Teška panula 3.dio
18 min readPRM / Broj 4 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2014.
I to je to! Instinkt & intuicija, dvije nerazdvojne osobine koje vraćaju na početak svega. Dva najdraža osjećaja koje ribolov i inače boravak u prirodi budi i pruža, a koja se u ribolovu najmanje spominju. Sve su tiskovine pune skupe tehnike, brodova, motora, štapova, makinja, varalica, tehniciranja, a o ovom nitko ni riječi…
Piše: Tonći Žanko – Tona
Do sada smo se upoznali s panulom i njenom izradom, ponešto s grabežljivcima koji su cilj ovog lova, ješkom, njenim lovom i nadivanjem… i sve je to tek vrh sante leda. Velik dio će ostati ispod površine, jer časopis ne podnosi nastavke unedogled. Kako sam na početku rekao, panulavanje je kompleksan lov. Treba sinkronizirati svoje želje s mogućnostima broda, a brodsku elektroniku povezati s mozgom i svojim znanjem. Treba napraviti kvalitetan alat, uloviti ješku, sačuvati je, naditi, znati gdje se drži riba, kako ju loviti i reagirati u različitim situacijama. S vremenom, satima i miljama iskustva imate u glavi jedinstvenu sliku svakog savladanog braka, stanja njegovog ribljeg fonda, pozicija gdje se na njemu drže određene riblje vrste gotovo u metar… te i prije lova znate po kurentu i vjetru gdje i što možete očekivati. Lovno iskustvo s vremenom u glavi stvara tako moćan prikaz stvari, moćniji od najboljih tehnoloških dostignuća, jer instinkt i intuiciju još nitko nije stavio u kutiju!
Intuicija nije misao, nije razum, nije vođena umnom putanjom. Ona je feeling, nad-osjećaj koji suptilno zatitra u dubini vas. Ona je vrlo osjetljiva, tankoćutna karakteristika koju posjeduje svako svjesno biće… veoma bitna u životu, tako da je bez nje ribolov poput kruha bez soli. Samo jedan tračak intuicije mijenja dan bez ribe u onaj uspješan i sretan, jer poslušati neobjašnjiv unutarnji glas i pogoditi, veće je zadovoljstvo od samog ulova. Intuicija je povezana s instinktom, a kako je Michael Burke jednom rekao: „Dobar instinkt u pravilu će ti reći što da radiš mnogo prije nego što tvoja glava shvati o čemu se radi.“
I to je to! Instinkt & intuicija, dvije nerazdvojne osobine koje vraćaju na početak svega. Dva najdraža osjećaja koje ribolov i inače boravak u prirodi budi i pruža, a koja se u ribolovu najmanje spominju. Sve su tiskovine pune skupe tehnike, brodova, motora, štapova, makinja, varalica, tehniciranja, a o ovom nitko ni riječi… Valjda zato što se do tog stiže mukotrpno i ne može se kupiti. Ipak, usudio bih se reći da je bez instinkta i intuicije ribolov tek puko prakticiranje bez dublje povezanosti s morem ili vodom. Za mene su to najvažniji elementi ribolova kojima bih mogao posvetiti više pažnje u nekom narednom broju (ako se urednik s tim složi).
Vratimo se onom opipljivom. Poznavanje grabežljivaca, ješke, nadivanja i pozicija, pola je uspjeha u lovu. Savladati lov ješke od presudnog je značenja. Ako elegantno ulovite ješku i pojavite se na pošti u vrijeme hranjenja grabežljivaca, ne trebate dugo tražiti ribu. Ona pronađe vas. Ako propustite vrijeme hranjenja loveći ješku, e onda će se lov otegnuti čekajući neki drugi moment u prehrani predatora ili kakvog zubatog dežurnog krivca. Najgore je kad se zapne na lovu ješke. Tada ribolovac postaje nervozan, još kad vidi prisustvo grabežljivaca na poziciji, a ne može im ništa… čak ni doći u šansu da pokuša… e, tada ribolov prelazi u živciranje. To se često događa kod lova iglica. Kad se grabežljivci hrane, iglicu je jako teško uloviti. Oprezne su i plahe, u strahu za život. Tada je bolje promijeniti poziciju i potražiti ih negdje gdje nisu toliko izložene grabežljivcima, ili, još bolje, odmah otići tamo.
To nije slučaj samo sa iglicama, nego i sa svom drugom ribom kad osjete ugroženost. Čak i one malo dalje, koje nisu direktno ugrožene, zaborave na hranu te su nervozne i oprezne dok prijetnja prođe. Primijetio sam da s pojavom tunja na poziciji, ni gofovi, a ni zubaci ne rade neko vrime. S druge strane, kada grabežljivci završe gozbu, iglice vrlo brzo zaborave na prijetnju, ogladne i počinju opet gristi.
Taj trenutak ste čekali, napokon ćutite tuckanje, popuštate par metara najlona, kontrirate i odmah osjećate težinu. Hvatate ju baš kako treba, neozlijeđenu nadivate i puštate panulu na pravom mjestu. Izoštravate čula, spremni ste na sve, uporno lovite, ali od ribe ni traga.
Rijetki su dani kada grabežljivci jedu cijeli ili veći dio dana, i veoma ste sretni ako se taj dan nađete na moru. To su obično dani intenzivnog hranjenja koji prethode mriješćenju, migracijama, uslijed nekih vremenskih ili atmosferskih prilika.
Razlog intenzivnom hranjenju pa i lovu može biti i velika koncentracija grabežljivaca na određenom mjestu, pa su u nedostatku hrane gladni i neprestano aktivni. Tada svatko može uloviti ribu.
Rekli smo da su dani intenzivnog hranjenja rijetki, a uobičajeni dani su nešto sasvim drugo, oni su svakodnevica. Ta svakodnevnica podrazumijeva sve kraće periode hranjenja uslijed smanjenja broja grabežljivaca. Ljudi su skloni reći da riba nije prišla ili da se povukla, ali prava istina je da krupne ribe ima osjetno manje (mada površan pogled može uputiti na suprotno).
U svakodnevici riba ima ure kada jede. To su periodi, ponekad kraći, ponekad duži, jednom ili više puta u danu. Obično se tada ribe primaknu mjestima pogodnim za hranjenje (dođu na poziciju), zadrže se određeno vrijeme potrebno da napune želudac i odu (maknu se s pozicije). Apetit riba i učestalost hranjenja ovisi o mnogo faktora od kojih su, uz prije nabrojeno, veoma važni oni atmosferski (vjetar, tlak zraka, sunčano ili oblačno vrijeme) kao i amplituda plime i oseke.
Prednost liganja nad iglicama je što ih možete uloviti večer prije, sačuvati žive i ujutro isploviti neopterećeni potragom za ješkom. Može se panulavati i s uginulim iglicama i lignjama. Tu je lignja opet u prednosti jer prirodnije stoji na predvezu, dok se uginula iglica ukoči i postane sklona uvrtanju. Tu opet može pomoći mali olovni jig uhvaćen kroz kljun, dok neki ribolovci prekinu kičmu na nekoliko mjesta, a neki ju izvade skroz! Inače, prilikom puštanja ješke u more (žive ili uginule), nakon nekoliko metara ješka se zadrži i provjeri se njeno kretanje pod površinom. Ako se uvrće, otkloni se razlog uvrtanja i pusti opet prateći njeno ponašanje.
Najjednostavniji čuvar iglica i liganja
Sastoji se od debljeg najlona (0.70-1.00 mm) jer je s njim lakše rukovati. Dužine je oko 1.5 metara i na donji kraj mu se veže olovnica od 150 do 300 grama. Tridesetak centimetara poviše olovnog utega veže se piok debljine oko 0.50 mm, dužine petnaestak centimetara. On završava bilo kojom ravnom udicom, veličine po Mustadu br.13, na kojoj se nalazi silikonska gumica, kao i kod predveza za iglice. Drugi, identičan piok veže se 30-40 cm poviše prvog. Na svaki spoj prame i osnovnog najlona veže se zogulin.
Preostaje vam još da ga vežete za zgodno mjesto na brodu i čuvar je spreman. Iglice «čuvate» tako da im udicu stavite u kljun, stisnete ga i na njega nagurate gumicu. Prvu ulovljenu iglicu stavljate na donji piok čuvara, drugu na gornji. Kad ih stavljate na panulu, prvo stavljate donju (prvu ulovljenu), zatim gornju, uvijek po redoslijedu. Po valovitom moru, nije loše na osnovu čuvara vezati elastičnu gumicu koja amortizira valjanje broda. Lignje se na ovaj način čuvaju tako da se zakvače udicom centimetar od vrha stražnjeg dijela. Kada vam ješka „visi“ pod brodom nema brze vožnje ili glisiranja, već vam preostaje lagana plovidba tek neznatno brža od panulavanja.
Ješku možete čuvati i u popularno zvanom „čuvaru“. To je plastična ili kakva slična posuda od tridesetak litara naviše koja se nalazi unutar plovila ili na krmenoj platformi, a može primiti nekolicinu liganja ili iglica.
Da ne bi došlo do prolijevanja mora po brodu i da ju sunce ne grije direktno, poželjno je da posuda ima poklopac. Potrebno je s vremena na vrijeme promijeniti dio mora da ješka ne ugine. Za vrijeme velikih vrućina more treba često mijenjati, a što god je hladnije, potreba za mijenjanjem mora je manja. Ručno mijenjanje mora je naporno. Ugradite li kakvu električnu pumpicu koja će to raditi umjesto vas, olakšat ćete sebi život i ribolov.
Puštanje panule
Prilikom puštanja panule u more treba voditi računa o nekoliko stvari. Nadivena ješka se kontrolira nakon puštanja u more. Ako pliva prirodno, rukom odmotavate najlon predveza dok se plovilo pomalo kreće. Otpustivši predvez, stižete do olovnica. S prvim metrima otežanog najlona motovilo se počinje samo okretati uslijed kretanja broda i težine same panule. Što god je panula više u moru, motovilo se sve brže okreće. Da ne biste panulu puštali prebrzo, jer postoji opasnost da se nešto zamrsi, potrebno ju je povremeno rukom zaustaviti da se nategne. Isti efekt se može postići i većom brzinom kretanja prilikom puštanja. Nakon što zadnje olovo završi u moru, odmotate desetak metara rezervnog najlona. On mora bit pažljivo složen, dalje od nogu i stvari za koje može zapeti. Motovilo se odloži pokraj sebe, da bude uvijek pri ruci. Veoma je važno da u brodu imamo čistu plohu za slaganje panule, bez proreza ili predmeta gdje najlon ili olovnice mogu zapeti.
Po završetku lova maknemo se s pozicije u dublje, zaustavimo plovilo i tek onda namotamo panulu. Namotavanje u vožnji deformira motovilo.
Lov gofa
Gofa lovimo tamo gdje pretpostavljamo ili znamo da obitava. Što je područje razvedenije i otvorenije prema pučini, šanse za lov su veće. Još ako je udaljeno od ljudskih naselja i nije izloženo pretjeranom lovu, tada smo na pravom mjestu.
U toplijim mjesecima, tražimo ga panulom na dubini gdje se najčešće drži, od desetak od tridesetak metara ispod površine. Brzina kretanja plovila je od jedne do tri milje na sat. Sa brzinom ujedno i reguliramo visinu na kojoj prolazi panula.
Gof, pogotovo kad je gladan, obilazi teren na kojem se nalazi, spreman da proguta svaki interesantan zalogaj. Nekad hranu traži uz samo dno, nekad u pola mora, a nekad pri samoj površini. Dosta puta obuhvati sve to skupa.
Sad se možda pitate kako znati kad je bliže dnu, a kad površini? To vas ne treba previše zabrinjavati, jer gladan gof će sam pronaći ponuđenu ješku, pogotovo ako je primjerene veličine i živahna. Iznenadit će vas ponekad dok lovite zubace pri samom dnu, a nekad odmah ispod površine. Zbog svega navedenog gofa je najbolje tražiti «u po mora», prateći teren i dubinu na eho sonderu, osluškujući signale ješke i čitajući ih. Kada ugledate prikaz ribe na eho sonderu interesantne veličine, spuštate i dižete panulu tako da bi joj se ješka našla u vidokrugu. Treperenje ješke je znak da ste na dobrom putu, pa ako riba i ne udari isti tren, provozajte se tu još nekoliko puta bliže kraju, dalje od njega, dublje ili pliće povlačeći panulu. Bržim panulavanjem obilazite više terena. Pritom uvijek treba zapažati događanja na površini i ispod nje.
Tako gofove možete otkriti i po iskakanju ribe iz mora, posebno iglica, samo treba naučiti razlikovati kad iglice proganja on, a kad koja druga riba. Dok tune i palamide progoneći ribu iskaču iz mora, gof to ne čini. U najboljem slučaju, poviri leđnom perajom dok para more. Rijetko iskoči iz mora.
Kad primijetite da iglice iskaču, ali ne i onaj tko ih progoni, za pretpostaviti je da se radi o gofu i tada treba dignuti panulu skoro skroz ispod površine, naravno, sa dužim predvezom, da anuliramo buku motora.
Gof udara uglavnom na dva načina, i oba su najviše određena veličinom same ribe. Najučestalije napada munjevito, bilo da se radi o manjem ili većem primjerku. U najvećem broju slučajeva silovito zgrabi ješku i isto ju tako ponese. Ako u tom trenutku niste spremni ili najlon negdje zapne, nećete uloviti manjeg gofa koji ne može progutati ješku, već ju nosi držeći dio nje u čeljustima. Veći primjerak guta ješku, ali ako odmah na početku osjeti otpor, otvara usta i pušta ju, osim ako ga udica već nije zapela. Zbog toga, radilo se o većem ili manjem primjerku, treba mu dati vremena da ješku ponese i proguta, a tek iza toga slijedi kontra.
Može vas iznenaditi i drugačiji udarac gofa na panuli, a tu se obično radi o većim primjercima. Veliki gof može udariti silovito na prije spomenuti način, ali i tako da ješku proguta svojim velikim čeljustima bez da ju ponese. Zgrabivši ješku, slijedi panulu i dalje ne shvaćajući opasnost. S druge strane, vi osjećate težinu na panuli, ali ne znate o čemu se radi i izvlačite panulu iz mora. Gof ju može poslušno pratiti, toliko da vam dopusti da izvadite skoro cijeli dio s olovima. To je zatišje pred buru. Shvativši opasnost, pojuri svom žestinom u dubinu. Tada olovnice lete za njim nazad u more ogromnom brzinom, zapnu li bilo gdje najlon puca bez obzira na njegovu nosivost. To je opasnost tihog udarca kojeg treba na vrijeme prepoznati, jer se borba s velikim gofom mnogo lakše vodi kad su sve olovnice u moru.
Gof je ponio ješku, i nakon što ste mu dali dovoljno vremena da ju proguta, slijedi kontra. Kontrirate mu snažno i odlučno. Ako se radi o manjem primjerku, nastojite ga odmah privući, previše mu ne popuštajući.
Ulovljenog, pogotovo manjeg gofa, često prati još nekoliko vršnjaka, a ponekad i cijelo jato koje zna prići na svega nekoliko metara od plovila.
Ako je zagrizao veliki gof, tada igra tek počinje i nikako ga ne treba nastojati odmah privući. Privući ćete ga kad osjetite da je spreman, a prije toga ga treba dobro izmoriti. Njemu nije potrebno previše ni kontrirati, jer čim ponese ješku, odmah ju i guta.
Nagon tjera ulovljenog gofa prema dubini i otvorenom moru, i upravo mu on smanjuje šansu za spas. Naime, mnogo lakše bi se spasio da spas potraži uz dno, poput zubaca, ali on to ne čini, osim oko podvodnih uzvisina, potopljenih predmeta, strmina… Uhvaćen na takvim mjestima, zna zamotati najlon oko njih i tada je za vas izgubljen.
Zbog toga je ulovljenog gofa najvažnije maknuti od pličine i obale prema pučini, dalje od takvih mjesta. Tek kad napravite taj korak, počinje umaranje. Ovdje je važno konstantno održavati određeni pritisak na panuli, da se riba nema kad odmoriti. Popuštanje i izvlačenje se naizmjence smjenjuje sve do trenutka kad riba više ne uspijeva izvući najlon iz ruku. Nakon toga, polako ali sigurno ide van.
Umaranje gofa kapitalca može potrajati i više od jednog sata. Tu treba biti strpljiv i ne smije se žuriti, a pogotovo forsirati. Nemojte zaboraviti da je gof riba koja puca od snage. Koliko treba biti koncentriran na samo izvlačenje ribe, toliko treba paziti da se najlon ne zamrsi ili da olova negdje ne zapnu. Najgore što se može dogoditi je da ugazite na najlon u odlučujućem trenutku. Na površinu veliki gof dolazi polu živ, jer je svu svoju snagu ostavio u moru!
Lov zubaca panulom
Dok je lov gofa opušteniji zbog toga što ne treba toliko pratiti dno, lov zubaca vas zakuje za sonder. Lovimo nastojeći da panula prolazi od 1 do 3 metra iznad dna. To je ujedno i najteži dio lova. U tome ćete biti uspješniji što bolje poznajete odabranu poziciju. Ako ne poznate mjesto na kojem lovite, prije lova ga prvo dobro obiđite i nastojte sebi stvoriti njegovu sliku, da biste znali gdje je pličina, gdje se ruši, iznenada diže, gdje se blago proteže daleko u dubinu… Što god vam ta slika bude jasnija, bolje ćete pratiti dno i promjene terena vas neće iznenaditi. Naravno, u tome vam je sonder najbolj prijatelj.
Kako teren ispod sebe ne vidite, nastojite se držati određene dubine, tj. ako odlučite loviti na 20 metara, onda određenu poziciju obilazite, držeći se te dubine. Ako odredite loviti na nekoj drugoj, držite se nje. Pomoću sondera i vizualno prateći obalu, ako je to moguće, udaljavate se i približavate od dane pozicije da bi zamišljena dubina uvijek bila ispod vas. Lov na određenoj dubini je važan iz razloga što kad idete čas pliće, čas dublje, veoma lako zapnete panulom za dno i ne pretražujete teren već ga preskačete.
Brzina kojom se krećete je od minimalne pa do dvije milje na sat. Nju prilagođavate lovu, da panula potone na odgovarajuću dubinu ili da se digne od dna, kad je to potrebno. Što god bolje prilagodite brzinu, bolje ćete pretražiti teren i ribi dati dovoljno vremena da uoči ponuđeni zalogaj.
Prilikom lova pažnju treba obratiti i na morske struje, koje su ponekad brže od kretanja broda. U tom slučaju nemate osjećaj težine panule, ona vas stiže, tone i zapinje za dno. To je razlog zbog kojeg je bolje loviti ususret struji, a ako već morate niz nju, tada povećajte brzinu kretanja.
Kod lova pri dnu treba paziti na najmanje nekoliko stvari. Svaki put kad se panula dotakne dna, treba ju malo podignuti da ne bi zapela. Iz istog razloga, treba uvijek uzimati u obzir da se panula proteže najmanje četrdesetak metara iza vas. Tako kad nakon ravnog terena idete prema dubljem, ne smijete odmah puštati još olovnica u more, već treba uzeti u obzir dužinu panule iza vas. Kad idete iz dubljeg prema plićem, situacija je obratna, ne smijete čekati da panula zapne, već ju treba na vrijeme početi dizati. Ako duže vremena lovite na određenoj dubini, bez da vam panula takne dno, pustite nekoliko olovnica dok namjerno ne dirnete dno te tako provjerite da li ste na pravoj dubini.Nekad je teren na kojem lovite doslovno nemoguć, tj. nije moguće loviti prateći određenu dubinu, nego je potrebno panulu dizati i spuštati da biste pratili dno. Pritom uvijek treba uzeti u obzir dužinu panule.
Udarac zubaca
Ako vam je praćenje dna pošlo za rukom, onda već možete očekivati i zubaca. On, mušičav kakav je, nema neki specifičan način na koji napada ješku, već je svaki udarac priča za sebe. Nekad napada od naprijed (s glave), nekada s repa, nekada sa strane, odozdo, odozgo, već kako mu dođe. Koji put ugrize ješku te ju odmah pusti i ostavi vas na sto muka dok očekujete ponovni ugriz. Uglavnom zgrabi ponovo, ali koji put jednostavno gricne i ostavi.
Zubatac je riba od jata i rijetko je sam. Što je jato brojnije, žešće lete na ponuđenu ješku. Događa se tako da ih više krene na ješku i da se uhvate dva odjednom. Tada pobjesne i vrlo lako prekinu predvez, a najgore je ako u tom bijesu ostanete bez oba.
Ponekad, najvjerojatnije kad nije gladan, zubatac ugrize ješku bez namjere da ju guta. Osjećate da je tu, ali i da ništa ne poduzima. Poslušno prati kretanje broda držeći ješku u zubima. Ribolovac tada skoro u pravilu gubi strpljenje pa kontrira i ostane i bez zubaca i bez ješke ili ga privlači brodu misleći da je ulovljen. Zubatac tada nakon nekog vremena samo ispusti ješku i krene svojim putem. Sjetit ćete se ovih riječi.
Kontra i izvlačenje
Ove nabrojene situacije samo su dio onoga što vam zubaci spremaju i što vas čeka u nadmudrivanu s njima. Sad znate da udaraju na sve moguće načine, ali nakon što zgrabe ješku, svima je zajedničko nastojanje da se što prije dočepaju dna i pojedu ju pribijenu uz dno. Tu opet slijedi zamka. Stigavši s ješkom do dna i halapljivo ju trgajući, udice predveza lako zapnu za dno te se tada nekažnjeno pogosti, a vi nerijetko ostanete bez predveza.
Ako ste ga tom prilikom ulovili, on kreće još žešće prema dubini, kroz procjepe, između stijena ili oko zadiva. Ovdje opet iskustvo i poznavanje terena imaju veliku ulogu. Poznavajući teren znamo smijemo li popustiti ili ga moramo forsirati, što je rizik da ga izgubimo, ako drugačije ne ide.
U oba slučaja dolazimo do trenutka kad zubaca treba okrenuti prema sebi i odlijepiti od dna. To je trenutak kada najlon najčešće puca. Vi vučete sebi, zubatac sebi i to je trenutak odmjeravanja snaga. Ako ga najlon izdrži i zubaca okrenemo, igra je skoro dobivena. On tada protiv svoje volje prati panulu, uz povremene tvrde treptaje. Razloge njegove takoreći predaje treba tražiti u njegovu zračnom mjehuru. Prisilna promjena pritiska uzrokuje da mu se izvali želudac i tada mu nema spasa.
Što se više bliži površini, njegov otpor slabi, tako da nekad ispliva iza broda. Sve je to posljedica promjene pritiska. Privučenog zubaca treba prihvatiti brankanelom (kukom), ako je veći, ili špurtilom (jankom), ako je manji. Izvukavši ga u brod, stanite malo i divite se bojama najljepše ribe Jadrana.
Ostale ribe koje se love na panulu
Panula je namijenjena lovu gofova i zubataca, ali se s njom mogu loviti i druge riblje vrste. Dok se neke vrste ulove jako rijetko, gotovo slučajno, ima vrsta koje se s panulom love često i veoma uspješno. Nabrojat ćemo samo one što ih je autor ulovio.
Loveći gofa možete naići na morskog psa modrulja koji zna zagristi na iglicu. Nju zagrize i palamida, koja je isto veoma borbena riba. Gost koji zna obradovati je i lubin. Ovoj družini koja preferira iglicu možemo još dodati sabljana i lampugu.
Lampuga je jako borbena riba, koja, kad je riječ o panuli, ne bira, već napada iglicu i lignju. Obično se zadržava blizu površine u jatima. Veoma je proždrljiva i lako se hvata. Ako imate dovoljno ješke, bez problema ćete uloviti nekoliko komada.
Kad smo se već dotakli lignje, broj grabežljivaca je još veći. Na nekim mjestima, posebno udaljenim pučinskim pozicijama, zubace je skoro nemoguće loviti zbog kantara koji se drže u jatima. Kad im se lignja nađe u blizini, izvedu grupni napad u kojem lignja nema nikakve šanse. U tren počiste ješku poput pirana. Ako već ne možete do zubaca, stavite na predvez manje udice i pozabavite se s njima.
Pagar zna dijeliti isti teren kao i zubatac ili ga povremeno posjetiti. Po ponašanju u lovu je sličan zubacu i redovito se drži dublje od njega u toplijim mjesecima. Lignja je i njemu neodoljiva.
Vrhunski užitak je lov zubaca krunaša panulom, kad posjete određenu poziciju. On je halapljiviji, manje oprezan i uglavnom se drži dublje od svog rođaka.
Komarča ima periode kada jednostavno poludi i grize na panuli kao da je zbog nje izmišljena. Riba za koju se smatra da se hrani uglavnom školjkama, rakovima i crvima, tada pokaže karakteristike pravog grabežljivca, napadajući lignju dugu skoro koliko i ona sama. Njihov lov je veoma napet i uzbudljiv, zbog toga što se teško love, drugačije od ostalih vrsta. Kod ugriza komarče nema popuštanja, već je potrebno odmah kontrirati da bi udica zapela u «najtvrđoj» čeljusti. Na panulu se love uglavnom veći primjerci poznati po svojoj borbenosti.
Komarče se ponekad ponašaju poput pravih grabežljivaca
Kirnja je stanovnik dna koji ispred rupe ili iz kakvog zaklona vreba plijen. Kad joj ješka prođe dovoljno blizu, munjevito ju zgrabi. Ako se ne zavuče u rupu, ne pruža velik otpor pri izvlačenju. Može vas iznenaditi veličinom.
Kako smo sad već skroz blizu dna, dolazimo do riba koje leže na samom dnu. U prvom redu tu je pauk koji zna zgrabiti lignju kad mu prođe blizu. To su obično pauci kapitalci i s njima treba biti jako oprezan, pogotovo kad ih skidate s udica. Ako ne znate kako ga skinutu s udice, otkinite ju skupa s paukom, pričekajte da ugine pa ga tek onda skidajte. S paukom ništa ne prepuštajte slučaju!
Kad se pauci love, druga riba grize slabo ili nikako!
Škarpina, vjerovali ili ne, također se nalazi na listi lovine, doduše jako rijetko, ali je tu. Napada slično kao i pauk, kad joj ješka prođe skroz blizu. Svojim velikim ustima ju veoma lako proguta i pri izvlačenju ne pruža otpor. I s njom treba biti oprezan. U ovo društvo još pripada i šampjer koji zna progutati manju lignju i tako obradovati ribolovca.
Za kraj…
Pa evo, stigli smo do kraja, ali svaki kraj je i novi početak. Možda je nekom od čitatelja ovo početak jedne avanture koja uz svakodnevne nove tehnike, živi i traje već sedamdesetak godina. Netko, pogotovo onaj tko ne zna, sklon je reći „lovi staromodnom tehnikom“, a ja bih na to odgovorio – postoji suvremena medicina i alternativna medicina. U nekim stvarima suvremena medicina je nezamjenjiva, a nekad alternativa napravi čuda gdje klasična medicina zakaže. Na vama je da izaberete čime ćete se liječiti, jer boravak na moru uz ribolov i nije ništa drugo nego lijek od ove naše bolesne stvarnosti!