Teška panula 2.dio – Ješka za tešku panulu

16 min read
Bilo koji lov udičarskim alatima nezamisliv je bez ješke. Ipak, za ostvariti pravi ulov treba i prava ješka, a za vrhunske grabežljivce, najbolja je živa ješka. Pravilno postavljena na pribor, ona je pola uspjeha u lovu... Piše: Tonći Žanko Tona

PRM / Broj 3 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2014.

Bilo koji lov udičarskim alatima nezamisliv je bez ješke. Ipak, za ostvariti pravi ulov treba i prava ješka, a za vrhunske grabežljivce, najbolja je živa ješka. Pravilno postavljena na pribor, ona je pola uspjeha u lovu.

Piše: Tonći Žanko Tona

Sada ćemo se malo zabaviti ješkom za lov gofova i zubataca teškom panulom, vidjeti ćemo zbog čega su se lignja i iglica nametnule nauštrb nekih drugih vrsta riba i glavonožaca koje su grabežljivcima isto drage. Kod ove vrste lova, ješka može biti i uginula, ali u pravilu koristimo živu s kojom postižemo mnogo bolje rezultate.

Iz ovoga se već sada vidi sva kompleksnost ribolova teškom panulom, kojem prvo prethodi lov ješke, njeno čuvanje ili održavanje na životu, pravilno nadivanje tako da ostane živa s teretom udica, i tek na kraju dolazi lov grabežljivaca. Nije lako, a i treba se dobro potruditi te izgubiti dosta vremena da se postignu rezultati. Ovo je lov za ljude naoružane strpljenjem i obdarene upornošću. Tko nema bar jednu od ove dvije osobine, bolje da se uhvati neke druge tehnike. Na kraju, trud se isplati jer more nagrađuje uporne. I ne treba baš odmah tražiti velike grabežljivce, već se prvo dobro pozabaviti lovom ješke, liganja, iglica,… koji je isto tako interesantan i uzbudljiv. Temeljito učenje ribolovnih vještina bez preskakanja stepenica izgrađuje ribolovca i njegov dublji odnos prema moru. Da vidimo onda što sve možemo ponuditi gofu i zubacu?

Gofovi i zubaci su ribe s bogatim jelovnikom. Zubatac je pravi svežder i ne oklijeva napasti skoro ni jednu ribu, primjerenu njegovom zalogaju. Ne ustručava se on ni crva, kao ni rakova, malih riba poput crneja ili gavuna, a neće zaobići ni one bodljikave i otrovne kao što su škarpun, pauk… Slično je i s gofom koji s istim žarom proganja pelagijske i bentoske vrste. Najbolji prikaz svestranosti u hranjenju može se vidjeti iz sadržaja želudca gofa od 12 kg, uhvaćenog jednog popodneva začinjenog južinom. Arbun, dva pauka i pet srdela nisu bili dovoljni, već mu je za desert trebala još iglica koja mu je na kraju i presudila. Za pretpostaviti je da je osjetvši poziv za hranjenje, gof iz dubine pokupio ovih par pridnenih riba uz samo dno, nastavivši kroz srednji sloj gosteći se srdelama i na kraju biva privučen uvijanjem iglice i odsjajem njenih bokova desetak metara ispod površine.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Hrana ovih grabežljivaca, ujedno je i ješka za njihov lov, pa uz lignju i iglicu tu su sipica, trlja, bukva, ušata, skuša, knez ,… spisak je podugačak, pa krenimo redom:

Sipica, do nekih tridesetak dekagrama, interesantna je više za lov gofa nego zubaca. Prednosti su joj te što je stabilna (ne uvrće se zbog sipine kosti koja je uvijek drži u prirodnom položaju, (živu ili mrtvu). Lako je održati živom jer ne treba mnogo prostora. Izdržljiva je. Mane su joj teža dostupnost (sezona sipa je kraj zime i početak proljeća) i otpor koji pruža pri panulanju, zbog oblika tijela. Nadiva se na isti način kao i lignja, a slično se i lovi, s tim da se nađe i u mrežama, i u vršama. Treba se čuvati njenog ugriza prilikom nadivanja, koji zna biti veoma bolan.

Hobotnica je hrana mnogim zubatim ribama. Na nekom područjima poput Mljeta ili Lastova, teško ćete je naći sa svim krakovima. Murina, zubatac, ugor, pogotovo kirnja, rado joj odgrizaju krakove. Mala hobotnica, kao i muzgavac, pogodni su za lov zubaca, makar se iz mog iskustva zubatac nje pomalo boji. Naime, događalo se da pri napadu na hobotnicu, zubonja sam postane žrtva čvrstog zagrljaja ovog glavonošca. Zbog toga je on skloniji odgrizanju krakova, nego gutanju cijele, a to ovaj lov otežava. Puno ugriza, malo realizacije. Zbog toga su najbolje sasvim male hobotnice i to najviše u kasno proljeće kad one prilaze kraju, dok je zubatac istovremeno u fazi intezivnog hranjenja uslijed mrijesta pa ne bira. To je ujedno i vrijeme kad je najteže doći do lignje, a još teže do iglice. Hoba je teška za nadivanje, i zbog toga je najbolje naditi na jednu kliznu udicu (kroz muju) i u vrhove krakova postaviti rampin (trokuku op.ur.).

Lignjun je dobra ješka za obje ciljane vrste. Uhvati se na peškafondo i varalice namjenjene lignjama kao prilov kad s pučine doluta u pliće vode. Zahvalan je za čuvanje i za lov jer je otporan. Nadiva se isto kao i lignja, ali se treba čuvati njegova ugriza. Iskoristit će svaku priliku da vas ugrize njegovim oštrim kljunom.

Trlja, izvrsna ješka za zubaca koja se prilično rijetko koristi. Kad god sam je imao, nisam dugo čekao na udarac. Teško ju je uloviti živu. U mrežama je redovit ulov, ali iz nje teško izlazi živa. Ulovi se još na udicu, a najbolje se za ovu svrhu lovi vršom. Mekog je mesa i zbog toga donekle nezgodna za nadivanje na panulu. Nadiva se jednom udicom kroz usta, s donje strane pa prema gore, kroz obje usne. Može se i na dvije (prva klizna kako je opisano, a druga pod kožu bliže repu) s tim da njena veličina određuje i veličinu udica. To se naravno odnosi na sve vrste ješke.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Bukva je univerzalna ješka na koju se baca svaki iole veći predator u moru, nijansu slabija od prije navedenih, pristupačna i posvuda prisutna, pritom se lako održava. Nadiva se na dvije udice, jednom kroz usta i drugom u tijelo (pod kožu), kod ribe uvijek odozdo prema gore. Sklona je uvrtanju, a nadivena živi kratko. Tako da kad se s njima upustite u lov, trebate prethodno uloviti bar 5-6 komada što nije nikakav problem.

Ušata, isto ješka za gofa i zubaca, pristupačna, lako dostupna, lovi se isto kao i iglica, laganom panulom (maalo više otežanom) ili laganim odmetom. Lako je sačuvati živu. Mana joj je što puno «šija» (pleše lijevo, desno), te pruža čudan osjećaj u lovu. Uz to, sklona je i uvrtanju. Nadiva se na dvije udice, jednom kroz usta, a drugom bliže repu, pod kožu.

Skuša, isto univerzalna ješka, ali je prorjeđena i teško dostupna, pogotovo kad je vrijeme panule. Lakše je doći do lokarde, koja se ulovi na panulu namijenjenu iglici. Obje su pelagijske ribe uvijek u pokretu, a samim tim teže ih je sačuvati živima. Nadivaju se slično kao bukva, na dvije ili tri udice, ovisno o veličini. Nadivene ne žive dugo. Skuša, lokarda i sarun se mogu uloviti na sabiki, neposredno prije lova na za to pogodnim pozicijama.

Knez je još jedna ješka namjenjena zubacu, naročito pogodna za područja gdje su manji primjerci. Lako se lovi zbog svoje proždrljivosti i rasprostranjenosti, nije zahtijevan te se može sačuvati u posudi s malo mora. Mana mu je upravo to što se s njim na panuli love mali zubaci. Sluzav je i nezgodan za nadivanje, koje se vrši s jednom ili dvije udice.

Zašto baš lignje i iglice?

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Listu riba koje možemo upotrijebiti za ješku, moguće je još proširiti, ali nema potrebe. Nadivanje škarpuna ili možda pauka na panulu, ovaj bi lov učinilo prekstremnim, opasnim za lovca i lovinu. Neke od nabrojanih riba rijetko ćemo koristiti u praksi za ješku, jer imaju više mana nego pogodnosti za lov s njima. Samo to što su teško dostupne, tj teško se dolazi do njih, eliminirati će ih kao ješku za tešku panulu. Pa ipak, u danima kad druga ješka izostane, možda će upravo one spasiti ribolov!

U lovu panulom, iglice i lignje nametnule su se više zbog toga što je nama tako zgodnije loviti, nego zbog toga što ih grabežljivci vole ili ne vole. U prehrani riba, u trenucima hranjenja, treba što prije napuniti želudac svime što stane u njega i maknuti se sit sa strane. Danas su rijetki dugi intervali hranjenja jer je koncentracija velikih riba dobro prorjeđena, a sitne ribe još uvijek ima obilato. Zato hranjenje može trajati sat, dva,… a ponekad i samo desetak minuta u danu. Period pred i za vrijeme mrijesta može uključiti intezivno hranjenje glavonošcima zbog njihove masnoće potrebne za proizvodnju uljne kapi u ribljem jaju. Isto tako, iglica može biti bolja u periodu kad je površina mora topla i kad se predatori hrane u gornjim slojevima mora.

Prednost ove dvije vrste kao ješke je u tome što su rasprostranjene posvuda po Jadranu, prilično lako se love, sezona lova im se poklapa sa sezonom grabežljivaca i privlačan su im zalogaj. Gledano s tehničke strane lova, izvrsno podnose nadivanje, na panuli dovoljno dugo žive i svojim pokretima mame grabežljivce, svaka na svoj način. Zahtjevne su za duže čuvanje, ali zbog svoje dostupnosti, za to i nema potrebe.

Lignja

Lignja je izvrsna ješka za sve vrste udičarskog ribolova, interesantna skoro svim ribama koje uzimaju hranu animalnog podrijetla, bilo da se radi o kraku, komadiću, komadu ili cijeloj. Omiljena je cijeloj porodici sparidae, čiji se predstavnici love na nju svim poznatim udičarskim načinima lova, bilo danju ili noću.
Zubatci ih bjesomučno progone, a ništa slabije ni gofovi. Razlog njihove neodoljivosti treba tražiti u naglim promjenama boje kad se uspaniče, u crnilu kojeg ispuštaju prilikom bijega i njihovoj prehrambenoj vrijednosti. Sezona lova liganja je danas, za razliko od prije samo tridesetak godina, cijelu godinu. Ima perioda kad je veoma teško doći do nje (kasno proljeće, početak ljeta), dok je jesen, a zatim zima, najbolje vrijeme za njihov lov.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Lignja ima brz životni ciklus i zbog toga je još uvjek ima iz godine u godinu više manje isto, bez obzira koliko ih nesmiljeno lovili. Taj brzi ciklus se odvija unutar godinu, dvije dana. Od položenog jaja, do njenog kraja. Brzo raste i čini se da se danas mrijesti najmanje dva puta godišnje. Neprestano dolazi do smjena generacija tako da imamo što loviti. Kad smo kod lova, čini mi se da nema organizma u moru koji se lovi na više načina. Za dana, po noći, pod svjetlom, mjesečinom, u zoru i sumrak… Na peškafondo, varalice, panulu, s kraja i iz broda, u metar pličine i na 100 metara dubine. Upravo nevjerojatan organizam! Da ne bi zastranili u lov liganja, koji nema kraja i o kojem sam napisao cijelu knjigu, vratimo se nadivanju ješke.

Predvez za lov s lignjom se sastoji od 2 fiksne udice i jedne manje klizne. Kako je lignja nježan organizam, sve radnje treba obaviti relativno brzo, precizno i sa što manje štete.
Uzmete je u ruku držeći je na leđima.Nadiva se počevši od glave, i to sa donje strane tijela. Prema njenoj veličini, kao i kod iglica, prilagode se udice i predvez. Prva udica, ulazi u razini usta, pri dnu dvaju donjih krakova, nekoliko milimetara ispod kože. Postavivši ju, odmjeri se mjesto na plaštu gdje dolazi druga udica i zabilježi prstom ruke kojom je držite. Na predviđeno mjesto uđete udicom i odmah prekontrolirate stoje li udice dobro, tj. Da najlon među njima ne visi ili da je prezategnut tako da lignja ne može plivati prirodno . Ako su udice postavljene pravilno ( naliježu na lignju, ni labavo, ni zategnuto), preostaje nam još zadnja, koja ulazi u sam vrh plašta okomito na prethodne dvije kroz lignjino pero.. Ona je klizna i kroz nju se izvlači višak najlona. Kada udice legnu uz tijelo, lignja je spremna za puštanje u more.

Nadivanje lignje

Neki panulaši umjesto predveza s udicama koriste predvez s rampinom i kliznom udicom. Klizna se postavi na prije opisan način, a rampin se ugura u krakove ispred usta. Riba teže ispada s rampina nego s udica, ali rampin lakše zapinje za dno i teže se otkvači. Kako je lignja draga svima, pa je zato rado napadaju kantari, orade i druge ribe sitnijih usta koja će teško zagucati veliku udicu. Zbog njih se u predvez može dodati još jedna manja udica koja ide u vrhove krakova koje ove ribe najrađe grickaju.

Iglica ješka

Iglica pripada vrsti riba koje su u moru dobile najnezahvalniju ulogu, vrsti koja ne poznaje odmor i bezbrižno plivanje. Ona je uvijek na oprezu, razapeta između uloge lovca i žrtve, prokleta bljeskanjem tijela i prazninom vlastitog želuca.
Ukusan je zalogaj svim grabežljivcima s reputacijom, i nikad ne zna čije je oko vreba iz plavetnila, dok plivajući ispod površine odbija zrake sunca u dubinu.

Mjesta za skrivanje baš i nema, pa ako se makne s braka ili od obale u plavetnilo, lako doživi egzodus od strane palamida, gofova, tuna, lampuga, morskih pasa,…. Primaknuvši se pličini i vrhu braka, riskira munjeviti napad zubataca, potom svih ostalih koji baš i ne vole plićake, ali vole dug, slastan i ljeskav zalogaj.
Mira za iglice nema ni u naizgled pitomim uvalama, pogotovo ako zađu u velikim jatima. Progonitelji ćute onaj opori miris, koji nama baš i nije drag, a njih izluđuje, te nepogrješivo ulaze baš u uvale koje su iglice odabrale. Normalno je, da pojavom gofa u uvali prepunoj iglica, nakon nekoliko dana ne bude ni jedne. Počistivši uvalu od iglica, gofovi idu dalje, a druga jata opet ulaze, u igri koja traje tisućama godina.
Iglice možda jedino pronalaze mir s dolaskom zime, kada se površinski sloj mora ohladi, a većina grabežljivaca povuče na svoje zimske pozicije. Čak ni tada nisu posve mirne, jer stradaju od lubina (pogotovo mlađi primjerci), kojem ne smeta niska temperatura mora.
Sreća za iglice je što nisu previše pametne i brzo zaboravljaju, inače bi vjerojatno ugibale od bolesti srca, uslijed stalnih stresova. Ovako, one napadaju varalicu, samo par minuta nakon što su jedva spasile glavu.

Kada se govori o ribama i njihovoj nepredvidljivosti, ribari imaju uzrečicu «Riba ima rep», kojom objašnjavaju kretanja u moru i neprestanu migraciju riba.
I iglica ima rep, snažan, brz i savitljiv, koji je tjera posvuda, tako da je nekad ima više, nekad manje, bliže obali ili dalje od nje.
Bez obzira na grabežljivce i njihov apetit, ona je jedna od čestih i veoma rasprostranjenih riba Jadrana, koju nalazimo svugdje. Zbog svoje rasprostranjenosti i popularnosti kod grabežljivaca, te proždrljivosti i lakog lova, iglica se nametnula kao jedna od glavnih ješki u lovu teškom panulom.

Sam lov iglice je veoma interesantan zbog njene borbenosti, maštovit i pun improvizacije. Veliki primjerak na tankom najlonu, pružiti će vam uzbuđenje ravno lovu krupnijih riba. Umaranje, šijavanje s jedne na drugu stranu broda, te nekoliko skokova u pokušaju bijega, dio su dekoracije lova na iglice.

Matassa za iglice

Panulanje na iglice pomoću svilene matasse je vrlo učinkovito. Posebnost ovog ribolova je da se iglica svojim sitnim zubima zaplete u fine svilene niti. Tako da se pri ovoj laganoj panuli uopće ne koriste udice.

Predvez za iglice se ne razlikuje mnogo od predveza s lignjom. Radi se samo o jednoj udici više, tako da se pokrije cijela dužina tijela. Ako se koristi baš velika iglica, tada se može izraditi predvez s četiri udice. Tu je još i komadić silikonske gume koji se natakne na kljun i drži ga zatvorenim.

Odmjerivši dužinu predveza i iglice, nastojimo što ravnomjernije rasporediti udice po tijelu. Ako predvez ne odgovara (predug, prekratak, prevelike ili male udice), ne smijemo biti lijeni promijeniti ga i prilagoditi iglici. U lovu panulom svaka nesmotrenost dolazi na naplatu.
Iglicu nadivamo počevši od repa. Dok jednom rukom čvrsto držimo iglicu, drugom vršimo «akupunkturni zahvat udicama», u kojem ne smije biti ni kapi krvi.
Da bi nam to pošlo za rukom udice moraju biti iznimno oštre. Prvom udicom ulazimo pod kožu, pri dnu repa s donje strane. Nakon toga odmjerimo na tijelu iglice gdje dolazi druga udica predveza. Najlon između udica ne smije biti ni zategnut ni labav. Zategnut najlon, ne dozvoljava iglici da normalno pliva, a labav ne drži udice uz tijelo, već ih izvrće tako da skupa s njim pružaju otpor prilikom kretanja te iglica opet ne pliva normalno.
Odmjerivši idealno mjesto za drugu udicu, nastojimo ga zapamtiti ili zabilježiti prstom ruke kojom iglicu držimo. Pod kožu ulazimo još opreznije zbog toga što je
trbušna opna kod iglice jako tanka i lako joj možemo povrijediti crijeva. Svaka takva povreda značajno skraćuje život našoj živoj ješki.
Isti postupak ponavljamo i s trećom udicom: odmjerimo, zapamtimo i nadijemo
oprezno pod kožu.

O ravnomjerno i pravilno raspoređenim udicama, zavisi naš uspjeh u lovu. Udice moraju biti priljubljene uz tijelo, da bi iglica nesmetano plivala. One
koje nisu priljubljene i strše, grabežljivci primjećuju i odustaju od napada ako nisu iznimno gladni. I slabo postavljena udica, koja ispadne iz tijela u toku lova, bit će uzrok odustajanja grabežljivaca.
Kad smo postavili udice u tijelo, okrećemo iglicu glavom prema gore.
U kljun iglice treba postaviti preostalu, kliznu udicu. Rukom pridržimo glavu iglice, pazeći da ne stisnemo škrge. Kljunolika, prilično tvrda usta moramo dobro rastvoriti, i udicom probosti pri dnu kroz mekši dio. Pritom je bolje i lakše koristiti manju udicu ( od ove na slici), pogotovo početnicima. Klizna udica služi da drži iglicu, te da zategnemo višak najlona. Prilikom panulavanja, sila povlačenja je na njoj.
Kad bi se sila povlačenja prenijela na ostale udice, iglica ne bi plivala pravilno, već bi se uvrtala.
Drugi zadatak joj je da lovi grabežljivce koji iglici dolaze u susret, napadaju je «s glave». Da bi to ostvarili, kliznu udicu treba privezati toliko čvrsto, da izdrži silu povlačenja iglice ali i da možemo bez problema izvući višak najlona.
Nakon što probodemo kljun, polegnuvši udicu u usta, zatvorimo ga.
Pridržimo kljun rukom i na njega navučemo komadić silikonske ili neku druge
gumice. Ona mora stati čvrsto.
Pridržavajući kliznu udicu, izvlačimo kroz nju višak najlona i sada je iglica spremna za lov.
Stavljamo je u more, i prije nego otpustimo panulu kontroliramo da li se kreće
prirodno.
Radnju «nadivanja iglice» treba obaviti u nekoliko minuta. Što god je prije skinemo s panule za iglice, te nadijemo na «tešku», tim bolje.

Montaža žive iglice za panulu

Neoštećena, brzo skinuta i nadivena iglica, prilikom puštanja u more odjuri od broda uvijajuć sei svojim dugim modrosrebrenim tijelom. Takva iglica je pola uspjeha u lovu, svojim kretnjama i bljeskanjem mami grabežljivce u radijusu od petnaestak i više metara oko sebe.
Iglica koju položimo u more, a ne pliva u stanju je svojevrsnog šoka. To je posljedica dugotrajnog nadivanja. Znakove života vidjet ćemo po otvaranju i zatvaranju škržnih poklopaca. Često nakon nekoliko minuta provedenih u moru dođe sebi, u suprotnom sve ispočetka.
Na pravilno nadivenu iglicu, možemo loviti i ako je uginula. Treba pripaziti da se ne uvrće i povećati brzinu kretanja.

Za kraj

Na kraju ću pokušati dati odgovor na jedno vječno pitanje. Što je bolje, iglica ili lignja!? Lignju napada skoro svaka riba, što je u jednu ruku dobro, a u drugu ne. U nekim periodima je jednostavno ne možeš povući sto metara bez da je kantari napadnu. Ipak lignju možeš uloviti večer prije i zoru dočekati spreman na poziciji, a za lov s iglicom taj period moraš preskočiti, jer je prvo moraš uloviti. Drugi minus iglice je što je teško uloviti u trenutku kad riba radi. U strahu od grabežljivaca, zaokupljena preživljavanjem više nego hranjenjem. U pravilu je ulovite kad se veća riba najede. Ipak, kad nadijete komad iglice i ona odjuri od vas, nema bolje ješke za potražiti velikog gofa u plavetnilu. Ni zubatac je neće odbiti ako mu prođe u dometu, dok vam kantari pri tom neće smetati…

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana