Probiti vrime!

PRM / Broj 12 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2016.

Lani smo Novu godinu otvorili s gofom od 18 kila. Odmah prvo jutro, 15 minuta prije izlaza sunca, čim smo spustili na prvoj poziciji i zavezli 3-4 metra, usisao je živu lignju od petnaestak deka i počeo raditi čuda na teškoj ručnoj panuli. Sa 65 metara dubine je relativno brzo došao blizu površine, a mi do predveza za nekih 2 – 2,5 minute, ali nam je nastavak zakomplicirao za dobrih 4-5 minuta, da bih napokon na pajlolama položio svoj predivan srebrni bok. To je bio super nagovještaj za tada Novu 2015. godinu, što se pokazalo istinom, pa smo sad posebno napaljeni da vidimo kako ćemo otvoriti ovu…

Napisao i snimio: Marin Huzjak

• 

Jesen je bila brutalna. Naježim se kad se sjetim. Uspjeli smo planski sve nekako posložiti da izlazimo svaki vikend na more, gotovo svaki. Stalno si u điru, pratiš što se događa s temperaturom mora, gdje je riba, kako mijenja ponašanje s promjenom vremena i zahlađenjem. Ulovi se slažu jedan za drugim, sve više, bolje, brže i jače. Na kraju jeseni si totalno u filingu, ideš po ribu k’o na peškariju, točno znaš kad ćeš uloviti, gdje, koliko komada i kolike će ribe biti. Sve se posložilo, isforsirali smo mnoge nove cake, povezali stare i nove teorije, pomaknuli granice i digli ribolov za dva levela u odnosu na prošlu sezonu, kako sam i najavljivao ljetos prijateljima. Vrijeme nije bilo bitno, brod dobro sve podnosi, poznamo ga u dušu, a riba radi neovisno o vremenu. Radi dva puta dnevno po sat, najviše dva. Ali radi, i ‘ko se dobro pripremi i prilagodi tome imat će dobar prosjek. Taman kad je prošla špica sezone, dogovorimo Grga i ja zajednički vijađ da stavimo točku na i. Zajedno smo otvorili jesen s jednim ludim lovom, od tada smo lovili razdvojeno svako u svom brodu, e sada ćemo zajedno zatvoriti jesen!

• 

Prvi vikend u Novoj godini, produžimo ga za koji dan – idealna prilika – kad bi bilo dobro vrime, a nije! Zovu nekoliko dana jugo i kišu s malo oblačne bure i oblačne tramuntane. Kombinacija po kojoj ni’ko živ neće izać’ na more. Ali nas baš to pali, sad kad smo ovako u treningu, da vidimo kako ćemo proći po ovako lošem vremenu.

• 

Lani smo Novu godinu otvorili s gofom od 18 kila. Odmah prvo jutro, 15 minuta prije izlaza sunca, čim smo spustili panulu na prvoj poziciji i zavezli 3-4 metra, usisao je živu lignju od petnaestak deka i počeo raditi čuda na teškoj ručnoj panuli. Sa 65 metara dubine je relativno brzo došao blizu površine, a mi do predveza, za neke 2-3 minute, ali nam je nastavak zakomplicirao za dobrih 4-5 minuta, da bih napokon na pajlolama položio svoj predivan srebrni bok. To je bio super nagovještaj za tada Novu 2015. godinu, što se pokazalo istinom, pa smo sad posebno napaljeni da vidimo kako ćemo otvoriti ovu.

Nulti dan – napad na lignje

Dok ukrcavamo spizu na brod (u količinama za dva bataljuna, sram me ići u detalje) pada kišica kako su i najavljivali. Na izlazu iz luke nas dočekuje val od juga, ali 9 metara i gotovo 5 tona težine, sa zatvorenim tendama, čine od ove ploveće utvrde vikendicu s kojom možeš bilo di, sve se da odraditi. Kad idem u ribolovne vijađe radi lova teškom panulom imam takozvani nulti dan koji se “ne broji“, to je prvo popodne odnosno prva večer kad ne lovim panulom jer nemam “municiju“- tek skupljam ješku za sutradan ujutro. Cilj su pozicije oko Dugog otoka na rubu kulfa i skroz vani u kulfu (otvoreno more iza zadnje linije vanjskih otoka). A baš smo izabrali vrime! Na pola puta stajemo na jednom braku u unutarnjim kanalima koji mi daje lignje po danu puno bolje nego po noći. Vrh je nekih dvadesetak metara, ali s jedne strane ima prostranu ploču na 35-40 metara dubine i tu se iz nekog razloga skupljaju lignje i često hrane u sredini dana, i zimi i ljeti. Valjda je ta ploča zbog sastava dna i vegetacije na njoj pogodna kao staniše za puno sitne ribe koja je hrana lignjama pa lignja tu može boraviti cijelu godinu “bez da se išta puno misli“. Odma’ napadamo s tri sistema. Prva dva su klasična – olovo na dnu s dvije mrkve (lebdeće skosavice) iznad, prva metar povrh olova, a druga još pola metra poviše prve. Najlon debljine 0,25 mm predvez i 0,35 mm osnova, lovimo iz ruke.

• 

Tko god mi dođe na brod čudi se kako s teškim olovima lovim lignje, od 100-180 grama, najčešće 150. Međutim, s teškim olovom si gospodar situacije, možeš brzo zavesti lijevo-desno, naprijed-nazad, može te vjetar brzo nositi, a da se sistem ne podiže prema površini. Treći sistem lovi sam – Tataki – u holderu je štap Okuma Fast Inchiku 2 i rolica Okuma Safina 55 na kojoj je namotana Gosenova J-Square multicolor upredenica od nekih 30 lb, ovo je kombinacija za sve živo. Nakon par metara najlonskog ili fluorocarbonskog predveza, na kraju je olovo, a iznad njega “redenik“ od četiri tataki varalice za lignje vezane na kratkim piokicama od po 3-4 cm. To su u osnovi male mrkve posebno prilagođene za takav lov. Taj sistem sa štapom spustim na dno i pustim da olovo struže po dnu dok nas jugo nosi preko ploče. Čim smo počeli Fast Inchiku se počeo savijati i pumpati, brzo reagiram i vadim prvu lignju, mala ali takve za panulu najviše volim. Vitar nas brzo nosi pa kroz par minuta prijeđemo ploču, dižemo sisteme i opet nazad. U drugom prolazu sipa i još jedna mala lignja. To je super, tek je 13 sati, jugo pojačava, kiša pada, ali mi zaklonjeni u brodu i imamo već tri ješke. Kako sam to pomislio, tako je u trećem prolazu stalo, prošli smo ploču do kraja bez griza. I taman kad sam htio vaditi, pustim se još par metara dublje. Nikada ne skosam jako, pogotovo ne usred dana, samo lagano cimnem za 10 centimetara svakih 10-15 sekundi. A onda su krenule u toj dubljoj kotlini gdje rijetko grizu, digli smo u pet minuta još sedam komada, ali sada veće komade! Radimo još jedan prolaz, ali su sada skroz stale, kao da su par minuta unaprijed osjetile ovaj pljusak koji sada pere sve pred sobom. Ali sam prezadovoljan, devet liganja i sipa, a još nije 14 sati, a godina za lignje je očajna pa je ovo premija. Zatvorenih tendi prema kulfu tučemo jugo u pojačanju. Imam osjećaj da se vozimo u minibusu, a ne u brodu, nama je unutra super, a vani je kaos. Dan je vrlo kratak, pred sumrak dolazimo na pozicije na rubu kulfa, u dobrom zaklonu od sada već jakog juga pokušavamo opet petljati s lignjama, malo peškafondo malo skosavica.

Žestoka noć s jugom

Skosavicu sam detaljno opisao u prošlom broju Praktičnog ribolova, tamo opisane krugove sada izvodimo na ovoj poziciji. Samo nam je zadnja tenda podignuta zbog dosadne kišice, na svu silu u tih udarnih pola sata dižemo samo tri lignje, očekivano loše za ovo nevrijeme. Kad se skroz smračilo otišli smo na večeru u porat kod prijatelja, a onda na spavanac. Cijelu noć je pljuštala kiša i treslo vrlo jako jugo, neka pada i nek se ispuše do jutra. Malo smo zbog cijele situacije i pretamnih oblaka produljili spavanje, ali već smo oko 8:30 vani na poziciji u kulfu, skroz otvoreno more, blok koji se okomito diže sa 85 na 75 metara, a sa tih donjih 85 metara dno se polako s kamenjem i šljunkom spušta do nekih 95 m gdje zaravna u mulj. „Blok“ u promjeru ima dvadesetak metara, a ribe ima svuda, ali najviše s one strane prema Italiji. To mi je i logično, gotovo uvijek je najviše ribe na toj strani, jer je ona najosunčanija. Obzirom da je ujutro vjetar iz juga okrenuo na nekakvu tramuntanu, vrlo je valovito, more je “uskuvano“ pa neću raditi s ručnom panulom nego vučemo dvije panule svako svoju na svom štapu. Imamo svo čudo opreme na brodu, ali najčešće koristimo moje okuma Cedros Štapove i njegov Fin Nor, a među rolama dominiraju (što se tiče korištenja) Okumini Cedrosi i Azores Z 90 S. Koncept panule je jednostavan, osnova je upredenica, a predvez je najlonski (duljine cca 8-10 m) sa fluorocarbonskim završetkom (zadnja 2 m).

• 

Na spoju upredenice i najlonskog leadera (predveza) se nalazi omčica koju vežem od onog ostatka upredenice koji ostane nakon što FG čvorom spojite upredenicu i najlon. Ta mi omčica služi za kvačenje olova čuvara – olovo je vezano na najlonskoj pioki dugoj cca 1,5 m, a na kraju te pioke je kopčica koju zakvačim u prethodno opisanu omčicu od upredenice. Čuvar je 300-600 grama, ovisno o ciljanoj dubini – ovdje radimo sa 400 i 500. Što se tiče izgleda predveza, imamo ih zaista jako puno i sve ih koristimo – i sa dvije udice, i sa tri udice i sa četiri udice pa onda sve te kombinacije s trokukom umjesto zadnje udice, pa s dvokukom, pa sve to opet kombinirano s kantarušom. Kantaruša je mala udica na samom kraju predveza koja se zakvači lignji u krakove – služi za ulov sitnije ribe koja pokušava pojest lignine krakove, ali mora biti vrlo jaka i debela jer se često i na nju zakvači gof ili zubac. Lovio sam na nju zubace od preko 9 kila, puno onih preko 8 kila, nekoliko gofova od 6-11 kila. Eto koliko je važno da bude jaka. Sve ove predveze koristimo i svi oni love, nakon gotovo 12 godina studiranja panule mogu reći da je sve to više manje isto, da treba loviti s onakvim predvezom za kojeg imaš najbolji filing jer to vuče dobru karmu, a karma je sve! Mučimo se mi, provlačimo tuda panulu po svim dubinama, stranama i smjerovima, ali smo samo popušili dva griza ribe koja je odlučila samo ubiti lignju. Pa onda još dva – riba je tu ali ne radi, a svako malo dođe val vrlo sitne kišice koja dodatno diže nervozu. Tek negdje oko podne udara Grgi manja riba, uspješno ju kvači i izvlači, kaže odma’ da je škrpina, ali meni se čini da se mali zubatac objesio i odmah predao, tako se ponašaju na velikoj dubini, a za škrpinu mi je nekako premračno po ovim tmurnim oblacima, nju na panulu lovim uglavnom samo po suncu i bonaci. Međutim, ipak izlazi crvena krasotica od oko kilo i kvarat.

• 

Škrpine spasile stvar

Nemamo se volje slikati, pošteno nas valja i jedan uvijek treba biti na timunu i paziti na smjer broda radi valjanja i sprječavanja zapinjanja. U sljedećem prolazu opet manji zubac ubija lignju, a prolaz poslije toga opet lignju napada škrpina sa svoja poznata tri tup-tupo-tup! I to opet Grgi, na totalno istom mjestu, u istom položaju, čista repriza, copy/paste i u brod ulazi sestra prvoj škrpini. Lipo ih je vidit’ ovako još obje žive kako pušu škrgama, ali prije nego su se ugušile na suhome pospremam ih u hladnu postelju – u led. Kasnije je vaga pokazala 1,19 i 1,22 kg! Iskustvo, znanje i intuicija nam govore da ovdje ima ribe, ali ne radi, tako da premještanje na neku drugu lokaciju nema previše smisla, a i ovo je već dovoljno daleko od svega. Ovu jesen sam dosta vele ribe ulovio na jiganje sa živom lignjom, pa forsiram Grgu da i danas to što češće prakticira, nakon svakih 20 metara prođenog terena on izvuče (namota na rolu) 20 metara panule sa jiganjem, a onda sve spusti nazad. I pred kraj dana je upalilo, napokon imamo griz veće ribe u jiganju s lignjom, Grga ju kvači sa dobrom kontrom. Bori se kao krunaš od cca 4 pa i 5 kg (riba, a ne Grga, haha), rola povremeno cvili i proklizava, međutim, kad smo došli do olova, riba nekako previše još uvi’k žvelto vozi pod brod i onda skužimo da je gof od cca 3 kg.

• 

Ne skrivamo razočaranje, ovo je s konja na magarca. U ponovljenim prolazima se ništa ne događa pa u zadnji tren vozimo na lignje. Nekome bi ove tri ribe u sportskom ribolovu bile vrhunac doživljaja, ali nama dvojici nakon jeseni kakva je bila i ovakve istreniranosti i poznavanja terena i ponašanja ribe tih mjeseci – ovo je loše. Nemojte misliti da sam pohlepan, samo sam razmažen s rezultatima, to je jedan prirodan put. Lignje – četiri komada jedva u sumrak, premoreni idemo u porat prije nego se skroz smračilo. Rekuperao nas je savršen omlet sa sirom i kapulom na maslinovom ulju! Ne sjećam se kad mi je nešto tako prijalo, a savršeno se sljubio s Trapanom koji nas je opustio prije spavanja. Inače mi je ovaj period kad je dan najkraći vrlo drag za ovu vrst ribolova – obično riba radi par puta dnevno pa se u sumrak ulovi dobro liganja i već si u portu prije 18 h. Stigneš se podružiti, večerati do recimo 23 h, onda odeš spavati, trebaš se dignuti tek negdje oko 06-07 h – naspavaš se ‘ko prase“! Ali ove godine je tragedija s lignjama, daleko najgora sezona ikad, troduplo lošije od druge po redu najgore. Jutro daje još dvije lignje i krećemo na jedan brak bliže obali ne bismo li našli na njemu velikog zubaca. Potajno se nadam desetki, ali nešto jednostavno nije u redu. Oblačno je ali ne pada kiša i bonaca je bez vitra, trebala bi riba raditi. Međutim, nevrijeme zadnjih dana je učinilo svoje – ubilo je jesen u moru – zima je došla i u more, slijedi hibernacija i poluhibernacija ribe, s kratkim i malobrojnim trenucima pravog hranjenja. I dok sam ja o tome filozofirao u glavi, dok vozimo prema novoj poziciji – baš tamo – prvo počnu iskakati tune, pa nestanu za par minuta, taman kad smo tu došli. Prođemo đir s lignjom na štapu s olovom čuvarom u pola dna, možda koje plavo govedo ugrize pa nam izvuče svu upredenicu ili zapali kočnicu – bar malo pravog sportskog doživljaja!

Dan drugi –normalne ribe

Ali ništa, pa spuštamo uz dno za zubaca i gofa, radna dubina 50-60 m. Nakon par metara udara riba, pari zubatac, Grga mu kontrira, izvuče ga na silu par metara, a onda da meni da izvlačim. Čini mi se riba od 5-7 kila, vrlo mi je teško procijeniti, sve se čudnije ponaša, pa u biti sve je jasno, to je gof! Oprema je jaka, sve je provjereno, pa ga mogu malo i forsirati, ali ovo je ipak prva velika riba u ovom vijađu, idemo nježno ali zato sigurno. Nakon neke 3-4 minute napokon izlazi na površinu, Grga ga dočekuje s kučmom (gafom) u bok. Predivna riba od nekih 6-7 kg, uvijek mi je drago vidjeti predivne srebrne boje po mokrom boku; 3-4 minute izvlačenja ribe od 6-7 kg sa 55 m dubine je čak malo i dugo, on je samo podivljao i zakomplicirao izlvačenje jer smo bili nježni i dali smo mu prostora. Za usporedbu, ja sam sa svojim Okuminim kompletom – štapom Cedros 160-325 g i rolom Azorez z 90 S (namotana upredenica 80 lb Gosen 8-Braid) gofa od 12 kila sa 92 metra dubine izvukao za 2,5 minute, taj nije dobio puno prostora, pokazao sam mu ‘ko je gazda. Dok Grga nadiva drugu lignju, odjednom je sonder „pocrnio“ od ribe, sve je krcato, najprije u donjem sloju, a onda sve bliže površini. A tada počinje ludilo – na površinu su izašli veliki lucevi i počeo je pravi feeding frenzy!!! Sugdje oko nas u krugu sto metara sve je u pjeni, lucevi iskaču vani i leđima paraju more, uza sami brod, a ješka koju ganjaju – srdele – nam se doslovno zabija u trup broda dok bježi od luceva!

• 

• 

Odmah spuštamo lignju u tu masu ali nema rezultata, a ja brzo uzimam prvi jig koji liči na sardinu i bacam u taj kipući kotao. Dva puta probam klasično jiganje, a onda probam raditi s tim jigom na samoj površini. Odem na provu, zabacim i upalilo je! Grizzzzzz! Udario je na 10 metara od broda, kako se luc zavlači pod brod tako se štap sve više savija, a luc sve luđi! E ovo je pravo adrenalinsko iskustvo, riba brzo leti i divlja oko broda, tren je lijevo, tren desno. Sad sam siguran u ovu opremu da je jaka i bez greške, sve je na mjetu, pa pojačavam kočnicu da ga iskontroliram. Ispumpao sam ga odmah blizu broda, napravio je na brzinu tri kruga, svaki uži od prethodnoga, a onda ga je Grga zakučmao. Predivna riba presijavajućih plavih boja od nekih 7-8 kg! Ludilo oko nas cijelo vrijeme traje, sad i Grga probava jigati s drugim većim jigom, ali ne ide. Čak smo probali kroz to provući Savagearovog dubokoronca u boji sardine, ali osim jednog nerealiziranog udarca ništa se nije događalo. Riba je naglo stala kako je i počela, a ostatak dana su nam manji obični zubaci ubijali lignje. Kulminacija je bio kasno-popodnevni neverin s jakom pulentadom, zbog kojeg nismo lignje lovili kad je trebalo, nego smo na silu izašli na kraj sumraka i ulovili jednu ogromnu nulu! Nećemo forsirati, idemo u porat, zovu nas kuvane kobasice! Ujutro se ipak dižemo ranije da u svitanje zeznemo koju lignju, što je ispalo solidno sa četiri friška komada u bazenu. Imamo i koju mrtvu u ledu, ajde moramo ovaj dan izvući. Na prvoj poziciji pušimo u svakom smislu, kantar nam je ubio i osakatio lignju. Opet se diže jugo, čekamo popodnevnu uru od griza, a vrijeme kratimo okolo vukući krepanu lignju i kužinavajući. I kad se jugo toliko diglo da nitko ne bi izlazio u kulf, mi baš tad napadamo poziciju koju milju vani na skroz otvorenom, gdje se dno tek par metara diže od okolne ravnice. Poziciju koju nismo par tjedana dirali, a koja nam je po ovakvim uvjetima sada očito zadnja nada za dobar ulov.

• 

Dan treći – ribe radi kojih smo došli

Prolazimo udarnih pedesetak metara terena samo s jednom panulom na štapu i Grga govori kako nema ribe. Dok je izgovarao zadnje slovo riba mu lupne po lignji. Pa zastoj, pa opet, pa zastoj. Pa još dva tup-tup i muk. Skinuo je lignju! Izvlačenjem smo samo provjerili što smo sami zaključili, imamo još dvije žive lignje, ajmo pokušati opet. Val je takav da moram s trećinom gasa voziti prema naprijed u val da bi nas uopće održavao po pravcu, strašno! Čim je olovo dotaklo dno Grga je dobio silovit griz pravog krunaša! Uspio ga je zakvačiti i pokušava izvlačiti, ali ovaj previše divlja. Rola dobro proklizava, ali riba se pomalo umorila i sve poslušnije prati pumpanje u izvlačenju. Nakon par minuta sa stotinjak metara dubine izlazi predivan zubatac krunaš od skoro 6 kila! Riba vrijedna divljenja i vrijedna pravog slikanja, ali na žalost valovi su toliki da jedva brod održavam kako treba!

• 

• 

• 

Zadnja mala lignjica leti u more, teško olovo ju vuče na troznamenkaste dubine, prođemo samo 10 metara i opet griz, riba ponese lignju konkretno kako treba, Grga popusti 3-4 metra i onda odradi kontru do neba. Imamo opet ribu, opet krunaš, dobro zakvačen! Ovaj je nešto manji, ali s takve dubine ribu od 4 kila je u svakom slučaju veliki gušt izvlačiti. Ubacili smo ga u bujol da pravi društvo starijem bratu! Valovi su sve veći i veći, sada je vrlo teško održavati brod u željenom pravcu i uopće održavati ravnotežu na brodu. Vadim mrtvu lignjicu iz leda, nadivamo ju i sve ponavljamo. I opet griz, sve repriza, ali mala riba od niti 2 kg, taman najbolja mjera za gradele! I taj crvendać izlazi i prudružuje se svojoj ulovljenoj braći. Tada je val toliko narastao da se produžio, i to je situacija u kojoj se mogu puštati bočno na te valove pa me valja manje nego da ga pokušam održati bilo kako drugačije. Jednostavno se pogodno potrefe amplituda vala te oblik i obujam trupa ovog broda. Nadivam Grgi novu mrtvu lignjicu i puštamo se bočno da nas nosi, tako panulamo preko pozicije. Obzirom da sad nisam potreban previše na timunu, koristim ovo za probati inchiku paralelno dok Grga panuliva. Brzo stavljam Hayabusin rozi od 120 grama, nadivam na obje udice krakove od krepane lignje iz leda i spuštam. Usred spuštanja zastanem da namjestim kočnicu na jako mekano i govorim Grgi kako ljudi rade greške jer ne prilagode kočnicu slabim udicama ili idu petljati po kočnici tek nakon što zakvače ribu umjesto da to naprave prije griza dok imaju pravilnu percepciju o silama.

• 

• 

Namještam i nastavljam sa spuštanjem zadnjih 30 metara i kako je inchiku pao na dno, tako ga je krunaš “popio“. Odmah zatežem i pokušavam izlvačiti, ali nema šanse, kočnica zuji, špula se vrti, riba izvlači. Eh sad, zbog ovako mekane kočnice (a ne smijem tvrđe) ne mogu procijeniti veličinu, osim da je riba preko 3 kg. Govorim Grgi kako bi mogao imati i četiri kila, potajno se nadam i petici. Grga mi zaveze prema ribi da mi je lakše raditi, strpljivo umaram ribu, tj. ne ja nego kočnica i mekan štap. Malo pomalo to nekako ide gore, i na kraju iza broda izlazi na površinu pravi komad crvene ribetine, Grgi su ispale oči! U brod ubacuje kravosasa od 8,5 kila, čovjek je u nevjerici! Tri dana panule i na kraju u prvoj sekundi na inchiku uvatimo ribu koju tražimo tri dana! Nismo imali dobro vrime, inače bi mi više forsirali “alternativne“ i moderne tehnike. Sve ponavljamo, Grga je na panuli s onom mrtvom lignjom koju nije ništa ugrizlo u zadnjem prolazu koji je dao “kravosasa“, ja spuštam opet isti inchiku s istim onim tvornički slabim udicama koje tako dobro kvače ribu, s tankim lignjinim krakivima nadivenim da vise s udica. I sada opet, čista repriza, gotovo u padu novi krunaš skuplja inchiku, ali ovaj je puno manji, točno kilašić koji je gore izašao vrlo brzo. Valovi su se digli toliko da više ni bočno ne možemo raditi, molim Boga da u ponovljenom prolazu ništa ne ugrize tako da mirne duše možemo pobjeći u porat. Tako je i bilo, spasili smo se od valova, ali s ovom ribom smo se spasili od negrizice i spasili vijađ. Ovih pet krunaša su kad smo krenuli još uvijek bili svi živi, to je sve odrađeno u maksimalno 20 minuta. Na kraju s njima predobar i obzirom na valove preekstreman ribolov, ali i šlag na kraju predobre ribolovne jeseni. Zimi se kod nas krunaši malo smire, ali u proljeće počinje novi bal crvenih vampira, pa zato stay tuned!

• 

•