OPASNI MORSKI SUSRETI

10 min read

PR / Broj 35 / Veljača / 2011.

Neki od stanovnika jadranskog mora mogu prirediti prilično neugodno iznenađenje u kontaktu s podvodnim ribolovcem. Naoko miroljubivi morski organizmi, koji u sebi sadrže određene otrove ili otrovne obrambene mehanizme, u trenutku mogu užitak ribolova pretvoriti u pravu noćnu moru. Ugriz murine, ubod pauka, škarpine ili meduze samo su neki od neželjenih scenarija koji vam se mogu dogoditi…

Napisao i snimio: Petar Prkić

Poznato je da u Jadranskom moru živi veliki broj riba i drugih morskih organizama. Najveći dio njih potpuno je bezopasan. No postoje i vrste koje predstavljaju potencijalnu opasnost za ljude, pogotovo za one koji se prvi puta susreću sa njima. U tu skupinu morskih istraživača zasigurno spadaju i podvodni ribolovci. Naime, podvodnjaci u svojim avanturama dolaze u kontakt s brojnim stanovnicima podmorja. Upravo su neke od morskih delicija, koje završe baš na strijeli podvodne puške, uzrok bolnih zdravstvenih tegoba. To baš i ne čudi, jer neke od riba imaju otrovne žljezde, druge opasan ugriz, a neke bolan ubod koji nećete tek tako zaboraviti. Dovoljna je sitna nesmotrenost ili nepažnja, pa da se užitak lova pretvori u najgoru noćnu moru. Upravo zbog toga, dobro je poznavati takve vrste organizama, jer samo na taj način možete djelovati preventivno i s ulovom postupiti s primjerenom dozom opreza.

Bodljikavci na meti

Otrovne ribe, barem kada su u pitanju one interesantne za lov podvodnom puškom, za čovjeka mogu biti opasne na brojne načine. U zavisnosti gdje se njihov otrov nalazi, razlikujemo različite mogućnosti potencijalnih ozljeda. No, do njih neće doći tek tako, jer će obrambeni mehanizmi opasnih vrsta proraditi samo u slučajevima opasnosti. Tek ako se osjete ugroženima ti će se organizmi braniti svojim prirodno prilagođenim oružjima, a neka od njih su itekako efikasna. Podvodni ribolovci najčešće stradavaju pri nesmotrenom baratanju s lovinom. Pojedine otrovne vrste najveće probleme će stvoriti pomoću svojih bodlja raspoređenih na vanjskim dijelovima tijela. Prvo što vam pada na pamet zasigurno je škarpina, a time i njezin rođak škarpun. Radi se o lovini koja se redovito nalazi na meti ribolovaca svih vrsta. Ove bodljikave poslastice pomoću bodlji na leđima, prisma i analnoj peraji lako mogu prirediti neugodno iznenađenje i zadati ubod s jakom pulsirajućom boli. Ukoliko se rana ne inficira težih posljedica nema. Ono s čim možete računati je oteklina koja se širi od mjesta uboda i bol koja će potrajati barem dvadesetak minuta, pa sve do nekoliko sati.

Opasni žutac

Mnogo veće probleme priredit će pauk. Svi koji žive za more i od mora znaju da s ovom ribom nema šale. Za razliku od škarpine i škarpuna, ova vrsta ima otrovne bodlje i na škržnim poklopcima, a ubod pauka može biti veliki problem. Za podvodnjake ova riblja vrsta nema neki veliki značaj, pa se u dodir s njom dolazi sasvim slučajno ili zbog neznanja. Do uboda može doći zbog nesmotrenosti pri kontaktu s morskim dnom na kojem ove ribe traže svoje skrovište. Iako u našem moru obitavaju četiri vrste pauka, najopasniji je onaj najmanji – pauk žutac. Njegov otrov je poprilično jak, a posljedice mogu u nekim slučajevima dovesti čak i do smrti. Čak i mrtvi primjerci pauka mogu biti opasni, jer otrov ostaje u bodljama još neko vrijeme nakon smrti ribe, pa dodatnog opreza ne treba manjkati. Zbog toga je pauka najbolje ne dirati kada ga uočite. Može vam samo stvoriti poteškoće, a njegovim ulovom nećete posebno profitirati. Naime, pauk nije na listi prestižne lovine u podvodnom ribolovu, a ne predstavlja ni posebnu delikatesu u gastronomskom smislu.

Golubi i šibe

Neke od riba opremljene opasnim bodljama nemaju tako snažan otrov poput pauka, ali je zato njihova bodlja znatno veća i razvijenija. Zbog toga ih se treba posebno čuvati. U tu skupini ubrajaju se vrste golubovki te članovi porodice žutuljki. U Jadranu žive tri vrste goluba: golub kosir, golub ćukan i golub uhan. Od žutuljki tu su šiba žutuga, šiba ljubičnjača, žutuga dračorepka. Sve ove vrste opremljene su oštrom bodljom s donje strane korijena repa. Primarno djelovanje njihova otrova je na krvožilni sustav i srčani mišić. Ubod obično ostavlja duboku ranu, oko koje se najprije javlja zelenilo, koje kasnije prelazi u plavičastu boju, a oko rane se stvara oteklina. Odmah nakon uboda u području rane počinje snažna bol, koja se zadržava satima. U pravilu, slijedi lokalna nekroza uz sekundarnu infekciju, pa postoji opasnost od pojave gangrene, a to ne biste nikako željeli. Od sistemskih učinaka javljaju se znojenje, tjeskoba, mučnina, povraćanje, proljev, kratkotrajni gubitak svijesti, srčane aritmije, pad tlaka i šok. Kod uboda u trbuh ili u prsa javljaju se teške posljedice unutarnje traume s vjerojatnom smrću. Pored djelovanja otrova pojedine vrste šiba poput žutuge dračorepke mogu vam osim ubodne rane nanijeti i velike razderotine. Naime, ova vrsta na repu ima snažnu i nazubljenu bodlju koja vas s lakoćom može zarezati i ozbiljno ozlijediti. Zbog toga su golubi i žutulje uglavnom natjecateljska lovina dok se u privatnom lovu uglavnom zaobilaze. Za podvodne ribolovce važna je i činjenica da spomenute ribe mogu nanijeti i druge štete. Posebno je to važno ukoliko u ribolov odlazite gumenjakom. Ako se ipak odlučite uloviti neku os spomenutih vrsta, oštre bodlje prije ulaska u gumenjak treba odstraniti. U protivnom riskirate da neka od njih završi u nekoj od zračnih komora vašeg plovila, a to na nekim usamljenim pučinskim lokacijama baš i nije poželjno.

Opasne delicije

Među otrovnim ribama treba svrstati i murine. Radi se o vrsti s kojom se podvodnjaci često susreću, pogotovo u lovu po hridinastom morskom dnu. Murina nema otrovne bodlje, njoj je otrovna samo krv. Prava opasnost za podvodnog ribolovca leži u činjenici da je murina opremljena jakom čeljusti i arsenalom izuzetno oštrih zubi. Njima stvara veliku i strahovito bolnu ranu, jer kad jednom ugrize ova zmijolika grabežljivica teško popušta. Zajedno sa ugorom i jeguljama to jedna od vrsta koje u svojoj krvi sadrže određene ihtiokemotoksine. To znači da posebnu pažnju treba obratiti pri konzumiranju jela od navedenih vrsta. Meso murine, ugora ili jegulje treba termički obraditi, jer su spomenuti otrovi u krvi termolabilni, pa se pripremanjem jela razgrađuju i ne predstavljaju nikakvu opasnost po zdravlje ljudi.

Termolabilni otrovi

Kod uboda otrovnih riba treba znati da je njihov otrov termolabilan, odnosno osjetljiv na povišenu temperaturu. Ranu treba isprati, a ostatke otrovnih bodlji odmah otkloniti. Dio tijela koji je uboden treba uroniti u vruću vodu (koliko možete izdržati, a da se ne opečete) i držati u vremenu 30 min do 1 sat. Ako se pojavi opća reakcija organizma na otrov u smislu vrtoglavice, opće slabosti, znojenja, povišene tjelesne temperature, nesvjestice te problema s disanjem i radom srca, unesrećenog valja što hitnije dopremiti u najbližu zdravstvenu ustanovu. Što se ubodnih rana ili ugriza tiče, ukoliko se radi od većim razderotinama, nužna je kirurška obrada u zdravstvenoj ustanovi. Pomoć liječnika će biti potrebna i u slučaju sumnje na sekundarnu infekciju rane. Probleme s konzumacijom neke od riba koje imaju otrovnu krv najbolje riješiti pražnjenjem želuca ili, ako je riječ o težim posljedicama, intervencijom liječnika.

Morski ježinac

Sigurno nema nikoga tko je uživao u morskim radaostima, a da se barem jednom u životu nije upoznao sa “čarima” ovog podmorskog stanovnika. Morski ježinci spadaju u razred bodljikaša koji obitavaju na morskom dnu. Nije rijedak slučaj da neke od oštrih bodlji tog neobičnog beskralježnjaka završe u tijelu kupača, ali i podvodnog ribolovca. Prilikom šuljanja ili lova čekom lako se dogodi da noga ili ruka “zapne” baš na ježincu. U zimskom lovu na lubine to se redovito događa. Naime, morskog vuka se često lovi u samom kraju, u pjeni valova koji se razbijaju o morske hridi. Takvo turbulentno more ronioca zna nasloniti na priobalne stijene koje su redovito pune ježinaca. Pri tome bodlje prodiru duboko u tkivo, čak i preko ronilačkog odijela. Nakon lomljenja mogu zaostati i uzrokovati dodatne komplikacije (gnojenje, stalna bol i sl.). U rani se obično vide polomljeni djelići bodlji, a na mjestu uboda crvenilo i oteklina. Za podvodnjake je pažljivo kretanje uz morsko dno i obavezna upotreba rukavica jedina preventiva protiv ovakvih nezgoda. Za obične kupače kojima je najvažnije bezbrižno brčkanje u plićaku to će biti gumene papuče.

Neugodni žarnjaci

Svima koji rone bez rukavica prijete i vlasulje, koje spadaju u red žarnjaka. Obitavaju čvrsto pričvršćene na morskom dnu. U našem moru uglavnom ćete naletjeti na smeđu i crvenu vlasulju. Ono što je kod njih opasno su lovke koje sadržavaju žarnjake ispunjene otrovom. Dodirnu li vas po goloj koži osjetit ćete ubod poput žalca. Nakon nekoliko minuta na koži će se pojaviti osip koji obično nestane tijekom jednog dana. Ponekad se mogu javiti i mjehurići na koži, a zbog svrbeža nije rijetka ni sekundarna infekcija kože.

U red žarnjaka pripadaju i meduze. U Jadranu živi nekoliko vrsta otrovnih meduza, od kojih su napoznatiji – uhati klobuk, morska mjesečina i morsko pluće. Meduze nemaju dobru kontrolu vlastitog kretanja pa uglavnom plutaju nošena morskim strujama, vjetrovima i plimama. Reagiraju slično kao i vlasulje. Dodirnu li se, dolazi do izbacivanja žarne niti (poput harpuna) koja ubada tkivo koje ju je dodirnulo i prenosi otrov. Većina uboda događa se s tijekom plivanja. S obzirom da su podvodni ribolovci zaštićeni debelom ronilačkom opremom jedino mjesto izloženo ubodima je dio lica koji nije prekriven maskom i neoprenskim odijelom. Žalci na meduzinim ticalima se nalaze u strukturama koje se nazivaju nematociste, i sadrže otrovne žlijezde s malim, šupljim, oštrim cijevima. Iz tih cijevi prilikom kontakta s ticalom ispušta se otrov. Otrov iz lovki meduza izaziva kod čovjeka prodornu bol sličnu boli od opekline, zatim crvenilo i osip kože, oteklinu i pojavu mjehurića. Ponekad se kao reakcija na ubod može javiti alergijska reakcija, što dovodi do otekline i upale kože. Nakon uboda bitno je ostati miran (koliko i ako je to moguće) te ne trljati mjesto uboda, jer se time otrov dodatno utrlja u tkivo. Treba napomenuti da i mrtva meduza može opeći, pa je nemojte dirati golim rukama čak i kada je nađete na obali.

Zubati predator

Za kraj i nekoliko riječi o morskim psima. Radi se o pravim predatorima, koji osim za stanovnike podmorja mogu predstavljati određenu opasnost i za ronioce. No, to se u Jadranu ipak događa vrlo rijetko, a statistike potkrijepljuju tu tezu. Ako izuzmemo slučaj napada bijele psine na slovenskog podvodnog ribolovca, koji se prije nekoliko godina dogodio u akvatoriju otoka Visa, nema evidentiranih napada na podvodnjake. Vjerojatno se ni taj slučaj ne bi dogodio da psinu nije privukla krv ulovljene ribe koja se nalazila oko pasa nesretnog ribolovca. Bez obzira na to, o morskim psima i dalje kruže dramatične i zastrašujuće priče, pa je teško povjerovati da ih se netko ne boji. Stručnjaci međutim naglašavaju kako je šansa da uopće vidite opasnog morskog psa u Jadranu nekoliko tisuća puta manja od mogućnosti da vas npr. pregazi auto. Naravno, to vas sigurno neće utješti ukoliko baš vi budete jedan od tih nesretnika. Zanemarimo li priče, legende i horor filmove u kojima morski psi napadaju sve od reda, možemo reći da se zapravo radi o plahim životinjama, koje mogu postati nasrtljive ako su izravno ugrožene ili ako ih privuče miris krvi. U Jadranskome moru živi 28 vrsta morskih pasa i više desetaka tisuća jedinki. Najčešće vrste morskih pasa u Jadranu su kostelji i butori koji su standardni ulov pridnenih povlačnih mreža, a oni su potpuno bezopasni. Na otvorenom moru su svakako najzastupljeniji modrulji. Za ljude su najopasnije dvije vrste: dugonosa i velika bijela psina. U hrvatskome dijelu Jadrana dugonosa morska psina posljednji je put viđena 1974. godine, a velika bijela psina u posljednjih je tridesetak godina primijećena tri puta. Recimo još da se posljednjih sto godina u hrvatskome dijelu Jadrana dogodilo samo šest napada morskih psina na ljude, pa je za vjerovati da se taj broj ni u budućnosti neće drastično povećavati. U svakom slučaju, sudbinu ne treba izazivati, a opreza ionako nikad dovoljno.

Prva pomoć

Medicinsku pomoć također zatražite i kod uboda meduza, ako je riječ o slučajevima jakih oteklina, poteškoća u disanju,i gutanju, ili kod jake boli. Zahvaćenost područja očiju, lica, usta ili genitalija također zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. U vrlo rijetkim slučajevima može nastati stanje opće alergijske reakcije i šoka, koje se manifestira poteškoćama u disanju, općom slabosti, glavoboljom, povraćanjem, grčenjem mišića i promjenama tjelesne temperature i svijesti. Tada je, zbog ozbiljnosti stanja, nužno unesrećenog što prije dovesti do najbliže zdravstvene ustanove. Isperite mjesto uboda morskom vodom. Izbjegavajte slatku vodu jer to će pojačati osjećaj boli. Nemojte trljati ranu, ili stavljati led na nju. Kod klasičnih uboda meduze, ali i vlasulje, na zahvaćeno područje nanesite acetilnu kiselinu (ocat) ili alkohol. Ticala uklonite pincetom.

Mjesto uboda ježinca potrebno je dezinficirati (alkohol, antiseptik) te, ako ste spretni, sterilnom iglom (može se kupiti u ljekarni) izvaditi bodlje. Nakon toga potrebno je zaštititi mjesto uboda (sterilna gaza, flaster) te mirovati (ako postoji puno uboda u petu/ stopalo i sl.). Ako niste sigurni u svoje “kirurške” sposobnosti, a osobito ako je došlo do gnojenja rane ili uopće ne vidite bodlju (znak prodora duboko u tkivo), najbolje je javiti se liječniku.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana