Ribolov na Kanarima

16 min read

PRM / Broj 16 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2017.

Gledam karte, uopće nema označenih brakova nego ploča otoka pod more pada više ili manje koso. To znači da će trebati nalaziti izbočene punte na tim kosinama, što na tolikom prostranstvu neće biti lako. Razgovarajući s našim ljudima koji su tamo lovili i s onima koji su pričali s onima koji su lovili, dobivam vrlo oprečne informacije. Od toga da ribe same uskaču u brod do toga da je ribolov vrlo loš i da se lovi mala riba. Istina je uvijek negdje u sredini…

Piše: Marin Huzjak

Gogija sam upoznao u jednoj super ekipi na vikend ribolovu s mojim brodom, vidio sam da zna puno o dobroj opremi i vertical jiggingu, a bome tada se dobro snašao i u panuli sa živom ješkom, super smo se nalovili. Svoje znanje o opremi odlučio je iskoristiti otvaranjem sada već u ovoj regiji vrlo popularne trgovine ribičkim priborom – Monster Bite Fishing Tackle, u mjestu Domžale u Sloveniji. Početkom godine zove me Igor Virag, a razgovor je tekao nekako ovako: – Stari, zove nas Gogi da s njim idemo osam dana na Kanare, on tamo ima neke svoje apartmane i brod, samo trebamo platiti povratnu avionsku kartu i ono što tamo potrošimo. – Uzimaj odma’ karte! Eto, tako smo nakon iscrpnih i dugotrajnih pregovora dogovorili ribolov na Kanarima za kraj ožujka i početak travnja. Počelo je pripremanje i skupljanje informacija u teškoj euforiji. Baza je otok Gran Canaria pa sam odmah otvorio Navionics da vidim što ima pod morem. Otok je sa zapadne, istočne i sjeverne strane vrlo strm, s tim što na sjevernoj strani ima špicastu isturenu razvedenu puntu s vidljivom brakovima okolo (dakle sjever je savršen), a jug otoka počinje plitkim pjeskovitim platoom koji se daleko od obale počinje rušiti u doslovno kilometarske dubine. Dok zovem Gogija da mi kaže na kojoj strani su nam baza i brod, molim Boga da je to sjever (ona punta me vuče za poluditi), ali mi euforija malo pada kad saznajem da smo na jugu. Gledam karte, uopće nema označenih brakova, nego ploča otoka pod more pada više ili manje koso. To znači da će trebati nalaziti izbočene punte na tim kosinama, što na tolikom prostranstvu neće biti lako. Razgovarajući s našim ljudima koji su tamo lovili, i s onima koji su pričali s onima koji su lovili, dobivam vrlo oprečne informacije. Od toga da ribe same uskaču u brod do toga da je ribolov vrlo loš i da se lovi mala riba.

Euforija i nabrijavanje s opremom

Istina je uvijek negdje u sredini, ali u kombinaciji s onakvim terenom i generalnim nepoznavanjem istog i navika riba u tom kraju i u tom periodu, izgleda da će trebati dosta truda za savladati ribolov. Gogi je već lovio tamo pa je sam pomalo skupio neke pozicije i dijelove rubova koji daju ribu, tako da sve u svemu euforije ipak ne nedostaje. Ne idemo tamo da bismo se nalovili, nego da doživimo nešto novo, ribolov na drugačijim terenima, lov na oceanu. Nultog dana smo se ekipirali u šest ujutro ispred Monster Bite-a, ekipa u sastavu Tadej Gogi Gognjevac, Martine Einspieler, Igor Virag i moja malenkost. Količina opreme koju nosimo nije normalna. Ja sam uzeo Okumin štap Eclipz 50-100 g uparen sa Stellom SW 10000, komplet za panulu i jigging te Okumin komplet štap Fast Inchiku 2 + rola Azores blue 5500 za inchiku, spinning itd. Imam 7-8 inchikua i nešto udica, 7-8 špula Savage Gearovih fluorocarbona, ali i dosta olova za panulu ako zatreba. Kod njih trojice se nađe koja Stella, ali uglavnom prevladavaju role Daiwe i štapovi Yamaga Blanks. Većina ribičkih trgovina nema ovoliku količinu jigova koju su oni ponijeli. Plan mi je bio uzeti samo Eclipz, ali „čak“ dva štapa sam uzeo jer mi je bilo neugodno – svaki od njih trojice je nosio po 9-10 kompleta. Par sati vožnje autom i par sati leta avionom brzo prolaze u dobroj zafrkanciji i euforijom ispunjenoj atmosferi. Nakon smještaja u apartman, večerice i koje bočice dobrodošlice, kompletiramo opremu za ujutro – napetost se može nožem rezati pa smo, iako premoreni, jedva zaspali i odspavali.

Ujutro nam se pridružuje Gogijev otac Darko, zbijamo borbene redove na Open fishermanu duljine cca 6 m pogonjenom vanbrodskim motorom Suzuki 130 hp. Brod sigurno gazi oceanske valove dok se probijamo prema kraju plitke ploče, koja strmo pada sa 70 na nekoliko stotina metara dubine. Tu imamo neke točke na kojima je Gogi prije lovio manje krunaše i palamide. U trgovini smo uzeli zaleđene kalifornijske lignjice duljine 10-15 cm, nek se nađu za inchiku i razne druge igrice. Dolazimo na ispupčenje na rubu, vjetar i korent nas trebaju prenijeti sa 110 m dubine u pliće preko 75 m, i onda opet u veliku dubinu preko 200 m. Gogi je odmah spreman, spušta jig u more, štap Yamaga i Daiwa rola, i dok se mi još nismo ni snašli s opremom, na jig kvači prvu ribu. Nije to veliko, ali atlantska lokarda od oko kilu nam govori da bi tu moglo biti svega. Igor voli lagane igrice pa spušta inchiku, Martin kombinira Jig i inchiku. Meni su u glavi samo krunaši, pa kreiram jednu posebnu kombinaciju – na veliku olovnu narančastu glavu od 300 g s assist udicom dodajem još jednu dvokuku na debeloj upredenici od 130 lb, i to nekih 10 cm iza ove assist udice. Na to kvačim onu zaleđenu kalifornijsku lignju, i to asist kroz zadak od lignje, a dvokuka u krakove. Ne znam kako bih nazvao ovu tehniku, ovo je neka kombinacija inchikua i grčke zoke. Čim sam spustio na dno dobivam griz, popustim vrhom štapa pola metra i sekundu, opalim kontru, ali ribi sam samo okrenuo glavu bez kvačenja. Ovo je tipičan griz krunaša, nema dalje napada, skinuo je lignju. Brzo to sve izvlačim sa 105 m dubine, a obzirom da nas je nosio vjetar i korent, upredenica je bila ukoso pa treba izvaditi nekih 150 m.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Prvi ulovi

U ponovljenom spuštanju opet ista priča, sada sam već ljut. Martin na inchiku dobiva pagrića od 60-70 deka, Igor još manjeg arbuna. Nije to to po što smo došli, a i vjetar sve više jača, prebrzo nas nosi. Meni su u glavi veliki krunaši i kirnje pa forsiram s ovom kombinacijom lignje na obojanoj glavi koja mora dati veliku ribu kad se bude hranila. Opet nešto pušim pa na kraju dižem nekog njihovog velikog kanjca. Izgledom dosta sličan našem, ima malo izraženije tamnije šare i rep je zelenkast s nekim točkicama i mrljicama, podsjeća u repu na drozda. U brod ulazi još nekoliko lokardi i kanjaca, i onda ja napokon kvačim nešto žešće. Riba se bori prvih 10 metara i onda se opustila, izvlačim ju jednolično s pumpanjem, čini mi se po masi da bi mogla imati 2-2,5 kg. Nadam se kirnji, ovako se ona ponaša, međutim, na kraju teško razočaranje – nekakav agresivan golub od cca 3 kg, ne znam je li me netko slikao, brzo sam ga se riješio, kliještima sam otkvačio lagano zakvačenu dvokuku i pustio ga da sretno otpliva u dubinu s porukom da mi se više ne vraća. Valovi jačaju sve više, vjetar nosi sve brže, nova lignja na teškoj glavi ide u duboko Atlansko more. Opet riba grize, malo popustim i kontriram, riba prvo jako lupa glavom nekoliko puta pa se primiri, i sad izvlačim samo masu. Pa nije valjda opet onaj nesretni golub? Ipak je malo drugačije, povremeno lupa glavom, ovo se ponaša kao škrpina. Sada se nadam njoj, trebala bi biti preko 2 kg, međutim, opet novo razočaranje (ali ipak začinjeno velikom dozom egzotike) – na površinu je izašla velika zelena napuhača (kolokvijalno poznata i kao Fugu riba). S jedne strane sam razočaran jer to opet nije to po što sam došao i čemu se nadam, a s druge strane to je upravo ono po što sam došao – nešto novo i egzotično. Ova je bila prva u cijelom nizu napuhača koje smo lovili tih dana. Uglavnom se nižu lokarde, veliki kanjci i manji pagri do kila. Tek oko 10-11 sati sam s ovim svojim sistemom kugle i lignje u izvlačenju, i to jigajući dok sam izvlačio, zakvačio konkretnu borbenu ribu s kojom sam guštao do kraja u izvlačenju. Mislio sam da je felun ili palamida, ali na moje ugodno iznenađenje pod površinom se pojavio škaram (jadranska barakuda) ili barem neka atlantska inačica istoga. Predivna, inače meni jako ukusna riba i strašan predator, smirio se u brodu i pozira na kanarskom suncu. Većinu ribe ne važemo pa tako ni ovog škarama, ali ga procjenjujem na nekih 2 – 2,5 kg. Ubrzo Martin na inchiku dobiva lijepu ribu, štap se savija, rola proklizava, ali riba ide sigurno gore, i na kraju izvlači prekrasnog pagra od 1,5-2 kg. Jak vjetar nas tjera u porat, nismo zadovoljni samim ulovom jer smo svi bili napaljeni na ribetine, oni na gofove, a ja na krunaše, ali smo ipak zadovoljni posebnim ribolovom i novim terenima i uvjetima.

Kanarski brancini

U portu nas dočekuje vrućina i sad počinjem percipirati posebnosti ovog kraja. Prvo, na obali uopće nema mirisa mora na kojeg smo navikli. Ne znam je li to zbog manjeg saliniteta, nedostatka joda ili minerala, ali imate ili miris pijeska, prašine i kamena ili miris vlage, ovisi gdje i kakav je dan. Drugo, povremeno na pojedinim dijelovima otoka se osjeti čudan vonj nalik na kanalizaciju, ali u pustari van civilizacije, pa zaključujem da je to sumpor i ostali elementi iz kamena vulkanskog podrijetla. Zbog vulkanske povijesti je otok prilično strm, neplodan, s niskim trnovito-grmovitim raslinjem i kaktusima, a stabala ima tek na najvišim dijelovima na jugu Gran Canarie. Bilo mi je nevjertojatno gledati kako stabla rastu na vrhovima planina, gotovo iz kamena. Vjerojatno su gore temperature i vlažnost pogodnije. Kanari su položeni oko sjeverne obratnice, uvijek je toplo ili vruće, oborina je malo. Međutim, iako smo bili na brodu bez tende, mislim da im je sunce slabije od našeg, kremom sam se mazao prva dva dana, a poslije nije trebalo, sunce ne peče puno. Također, u podne je sunce bilo gotovo 100% okomito iznad nas, a ne na jugu. S druge strane, ujutro u 7:30 je još mrak, sunce izlazi tek oko 8:30 h. Navečer zalazi oko 20:30, i to smo prvog ribolovnog dana iskoristili za večernji spin oko porta i plaže. Ribolov je u portu zabranjen, ali uz plaže i s vanjske strane lukobrana nije. Popodne, dok smo se kupali, locirali smo neke brancine, pa je trebalo kojeg kazniti. Iako sam uvijek sa silikoncima imao više uspjeha, zaljubljen sam u koncept voblera pa najprije s njima forsiram. Martin na skroz male nadipane silikonce dobiva prvog brancinića od 25-30 deka kojeg nakon dvije fotke pušta natrag da naraste. Meni jedan udara i ispada, a u sumrak kvačim dva guštera. Taj gušter je stvarno glupa i dosadna riba, a čujem da ni za jesti nije dobar. Nikad nisam ni pomislio da ga jedem, ne izgleda mi kao nešto ćemu uopće treba dati priliku na tanjuru. Premještamo se na drugu lokaciju, dajem Martinu Kanji skosavicu koja mi je favorit za lignje, a ja pokušavam s drugim Kanji favoritom. On je odmah napipao sipe, prvo jednu manju pa onda monstruma od preko kile. Ostao je uporan na tom mjestu, pa je dobio kroz pet minuta još jednu. Igor i ja niti ribu na varalicu, niti glavonošca na skosavice. Na kraju se vraćamo na lokaciju s brancinima, a Martin na maleckog silikonskog nadipanog crvića u mrklom mraku dobiva brancina. Dok nam tako nabija komplekse, svijetlio sam mobitelom da vidimo izvlačenje, a na kraju super borbe s ultra light priborom nasukao je brancina od preko kile. E, ovaj nije otplivao dalje, rezervirali smo ga za dobru lešadu. Još smo u dva navrata usred dana pokušali spinanje s obale, međutim, bez uspjeha. Nas četiri sa svim mogućim varalicama, s dalekim izbačajima i raznim tehnikama, na mnoštvu lokacija – plaža, okomitih stijena, rtova i punti s pjenom – digli smo samo jednog guštera i jednog malog brancinića na lukobranu. U lukama ima za vidjeti dosta ribe, posebno nas je oduševio Puerto de Mogan u kojem smo usred dana na više točaka ispod brodova vidjeli mnoštvo brancina od 1-4 kg, velikih škarama, velikih šaraga, itd. Međutim, gdje god ima vidjeti ribe tu je ribolov zabranjen. S druge strane, u dijelovima naselja gdje ribolov nije zabranjen, kao i na divljim predjelima, nema za vidjeti niti jedne jedine ribice, sve je mrtvo i ništa ne grize. Zapravo, kad se gleda dno u tim plićim predjelima, ono je mrtvo, nema niti trave, samo goli kamen, pa nije ni čudo da je tako. Ostali dani su mi se malo pomiješali jer je počela konkretnija akcija. Mislim da smo drugi dan naletjeli na više lokacija na pagre. Ja sam otvorio jutro s felunom od 2,5 – 3 kg na inchiku. Ove atlantske ribe su još borbenije nego naše, do gore nisam znao što imam, ali je super tresao. No to nije ništa za moj Okuma Eclipz štap koji je doma lomio gofove do 15 kg, zubace do 9 i krunaše do 12 kg.

Pagri poludjeli

I ovo nije ista vrsta gofa kao što je naš (Seriola dumerili) već nešto drugačiji, Seriola fasciata (Lesser amberjack) koji naraste do samo nekoliko kila. Veliki kanjci su napadali sve i svašta, Igor je digao jednog ogromnog od 70 deka. Ove kanarske kanjce smo prozvali Kanjarci. Onda se vjetar digao što je isprovociralo ribu. Postao je toliko jak da sam motorom održavao brod na mjestu provom u vjetar, a dečki su spuštali sistem ispod da bi mogli kvalitetno raditi. Gogi i Martin odmah dobivaju double strike konkretnih riba, napokon ribolov izgleda kako treba! Martin je na inchiku zakvačio velikog pagra od cca 3 kg na 120 m dubine. Predivna i vrlo borbena riba, mislili smo da je gof sve do površine kad nas je preugodno razveselio svojom atraktivnom pojavom i živopisnim mrljama svojih karakterističnih boja. Gogi je u tom double strikeu dobio na jig ribu, Yamaga blank se savršeno savija, a zakvačeni felun je nemoćan i ubrzo izlazi na brod još jedan dvokilaš, pripadnik vrste gofa Fasciata s karakterističnim izraženim žutim perajicama i žutom prugom. Kad smo otkvačili ribe vraćamo se brodom na poziciju, kosina od 115 do 130 m dubine, opet održavam brod na mjestu vožnjom morotom, dečki spuštaju jigove i inchikue put dubokog dna. Odmah double strike opet! Gogi na jig „guli“ van palamidu od 3 – 3,5 kg, a Igor je na Yamaga štap za slow pitch zakvačio gofa od 2,5-3 kg. Savršeno je samo ga gledati kako se s njim bori, što taj štap radi, a kako gof izvlači upredenicu po svome. Pribor je fin i ne treba ništa silovati, ali gušt je zagarantiran. Kad se Igor pošteno izguštao i priveo površini ovog divljeg gofa, ja sam ga smirio s kučmom. Martin još vadi jednog crvenog bodečnjaka (Pontinus kuhlii) nalik na škrpinu. Kad se tu riba smirila, dolazim ona novu točku gdje smo naletili na pagre, tu smo u pola sata razbili 15-tak riba od 0,5 do 2 kg. Zanimljivo je ali i logično da su dva najveća udarili na jigove od 200 grama, a ovi manji su na inchiku. Manje od nekih 70 deka smo puštali natrag u more jer se već nakupilo ribe. Tu sam lovio dosta s kompletom štap Okuma Fast Inchiku 2 60-150 g + rola Okuma Azores 5500 koja ima brzi prijenos, ali i dosta snage za velike dubine. Darko se upisao s jednim lijepim pagrom kilašem, a na kraju te „ure od griza“ se javio i prvi krunašić u dva dana, riba od cca 70 deka, dobio sam ga agresivnim jiganjem s inchiku varalicom. Martin dobiva griz ribetine, izvlači mu 2 metra, trese jako glavom, onda mu dopusti da ju povuče 3-4 metra pa se ukopa i gotovo ni makac, samo tu i tamo zatrese glavom. Nakon minute neizvjesne borbe riba se nažalost otkvačila s inchikua. Po ponašanju i svemu sudeći to je trebala biti kirnja, i to ova naša, najčešće jadranska, Epinephelus marginatus. Tih dana bi lov trajao dok nas sunce ili vjetar i valovi ne ubiju. Treći dan smo se odvezli na drugu stranu, na strmije terene. Gogi napada s jigom, čovjeku skidam kapu na izdržljivosti, volji i sportskom pristupu, on jednostavno želi monstera! Nije mu nijednom palo na pamet uzeti inchiku ili nešto lakše, on je došao po ribetinu. U prvom spuštanju dobiva dobru ribu na jig, njegova Daiwa Saltist rola i Yamaga štap suvereno to čupaju van, a riba je još više podivljala blizu broda, ali nema šanse. Kučma je smirila palamidu od 3 kg, idemo dalje. Tada se događa ono zbog čega smo došli na Kanare. Nekih 4-5 metara iznad dna Igoru na inchiku prima neki monstrum. Nakon 2-3 metra što ga je uspio povući, a što je bilo popraćeno lupanjem glavom tog monstera, riba se ukopala i ne ide van. Vrlo sporo ide prema gore, u centimetrima, i povremeno lupne glavom i izvuče natrag na rolu mukotrpno skupljena 2-3 metra upredenice. Minutu poslije Gogi u jiganju nekih 15 m iznad dna kvači veliki ribu, ova divlja glavom, ali ju uspijeva povući nekih 15 metara, sve teže i teže, i na kraju se i njemu ukopa. Kad sam uzvinuo „imamo double strike“, Darku je na inchiku opalio još jedan monster bite (kako smo kasnije prozvali ove monstrume) pa se to pretvorilo u triple monster bite.

Monster bite kirnje

Ribe su se ukopale na mjestu, išle su prema gore u milimetrima, i kada bi netko uspio skupiti i povući 2-3-4 metra, riba bi to brzo i lako vratila nazad. Darko je imao najslabiju upredenicu (za spin i lagani inchiku) koja je prva popustila nakon 10-15 min borbe. Gogi je malo pomalo stezao kočnicu jer njegova riba jednostavno nije slušala. Nakon nekih 20-25 min i on je izgubio svog monstera, pukao je leader na čvoru s jigom. Igor je najdalje uspio dogurati, on je ribu u sat vremena borbe uspio izvući uz sva natezanja nekih 25 metara. To se dalo lako pratiti i brojati s bojama na multicolor upredenici. Na kraju je i njemu puklo od tolikog napora. Svi smo s složili da su ovo morale biti ribe od preko 40-50 kg. Međutim, najviše nas je iznenadio Igorov štap Yamaga Galahad 62/3, inače štap za skroz lagane igrice, lakši inchiku i slow pitch – štap za kojeg on kaže da je ostvarenje svih njegovih ribolovnih snova. I doista se sad pokazalo što taj štap može kad je ovako savijen u slovo U suvereno držao tu ribu, a izgledalo je kao da ima još force za savijanje i rezervne snage. Skupili smo još nekog lijepog krunaša koji je Igoru bio slaba utjeha nakon izgubljene kirnjusine. Darko je naletio na velike škrpine i pokazao im tko je gazda, našao se još koji pagar, Gogi je dobio još dvije palamide, a kanjci i napuhače su nas lagano maltretirali. Martin je čak jednu napuhaču digao na jig klasičnim jiganjem. Inače, poznate su zapravo kao agresivni terminatori, a sa svojom čeljusti mogu razbijati i kamen obzirom na njihovu konstrukciju i snagu. Šteta za vele ribe, drugi put će biti bolje. A drugi put je bilo ujutro, kad smo se Martin i ja odlučili odmoriti od ribolova. Pitam Igora: „Kakvo je prolazno vrijeme?“ -“Prolazno vrijeme je takvo da već sat vremena imamo na štapovima dvije ogromne kirnjusine, još veće i agresivnije nego jučer! Ne mogu sad pričati, čujemo se kasnije“. Nažalost, i te su ribe izgubljene, izgleda da bi trebao ići na opremu od 100-130 lb. Dečki su skupili još par škrpina, feluna i palamida, pa se vratili u porat. Nakon dana pauze zadnji ribolovni dan kanjci i napuhače su neumoljivi, međutim, uspijevamo loviti pagre i koju škrpinu, Igor je digao veliku tabinju od preko 2 kg, a Gogi je s jigom doslovno razbio gofove od 2-3 kg. Na samom kraju, prije odlaska doma, Darko kvači veću ribu, borba s laganim priborom je super i do površine dovlači prekrasnog pagra od 3 kg. Lovili smo na svoju ruku svojim tehnikama, naslijepo bez pozicija, a opet smo uspjeli guštati, skupiti lijepe ribe, vidjeti egzotike. Nismo ulovili kapitalce po koje smo došli, ali i egzotika uz dobro društvo je ustvari ono što je ispunilo ribolovna očekivanja u potpunosti. Već samo vidjeti tri odjednom savijena blanka pod onim kirnjusinama je bilo nešto posebno i vrijedilo je cijelog puta. Ekipa je bila savršena i pozitivna s odličnom vibrom i zafrkancijom. Veliko hvala Gogiju i Darku na gostoprimstvu, druženju i cijeloj organizaciji ovog izleta. A one Monster bite kirnje neka se spreme jer ćemo sljedeći put i mi biti spremni.

Chris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana