Krunaš naš svagdašnji

14 min read

PRM / Broj 11 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2016.

Dugo vremena mi je bila želja uloviti zubaca krunaša na panulu, obzirom da je to u vodama sjeverne Dalmacije, odnosno općenito sjevernog Jadrana uglavnom rijedak i egzotičan ulov, a ove ribe žive uglavnom na velikim dubinama, za konvencionalnu panulu prevelikim. Međutim, počeli smo prakticirati malo drugačiju panulu, i prvi su ulovljeni, a onda su globalno zagrijavanje i općenito u prosjeku izuzetno topla i sunčana godina napravili svoje! U kulf (otvoreno more) ispred ovih prostora su se s juga Jadrana doselile i razmilile veće mase zubataca krunaša kao nikada do sada pa čak ponegdje ušli i u unutarnje kanale i time znatno obogatili ponudu – odnosno donijeli ulove velikih zubataca krunaša kao pravo osvježenje u sportski ribolov!

Piše: Marin Huzjak

Zubatac krunaš (Dentex gibbosus) u biologiji pripada obitelji ljuskakvi (Sparidae). Najbliži je rođak običnom zubacu, obojica pripadaju rodu Dentex, a u osnovi je i oblikom tijela najsličniji običnom zubacu. Ima snažno robusno tijelo s jakom glavom. Razlikuje se po boji, koja je uglavnom rozo crvena po leđima i bokovima, da bi na trbuhu kao i kod drugih sparida prešla u bijelu. Problem je što zubatac krunaš ima tri osnovna pojavna oblika, ovisno o spolu i veličini, kao i prijelaze među njima, pa ga mijenjaju s drugim ribama, najviše s pagrom. Krunaši se rađaju odvojeno u spolovima, i isti spol zadržavaju tijekom cijelog života, za razliku od nekih drugih sparida (podlanica, kantar ) kod kojih jedinke tijekom života mijenjaju spol.

Biologija i pojavni oblici

Mali krunaši, neovisno o spolu, imaju takozvane “šipkice“ ili “antene“, odnosno dugačke produžetke prve dvije-tri šipkice (bodlje) u leđnoj peraji, od kojih je obično prednja najdulja. Kako krunaš raste, tako mu se “antene“ smanjuju, da bi na kraju potpuno nestale. Mužjacima se kad dovoljno narastu na čelu počne izražavati grba – „kruna“ po kojoj je i cijela vrsta dobila ime. Međutim, odrasle ženke ne dobijaju krunu, a nemaju ni “antene“ pa ih se često zamijeni s pagrom. Mužjaci su nešto tamniji od ženki i imaju više i izraženije tamne mrljice na gornjoj strani tijela bliže glavi. Također, mužjacima su ljuske po obrazima dobrim dijelom blijedosive s crnim obodom, a nekad je čak polovica svake ljuske tamno siva pa čak i crna. Ženku se često zamijeni s pagrom jer ima dosta dodirnih točaka. Međutim, krunaši imaju zubalo s po četiri vrlo izražena očnjaka na donjoj i četiri na gornjoj vilici, dok su kod pagra po dva relativno neizražena, plića stožasta očnjaka. Krunaš ima oštriju, agresivniju glavu, poput običnog zubaca, dok pagar ima deblju, tupastu glavu. Pagar ima po sebi često prošarane mrlje i nešto narančastog pigmenta u boji, a krunaš nešto više jednoličniju crvenu boju s nešto rozog pigmenta.

Međutim, te su sve razlike relativne i nešto teže mjerljive, ali ima jedna vrlo egzaktna razlika po kojoj se ne može pogriješiti u determinaciji vrste. Pogledajte na slici usporedbu repa pagra i krunaša. Pagar na vrhovima oba kraka repne peraje ima bijele mrlje, dok krunaš na donjem kraku repne peraje ima bijeli rub, a na gornjem kraku crni rub. Ova tri osnovna pojavna oblika krunaša dosta zbunjuju ljude, pa ih miješaju s drugim ribama, a obzirom na antene kod manjih primjeraka javljaju se i čudni nazivi, kao što su pagar krunaš, arbun perjaš, zubatac antenaš, ženku zovu negdje pagar, a negdje ama, a odraslog mužjaka krunaša uglavnom pravim imenom. Prije nije bilo dovoljno izvora informacija, pa se nerazumijevanje toleriralo, ali danas u 2016. godini u doba Interneta s doslovno milijunima slika svih ovih riba, jako puno članaka i dostupnih znanstvenih radova, zaista više ne bi trebalo biti neznanja i promašenih polemika po forumima na temu „jel ovo arbun?“. Čitao sam neki rad o krunašima s Kanara (ili Tenerifa, ne sjećam se dobro) u kojem su autori na temelju uzorka od oko 640 komada jedinki zubaca krunaša i provjerom spola svake, donijeli zaključak da je u prirodi omjer ženki i mužjaka 1,6 naprama 1 u korist ženki. Zanimljiva informaciju u svakom slučaju dijelom objašnjava zašto se mužjaci s grbom rjeđe love. Pitanje je kad izgube “antenu“; ulovio sam ga od 2,5 kg koji već nije imao antenu, a ulovio sam ga i od 6,5 kg da je još uvijek imao manju antenu. Međutim, prema ovome što smo lovili, u najviše slučajeva bi im antena nestala pri veličini od oko 3,5-4 kg, to je bila ta prijelazna kilaža. Treba spomenuti da krunaš može narasti i preko 20 kilograma težine, puno puta sam čuo za ribe od 15-16 i više kila, a literatura spominje brojku od 24 kg.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Voli dubinu

Krunaš je u pravilu riba otvorenog i dubokog mora. Postoje specifične lokacije u užim unutarnjim kanalima, ali to su ipak iznimke (npr. u šibenskom arhipelagu, Kanalu Sv. Ante i ušću Krke). Najčešće se nalazi na velikim dubinama oko manjih pragova i malih brakova. Dovoljno je čak da se na totalnoj dubokoj ravnici na mulju nađe neka hrpa kamenja, ne viša od 1 m, i tu bi ih moglo biti, pogotovo ako to ima veću površinu, pa zbog količine hrane može opstati veća populacija. Drže ih i veći brakovi, međutim, za razliku od običnog zubaca koji se penje uz stijene i zidove do samog vrha, krunaši ipak vole podnožje braka, i pronaći ćemo ih na samom kraju na prijelazu kamenja u pijesak i šljunak. U jesen se mrijesti i tada prilazi obali. Literatura kaže, ako me sjećanje dobro služi, da to počne koncem kolovoza i traje do sredine listopada. Možda zbog klimatskih promjena ili nečeg drugog, u zadarskom arhipelagu smo ga bliže obali lovili samo u kasnu jesen i početkom zime. Rijetko se lovi uz sami kraj i uz nekakve zidove i škaline, češći je na blagim kosinama na kojima je pomiješan kamen, šljunak i pijesak i to pri dnu takve ravnice gdje dno počne skroz zaravnavati i pretvarati se u pijesak. Relativno je halapljiva riba pa se od udičarkih alata desetljećima najbolje lovio parangalima. Međutim, pravi sportski lov zubaca krunaša je s kančanicom, vertical jiggingom i raznim inačicama slow i light jigginga (inchiku, kabura, slow pitch) te panulom sa živom ješkom. Meni je daleko najzanimljiviji lov panulom. Dugo godina sam ga želio uloviti, iako sam znao da je ovdje rijedak i da treba raditi jako duboko na otvorenom pa da mi je mala šansa. Probavao sam po mnogim dubokim mjestima od 70-95 m, ali kratko, promašio bi doba godine ili ne bi bio tu u pravom trenutku, a najčešće sve od navedenog. U kasnu jesen 2013. godine zubaci su se zbog nepovoljnih vremenskih prilika spustili jako duboko i počeli čudno ponašati pa smo otišli za njima pokušati ih provocirati po dubini pa čak i po pijesku. Našli smo tako zubace, ali smo našli i krunaše! Možda su po tim lokacijama i prije bili sporadično, ali sam odmah ostao uvjeren da smo ih počeli loviti zato što su se pojavili u nešto većem broju u kojem ih nije bilo prije i da je to “seoba naroda“ zbog globalnog zagrijavanja (kao i npr. sa strijelkom).

Teška ručna dubinska panula

U nekoliko različitih točaka smo ih ulovili po jedan do četiri komada ukupno po poziciji, rijetko više od jednog dnevno po poziciji, ribe od 2,5 do 6 kg. Godinu kasnije više manje ista priča, koja točka više i koja riba više, od 3 do 7 kila. Najprije smo ih lovili s ručnom panulom koja mi je i danas puno draža od štapa. Neću opisati točno svoju konstrukciju, jer je iskustvo pokazalo da ljudima nije jasno kako s tako relativno malo olova postižemo tolike dubine, i da im to ne ide u praksi, ali ću opisati otežanu modificiranu konstrukciju s kojom se može ići tako duboko, za one koji kao i ja vole najviše loviti na ruku i neposredno osjećati grizeve i borbu (štap to ubije), a nadam se da još ima takvih. Namotajte na motovilo 300 metara najlona 0,90 mm. Duljina od 300 metara je potrebna jer će vam često biti u moru za vrijeme lova pola panule pa i više, a ostatak je rezerva za borbu s najvećim ribama. Debljina od 0,90 mm je optimalan kompromis između potrebne čvrstoće (zapamtite da se tu love i veliki gofovi, a postoji i mogućnost ulova velike kirnje!) i relativne tankoće radi manjeg otpora mora i postizanja većih dubina. Na kraju osnove vezujete jaki zogulin (vrtilicu), ali prije toga navucite 50 olovnica od 10 grama. Njih treba stisnuti po osnovnom najlonu počevši od kraja prema motovilu, na jednakim razmacima, od po dva metra. Na drugi kraj zogulina ide osam metara leadera predveza debljine 0,80 mm.

Na taj zogulin koji povezuje osnovu i leader predveza kvači se olovo čuvar na najlonskoj pioki dugoj dva metra. Olovo čuvar treba biti težine od 300 – 600 grama, ovisno o tome koliko ćete brzo, odnosno sporo voziti. Da, treba jako sporo voziti da se može održavati panula uz dno na dubinama većim od 70, 80, 90 metara (bez da ju nekontrolirano podiže otpor mora). I samo ću jednom reći da treba voziti niz korenat, inače vam baš i neće stvar poći za rukom. Na kraju leadera od predveza se vezuje mala ali vrlo jaka kopča s čije druge strane dolazi terminal (završnjak) predveza od fluorocarbona. Obzirom da imamo posla sa zubatim ribama koje često dijele stanište s običnim zubacima (koji su osobito skloni pregrizanju predveza) koristim samo najtvrđe fluorocarbone. Da, meni fluorocarbon ne služi zbog nevidljivosti već zbog svoje tvrdoće, jer ga zubatac teže pregrize nego običan monofil. Nevidljivost ne dolazi do izražaja na ovim dubinama, iako i to može igrati i dati neku nijansu prednosti. Dosta dobar mi se pokazao novi Mustadov fluorocarbon, ali ipak, kralj svih FC-a za lov zubataca je Savage Gear 100% fluorocarbon. Uzmite ga u ruku, krut je ko žica, probajte ga pregristi pa ćete lako pod zubom osjetiti nevjerojatnu tvrdoću. Upravo je ovo svojstvo potrebno da spriječi cvikanje. Isto tako, potrebno je koristiti dosta debele FC-e, ne samo zbog pregrizanja, već i zbog toga što ove ribe često s njim sturžu po dnu i po kamenju. Osobno koristim debljine 0,90 mm i 1,00 mm. Ovu jesen mi je zubatac u dva navrata pregrizao poduplani 0,70 mm, tako da mi je to slabo. Obzirom da se kao ješka koristi živa i mrtva (ali friška) lignja, kraj predveza s udicama treba biti prilagođen takvoj ješki. To mogu biti samo dvije udice, klizna i fiksna, ili tri udice (dvije fiksne i klizna), ili rampin (trokuka) s jednom ili dvije udice. Sve lovi, radi se samo o nijansama, kako kojem ribolovcu što bolje legne.

Ponašanje i lov

Početnici inače obožavaju rampin (trokuku), no ja s njim imam negativna iskustva. Lako zakvači ribu, ali s njega riba užasno lako ispada. Obična udica teže kvači na prvu, odnosno treba ribi pustiti da se okrene i proguta ješku, ali kad ju tako zakvači onda nema ispadanja. Klizna udica se namontira na predvez tako da se predvez provuče kroz oko udice, a onda se tanjim najlonom (recimo 0,50 mm) veže oko najlona predveza i vrata udice. Kliznu udicu (koja nosi lignju) kvačimo lignji u zadak (špic, rep, guzica), a glavnu lovnu udicu (ili trokuku) u glavu, u korijen krakova s donje strane. Potom se onda nakliže najlon predveza kroz kliznu udicu tako da bude lijepo položen uz tijelo ješke. Ovakva panula se spušta do dna i svako malo se s olovom čuvarom malo kucne po dnu da se provjeri koliko je ješka odignuta od dna. Ovisno o korentu, brzina kretanja u lovu krunaša je od 0,5 – 1,2 čvora. Pozicije su vrlo duboki brakovi, njihova podnožja, male glavice, grede, rubovi, “šporkica na dnu“ (nakupine kamenja usred pješčane ili muljevite ravnice). Na južnijim terenima bi radila i duboka podnožja isturenih punti. Krunaš je relativno halapljiva riba pa se može uloviti više komada ako naletite na jato. Ako je veće jato, pod utjecajem zakona konkurencije trgaju među sobom ješku, pa često istu lignju grizu dva odjednom; može vam se tako dogoditi da ulovite dva krunaša odjednom, kao što je to pošlo za rukom nekim mojim prijateljima. Međutim, komadi do 4-5 kg ne gutaju ješku, nego ju u više navrata napadaju, grizu i trgaju. Dok zubacu kad zagrize treba popustiti koji metar prije kontre, krunašu ne treba puno puštati, tek pričekati jednu sekundu i ako je još uvijek na ješki onda snažno kontrirati. I još jedna razlika u odnosu na zubaca – zubac kojem ste s neuspjelom kontrom samo izbili ješku iz usta, često skuži da nešto nije u redu pa se više ne vraća. Krunaš se vraća i po nekoliko puta, ponekad čak i onda kad ste ga u kontri okrenuli i povukli pola metra. Što se tiče načina borbe, i tu je drugačiji od običnog zubaca. Ponašanje mu je sličnije pagru, velikoj podlanici (orada) pa čak i gofu. Zubatac nakon kontre odmah totalno poludi, drži nategnuto i nenormano se batrga, ali uvijek kontra ribolovca, uz jako natezanje u kojem sagori svu energiju u prvih desetak sekundi, poslije se relativno opusti pa izvlačenje dalje ide puno lakše. Krunaš nakon kontre često prvo poleti prema naprijed, prema ribolovcu, pliva prema vama i ne pruža prevelik otpor. Ali se onda okrene na drugu stranu kao gof pa poludi ili se ukopa na mjestu i vozi na stranu, baš poput gofa. Onda se opet opusti i krene gore pa opet na kontra stranu. Cijelo vrijeme lupa glavom kao velika orada. Relativno dugo mu treba da se umori, bori se često do same površine gdje mu ipak izleti mjehur (ustvari želudac pod pritiskom mjehura).

Panula sa štapom praktičnija

Velikoj većini ribolovaca ručna panula na ovim dubinama nikako neće biti praktična, pa ću opisati i konstrukciju sa štapom koja je kudikamo jednostavnija i praktičnija za izvođenje (iako je gušt dobijanja grizeva i borbe upitan). Preporučio bih štapove i role za vertical jigging jer je to vrh, ne samo po kvaliteti, već i po performansama. Parabolični štapovi rade i lome ribu cijelom dužinom, puno se savijaju i tako postaju mekši za ribolovca i smanjuju negativnu polugu. Koristim Okumine štapove i role, posebno Cedros i Azores modele. Panula je u svom konceptu vrlo jednostavna i sastoji se u osnovnoj struni od upredenice, olova čuvara kao otežanja i najlonskog predveza s fluorocarbonskim završetkom. Na rolu namotajte 300 metara snažne upredenice snage od 55-100 lb; obzirom da se ovdje radi o velikim ribama (krunaš može narasti preko 20 kg!) preporučio bih 80 lb. Nove osmeronitne upredenice su odlične jer za isti promjer imaju veću nosivost, tako da je ustvari osmeronitna 80 libarska upredenica tanja od četveronitne upredenice iste libraže, a tanja upredenica bolje siječe more i može panula na veće dubine s manje olova. Osobno koristim Gosen jigging 8-braided višebojnu upredenicu od 80 lb. Na kraju upredenice vežite najlonski leader duljine 8 m, baš kao i kod ručne panule. Upredenicu i leader treba spojiti s nekim od za to predviđenih čvorova, a meni je najdraži FG knot kao vrlo elegantan i čvrst. Nakon što izvedete čvor, onaj višak upredenice nemojte još rezati, nego s njime napravite omču za koju ćete kvačiti olovo čuvar. Ostatak predveza izgleda isto kao i kod ručne teške panule. Olovo čuvar od 400-600 grama, pioka čuvara duljine 2 m od najlona 0,60 mm. Kao i kod ručne panule i kod lova sa štapom treba svako malo prilikom povlačenja kuckati po dnu da se uvjerite da ste s ješkom na pravoj dubini. Iako je krunaš riba koja je vezana uz dno, nekoliko puta sam ga ulovio u izvlačenju panule, i po 40 metara iznad dna. Prati ješku pa kad mu zagusti onda ju opali valjda. S krunašima ćete na takvom terenu uloviti i običnog zubaca, pagra, škrpinu, kovača i gofa. I to ne samo velike gofove (za koje sam oduvijek pretpostavljao da ih ima i na jako velikim dubinama), već i felune, pa i one najmanje, za koje se uobičajeno misli da su u plitkome. Najveći gof kojeg smo digli među krunašima imao je 35 kila, a ulovljen je na ruke na 92 m dubine. Najmanji su imali samo 70-tak deka i takve obavezno treba vratiti u more.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Što se tiče krunaša, ove jeseni su masovno pohodili zadarsko područje, i to ne samo na brakovima u kulfu, nego nešto i uz obalu pa i u unutarnjim kanalima po dubinama od 65-75 m. Dosta prijatelja i poznanika ih je lovilo, neki redovito i uspješno. Mi smo ih zadnjih desetak izlazaka svaki put ulovili, bar po jednog, što samo govori o masovnosti naseljavanja. Bilo je dosta lijepih riba od 7 – 9,5 kg, možete ih vidjeti na ovim slikama. Najavljivao sam krajem ljeta, obzirom da je bilo toliko puno sunčanih sati, i more toliko toplo, da će ih ovu jesen i zimu biti više nego ikada. U biti sam nagađao, ali obistinilo se, i to je bitno. Neke kolege iz Crne Gore su mi najavili da im odgovara ovo zatopljavanje i da su se i kod njih naselili u većem broju nego prije. Nadam se da ovo nije samo do ove godine, nego da će se nastaviti i u budućnosti. Krunaš je izuzetno atraktivan za lov, vrlo borben, lov je sam po sebi ekstreman obzirom na dubinu. Riba je predivna i pomalo egzotična, ne možeš ga se nagledati. U pijatu je fenomenalan, kod pečenja na žaru nije neka razlika u odnosu na običnog zubaca, ali probajte lešanu glavu velog krunaša pa mi se javite. Lovi se vertical jiggingom, mada nisam primijetio da ga netko ciljano lovi, više usput pri lovu druge ribe, osobito gofova oko Žirja. Otrov za krunaša je inchiku, na bogatoj poziciji, kada se pogodi prava boja, animacija i ako se objesi koji krak od lignje, ulovi znaju biti fantastični. Međutim, obzirom na njegovu halapljivost, možda najdinamičnija i najučinkovitija tehnika (bar za manje komade do 2-3 kg) je lov kančanicom. Sve ove tehnike koje sam nabrojao poslije panule zaslužuju da se o njima posebno piše u zasebnom članku pa će tako i biti. U svakom slučaju, ako se nastavi ovaj trend s povećanjem broja krunaša u hrvatskom dijelu Jadrana, to će se pozitivno odraziti na sportski i turistički ribolov. A sad se spremam da odem po prvog u 2016. godini, koja bi mogla biti godina rekorda što se tiče lova krunaša u sportskom ribolovu, o čemu ćete naravno biti obaviješteni u sljedećim reportažama u Praktičnom ribolovu.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana