Ljetno nadmudrivanje s predatorima

PRM / Broj 17 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2017.

More je skroz ugrijalo, izrazio se termoklin na 10-20 metara (kako gdje), plićaci bujaju životom, imamo dojam da se sav život u moru preselio u obalni pojas plići od 30 metara. Sonder svugdje u opisanom pojasu crta ribe kao lud, kad gledamo po valama puno je bugvi, gavuna, manula, ušata, fratara, svega. Ljeto je, riba igra, u moru je jako živo, ispod vas veli predatori, ali ne grizu, nešto ne valja. Na kraju vas ubija vrućina i bonaca, nespavanje zbog predugačkog dana i prekratke noći, elan skroz pada…

Napisao i snimio: Marin Huzjak

Gore opisane situacije ljeti su vrlo česte, panulaši se vraćaju premoreni kući nakon cijelog vikenda bez griza, a dolje ima ribe kao u priči. Ali ju treba isprovocirati. Prepričat ću vam par konkretnih situacija u zadnja tri tjedna i jednu od prošlog ljeta iz kojih ćete vidjeti da se s eksperimentiranjem dolazi do barem ribe više, a nekad i do odličnog ribolova. Najviše nas ograničavaju zapravo granice koje smo sami sebi postavili, nekritički djelujemo samo u okviru tih granica umjesto da malo više ispitujemo. Dugo vremena sam ljeti (od šestog do osmog mjeseca) lovio zubace na dubini od 25 metara. Svaka godina je priča za sebe, ali recimo četiri od pet godina ljeti u sedmom i osmom mjesecu bude loše, a jedna bude odlična, valjda kako se termoklin složi. Samo mi je oko 25 m davalo ribu, ostalo bih malo probao i skoro nikad ništa. Držao sam se slijepo te dubine ne dajući dovoljno priliku drugim dubinama, odnosno posebnim provokacijama na tim dubinama.

Duboki ljetni zubaci

Neki dan nakon što sam odradio četiri pozicije gotovo bez griza, odnosno s jednim malim zubacem od kilo i po, pukne me i odem na jedan brak koji se diže sa 62 na 42 metra. Nikad prije ljeti ne bih to odrađivao, kad sam par puta i prolazio ljeti na duboko nisam imao grizeve, ali smo u međuvremenu i naučili neke cake. Nadivam malu slatku lignjicu na samo dvije udice na poduplanom 0,60 mm fluorocarbonu i spuštam ju štapom na dubinu od 58 m u samo podnožje braka. Koristim štap Okuma Eclipz 50-100 g s rolom Okuma Azores Z 90. Ovaj štap mi je nešto najbolje od Okume što sam držao u ruci, s prvom ribom sam se zaljubio u njega. Lagan, odlično leži u ruci, mekan, a savije se cijeli i dobije snagu, skrati se negativna poluga i ne umara ribolovca, a ribu lomi. Deklarirana gramaža je malo nerealna, ne prati standarde, ali recimo da je u stvarnosti 80-200 g. Izvukli smo s njim par riba od više desetaka kila, svi moji frendovi su ga pokupovali nakon mojih ulova. Upredenica Gosen Jigging 8-nitna multicolor 55 lb i olovo čuvar od samo 250 grama omogućavaju mi da klizim niz korenat s lignjom uz dno i penjem se prema vrhu braka. Pretpostavljam da se zbog jakog korenta zubac sakrio tik uz vrh u zavjetrini od korenta. Polako klizim, brodom prolazim iznad stijene na vrhu, i vidim ga na sonderu točno gdje sam i pretpostavio da će biti. Kad sam došao olovom na vrh, prođem još 10-12 metara i sad lignja taman s vrha braka ulazi ispod u zavjetrinu od korenta. Stavim u ler, pustim da lignja usporeno klizi da ga isprovociram i „čujem ga“ kako lagano uzima lignju, otvorim poklopac role i pustim mu da agresivno krene dva – tri metra da se okrene i proguta lignju. Dok sam mu pustio da slobodno izvlači, ubacio sam motorom unaprijed, onda sam zatvorio poklopac role i opalio mu kontru do neba.

Ovaj je podivljao kao malo koji te veličine, bijesan što mu skrivanje u dubini i zavjetrini korenta nije uplalilo, boreći se za svoj život. Dao odmah pola gasa da ga s brodom odlijepim prema dubini, ali kočnica role proklizava pod pobješnjelom ribom jer ipak je podešeno relativno mekano, za 0,60 mm FC, tako da ne pukne. Međutim, ova brza vožnja brodom i dobro podešena kočnica u zajedničkoj kombinaciji taman podižu i umaraju ribu koliko treba, tako da nastavljam skroz lagano voziti i sada pumpati ribu štapom gore. Iako više volim loviti na ruku, uživam u ovom mekanom štapu koji mi je za ovakvo odrađivanje ovog kratkog strmog braka praktičniji od ručne panule. Na kraju se u bonaci blizu broda ukazuje prekrasan zubac živih boja od nekih 7 kila koji je u potpunosti ispunio ovaj dan, pa možemo na kupanje mirne duše. Desetak dana poslije od svitanja češljam brakove i punte, odrađujem od 15-35 metara, uglavnom najveći dio vremena udaram po 30. Od 05:00 do 09:00 h bez ikakvog griza, a vidim ribu na sonderu, znam ih prepoznati. Na kraju opet odlučim proći jednu puntu, ali samo dublje, po 37-40 m dubine. Ovaj put su mi tereni jednostavniji pa radi gušta vučem ručnu panulu s olovnicama i malim olovom čuvarom (konstrukciju sam opisao u članku „Krunaš naš svagdašnji“, siječanj 2016.). Opet, radi provokacije ribe koja nema volju jesti, vučem lignju na samo dvije udice na poduplanom predvezu debljine 0,60 mm. Nema koketiranja s plićinom, cijeli prolaz provlačim samo duboko. Obzirom da je dno na punti bez većih zaklona (dakle i bez zavjetrina od korenta), nema igranja s polaganim puštanjem lignje u zavjetrinu kao s gore opisanim zubacom, već radim nešto drugo, zapravo suprotno. Obzirom da nema velikih zaklona, zubaci ovdje razigrano plivaju u korentu, pa ih takve treba provocirati na igru i na brzinu. Tako da vozim brže od prosjeka, svako malo još povećam brzinu da lignja malo poleti naprijed, pa ju opet spuštam na dno i usporavam da kompenziram. Uporan sam u igranju, i u jednom takvom zalijetanju lignje zubatac nije odolio i čujem ga kako ju je zgrabio, počne ju tresti, a ja mu sve olabavim da proguta, a onda kontra do neba i beskompromisno izvlačenje. Ovaj nije velik, ali je borben, pravi gušt na ručnoj panuli. I konačno nakon četiri sata panule po suncu, bonaci i refleksiji, eksperimentiranje je upalilo i opet imamo u brodu cara za pokloniti mu se. Dakle, ova dva zubaca su ulovljena po najvećoj žegi u dubini atipičnoj za ljeto, s razlikom da smo jednom lignju ponudili u zavjetrini od korenta, a tamo gdje je nije bilo drugog smo isprovocirali s brzinom.

Šuljanje po plićacima

Međutim, nekad ribu treba potražiti i puno pliće od prosječne lovne dubine. Točno između ova dva ulova, dakle u istom periodu Grga i ja smo jedno jutro otišli istražiti jednu novu daleku poziciju. Totalno smo išli na sve ili ništa, veliki rizik, ali nas je privlačilo, morali smo. Brak s vrhom od 7 metara, krajem proljeća smo tu našli ribu s najstrmije strane od 28-38 m. Ovaj put lovimo s gumenjakom, prolazimo dva puta poziciju od 27-40 m, ali bez griza. Nismo ni vidjeli ribu na sonderu, a sve nam govori da ona mora biti oko vrha. Pošto smo imali gumenjak (koji nije velik, a k tome je još i tih, dakle ne plaši ribu kao moj brod s dizel motorom i trupom od 9 m) odlučili smo panulom „zašuljati“ u plitko sve do vrha. Lovimo s jednom ručnom panulom, teški je gušt tako loviti iz gumenjaka i u plitkome. Kad je lignja došla na nekih 12-13 metara, zubac je grgi ponio lignju vrlo živčano, ovaj mu je pustio 4-5 metara da nosi, ali ga je kontra samo okrenula prema nama i odmah je ispao. Bila je to mala riba od maksimalno 2,5 kg, tih malih nam nije žao kad padnu. Prolazimo s novom lignjom još jedan isti đir, ali bez griza, a onda još jedan đir samo malo dublje, ali s blaže strane braka. Sad sam ja na panuli, tu su oni negdje, mora jedan pravi udariti. Obzirom da je bura pojačala, gasim motor i puštam da me bura nosi po putanji koja nam paše. Ovo gašenje motora i nešto sporiji prolaz odobrovoljilo je ribu, pa nam konačno kad je lignja bila na nekih 19 m udara jedan pravi macan. Puštam ga da nosi 8-9 metara, a onda kontra i guštanje u čupanju ribe na ruke. Kod ručne panule dodatnu sigurnost da neće ništa puknuti daje elastičnost kao svojstvo najlona (monofilamenta) koji se na 100 m duljine nekad rasteže za više od dodatnih 10 m.

Motorom smo zavezli da ga u svemu tome odlijepimo od dna, dovlačimo predivnog macana do gumenjaka, s niskog tubusa mu guram ruku u škrge i napokon je riba u brodu. Procjenjujemo ga na nekih 5,5 kg i slikamo se za gušte, mi smo svoje odradili. Doduše, bilo bi lipo da doma ponese svatko svoju ribu, što znači da nam treba još jedan. Međutim, sad se malo igramo, pa pored raspoloživih živih liganja nadivamo krepanu. Još smo se malo izvrtili oko vrha, a onda krenuli niz padinu prema drugoj glavici. Nekih 150 m od ovog vrha je drugi vrh („glavica“) dubine 16 m. Spustit ćemo se s ovog braka prema drugoj glavici, proći kroz sedlo između njih i onda pokušati navući koju ribu za sobom, pa isprovocirati u penjanju na tu drugu glavicu. Mrtva lignja pomalo leluja iznad dna, vidimo neku ribu na 20-tak metara, povlačimo ju vjerojatno za sobom jer na samom vrhu na nekih 17 m Grgi udara novi zubac! Nakon školske kontre riba je zakvačena i pošteno se bori, Grga mi govori da se mora skroz vratiti na ručnu panulu jer je deset puta veći gušt nego sa štapom, a više od godinu dana je forsirao samo štap. „Ajde ti izvuci ovog pa ćemo lako dalje“ – govorim mu dok dajem gasa na penti da ribu odlijepimo od dna. Dobro je zakvačen i brzo dolazi do broda, ipak je ulovljen plitko pa nema puno najlona za izvlačiti. Po kilaži brat onom ranijem, obradovao nas je pošteno. Svako ima svoju ribu i možemo mirno na marendu i kupanje. Nismo davno ribu plitko lovili, ima to posebne draži. Povukli smo od jednog vrha kroz sedlo do drugog, i taj manevar je u toj putanji povukao ribu za sobom, ribu koja na vrhu nije izdržala da ne udari. A bez takvih improvizacija, s klasičnim povlačenjem po izobati od 25 m, vjerojatno to burnje jutro ne bismo digli ribu.

Rotiranje pozicija i dubina

Nekad jednostavno treba mijenjati ješke. Isto tako jedno jutro početkom ljeta izvrtili smo jednu puntu ko ludi sa živim i mrtvim lignjama. Dok mi nije pukao film, pa sam nadio manjeg šaruna na dvije udice. Odmah sam dobio griz, i to kakakv griz, ali tu priču čuvam za jednu drugu temu. I u dugom prolazu je drugi zubac opalio drugog šaruna.
Također nedavno, bonaca i žega, rotiramo pozicije jednu za drugom, i neće zubatac da ugrize. A vidimo ih na sonderu i neće, ni gore ni dolje. Onda mi je pukao film pa smo se odvezli par milja u kulf na dubine od 100 m tražiti krunaše panulom. Malo previše ambiciozno jer je još bilo rano za njih, i u tom području je samo jedna dobra pošta, ostale su slabe, ali nam se više nije dalo voziti na druge pozicije. Imamo dvije male lignjice i dva mala totnja. Sunce je već jako visoko, deset je sati, iako je dubina sve se dobro vidi, pa stavljam jednostavan predvez od samo dvije udice na poduplanom 0,70 mm debelom Mustadovom FC-u, tako da ove male lignje što prirodnije plivaju. Panulam s ranije opisanom kombinacijom Eclipz-Azores, ali s olovom od 300 g. Čim je lignja došla u točku griza odmah se vrh živčano zatresao dva puta, karakteristično za krunaša. Pa opet, pa onda opet i krene natezanje upredenice.

Dobro je zagucao pa mu je moja kontra sigurno smjestila Ownericu u kut usana. Za razliku od običnog zubaca, krunaš se puno duže bori, često do samog vrha. Zubatac je malo jači u prvim sekundama, ali brzo sagori energiju, ali zato krunaš ima force na duže staze. Guštam u fajtu do same površine, a onda uživamo u njegovim bojama. Riba od skoro 3,5 kg nam je uveselila dan, isplatilo se riskirati vožnjom u kulf. Izmjenjivali smo se na štapu i tako u sljedecih 15-20 minuta digli još tri komada, sve ribe od 1,8-3,5 kg. Zadnji od oko 2,5 kg je bio za krštenje novog štap za inchiku, Okuma Azores Slow Jig duljine 203 cm i gramaže 60-140 g. Iako je to štap za inchiku, nisam izdržao da s njim ne spustim panulu, s rolom okuma Azores Blue 5500 koja se od prošlog ljeta otkad sam ju nabavio „napila krvi“ krunašima pošteno, a odradila je i velikog gofa. Teški gušt s laganim priborom, štap se cijeli savija, a savijen ima dosta snage, milina, baš za igranje. Krunaši su napadali lignje jednako kao i totnje, bez razlike u učinkovitosti. Odvažan potez da ovoliko potegnemo u kulf i početkom ljeta tražimo krunaše na velikoj dubini se isplatio; da se nismo prilagodili nego da smo robovali klasičnom plitkom lovu običnog zubaca vjerojatno taj dan ne bismo digli ništa.

Feluni i strijelke

Po ljetnim žegama, kad zubatac ne radi na klasičnim poštama, ponekad treba potražiti gofove i felune. Feluna ima najviše s vanjskih i strmih strana dalmatinskih otoka, ali je sve češći i na Kvarneru, pa čak i u Istri. Prošlo ljeto smo nas trojica dan prije fešte izašli na more, ulovili par liganja i par šaruna, plan je bio ujutro uloviti zubaca pa ćemo dalje lako na otočku feštu. Opet nas je upeklo sunce, do devet i po ništa, a onda sam da spasim stvar krenuo tražiti felune, bar s nečim se zabaviti. Njih je bolje tražiti s nešto većom brzinom; dok zubace lovim s 0,8 – 1,0 čvor, felune ciljano tražim s brzinom od 1,4 – 1,8 čvorova. Tako je bilo i sada, stavio sam malo teže olovo da kompenziram dubinu, jedna ručna panula i druga sa štapom u nosaču, vožnja sa 1,6 čvorova po rubovima gdje je dno 16-19 metara. Opušteno s ekipom, ali treba nam bar jedan za carpaccio. Nakon malo više od pola sata je udario prvi na štap, a onda 20-30 sekundi poslije i drugi na ruku. Uglavnom, nas trojica smo ih izmjenjujući se na dvije panule digli ukupno šest komada, a među njima se zaletio i veliki zubac od 6,7 kg. To mi se često događalo, u periodima kada zubaci ne rade danima, ako nalete gofovi, zbog zakona konkurencije i zubaci na toj poziciji grizu. Jedna riba povuče drugu na griz. Taj dan smo iz ničega izvukli super ribolov i zabavili se vrhunski. Ljeti su zbog toplog mora i visokog termoklina predatori često u plitkome, pa ih s malo drugačijim pristupom i cakama treba isprovocirati. Sve je više i strijelki, i na sve više lokacija, tako da se možete i s njima cijelo ljeto zabavljati. Sutradan smo, kad smo malo došli sebi od fešte, krenuli doma, i kraj grada na jednoj plitkoj punti stali da probamo uloviti strijelku. Uglavnom mi tu riba grize na dubini od 3-6 metara. Međutim, puno kupača i brodova učinilo je svoje – riba nije radila u plitkome. Trebalo je nešto mijenjati, kad je već panula u moru, nećemo tako lako okvačiti bijelu zastavu.

Dodao sam jedno olovo od sto grama, izvukao se vani na 12-13 metara dubine i vukao živu iglicu u pola dna. Iglica nadivena jednom udicom kroz kljun i dva rampina veličine 2.0 prema repu. Držao sam štap da mogu reagirati ovisno o vrsti griza. Lica grize relativno nježno, ali joj treba popustiti da proguta iglu. Strijelke tu napadaju uglavnom iz zabave, vrlo se kratko zadrži na iglici i osakati ju pa se više ne vraća, što znači da kontra treba biti brza. Dobivam vani na dubini daleko od kupača i brodova vrlo živčani griz, znam da je strijelka i odmah kontriram iz sve snage, zakvačena je i vrlo ju brzo izvlačim. Po meni strijelka nije specijalno snažna, ali je izrazito živčana. U svojoj trešnji glavom i iskakanju iz mora lako se oslobodi udice ako ju pustite da ona bude glavna. Ja ih na silu povučem i to toliko brzo da ne stigne ni iskakati niti tresti glavom, samo stigne plivati prema meni. Izašla je vani valjda za 20-25 sekundi, strijelka od 2 kg zakvačena jednim krakom rampina za vrh vilice. Da smo ju sporo izvlačili oslobodila bi se garant. Iako se ljeti riba hrani uglavnom plitko, potrebno ju je često u posebnim uvjetima provocirati promjenom brzine i dubine. Improvizacija je ključ uspjeha, sjetite se toga na godišnjem odmoru!