Nadmudrivanje s podsljemenskim šaranima

10 min read

PR / Broj 49 / Travanj / 2012.

Već i vrapci na granama znaju kako se šarani u ovo vrijeme love u plićaku, ali što učiniti kada na jezeru na kojem lovite plićaka nema?

Piše: Matija Kraševac

Povratak na Jarke

Upravo ta situacija zadaje probleme mnogim ribolovcima, a savršeno jezero da nađemo odgovor na to pitanje je jezero Jarki u Stubičkim Toplicama. Dubina ovog jezera se kreće od 4 do 6 metara. Čak i u ovim sušnim uvjetima dubina ne pada, jer svježa i hladna voda koja se spušta sljemenskim potokom održava razinu vode i u vrijeme najvećih ljetnih sparina. Osim što je voda duboka, vrlo je hladna. U takvim uvjetima postaje vrlo teško uloviti šarane na dnu, a većina ih se već pojavom prvih sunčevih zraka digne na samu površinu gdje postaju neuhvatljivi jer bježe na svaki znak opasnosti. Radi se o „ulovi i pusti“ jezeru i riba je već naučila da plovak prepozna kao znak opasnosti. Kada se za nekoliko tjedana voda ugrije i zamuti to više neće biti problem, ali zašto čekati do onda? Postoji način kako da ribu uhvatite i sada, a Danijel Dominko i ja ćemo vam pokušati objasniti pristup koji smo koristili na jezeru Jarki i uspjeli prevariti desetak lijepih riba unatoč lošim vremenskim uvjetima.

Sunce igra bitnu ulogu

Dogovorili smo da ribolov počne u 11 sati ujutro, jer će tada sunce biti već dovoljno jako da digne ribu na površinu. Već po samom dolasku na jezero primijetili smo riblju aktivnost na površini i jato od dvadesetak manjih šarana. Čim smo se približili vodi spustili su se za pola metra tako da smo mogli vidjeti samo naznake njihovih silueta. U jatu kruže po sredini jezera i čine se vrlo plašljivima. Smjestili smo se u najdublji dio jezera gdje je dubina već na 2-3 metra od obale preko 5 metara. Nismo ju imali ni namjeru mjeriti jer nam je cilj prevariti ove šarane koji su se digli na površinu. Nema smisla pokušavati loviti štekom jer su predaleko i kao jedina moguća opcija ostaje match ribolov.

Dok Danijel slaže platformu ja sam se uputio u šetnju oko jezera. Bili smo ovdje prije dvije godine s Danijelom i Ivanom Kovačem, tada su oni imali dvoboj sa štekom i matchem i Ivan je pobijedio. Lovili smo isto u proljetno vrijeme i ribolov je bio težak. Odonda se dosta toga promijenilo i to sve nabolje. Sagrađen je mali ribički dom s nadstrešnicom, obilno se poribljava svake godine, a preko tjedna vrijedi ulovi i pusti režim ribolova za šarane i amure, dok je izlov ostale bijele ribe strogo zabranjen.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Takvo gospodarenje je donijelo rezultate i danas je ovo voda vrlo bogata ribom koja je postala stalno okupljalište ribolovaca ovog kraja, ali i natjecatelja zbog čestih natjecanja koja se tu održavaju. Nevjerojatan podatak je da uz sve šarane rekord jezera drži Željko Martinić s ulovom od 33 kilograma krupnih deverika u 4 sata. U obilasku jezera sam susreo par ribolovaca i bio ugodno iznenađen jer su svi sa sobom imali prostirke i dezinfekcijska sredstva, a nisu bili šaranaši nego plovkaroši.

Pripreme za ribolov

Za to vrijeme Danijel je počeo sa slaganjem sistema i pripremom hrane. Odlučio je loviti finim sistemom s ravnim wagglerom od 3 grama na dvadesetak metara od obale (takve wagglere možete susresti i pod nazivima, straight, peackok ili insert waggler). Na špulu je namotao novi tonući najlon promjera 0.16. Najlon treba biti namotan do samog ruba špule kako bi omogućio lakše i dalje izbačaje. Ukoliko nemate plitku špulu, prvo namotajte neki stari najlon, a zatim preko njega novi kojim ćete loviti. Bolje je da namotate malo manje nego previše najlona jer bi vam se inače sve moglo zaplesti prilikom izbačaja ili namatanja.

Waggler je fiksiran na dubini od 2 metra s 3 olovnice od jednog grama, a jedino otežanje cijelog sistema je vrtilica ispod koje se nalazi predvez od 40 cm fluorocarbonskog najlona 0,133. Takav najlon manje dolazi do izražaja u bistroj vodi i riba uzima mamac s manje sumnje. Na kraju cijelog sistema nalazi se udica Milo As broj 18. Udica je malena, ali je izrazito jaka i uvijek je moj prvi izbor za ribolov krupne ribe, pojašnjava Danijel. Mala udica nekad bolje drži ribu jer jednom kad se dobro ubode zatvori se i ne miče više, dok veća udica tijekom borbe napravi veliku rupu ribi u ustima i na kraju ispadne.

Hrana koju ćemo koristiti je jednostavna, sastoji se od mixa ostataka iz škrinje s lanjskih natjecanja, u nju smo dodali pola crvenog mutila i vode dok nije postala gnjecava. Hrana uopće nije bitna za ovu vrstu ribolova, jedino je važno da nije previše ljepljiva i da dobro muti. Cilj je napraviti velik oblak u kojem će se riba bez straha hraniti.

Neka se sve crveni

Sve je spremno pa možemo krenuti. Logično razmišljanje sad bi nas navelo na zaključak da je bitno što preciznije nahraniti i biti pritom što tiši. Umjesto toga Danijel se odlučio na prilično obilno hranjenje pa desetak minuta praćka hranu dok na dvadesetak metara od obale nije napravio velik crveni oblak promjera 2-3 metra. Sada u sredinu oblaka zabacuje waggler sa zrnom kukuruza šećerca i nastavlja pucati kuglice hrane svake minute po jednu.. Prvo su ga napali kederi koji nemilice uništavaju kukuruz, a waggler cijelo vrijeme poskakuje. Iako vrijeme prolazi griza i dalje nema, ali Danijel ne gubi vjeru u svoj pristup. Kod izrade svake kugle u nju doda i malo crva škota ili kukuruza šećerca. Uz hranu ponekad praćka i pelete jer u doticaju s vodom one stvaraju karakterističan zvuk na koji su se ovi ribnjačarski šarani navikli još dok su bili u ribogojilištima i instinktivno ga povezuju s mišlju da je vrijeme za hranjenje.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Nakon pola sata Danijel dobiva prvi griz, waggler je naglo nestao ispod površine, a nakon kontre štap se lijepo savinuo. Očekivao sam kako sada slijedi ono poznato zujanje kočnice, ali to se nije dogodilo. Riba je stajala na mjestu i počela se dizati u zrak. Kao da vučete najlonsku vrećicu iz vode… uskoro se iznad hranilišta na površini vode pokazala srebrna silueta krasne deverike. Danijel spušta vrh štapa tik do vode kako bi ju natjerao da se vrati u dubinu. Ukoliko se na toj daljini digne na površinu i počne bacati, velike su šanse da se otkvači jer usnice deverike su jako mekane. Uspijeva u svojoj nakani, deverika se vraća u dubinu te ubrzo bez puno otpora završava u podmetaču, a nakon toga i u čuvarici. Upotreba čuvarica na ovom jezeru inače nije dopuštena, ali posebno za potrebe ovog članka dobili smo dozvolu da zadržimo nekoliko riba kako bismo ih na kraju fotkali. Zabrana je donesena prije svega radi zaštite ribe, jer ulovi ovdje znaju biti jako obilni, a tolika količina riba u čuvarici uvijek rezultira oštećenjima riba. Osim toga, obala je kamena pa se riba u čuvaricu mora spuštati jako oprezno. Radi toga smo ispod čuvarice smjestili mekanu prostirku kako ne bi došlo do udarca ribe u kamen.

Vjetar je otpuhao ribe

Danijel stavlja novo zrno na udicu i pritom mi pokazuje kako ga stisne prstima tako da ono dulje propada kroz vodu i tako se postiže prirodnija prezentacija mamca. Nakon toga zabacuje lagano waggler i prije samog doticaja s vodom prištopava sistem kako bi udarac u vodu bio što diskretniji. Spušta vrh štapa u vodu i s dva- tri brza okretaja ručice potapa najlon. U međuvremenu je počeo puhati neugodan sjevernjak, a u daljini su se nazirali crni oblaci i grmljavina. Najgore od svega je bilo to što je vjetar oblake nosio prema nama. Pokušavamo zasad ne misliti o tome i nastavljamo s ribolovom, Danijel uzima praćku u ruke i nastavlja s praćkanjem hrane, napominje kako bi mu sada dobro došli kasteri jer bi hranu učinili mnogo atraktivnijom i natjerali ribu da se hrani u još plićem sloju vode. Nažalost nije imao vremena da pripremi kastere jer za to treba tjedan dana, a ribolov je bio dogovoren dan ranije. Iako od nas udaljeno dvadeset metara, hranilište je bilo samo desetak metara od bočne obale prema kojoj sada puše vjetar. Sve čestice hrane voda sada nosi prema toj strani, a prema čestom bacanju ribe na samo metar do dva od te obale postaje nam jasno da je i riba otišla za hranom. Kako ovdje ne može dobiti griz Danijel pokušava zabaciti uz bočnu obalu. Dubina na tom dijelu je oko 4,5 metra, malo manje nego na samoj sredini.

Već prvi zabac donosi mu griz. Uvjeren sam kako je riba primila odmah u propadanju jer waggler se još nije ni smirio. Ovaj put kočnica je prozujala. Riba se drži same obale i kreće prema drugog strani. Primam se fotoaparata, ali taman dok sam ga upalio štap se vraća u kruti položaj. Danijel dovlači sistem i zove me da pogledam najlon. Udice nema, a prvi metar najlon je potpuno pohaban. Šaran je iskoristio oštro kamenje u vodi kako bi oštetio i prekinuo najlon. Nema veze, bitno da smo mi otkrili gdje se oni kriju. Brza promjena sistema i ponovni zabačaj. Kugla metar ispred wagglera, taman gdje treba kako bi voda odnijela oblak do same obale. Crveni vrh opet brzo nestaje, a rola zuji. Danijel ju steže i vrši pritisak na ribu kako bi ju odmaknuo od obale i spriječio da uđe u kamenje. Uz dosta muke to mu i uspijeva. Uvjereni smo kako se radi o ribi preko 3 kilograma jer ju nikako ne može dići na površinu. Zato smo pomalo iznenađeni kada se na površini pojavljuje šaran ispod 2 kilograma..Za ovo doba godine, kada je voda tako hladna, ova riba se borila nevjerojatno jako. Danijel kaže da je to zbog stalnog pritoka vode i obilja kisika. Prekrasan šaran ljuskaš leži mirno na površini vode i samo što nije ušao u podmetač, a onda slijedi iznenađenje. Na samom rubu izvlači zadnje atome snage i ponovo odmata nekoliko metara najlona s role. No sad se konačno predaje. Odmah se lakše diše jer smo se već bili uplašili da će šarani danas nadmudriti nas.

Opet se majka priroda poigrala s nama

Postaje nam jasno da je bilo samo pitanje vremena i povjerenja kada će riba reagirati na obilno prihranjivanje jer već idući zabac donosi griz.. ali nema ribe. Na udici je ostala samo ljuska. Očito je došlo cijelo jato. Danijel je počeo dobivati puno lažnih grizeva. Riba očito tijelom dodirne sistem što rezultira potapanjem prefino tempiranog wagglera pa skida malo otežanja tako da cijeli vrh bude vani. Idući griz pušta sve dok i najlon nije krenuo, a onda dobro poznata priča: zujanje role, odvlačenje od kamena pa petominutno nadmudrivanje na otvorenom koje u pravilu završava Danijelovom pobjedom. Jedan za drugim šarani nemilice testiraju Danijela i njegov pribor. Svi do jednog su predivni ljuskaši, a uloviti bezljuskaša na ovom jezeru je prava rijetkost. Počeo je eksperimentirati i s mamcima, al što god da stavi na udicu dobiva griz, bez obzira dal se radilo o kukuruzu, crvu ili glisti.

Baš kad nas je krenulo događa se ono najgore, odjednom je počeo puhati jak vjetar, a nebo oko nas se zatvorilo. Mračno je kao u samo predvečerje. Prolom oblaka natjerao nas je u bijeg. Spašavali smo što se dalo. Ja fotoaparat, a Danijel sitan pribor koji mu je nalet vjetra raznosio po obali. Sve ostalo smo ostavili na kiši i sklonili se ispod terase.
Nismo imali druge nego čekati da se sve smiri, ali uz odlične domaće kobasice i zagorski gemišt taj sat vremena nije bio toliko težak. Kada se sve smirilo vratili smo se na poziciju i shvatili da od nastavka ribolova neće biti ništa. Hrana se na kiši pretvorila u žitku smjesu koja je postala neupotrebljiva, crvi su se razbježali iz posude, a pelete raskvasile. Danijel pokušava zabaciti još koji put, ali bez primame to je nemoguća misija. Nismo nezadovoljni, u kratkom vremenu prevarili smo desetak lijepih riba i spasili ribolov koji smo već smatrali potpunim promašajem. Svi koji znaju ovo jezero reći će da se tu može uloviti i puno više, ali u ovim uvjetima mislim da smo izvukli maksimum. U svakom slučaju, ovo jezero će vam pružiti mnoštvo užitka bez obzira jeste li ozbiljan natjecatelj, okorjeli šaranaš ili rekreativac željan popodnevnog odmora od gradske vreve.

Chris standing up holding his daughter Elva

Jezero Stubaki

Nalazi se u Stubičkim Toplicama u Krapinsko-zagorskoj županiji, udaljeno je samo pola sata vožnje autocestom od Zagreba. Autocestom putujete do izlaza Zabok, nakon naplatnih kućica skrenete desno za Oroslavje, a zatim imate 5 minuta vožnje do Stubičkih Toplica. U Turističkoj zajednici Stubičkih Toplica koja se nalazi pokraj pošte u samom centru možete kupiti dnevne i godišnje dozvole i upoznati se sa svim pravilima i ograničenjima.
Za sve dodatne informacije možete se obratiti na:

098/9304-879 – Matija Kraševac

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana