Voblerom s morske obale

PR / Broj 49 / Travanj / 2012.

Iako je glavna meta svih koji na moru bacaju varalicu s obale svakako brancin, uzbudljiv ribolov možete imati ganjajući i mnoge druge vrste.

Piše: Ivo Begović

Zašto baš voblerom? Nisu li silikonci ili male žlice često mnogo lovniji? Ma naravno da u svojoj kutiji nosim sve moguće „smicalice“ no varalice od plastike poput voblera, zara i popera danas su toliko lijepo napravljene da ih jednostavno morate voljeti. A kad još i ulovim ribu na njih često sam sretniji nego da sam istu ribu ulovio na silikonac ili ne daj Bože komad srdele. No morsko varaličarenje s obale je često mnogo zahtjevnije nego se to čini, pribor mora biti dobro izbalansiran, a odabir varalica za određenu situaciju pravilan. No kao što znate, ako zabacujete tamo gdje ribe nema, ni to vam neće pomoći, pa da krenemo od odabira terena.

Pravo mjesto i pravo vrijeme

Što se tiče mora ono se polako počelo grijati, a početkom svibnja dok budete pročitali ovaj broj Praktičnog ribolova većina priobalnih vrsta vratit će se i popuniti svoja staništa uz obalu. A to je i pravo vrijeme za početak varaličarenja s obale. Najbolje mjesto na kojem sam dosad varaličario je jugo-zapadna punta Crvenog otoka kod Rovinja. Ovo mjesto je toliko specifično da sam ga morao spomenuti. Naime, vrlo snažna struja iz smjera zapada udara u tu puntu i odbija se prema otvorenom moru i svjetioniku Sv. Ivana (San Giovanni). Ovdje se sakupljaju velika jata gavuna jer im struja donosi hranu, a uz to osjećaju i koliku-toliku sigurnost zbog blizine obale. Varaličariti na ovom mjestu je privilegija rijetkih a riblje vrste koje smo uspjeli prevariti u samo dva sata varaličarenja pokazuju bogatstvo ovog dijela Jadrana. Naime, bacajući male voblete i twichajući s njima uspjeli smo prevariti krasne ušate, šarune, iglice, pirke, felune i palamide a i vidjeti par krasnih brancina koji su nam istina samo pratili varalice. No sigurni smo da bismo ih s dolaskom noći (da smo mogli ostati) sigurno napali. Znači za varaličarenje s obale uvijek treba tražiti mjesta na kojima se u moru nešto događa. Ponekad su to jake struje koje udaraju u obale, ponekad su to ušća rijeka, podmorski izvori – vrulje, istureni rtovi i mjesta gdje se stijenje okomito ruši u more. Što se tiče vremena, uvijek ću radije odabrati kišni dan s jugom nego vedar i miran. A i ako je vedro uvijek vrijedi pričekati popodnevni vjetrić nego se nabacivati po potpunoj bonaci.

Odabir pribora za varaličarenje s obale

Iako sam s obale uspio uloviti ovu krasnu palamidu koja mi je pružila fantastičnu i do kraja neizvjesnu borbu (najviše zbog finog pribora koji sam koristio) ipak se s obale većinom love ribe do pola kilograma težine (no dobro, love se i veliki brancini no oni ionako nisu borci vrijedni teškog pribora). Pribor koji odaberete prvenstveno treba biti ugodan za korištenje i omogućavati potrebnu prezentaciju. Ja trenutno koristim dva štapa. Prvi je dvodijelni Gamakatsu Cheetah dužine 210 cm i težine bacanja 10-30 grama, a drugi je trodijelni ALPS dužine 8.6 ft i akcije 7-28 g. Na rolu veličine 2500 po Shimanu obično namotam upredenicu promjera 0.10 mm (Berkley Spiderwire) ili Sunline PE Line od 6 ili 8 lb. Predvez je obavezno fluorocarbon promjera od 0.20-.026 mm kojeg spajam dvostrukim Uni čvorom s upredenicom. Na kraju je mala kopča koja osim što omogućava brzu izmjenu varalica omogućava i vobleru mnogo slobodniji rad.

Kako loviti

Za ovo recepta nema. Svako mjesto i svaka situacija je specifična, svaka riba preferira drugačiji način vođenja varalice. Treba se prilagoditi situaciji i pokušati izvući najviše iz svakog mjesta. Ponekad pale tonući vobleri koje zabacite daleko i pustite ih da potonu pa ih onda uz kosinu dna dižete prema obali (tako se puno gube ali i love). Ponekad je dovoljno sa suspend voblerom poput odličnog X-Rapa od 6 cm zatwichati u pola vode i napad na varalicu je tu. Ono što sigurno donosi napad više je mali štos koji sam slučajno naučio. Naime, svaki suspend ili tonući vobler treba opremiti zadnjom trokukom koja ima na sebi navezano bijelo perce i par sedefastih i srebrnih lametica. Ovaj „ukras“ morske ribe ne mogu podnijeti i napadaju ovako ukrašene varalice barem duplo češće od ostalih. Druga stvar na koju vam želim skrenuti pažnju je obavezno twichanje koje sam već dosta puta spomenuo u ovom tekstu. Naime, ravnomjerno vođenje varalice obično izaziva grabežljivca da prati varalicu no njeno naglo skretanje s putanje je onaj okidač koji izaziva napad. Znači, vođenje u većini slučajeva treba biti vrlo brzo namatanje rolom uz stalne oštre pokrete vrhom štapa koji izazovu „bacanje tj. bijeg“ voblera u stranu. Za kraj vam još želim reći da poslije svakog ribolova sve varalice potopite u slatku vodu i dobro ih istuširate i osušite jer vrhovi malih trokuka vrlo brzo zahrđaju ma kako one kvalitetne bile.

Eto, nadam se da sam vas potaknuo da se prošećete obalama u potrazi za dobrim mjestima kojih na Jadranu ima na stotine. Za ovaj ribolov vam je potrebna samo kutija varalica, štap, rola i malo vremena. Kažem malo jer vam za varaličarenje nisu potrebne velike pripreme, kupovina ješke niti nošenje desetaka kila pribora. Najčešće je dobar varaličarski prsluk s par kutija varalica, nekoliko špula predveza i vrećica s kopčama dovoljno za vrhunsko vrijeme provedeno u ribolovu.