Balansiranje mamaca za šarana – sve je u ravnoteži!

PR / Broj 27 / Lipanj / 2010.

Iskustva – JAMES ARMSTRONG
U ovom nam članku James Armstrong pokazuje na koji način jednostavnim balansiranjem vaših dubinskih mamaca, ponekad i u težim ribolovnim uvjetima, možete uloviti više šarana u ribolovu…

S engleskog preveo: Krešimir Kuri

• 

Kad stvari nisu idealne

Ribolov dubinskim mamcima je u načelu vrlo jednostavan. Treba samo zabosti iglu za navođenje mamaca kroz sredinu boile, navući ju na dlaku, fiksirati na mjesto sa stoperom za boile i zabaciti u jezero. Naravno da ćete na taj način na nekoj od voda krcatoj velikim šaranima ponekad lako uloviti određenog, velikog i lijepog šarana. Međutim, vjerujte mi na riječ, da postoje i puno kompliciranije i vode i situacije. Šarana ćete «jeftino» uloviti uglavnom onda kad se vrlo intenzivno hrani ili kad ih je vjetar «potjerao» u potrazi za hranom s jedne strane jezera na drugu. Međutim, ima dana kad ništa na vodi nije kako bismo mi željeli i kad riba ne prima lakomo. Upravo onda morate zastati i početi razmišljati o svojim mamcima i postupcima, te jednako tako i smisliti što bi se sve moglo napraviti da ulovite koju ribu više.

• 

Ribe koje znaju sve

Stari, veliki šarani, koji su proživjeli život u nekoj od voda sa snažnim ribolovnim pritiskom, dosad su vidjeli skoro sve ribolovne trikove. Vidjeli su tijekom niza godina mnoge tepihe mamaca i, što je još gore, naučili kako razlikovati sigurne boile od opasnih. Bez obzira radilo se tu o lošoj izvedbi nekog sistema, težini same udice ili možda samom načinu na kojem sistem leži na dnu rijeke ili jezera, ako im je to imalo strano ili čudno, šarani ga često uopće neće dotaknuti, a ako ga već i dotaknu, učinit će to tako pažljivo da ga u svakom djeliću sekunde mogu izbaciti iz usta.

• 

Oponašajte slobodni mamac

Pa što nam je činiti kako bismo izbjegli ovako nemile situacije? Ništa osobito. Samo treba pokušati pripremiti mamac koji stavljamo na udicu na takav način da se ponaša poput slobodnog, onog bez udice. Jedini pravi način da to napravimo jest da ga olakšamo, te na taj način balansiramo težinu udice. Ako eliminiramo težinu koju metalna udica pridodaje našem sistemu, imamo velike šanse uloviti opreznu ribu i spriječiti izbacivanje udice iz usta. Ono što vam ja uporno nastojim reći je da s vrlo jednostavnim postupcima eliminacije težine udice iz sistema omogućite mamcu na udici da se ponaša prirodno, odnosno, potpuno identično slobodnim mamcima oko nje, a to za konačni ishod ribolova ponekad zbilja nije mala stvar.

• 

• 

• 

Kako uravnotežiti mamac?

Postoji veliki broj načina na koje možete uravnotežiti težinu vašeg mamca na udici. Mnogi od mojih prijatelja, poput Darrella Pecka i Ali Hamidija, puno vremena provode u izrađivanju svojih vlastitih mamaca, na način da pomiješaju neku 50/50 smjesu za boile sa određenom smjesom za plivajuće mamce. Drugi način na koji ih pripremaju je taj da jednostavno omotaju pastu oko kuglice od pluta, tako da dobiju efekt mamca koji polako tone. Ovo je odlična metoda jer tako bez problema u njega dodajete neki svoj miris i spašeni ste od kompliciranih situacija u koje često dolazite kad god pokušavate svrdlom probušiti svoj mamac, kad pogriješite dodajući malo previše plutajuće komponente ili nešto slično. U svakom slučaju, ovakvi su mamci uvijek perfektni.

• 

• 

• 

„Muzza“prezentacija

Međutim, ako nemate dovoljno vremena za takve «egzibicije», ili jednostavno želite imati identičnu repliku svojih slobodnih mamaca koji su vam na raspolaganju, ja vrlo često pribjegnem balansiranju boili ubacivanjem pluta u njih. Zbog toga ih uvijek nastojim pripremiti u obliku jedne vrlo zgodne prezentacije, poznatije kao «muzza», koju je prvi kreirao Thomas Dove. Kako biste napravili «muzzu», ili, po mom skromnom mišljenju, najbolji mogući balansirani sistem, prije svega treba vrlo oprezno u boili izbušiti rupu. Rekao sam oprezno, iz razloga što svaka od tih boili može prilikom tog malog zahvata lako puknuti ili se (u još goroj verziji) potpuno raspasti.

• 

• 

To se naročito odnosi na mekane boile. Ako vam se događa da vam boile pucaju svaki put kad ih poželite probušiti, imam dobar prijedlog za vas. Prvo pokušajte izborati rupu duboku samo nekoliko milimetara, a nakon toga iz nje prstima «iščeprkajte» izborani materijal van. To napravite precizno uokolo cijele rupe i na taj ćete način spriječiti površinske pukotine na mamcu. Tek nakon toga probušite cijelu boilu. Generalno govoreći, mamac od 18 mm ja uvijek probušim skoro do pred samu drugu stranu, ali nikad ne radim tunel do kraja. Treba pokušati doći što bliže drugoj strani i nakon toga u tu rupu ubaciti 15 mm širok štapić od pluta i gurnuti ga da u nju uđe do kraja. Na taj ćemo način perfektno balansirati mamac.

Kad je mamac tako spreman za uporabu, ja ga postavljam na dlaku na način da štapić od pluta bude postavljen prema udici. Znam, reći ćete da vam to izgleda pomalo neuobičajeno, ali to je baš ono što ja zapravo i želim. Zahvaljujući načinu na koji se takav sistem zabacuje u vodu, šaran ga vrlo teško razaznaje kao opasnost.

Ovu sam prezentaciju počeo koristiti prije nekoliko godina, nakon jednog, za mene vrlo važnog ribolova, kojeg sam proveo u društvu s Tomom Doveom na jednom od mojih lokalnih jezera. Ja sam, baš kao i veliki broj puta dotad, lovio balansiranim mamcima na način da je pluteni štapić virio prema stoperu za boilu, dok je Tom koristio svoj «Muzza» stil. Već prvi dan je uspio uloviti šarana od 14 kilograma, dok sam ja jednog manjeg izgubio. Zapamtio sam njegove riječi kako mu uvijek, kad god lovi ovim stilom, svaka riba obvezno ostaje na udici i kako vrlo rijetko gubi ribu. Nakon toga jednostavno nisam imao drugog izbora nego prihvatiti ponuđeno. Ne samo da sam se oduševio naoko sitnim, ali vrlo važnim i velikim poboljšanjem kvalitete svog ribolova, nego odonda više nikad nisam pokušavao slagati sistem na način kako sam to radio prije. Uostalom, evo kako to i vi možete vrlo jednostavno napraviti.

Način izrade

Kad obradim i pripremim mamac, obvezno ga postavljam na tip udice sa savijenim vratom Korda kurv, broj 8 ili 6. Uvijek nastojim veličinu udice prilagoditi veličini mamca s kojim lovim. Kao neko uobičajeno pravilo, udica broj 8 je idealna za mamac od 15 mm, a udica broj 6 za mamac od 18 mm. Udicu vežem najjednostavnijim čvorom bez čvora, ali na način da dlaku izbacim van i oko nje omotam dva puta ispod vrata, te onda pet puta ispod dlake. To ju drži na mjestu. Na slici možete vidjeti sam izgled sistema i čini mi se kako vam on izgleda prilično agresivno.

• 

Nadimak «Muzza» sistem je dobio iz razloga što u njemu sama udica uvijek gleda prema dnu, poput gljive. Izbacivanjem dlake van, te na taj način postavljanjem samog mamca bliže ušici udice, gornja polovica udice postaje lakša od ostalih dijelova. Ako uravnotežite mamac korektno, ušica se ponekad može blago izdići sa samog dna. Taj detalj je važan jer tako vrh udice postaje teži i na taj način se osigurava da se njezin prednji dio gotovo uvijek zabija u donju usnu ribe. Kao što sam i rekao ranije, olakšavanjem udice zapravo se vara šaran, tako da on počinje smatrati kako ništa nije povezano s mamcem kad ga proguta.

• 

Prednosti balansiranih prezentacija

Balansirane prezentacije imaju puno prednosti jer se s njima može loviti preko velikog broja potpuno različitih vrsta dna, bez obzira da li je to trava, mulj, glina ili šljunak. Nedugo sam lovio «lagano tonućim» mamcima na samom vrhu neke vrlo lake trave. Sistem sam napravio tako da bude nešto dulji od uobičajenog i njemu sam dodao «sporo tonuće» PVA vrećice. Na taj sam način uspio bez komplikacija postaviti gotov sistem na vrh trave. Nije mi bilo potrebno brinuti zbog činjenice što je sama udica bila malo zabijena u travu, jer sam znao da je zbog toga što je polagano tonula sigurno ostala pozicionirana na samom vrhu jezerskog taloga, koji se skuplja na dnu na travi. Davno sam shvatio da, ukoliko razumijete problematiku zatravljenih voda i imate u sebe dovoljno povjerenja da na njima lovite, imate velike šanse biti u ribolovu puno uspješniji od drugih koji to nikad nisu radili, pa se brinu oko toga što će biti kad se udica zabije u travu, hoće li se u njoj sistem spetljati i slično.

• 

U posljednjih nekoliko tjedana, kad je na mojoj lokalnoj vodi postalo uobičajeno da se svaki treći ili četvrti ribolov nešto ozbiljnije uhvati, ja sam bio u mogućnosti čak i u kraćim ribolovnim izletima imati po nekoliko poteza, samo zbog jednog jedinog razloga – jer sam lovio malo drugačije od drugih. Na taj način sam ulovio velik broj šarana preko 10 kilograma i nekoliko vrlo lijepih „starih ratnika“ koji su bili preko 13 kg.

Snjegović

«Muzza» nije jedini način na koji možete reducirati težinu svoje udice kad ju postavljate na mamac, jer se ista stvar postiže i na puno jednostavniji način, kao što je na primjer prezentacija «snjegović», ili dodavanjem zrna plastičnog kukuruza boili. Nekad sam znao ponekom mamcu dodati vrlo tanke šnite pjene, kako bih što je najbolje moguće izbalansirao mamac. Svaki ponekad ima svoj dan, a ponekad je uspješan ovisno o tome koliko mu drugi to omogućuju.

• 

Prezentacija snjegović je jednostavni dubinski mamac na koji se dodatno montira nešto manja plivajuća boila, što na dnu zapravo izgleda kao snjegović. Zahvaljujući laganoj plivajućoj boili, ona će se vrlo polako smjestiti na dnu, i u vodi izgledati slično snježnoj figuri. Plivajuća boila je glavni krivac za ovo kritično uravnoteživanje cijele prezentacije. Važno je reći da različite kompanije imaju različite vrste plivajućih mamaca i treba ih uvijek imati nekoliko vrsta uz sebe, kako bismo našli onu optimalne veličine i uzgona koji vam najbolje odgovara. Neko uobičajeno pravilo bi moglo biti da se dubinske boile od 15 mm najbolje slažu s12 mm plivajućim. Alternativa tome je klasičan mamac od 18 mm, koji dobro radi u tandemu s 15 mm plivajućim mamcima.

Idealni snjegović je onaj koji polako tone kroz stupac vode, sve dok se nježno ne smjesti na dno. Udica takve prezentacije uvijek mora biti na dnu, dok se dva mamca lelujavo izdižu iznad nje. Ako vam se učini da cijeli sistem pretjerano lebdi, odnosno, da se izdiže prema površini, nikad se nemojte bojati malo obrezati plivajući mamac. U suprotnim situacijama, ako je pretežak i beživotno leži na dnu, pokušajte obrezati dubinski mamac i imat ćete jednaki efekt. Pokušajte loviti mamcima različitih boja, oblika i kombinacija aroma. Tako ćete sami najsigurnije saznati koje kombinacije na vašoj vodi pale. Ja nekako uvijek uz ovu prezentaciju koristim i sistem ispljunutog mamca, koji u kombinaciji sa snjegovićem fantastično radi.

Zapamtite, možete balansirati vaše mamce s različitim drugim plivajućim materijalima, kao što su raznobojne plastične pjene ili plastična zrna kukuruza. Ona su odličan dodatak malim mamcima. Male 10 milimetarske boile klasičnog ili valjkastog oblika odličan su izbor kad su klasični plivajući mamci preveliki. Pjena u pravilu jako dobro pliva i da bismo njome balansirali mamac, treba je jako malo. Odlična je stvar što ona uvijek dolazi u velikom broju raznih boja, tako da uvijek možete odabrati onu koja vam najviše odgovara

Prilagodite mamce za hranjenje s onima za lov

Plastični kukuruz je sjajan kad lovite preko tepiha rastresitih mamaca. Osobno nikad ne bih lovio «Muzza» stilom i u isto vrijeme hranio raketom i rastresitim mamcima. U takvim situacijama može vam se dogoditi da šarani toliko postanu preokupirani potragom za rastresitim mamcima da vaš mamac može dugo ostati neprimjećen. Zbog toga je odlična ideja prilagoditi mamce na koje lovite s onima kojima hranite. To znači da ću «Muzza» stilom loviti samo onda kad hranim isključivo boilama, koje ću pod svaku cijenu nastojati maksimalno kobrom raširiti po hranilištu. Na taj ćete način šarane zadržati u pokretu i natjerati ih da se međusobno natječu za svaki mamac. Što se među njima razvije jače nadmetanje i što agresivnije budu primali, imat ćete bolje šanse za uspjeh i lakše ih uloviti.

Kako napraviti snjegovića?

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Što s plivajućim boilama?

I na kraju, vrlo je važno upozoriti kako treba balansirati i vaše plivajuće mamce, pogotovo u uvjetima kad lovite samo na njih. To nije nikakav problem jer je dovoljno na pravom mjestu sistem malo otežati, bez obzira učinili to sa sačmom olova ili dodavanjem kuglice mase za otežavanje sistema. Ove male utege možete postaviti na predvez odmah blizu udice ili na dlaku, jedino što je važno je osigurati da cijeli sistem sigurno tone. Što polaganije, to bolje, zapravo, to znači da je bolje balansiran. Ako naglo potone, znači da je pretežak i treba ga olakšati.

Još jedan dobar savjet za kraj, uvijek testirajte svoje sisteme na plitkoj vodi uz obalu, gdje jasno možete vidjeti kako se oni ponašaju. Svaka sekunda koju uložite u prilagođavanje mamca sa svrhom da on u konačnici bolje radi, kasnije će vam se višestruko vratiti. Vidio sam ribolovce koji su mi tvrdili da love na «Zig» montažu, a mamac im je poput cigle brzo tonuo na dnu. Nemojte biti jedan on takvih. Ne zaboravite, formula uspjeha je u dobroj ravnoteži.

Kako izbalansirati dubinski mamac:

• 

• 

• 

•