Strijelka – napadi u podne

6 min read

PRM / Broj 8 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2015.

Iako je strijelka u većini godine mnogo lakše ulovljiva noću, u ovom prvom dijelu sezone dok je more hladno mnogo su aktivnije danju kada proljetno zubato sunce podigne sitne ribe na površinu. Ako vam se još posreći dan sa malo ili bez vjetra vjerojatno ćete se upisati…

Piše: Ivo Begović

Tako je bilo prošle godine, a ove se ponovilo ali sa višestrukim rezultatom. To već nije slučajnost. Rođendan „Barke“ u Splitu i cjelodnevno druženje sa Franom nije moglo završiti drugačije nego ribolovom. Ja sam želio isprobati novi Humminbird Helix 5 SI-GPS sonar/ploter, a Frane je kao obično samo želio loviti. Njegov otvoreni fisherman mi je bio idealan jer već koristi Humminbirdov sonar iz serije 8 pa su napajanje i sonda već bili instalirani, samo je trebalo utisnuti jekove koji su kod svih Humminbirda kompatibilni i mogli smo krenuti. Dok je Frane polako vozio prema brodaričkom mostu ja sam se igrao padajućim izbornicima i namještao postavke sonara. Ovdje dubina nije prevelika, od pet do deset metara. Temperatura mora je samo 13 °C ali je podnevno sunce na mirnu površinu izmamilo jata sitne plave ribe koje su se odavale sitnim kolobarima. Frane uopće nije zabacivao nego je samo polako popao svojim novim jučer nabavljenim Live Target Ciplom u mat boji. Iskreno, vjernije imitacije ciplića do sada nisam imao prilike vidjeti. No varalica mi se na prvi pogled činila malo previše zdepasta. Nakon desetak minuta takve vožnje u leru i povremenog popanja odjednom je iza popera zakuhala velika riba. Instinktivno sam se okrenuo čuvši pljusak usprkos penti koja je prilično brektala (Frane moraš srediti taj ler gas jer ovo nije dobro). I prije nego mi je Frane uspio reći što se događa samo je još jednom popnuo i strijelka je ponovo napala. Ovaj puta upredenica je iz role poletjela poput metka. Bila je zakvačena.

Traženje ribe

Frane ju je zamarao jako oprezno na mekoj kočnici ne sileći ju. Nakon desetak minuta i par spektakularnih skokova (ipak je to luda strijelka) bila je u podmetaču. Par fotografija i mogli smo početi ponovo. Sada mi je bilo žao što nisam i ja u Barki uzeo ciplića, no što je tu je…

Da mnogo ne duljim, nauživali smo se ribolova to popodne. Strijelke su odlično radile sve dok sunce nije počelo padati, a zatim su nestale kao da ih nikada nije ni bilo. Najlakše smo ih nalazili u području oko i pod samim brodaričkim mostom. Naime, sa mosta cijelu noć rasvjeta svijetli privlačeći sitnu ribu i posljedično grabežljivce. A ni danju te ribe ne odlaze daleko. Najlakše smo jato strijelki pronalazili na dva načina. Prvi je bio gledanje površine mora i traženje jata sitne ribe. Kad bismo ih vidjeli i približili im se obično smo bacali i vodili varalice po rubu jata kao ga ne bismo poplašili. Logika je bila da su strijelke uvijek u blizini jata malih riba.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Drugi način je bio pomoću sonara. Naime, Mali Helix 5 SI/GPS osim funkcije sonara ima i side imaging tj. mogućnost prikaza struktura dna do 40 m lijevo i desno od broda. Oni koji ovu tehnologiju već poznaju znaju da ona najbolje radi do nekih 35 metara dubine. S obzirom na našu dubinu do deset metara namjestio sam Helix 5 da prati strukture dna dvadeset metara lijevo i desno od broda. No nije me osobito zanimalo ono na dnu. Pokušavao sam vidjeti ribe. Naime, strijelke su dovoljno velike i obično se kreću u manjim jatima od tri do pet riba na pola dna kružeći i svojim velikim očima tražeći plijen na površini. Side Imaging ovakvo jato otkriva bez problema u prikazu crne crte između sonde (tj. centra prikaza) i početka pokazivanja dna. Obično se to vidi kao par svjetlijih mrljica nešto drugačije nego kod sonara koji će vidjeti ribe samo ako sonda prijeđe točno preko njih. U svakom slučaju za čitanje svakog sonara i Side Imaginga trebate imati malo mašte i iskustva uz pomoć kojih ćete sliku koju vidite u glavi pretvoriti u konture koje prepoznajete. Nešto slično ultrazvuku kod doktora, znate ono kad vam doktor kaže bit će dečko i da vam isprintani crno bijeli papirić pun mrlja. Nekome odmah sine da je to mali Frane ili Ive, a neki uzmu papirić i sa kiselim smiješkom izađu iz ordinacije plativši XXX kuna za pregled uvjereni da se radi o prijevari stoljeća (a ako se još rodi Iva umjesto Ive ko će ih razuvjeriti).

Uglavnom, na svaku pojavu jata na sonaru zaustavili smo motor i jednostavno počeli popati lijevo ili desno iza barke ovisno gdje smo ih vidjeli. Obično pomaže i to što penta malo uzburka more pa znatiželjne kakve jesu odmah polete vidjeti o čemu se radi.

O priboru

Najvažnije su naravno varalice koje smo koristili. Već sam spomenuo Liver Target Mullet Popper koji je vjerna imitacija cipla, ja sam jednu lijepu ribu dobio na Yo Zuri Sashimi Walker a Frane je osim na Mulleta ulovio i na Live Target Yearling Popper koji je imitacija malog jata sitne ribe. Zajedničko svim varalicama koje su taj dan bile lovne (bacali smo mi i druge ali bez uspjeha) je da su na vodi stajale gotovo vodoravno. Zbog toga strijelke gledajući prema suncu nisu mogle dobro razaznati radi li se o pravim ribama ili prijevari.

Obojica smo imali brze štapove duge 2.4 i 2.7 m težine bacanja u rasponu od 18 do 50 g. Na rolama je bila 8 nitna upredenica PE 1 nosivosti oko 20 lb. Važno je spomenuti da smo obojica za predvez koristili običan najlon promjera 0.35-0.50 mm, a Frane je jedno vrijeme lovio direktno sa upredenicom vezanom na kopču. Naime, kod ovog ribolova fluorocarbonski predvez može vam samo smetati jer brzo tone i onemogućava dobru prezentaciju varalice. Zbog toga je tu običan najlon koji pliva na površini mnogo bolji. Preporučamo korištenje najlonskog predveza jer strijelka dok ju zamarate toliko divlja da nerijetko dirne zubima upredenicu i ona pukne. U tom slučaju ostajete i bez varalice i bez ulova. Što se tiče vidljivosti upredenice ona uopće nije važna jer je cijela iznad vode i ribe ju ne primjećuju. Najlonski predvez spajajte pomoću FC čvora jer on tako lako klizne kroz vodilice i ne smeta u zabacu, a po našem iskustvu čuva nosivost upredenice 100%.

Chris standing up holding his daughter Elva

Magično podne

Sunčano mirno vrijeme s povremenim vjetrićem koji je tek mreškao površinu bilo je idealno za ribolov. Strijelke su bjesomučno napadale naše varalice. Iskreno, ovakve sam raubove doživio samo na Neretvi i to noću. No ovakvu aktivnost i spremnost za napadanje plastike pripisao sam prvenstveno jednom fenomenu kojeg sam više puta doživio. Naime, sunce u zenitu tj. visoko gotovo okomito na površinu mora činilo je strijelke gotovo slijepima. Naime, i vi kada pogledate u podnevno sunce bilo kakve konture predmeta koji se nalaze između vas i sunca postaju slabo prepoznatljive. Zbog toga je njihova aktivnost i naš uspjeh u ribolovu bio najbolji baš u podne dok je prema popodnevu padao i oko tri sata potpuno prestao.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana