Jesenska egzotika

PRM / Broj 18 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2017.

Jesen je napokon stigla, a s njom i svi oni gušti koje smo nestrpljivo očekivali tijekom nikad toplije sezone. Neočekivano kišovit kraj ljeta potjerao je gotovo sve goste sa obale, plaže su se ispraznile u rekordnom roku, a silni gliseri su napokon napustili priobalje i priuštili moru malo predaha od neprestanog divljačkog glisiranja koje je kao i svake godine obilježilo veći dio sezone.

Piše: Denis Savretić Cekin

Napokon je morem zavladao mir, a prve bure spustile temperaturu mora na nešto prihvatljivijih dvadesetak stupnjeva. Povezano s tim nastupila je i dugo očekivana migracija plave ribe koju svi mi varaličari čekamo kao djeca Božić! Iako tijekom ljeta plave ribe nije bilo niti u tragovima (barem na mojim terenima), situacija se preko noći drastično promijenila, i prva tuna koja je s perverznim guštom uletjela u jato iglica niti 20 metara od moje barke signalizirala je da sezona ribolova napokon počinje. S tunama dolaze i skuše, palamide, lucevi… ali i jedna riblja vrsta na koju nismo toliko navikli, ali je svojim prisustvom podigla varaličarski ribolov na Jadranu na potpuno novi nivo – riječ je o predivnom tropskom grabežljivcu znanom pod imenima Mahi-Mahi, Dorado, Dolphin-Fish, a po ”naški” jednostavno lampuga!

Šareni ubojica

Lampuga je riba koju jednostavno nije moguće zamijeniti s bilo kojim drugim morskim stvorenjem. Kao prvo, izgleda kao da je pijanom umjetniku ispala tacna s bojama – jednom kad ugledate spektar boja koji ova riba odražava iz dubina, sve će vam biti jasno. A kao drugo, specifično visoko čelo, visoka leđna peraja i duboko usječeni rep toliko su uočljivi i egzotični da sam pogled na ovu ribu priziva vizije nekog tropskog otočja – a sve to čak i na samom sjeveru našeg mora. Nenormalno je agresivna, a kako se inače pretežito hrani poletušama na otvorenom moru, iznimno je brza i sklona napadima na samoj površini gdje ju često vidimo kako spektakularno izlijeće iz vode i juri za svime što se miče. Rastu ekstremno brzo i jedu često i puno (nevjerojatno je koliko toga mogu utrpati u sebe), a u kombinaciji sa izuzetnom snagom koja se krije u njihovom sprinterskom tijelu jasno je zašto se lampuga diljem svijeta smatra jednom od najatraktivnijih sportskih riba.

Migracije

Lampuga se kreće u jatima koja ponekad mogu biti doista velika, i u relativno redovnim ciklusima posjećuju naše obale te nam svaku jesen pružaju priliku da se okušamo u špinanju atipično agresivnih predatora koji su usto i nevjerojatni borci. Ovisno o sezoni lampuga zna biti cijelo čudo (kao ove godine) ili tek pokoje jato, no činjenica je da u zadnjih deset godina sve više i više lampuga dolazi na ove prostore, a s obzirom na porast temperature mora po svemu sudeći lampuge ćemo viđati sve češće i češće! Na sjevernom Jadranu se pojavljuju negdje krajem 8. ili početkom 9. mjeseca i obično odlaze nakon nekih mjesec dana, dok se na ostatku Jadrana obično pojavljuju ranije i mjestimice se zadržavaju skroz do početka zime – no bez nekih fiksnih pravila, jer kao i sve ostale migratorne vrste, lampuge se ravnaju po nekim nama u potpunosti neshvatljivim pravilima, pa se nasumično pojavljuju kad ih čovjek uopće ne očekuje ili se pak uopće ne pojave u vrijeme kad bi ih jednostavno moralo biti. Ove je godine njihova pojava bila (i dalje je) toliko masovna da su se u velikim jatima pojavile čak i tamo gdje ih nikada nije bilo, i diljem Jadrana stižu izvješća o izvrsnom ribolovu lampuga. Iste su veoma raspoložene za akciju, a izgleda da su tijekom zadnjih mjesec dana pristigli i veći primjerci, pa u nastavku pročitajte kako uloviti ovu zanimljivu ribu.

U plavome

Lampuga je tipična pučinska riba koja se kreće u površinskim slojevima otvorenog mora gdje aktivno traži jata sitne plave ribe koja nemilo napada i proždire. Zbog toga je dosta nezgodno pronaći ih – u bilo kojem trenutku mogu bili bilo gdje. No kao i svaka riba i one pokazuju određene navike. Vrijedi zlatno pravilo da se grabežljivci uvijek drže tamo gdje je plijen, pa tako i lampuge pronalazimo tamo gdje se drži sitna riba. To su obično isturene punte kao i razne uvale, a srećom po nas lampuga lovi po samoj površini pa ih često možemo uočiti iz velike daljine dok one spektakularno izlijeću iz vode u lovu na iglice. Ukoliko ste dobro upoznati s nekim terenom i imate poziciju gdje ste često vidjeli lampuge (tipa ulaz u valu, neka punta ili pak okolica olupine broda, veći plutajući objekt i sl.) budite sigurni da će se lampuge tamo pojaviti i ove, odnosno sljedeće godine, iako se tamo neće zadržati kroz cijelu sezonu. Jato obično nakon nekoliko ili desetak dana napušta poziciju i ide dalje, no ako je pozicija dobra često se dogodi da ju odmah zauzme drugo jato. Lampuge imaju naviku zadržavanja pod plutajućim objektima i zato su obavezni gosti plutajućih dokova, isturenih pontona, kaveza za uzgoj ribe i sl., a čak je i velika bova na većoj dubini dovoljna da se ispod nje skupi jato lampuga. Zašto se one tako ponašaju nemam pojma, no taj je obrazac opće poznat pa tako Amerikanci čak rade umjetne plutajuće zaklone i love lampuge oko njih. A zbog te se navike lampuge veoma često stvore ispod čamca dok driftate i tamo se znaju zadržati tijekom cijelog ribolova ukoliko ih previše ne popikamo.

Ribolov s obale

Ribolov lampuga s obale iznimno je zabavan, ali i podosta kompliciran – prvenstveno zato što će nam uglavnom biti van dometa, ali i zato što se stalno pomiču, a s obale je nemoguće pratiti ih. No ako imamo teren koji obiluje sitnom ribom, apsolutno se isplati posvetiti nešto vremena dalekometnim zabačajima i brzom namatanju. Osobito ukoliko uočimo površinsku aktivnost koja garantira da su aktivne, a u tom će trenutku pogoditi doslovno sve što prođe kraj njih (ukoliko se kreće dovoljno brzo). Često ćemo ih susresti u uvalama okrenutima prema otvorenom moru te na kojekakvim puntama sa izraženim kurentom, a obožavaju i uske kanale između otoka (kao što je Osor između Cresa i Lošinja). Znaju doći i u okolicu luka i marina ukoliko su prisutni pontoni i molovi okruženi dubokom vodom, a često sam ih vidio i kako divljaju oko plaža, jer se na istima uvijek drži hrpa sitne plave ribe. A ako ih nađete, uloviti ih doista nije neki problem. Bitno je da pribor kojim lovite omogućuje iznimno daleke zabačaje varalica do nekih 30-40 g, pa je tako duži (2.7-3 m) štap brže akcije odličan izbor, uz rolu sa širokom špulom i po mogućnosti što okruglijom upredenicom tanjeg promjera. Lampuge najbolje reagiraju na površinske varalice, popere, zare ili neki od mnogih hibrida između navedenih, a obožavaju što brže i nepredvidljivije povlačenje. S obzirom da nemaju velika usta i ne vole napadati preveliki plijen, birajte varalice do nekih 10 cm, s izuzetkom dugih pencil popera koji odlično odrađuju posao jer sliče iglicama, lampuginom prirodnom plijenu. No kako su često van domašaja takvih varalica odlično rješenje su izduženi casting jigovi koji kombiniraju malu dužinu s velikom težinom i odlično su se pokazali u ribolovu lampuga. Ove sam godine malo testirao nove Storm Gomoku jigove i vrlo brzo došao do zaključka da je jig od 20 g najlovnija varalica za 90% situacija! Pobrinite se da kočnica bude dobro podešena jer su lampuge u prvom bijegu strahovito snažne, a sklone su ponavljanju takvih bjegova. Također savjetujem da štap držite nisko jer lampuge iz vode iskaču kao nenormalne i na taj se način često otkvače.

S obzirom da kod nas dolaze ribe prosječno teške oko 1.5 kg, nema potrebe za jakim priborom: štap od 1-28 g, upredenica 1.0 i 0.25-0.30 mm debeli fluorocarbon kao predvez sasvim su dovoljni.

Ribolov iz barke

Ribolov iz barke je neopisivo jednostavniji od ribolova s obale jednostavno zato što ribu puno lakše pronalazimo, a još ju lakše pratimo. Osim vizualnog traženja lampuge je najlakše naći panulanjem. Jednostavna površinska panula s voblerom kao što je univerzalni Rapala X-Rap 8 i više je nego dovoljna da isprovocira lampugu na griz (voziti treba barem 5 milja, ne doživljavaju spore varalice), a jednom kada primi to je garantirani znak da ste prešli preko jata. Tu se sad možete vrtjeti i panulati, no puno se bolji rezultati postižu varaličarenjem s broda. Naime, panula je veoma ograničena jer se sastoji od ravnomjernog povlačenja uz eventualno twitchanje štapom, dok zabacivanjem iz broda možemo prezentirati bilo koju varalicu i to na mnogo načina, te se tako osigurati da ćemo pronaći baš ono što radi, ali i pravovremeno promijeniti tehniku ako vidimo da lampuge gube interes. Ono što najprije treba staviti na kopču svakako je neki površinac: zare i poperi odlično odrađuju posao! Ukoliko nisu „školovane“ napast će doslovno svaku varalicu koja padne u vodu, ponekad čak jurišajući ispod površine dok varalica leti i udarajući ju iste sekunde kad padne na površinu. No ukoliko su školovane, priča je ponešto drugačija i potrebno ih je isprovocirati na griz. Tu posao uglavnom odrađuje pomalo sumanut lov poperom gdje ga vučemo sto na sat kako bi špricao i divljao, te svakih desetak metara napravimo pauzu gdje ga lampuga obično skupi. Često ih isprovocira i agresivna prezentacija voblera uz namatanje 100 na sat i divlji twitch, a mene je ove sezone apsolutno oduševio novi Rapalin Twitchin Mullet koji svojim bočnim otklonima i bljeskanjem bokova niti jednu lampugu nije ostavio ravnodušnom! Budite spremni na beskrajna fulavanja varalice i otkvačivanja; lampuge su nenormalno brze, ali koliko su brze toliko su i neprecizne. Osobito ako ih se na varalicu zaleti nekoliko istovremeno, onda se doslovno svom silinom zabiju u nju ne bi li prve dospjele do obroka, pa udice završavaju svugdje osim tamo gdje trebaju i riba se često oslobodi u drilu. A ako lovite uz neki plutajući predmet koji ispod sebe ima konope, pazite – vrlo brzo nauče gdje im je spas i jurnu ravno na konope i lance.

Ako ih malo popikate, lampuge se često povuku u dubinu – ili su već tamo kada ste ih našli. Tu ih treba podići u gornje slojeve, i za takav zadatak najbolje odgovaraju razni manji jigovi koje spuštamo do dna i agresivno uz puno jiganja namatamo natrag. Lampuge ga često neće udariti, ali će ga zato dopratiti do broda, i čim se one dignu odmah treba staviti površinca i natjerati ih na reakcijski griz. Često će samo pratiti varalicu sve dok jedna ne poludi i pogodi ju, a nakon toga kao da sve podivljaju i počnu napadati varalicu koja im do trenutka prije uopće nije bila interesantna.

Lagani pribor kojim lovimo s obale savršeno će poslužiti i za ribolov s čamca, no imajte na umu da biste mogli naletjeti i na jato velikih lampuga u rangu 5+kg. Te su ribe nevjerojatno snažne, pa ukoliko se iste motaju uokolo, imajte spreman malo jači komplet!

Brumanje srdelom

Lampuge su jako glupe ribe, no ponekad se dogodi da se jednostavno ne daju uloviti varalicom. To se uglavnom dogodi kad se jato nađe pod velikim pritiskom, što je čest slučaj kad ljudi nanjuše gdje se kreću. Nakon pet dana neprestanog panulanja i bombardiranja varalicama lampugama više nije ni na kraj pameti zagristi na varalicu, a tada je brumanje srdelama odličan način da im se stavi soli na rep. Ukoliko se nalaze na usko ograničenom području možemo brumati iz usidrenog plovila, a ukoliko se nalaze na većem potezu tada možemo i driftati. Tu nema neke filozofije, jednostavno treba brumati narezanim komadima srdele i čekati da se lampuge pojave na sonaru ili pak dok ne ugledamo kako skupljaju srdele. Obično će doći skroz do čamca i jesti ubačene srdele, no gotovo nikad neće zagristi srdelu u neposrednoj blizini, koliko god se aktivno hranile. Da bsmo ih ulovili namamčeni komad srdele (ili cijelu srdelu) treba baciti što dalje od čamca te otvoriti špulu kako bi srdela što brže i dublje potonula, a griz možemo očekivati u bilo kojem trenutku – ukoliko je udica dovoljno daleko od broda, griz može doći odmah na površini, no lampuga će srdelu uglavnom pokupiti na cca desetak metara dubine ili više, ovisno o tome koliko je jato oprezno. Nemojte pustiti ribu da predugo izvlači jer će progutati udicu do guzice ili se pak piknuti u škrge, što eliminira šanse da ju pustite, a usto će i dril biti puno slabiji jer će riba krvariti i do broda doći na pola mrtva. Zbog toga volim koristiti i nešto veće udice (1/0-3/0) koje su taman za mamčenje pola srdele i fino ubadaju lampugu u kut usana.

Ekologija

Kad lampuge grizu – onda stvarno grizu. Uloviti pedeset riba u jednom ribolovu ponekad se čini kao dječja igra, a ako je jato veliko može ih se uloviti i više. I tu dolazi onaj ružni dio. Mi Hrvati kakvi jesmo, udri dok ide, pa tako kad se lampuge pojave sva lokalna populacija navaljuje i udri do iznemoglosti, ljudi u čamce trpaju po sto kila lampuga, a najsmješnije je da uglavnom uopće ne znaju gdje bi s njima pa ih dijele uokolo i bacaju u duboko gdje na kraju i propadnu. Lampuga je odlična riba i svakako uzmite koju za malo gastronomskog gušta, ali nemilo klanje doista nema nikakvog smisla. Tim više što će ribe iz tog jata danima napadati varalice i pričinjati nam veselje (ulovio sam ih hrpu sa udicama u ustima, što dokazuje da ukoliko pustimo ribu neupitno će drugi dan opet napadati varalicu ili srdelu). Poštujmo more i ono će nam višestruko vratiti!