko 10 kg) ulovio baš dopodne. Onda je prestala kiša i s njom i šarani. Drugu noć je bilo bez kiše i naravno bez šarana, a kad je negdje vrlo rano pred jutro kiša ponovno krenula, ponovno smo ulovili par lijepih riba. Očito da ih je u ovom periodu vrlo snažno stimulirala na hranjenje.

Opći dojmovi

Mrežnica je prekrasna rijeka u svom cijelom toku, i na njenu je ljepotu, nama pravim ribolovcima vrlo teško ostati ravnodušan. Ako tome još pribrojite solidnu populaciju šarana i tradicionalnu gostoljubivost Dugorešana, pravo je čudo da su njene obale krcate ribolovcima samo u kasnu jesen i zimi. Šarani su tamo i tokom toplijih dijelova godine, i još su gladniji nego zimi. Treba samo odabrati pravo mjesto i prihraniti ga s manjom količinom kvalitetnih mamaca. Ukoliko im, u vrijeme kad šarani tuda prolaze na pravom mjestu ponudite atraktivan mamac, uspjeh ne bi smio izostati.

Dozvole i kako do njih

Revirom rijeke Mrežnice od brane do mosta (na Tušmeru) gospodari KŠR Mrežnica Duga Resa, i ako tamo poželite loviti, dozvolu možete kupiti u:
MM clubu – u Vatrogasnom domu Duga Resa Jozefinska cesta 29
Trgovini Mario Duga Resa Naselje Tušmer 71.

Cijena dnevne dozvole je 60,00 kuna, a sve informacije o kartama i ribolovu možete dobiti na broj telefona: +385 91 763 73 09. Ukoliko tamo krenete u ribolov ne zaboravite sa sobom uzeti prostirku za ribu, veliki šaranski podmetač sa sitnom i mekanom mrežom i sredstvo za dezinfekciju ubodnih rana od udice ili drugih povreda kao što je gubitak ljusaka. Bistro!