Akcija na +40

PR / Broj 41 / Kolovoz / 2011.

Tko ide na more, nije Podravec!

Piše: m®VA

• 

Ah, godišnji odmor je konačno stigao! Naravno da nemam love za otići na more, iako mi je službeni izgovor da mi je klinka još premala za tak daleki put, spas od ljetnih vrućina bum potražil na Dravi. Halasz čarda kod Legrada je idealna za kupanje, dugački i plitki dio uz našu obalu je taman da si čovjek sjedne, a voda da ga hladi. Wellness tretman za Bogove. I sve bi bilo super i mir pri hiži i ovce na broju da tamo malo nizvodnije već treći put nije zaraubal lijepi bolen! Moralna dilema postoji, ili ići protiv sebe i mirno sjediti i dalje u vodi do gležnja i glumiti da uživaš ili žurnim korakom do gepeka (gdje je uvijek spremna oprema za špinanje) izabrati favorit varku i uloviti tog razbojnika! I svima na plaži pokazati tko je Alfa mužjak toga spruda! No, ta ideja može biti i dvosjekli mač jer – kaj ako tog bolena ipak ne ulovimo? Mislim, taj scenarij je toliko nevjerojatan s obzirom na našu svemirsku tehnologiju (štapove rađene od grafita sa spojlera pokojnog Ayrtona Senne, strune ispletene od kose nevine Čehinje, varalice koje su projektirali u NASA-i, a udice je kemijski oštrio Spock na Vulkanu), ali se ipak može dogoditi! Pa da probamo pomoći da vam se to ne dogodi, evo nekoliko smjernica…

• 

Tradicija

Nema tog Podravca špinera kojemu bolen nije u krvi. Drava sa svojim brzim tokom i varijacijama u dubini sa puno šljunčanih sprudova mu jako odgovara tako da ga ima dosta. No, dosta je velik i ribolovni pritisak na ovu vrstu jer je to realno jedina vrsta ribe kod koje možete očekivati svakodnevno ulov jedinke od preko 3 kg (što se špinanja tiče, naravno, osim ako nemate neku efikasnu metodu špinanja šarana i amura). Boleni su ovdje već svašta vidjeli, no tradicionalne metode lova još uvijek pale, nažalost, dosta tih bolena nakon prvog iskustva sa određenom varalicom ne uspijevaju produbiti to životno iskustvo jer završe ili na boti ili pohani ili na neki drugi način budu pripremljeni da bi bili procesuirani kroz probavni trakt ljudske jedinke koja ih je ulovila. Najtradicionalniji podravski način ribolova bolena i to upravo na sprudovima oko Legrada iznikao je ribolov na guščje pero i vaserkuglu.

• 

• 

Obično bijelo pero od gusaka se svezalo na udicu, malo crvene vunice za glavu i varalica je bila spremna. Ispred te varalice jedno pola metra je bila vaserkugla koja je služila dvojako: kao otežanje da se pero uopće može dobaciti na željeno mjesto a i kao bućkalo da se privuče pozornost bolena. Taktika je bila jednostavna, zabaci se popreko na tok i polako se privlači k sebi. Idealno je da vidimo jato bolena gdje raubaju i varalicu napeljamo među njih. Ako ne reagira na jednolično povlačenje, onda sistemu damo «akciju» vrhom štapa. Na taj način iskusni majstori mogu sa okruglom vaserkuglom plopkati po površini i tako privući bolena. Nerijetki su i grizevi za vaserkuglu, neki su čak pokušavali i sa trokukama montiranim na vaserkuglu doći do dodatnog ulova…

Drugi tradicionalni način ribolova bolena u Podravini je naravno ribolov na željezo! Žlice, leptirke, turbleri i ostali escajg se već desetljećima hiće po Dravi u potrazi za Srebrnim. Rezultati u ulovu krupnih riba su se povećali pojavom Kastmastera i ostalog dalekometnog železovlja jer su se s njima mogle postići do onda neslućene daljine. Jer, kod ribolova bolena je najvažnije da vas riba ne skuži, da nije svjesna da od lovca postaje lovina. Danas, pored Kastmastera, postoje i druge odlične žlice za bolena, a puno Podravaca i dalje baca provjerenog podravkinog Krvoloka i ne da ga za nikaj na svijetu. No, došla su nova vremena i novi klinci koji nisu opterećeni tradicijom i baš ih je briga kak je «pokojni Pepina Jandrašev lovil bolene ko noga na pero. Vlekli su se za bicikljinom!». Oni imaju druge idole, idole koji u ribi vide partnera za nadmetanje, a ne komad mesa na stolu. A njihovo vrijeme je SADA!

Neki novi klinci

• 

Svijet se mijenja i hvala mu na tome! Pojavom interneta nismo više uskraćeni za bilo kakvu informaciju, sve što nas zanima možemo saznati sa par klikova mišem. Vrhunske varalice su nam nadohvat ruke, samo treba dati broj kreditne kartice i za par dana su doma na kućnoj adresi. Japanci su u proizvodnji ribolovnog pribora daleko ispred svih, pogotovo što se varalica tiče. Kod njih nažalost nema bolena pa se moramo krpati bassevskim i brancinaškim varalicama u kojima su Japanci bez premca. Pa da krenemo redom, tj. od najočitijeg primjera – ribolova na površini.

Sjetimo se one vaserkugle i česte reakcije koju je izazivalo njezino pljuskanje po površini. Tada su se ljudi svakako dovijali da repliciraju taj zvuk, no mi danas imamo logično rješenje, a to su poperi. Popera u načelu ima dvije vrste, bućkavci i pljuskavci. Bućkavci u principu proizvode glasan zvuk i najčešće se polako vode. Odlični su za ribolov bassa, pogotovo kad je bass na dnu ili je letargičan pa mu treba poticaja da se digne za varalicom. Odličan je oko lopoča i po mirnom vremenu jer su obično kratki i zdepasti. Sve te karakteristike ga baš ne svrstavaju u najbolje bolenske varalice, mada sam znao pokojeg opreznog samca iščačkati u nekom mirnjaku pod vrbom koja se nadvila na vodu nad njim. Puno bolje rješenje su pljuskavci koji uz diskretan zvuk koji rade (ili uopće nedostatak zvuka kao što je kod Lucky Craftovog G Splasha!) imaju i dodatni vizualni efekt špricanja vode ispred sebe. Jako sliče kederu dok se izbaci na površini i očito je to okidač koji boleni vole. Idealna kombinacija za ribolov sa pljuskavcima je naći mjesto gdje boleni aktivno napadaju kedere. Obično je to sprud nasred vode, špic perutnice gdje vrti voda i radi špigl, iz i ispred otoka, noge od mosta, dakle, sva mjesta gdje se nešto događa i to što se događa privlači kedere da se tu zadržavaju. Pod Toplanom u Zagrebu je top mjesto gdje se dvije struje sudaraju i nastaju mali virovi i džepovi vode koja stoji. Ta mjesta ćete lako prepoznati po tome što se tu pjena skuplja na površini.

• 

Sva mjesta gdje kanalizacija ili tehnološke vode od tvornica ulaze u rijeku (recimo Kožara u Karlovcu) su također poznata okupljališta bolena i ako imate želudac za ribolov tamo možete se fino naloviti. A možete stati i nešto uzvodnije od tog mjesta, ima bolena i tamo! Dakle, otkrili smo jato bolena koje rauba. Neprimjetno smo im se došuljali dovoljno blizu da možemo zabaciti. Što sad? Ja uvijek volim zabaciti više na vodu, u maticu, pa da mi voda prirodno donese popera u jato bolena nego da prebacim jato pa furam kroz njih ili da zabacim drito u jato i tako ih upozorim. Jednoličnim plopkanjem započinjem i prije nego dođem do prvih bolena u jatu koji raubaju. Ritam plopkanja prilagođavam raspoloženju bolena, ali rijetko se događa da jako brzo plopkam kroz jato. Dosta često bolen fula varalicu i onda ne treba kontrirati u prazno već nastaviti plopkati kao da se ništa nije dogodilo. U principu i ne kontriram već uvijek pustim da prvo osjetim ribu i tek onda povučem štap prema sebi. Bolen ima relativno mekana usta, a na ovim poperčićima su tanke i oštre udice koje bez problema ubadaju gdje treba. No, upravo zbog tih tankih udica i dril na roli mora biti podešen na finjaka. Bolen je vrlo sportska riba ali je i fer borac (osim onih starih prdonja koji su se valjda previše družili sa somovima pa ponekad koriste njihove finte da se oslobode udice…) i rijetko će se omotati oko neke grane ili zapaliti s druge strane stupa od mosta. Dobro podešena kočnica na roli će ga brzo zamoriti, a takve udice će napraviti minimalnu štetu u njegovim ustima. To je dosta bitno jer ga namjeravamo pustiti. Budući da ga lovimo na poprilično male varalice, Team Daiwa Zero Poper je nekih 6 centimetara, Rapala Skitter Pop od 7 cm ili Megabassov Pop X također nekih 7 cm, dril na roli mora biti popušten i iz razloga da se tako fine varke ne razvale. Možda to nije toliko izraženo kod popera, ali siloviti bolenov udarac često nisu uspjeli izdržati properi kao što je Yozuri Arms Swisher ili Rapalin Skitter Prop.

• 

• 

Dobro, kod Skittera je bila jedna serija sfušanih varki koje nisu bile dobro napravljene pa si mogao vrlo lako spuknuti rukom zadnju trokuku skupa s propelerom. Tadašnji zastupnik za Rapalu je sve te Skittere zamijenio sa ispravnima čim sam mu donio one koje sam skužio na vrijeme! Sa properima lovim jednako kao i s poperima, pogotovo ih volim dok je turbulentnija voda ili vjetrovito vrijeme pa rade valove na vodi i onda ne mogu popere voditi kako bih htio i trebao, a propere nemrete voditi a da ne valja. Dakle, jednako kratko cimkanje u kojem proper zaranja pod vodu i šprica svud oko sebe i ponovo izranja sa jako kratkom pauzom. Kad se pojavio Skitter Prop kod nas neki su ga vodili skroz ravnomjerno da šprica cijelo vrijeme, što ustvari nije ispravna tehnika, ali ulovi bolena su im dali za pravo i još uvijek dosta ljudi lovi na ovaj način i imaju dobre ulove. Ja radije radim pauze, a konstantno vučem varku jedino kad izađem iz zone udarca (no znalo se i tad dogoditi da udari na pola puta!). Dakle, nikako ne izvlačim varalicu dok je u jatu bolena, ako mi prođe zabac bez udarca čekam da voda gurne varalicu do obale i tek onda brzo namatam da budem spreman za slijedeći zabac. Boleni su vrlo oprezne ribe, pogotovo gdje ih puno love i znaju skroz prekinuti aktivnost u najboljem periodu ako posumnjaju u nešto. Zato ponekad i neće reagirati na popere i propere pa na red dolaze zare. Za bolena koristim mutave zare, dakle, bez kuglica ili ako imaju kuglicu kao što je Heddon Zara Puppy onda se ona ne čuje jer služi samo kao balans. Taktika je ista kao i s poperima, samo što zare najčešće vodim skroz ravnomjerno bez pauzi. Tu tek ima fulavanja! Ponekad, ako situacija to nalaže, zaru povedem pola metra pa stanem i onda opet povedem. To je adrenalinska igra živcima jer svaki napad se vidi i vrlo je teško biti discipliniran i na prvi pljusak odmah ne bubnuti kontru, ali sreća da puno lovim bassa na površince pa sam već naučio. A za sve ostale koji nemaju prakse preporučujem da si spiju jeno dva Praxitena ili Normabela PRIJE ribolova, da ih malko otupi, ha-ha. Bolje da ih spiju prije jer će im POSLIJE ribolova i fulavanja grizeva trebati barem DUPLO da ih smiri! Megabass Dog X, Potina Zara, Heddon Zara Puppy, Calypso Zara su odličan izbor za ovu zafrkanciju. Dekori nisu toliko bitni dokle god imate bar jednu u Red Head boji.

• 

• 

Događa se da boleni raubaju i da ne grizu na površince. Ne reagiraju niti na voblere vođene normalno, nit na železo. Kaj tada napraviti? Onda lijepo ako imate mogućnosti, tj. ako vam teren dozvoljava odete fino nizvodno na domet do jata. Rješenje za ove situacije su suspend i tonući vobleri koje možemo daleko zabaciti. Dakle, opet su japanci u igri, kao Team Daiwa Minnow, Megabass Ito Vision 110 i 95, Daiwa Saltiga Minnow, Lucky Craft Pointer, Jackall Bross Squad Minnow 80… Za prvih par zabaca je dobar i Salmo Thrill jer daleko leti i ima sitnu vibru pa se može brzo profurati kroz jato kao keder koji bježi nizvodno. Mana mu je što je mali, relativno brzo tone pa se ne može sporije vući nizvodno i što ima preslab odbljesak kad se twitchne. Ali zato svi otprije nabrojani japanci imaju upravo to! Zabacim ukoso ispred jata i twitcham nizvodno tako da mi varka ide kroz jato. Team Daiwa Minnow i Megabass Ito Vision 95 su mutave varalice i to treba imati na umu kad ganjamo oprezne bolene. Biramo naravno što realističnije boje, što kod japanaca nije problem jer ima mali milion natural dekora, sa mat i sjajnim finišima, sve kakav nam odbljesak treba u danom trenutku. A to koliko hoćemo da nam se varalica vidi u vodi ne ovisi samo o trenutnoj prozirnosti vode, već i o trenutnom raspoloženju ribe, tj. koliko su bile »tiskane» prijašnjih dana. Ja u šali znam reći da je najbolji dan za ribolov četvrtak jer su se ribe stigle odmoriti od vikenda.

• 

• 

Što se pribora tiče, nastojim da uvijek bude adekvatan situaciji u kojoj lovim. Lovio sam bolene sa Sportex Kev Pike 2,70 metara 40-80 grama jer sam morao Kastmastera od 35 grama bacati na drugu stranu Save, ali sam lovio i sa štapićem od 1,75 metara 1,5-10,5 grama na malu Maria Zaru i Team Daiwa Zero poper i uživao sa ribama do dve kile. Ali uvijek lovim na upredenicu jer imam direktni kontakt s varalicom i na taj način ih mogu pravilno voditi i sa obaveznim predvezom od fluorokarbona najčešće od 0,20-0,25 mm debljine koji sa osnovnom strunom spojim Albright čvorom ili nečim sličnim kaj ja mislim da je Albright čvor. Pepač i Žac Vedrenjak su mi pokazali opaki čvor i to nekoliko puta, ali naravno da sam ga zaboravio! Sljedeći put kad ih vidim ću si ga snimiti na mobitel i staviti na Youtube da ga ne zaboravim! Puštajte ribe!

•