PR / Broj 29 / Kolovoz / 2010.

Ljetne sheme i dileme
Mada ovo ljeto i nije onakvo na kakva smo inače navikli, neke sheme uvijek pale.

Piše: [email protected]

“Bit će skoro propast svijeta“ nije samo ime genijalne romske glazbene skupine (tko nije gledao „Sakupljači perja“ nek si obavezno pogleda), već i najbolji opis trenutne situacije i onoga što se događa s klimom i vremenom. Prvo nas sprži sunce, (Ruse prži još i danas), onda nas potuče led i odnese nam krovove. Gdje su sad oni dani kad je ljeto bilo vruće sa povremenim pljuskovima koji su služili da nas taman osvježe i pripreme na nove vrućine. I da pokrenu ribu koja se ulijenila. No neke sheme odonda se uspješno mogu primijeniti i sad. Barem ove dvije esencijalne!

Ribolov u zaklonu

Budući da nemamo tako dobru zbirnu imenicu kao Ameri (cover), moramo se koristiti ovom koja nam ništa konkretno ne govori. Pod zaklonom se ovdje smatra svaka struktura gdje bi se bass mogao zadržavati tijekom dana. Tu spadaju potopljena stabla, splavi, molovi, polja lopoča, polja trave, sprudovi, stara korita i slično. U principu, dijelimo ih na dvije vrste, na ona koja ne trebamo probijati i ona koja trebamo probijati i svaka ima svoju posebnu vrstu ribolovnog pristupa i pribora.

U principu, zakloni koje ne moramo (točnije ni ne možemo) probijati su većinom napravljeni ljudskom rukom, plus potopljena stabla. Dakle, razni molovi, platforme, parkirane pedaline, mostovi i ostale građevine koje su iznad vode ili imaju i dijelove pod vodom (noge od mosta) i pogodne su za skrivanje bassa tijekom dana. Basss kao i sve ribe nema očne kapke koji bi ga branili od jake sunčane svjetlosti, pa tako većinu vremena po danu provodi u nekom zaklonu. Jasno je da većinu dana ne može biti ful aktivan, već su to ribe koje su većinom u neutralnom modu. Tko želi loviti aktivne ribe mora se ili jako rano ustati ili pričekati večer ili slučajno pogoditi kad bass poludi usred dana (što se ne događa svaki dan!). Naravno da si ne možemo priuštiti taj luksuz i biti svaki dan i po cijeli dan na vodi i loviti bassa samo kad je aktivan, bass mora gristi onda kad mi to želimo i možemo odvojiti vremena za njega. Dakle, moramo loviti ove koji su u svojoj „kućici“ i u najbolju ruku su neutralno raspoloženi. A neutralnom bassu treba „okidač“, tj. treba mu prezentirati mamac tako da u njemu probudi drevni instinkt lovca i da on bez razmišljanja krene na varalicu, tzv. „reakcijski ili refleksni griz“. Kao što ćete vi instinktivno mahnuti rukom i odbiti loptu koja vam ide u glavu, tako će bass instinktivno zgrabiti varalicu koju mu serviramo na pravi način. U prošlom broju smo vas naučili da flipate i pitchate, a sad je vrijeme da naučeno i iskoristite. Jer odlični mamci za provociranje reakcijskog griza su upravo jigovi i silikonci na otežanoj Texas montaži. Dakle, od pribora vam treba štap duljine od 2 do 2.40 metara maksimalno, sposoban da s njim možete kvalitetno zabacivati mamce od 7-28 grama, relativno brz i opet dovoljno jak da možete isforsirati bassa od dvije kile između pedalina. Rola može biti stacionarna ili multiplikator, bitno je da možete na nju namotati barem 50 metara monofilne strune 0.30-0.35 mm. Čemu toliko debeli najlon? Pa, kao osnovno, moramo se sjetiti da bassa ovdje lovimo u njegovoj „kućici“, dakle, voda je puna prepreka i koliko god mi to ne želimo i nastojimo spriječiti, naša struna će doći u dodir sa panjevima, granama, stupovima od mosta, konopcima od čamaca i ostalim materijalima koji vrlo lako prepile tanji najlon. 0.30 mm najlon će neko vrijeme izdržati struganje po granama, nadamo se dovoljno dugo da zamorimo i izvadimo ribu van iz loma.

Ovo „zamorimo“ je vrlo uvjetno rečeno, jer nema tu baš zamaranja, riba često mora van kroz rupu (nekad i rupicu!) kroz koju je jig prošao kroz granje da bi uopće došao do vode. Dakle, treba nam debeli najlon, po mogućnosti otporan na habanje, kod mnogih proizvođača takvi monofili imaju kraticu XT (eXtra Tough) u imenu (kao npr. Trilene XT). Fluorokarbon je otporniji na habanje od običnih najlona pa je samim tim i pogodniji za ovu vrstu ribolova od običnih najlona. Također je i manje vidljiv u vodi jer ima približno isti indeks lomljenja svjetlosti kao voda, što je dobro jer koristimo debelu strunu. Iako su to reakcijski grizevi, nek i ta mala prednost u obliku manje vidljivosti bude na našoj strani. Debeli najlon i fluorokarbon su poprilično kruti, tako da je korištenje normalnih veličina stacionarnih rola vrlo otežano jer debeli i kruti najlon lako sam od sebe (feder-efekt) spada sa špule i radi nepotrebne probleme. Zato je bolja opcija multiplikator jer kod njega nema tih problema, plus što s multićem možemo kontrolirati strunu i tonjenje mamca čim varalica dodirne vodu.

Tip 1

Odlične varalice za ribolov u lopoču i poljima trave s ponekom rupom su i površinci tipa Bumble Lure kojeg kopira sve više majstora. Da bismo povećali atraktivnost i efikasnost kvačenja ove nezakvačive varalice, malko ju friziramo! Dakle, treba nam:

Škaricama ili nožićem prerežemo Hulla grub negdje pri polovici i na taj način dobijemo dva odlična trailera. Onoga sa mnoštvom nožica montiramo tako da nožice gledaju prema naprijed. Na taj način dobivamo dvije odlične stvari. Kod zabacivanja resice će se ponašati kao pera na strelici od pikada i ustabilit će let naše varalice, a kod povlačenja resice će izgledati kao nožice nekog kukca i tako dodatno mamiti ribu. Preostali dio Hulla gruba montiramo kao i twister i on povećava siluetu mamca te daje dodatnu vibraciju. Najvažnije od svega jest da je udica sad u silueti mamca koju riba napada, što u originalnoj verziji i nije bio slučaj. No, moramo priznati da druge varalice i ne bismo mogli bacati na tim mjestima gdje Bumble prolazi, tako da je svaki griz ustvari ionako bonus!

Dakle, odabrali smo štap i rolu, namotali fluorokarbon i trebamo izabrati varalicu. Ja za takve situacije koristim bass jigove sa i bez trailera, težine od 1/ 4 pa do 1 oza (7 do 28 grama), ovisno o dubini na kojoj se nalazi prepreka i ovisno o tome da li ima i drugih prepreka koje treba svladati, kao što je granje od drveća ili npr. stup od mosta i silikonce na otežanoj Texas montaži. Težina olovnog otežanja je 7 ili 10 grama jer Texas koristim kad želim manju varalicu, tj. varalicu s manjom siluetom prezentirati bassu. Zato i koristim isključivo rakove i kreature na Texas montaži. Udica je obavezno 4/0 ili 5/0 sa ekstra širokim lukom (EWG, Extra Wide Gap) zbog širine ovih silikonaca i lakšeg probijanja bassovih usta. Kod ove vrste ribolova vam je važan prvi zabac i element iznenađenja. Bitno je znati da najveći bass u okolini bira najbolje mjesto za svoj odmor. Dakle, ocijenite koje bi bilo najbolje mjesto od ona tri stupa od mosta i zabacite drito uz stup. Znači, drito gađate bassa u glavu. Na taj način tjerate ga da reagira, a njegova reakcija je u većini slučajeva da zagrize. Ako je tom bassu kojem ste bacili prva reakcija bila bijeg, onda njega niste ni željeli uloviti jer je premali. Pravi dečki ne bježe. Zašto je ključno da ga gađate u glavu? Baš zbog toga da instinktivno reagira, jer ti bassevi nisu gladni i ne ganjaju plijen, već se odmaraju u svom lounge baru.

Teško da će neaktivni bass otplivati dva metra izvan zaklona da pokupi varalicu čisto iz instinkta, jednako kao što ni vi ne biste potrčali dva metra da odbijete loptu koja vam je fulala glavu. To više ne bi bio instinktivan pokret. Znači, sve je u tom prvom (i često jedinom) zabacu. Nemojte da on nije kako treba. Svaki dodatni zabac na to mjesto samo će dodatno upozoriti bassa da tu nešto ne štima i iz neutralnog moda ubaciti ga u negativni, a onda ni nagovaranje ne pomaže. Bolje je da nakon jednog ili dva zabaca, ako se nije dogodilo ništa, jednostavno odemo na drugo izgledno mjesto i zabacimo. Često je to drugo izgledno mjesto samo metar -dva od ovog prvog, možda je druga strana mosta interesantnija bassevima ili kod prvog stuba od mosta pod vodom ima još i kamen (mikro-lokacija) pa je zbog toga zanimljiviji bassu od srednje noge mosta. Uglavnom, ispipajte svako dobro i izgledno mjesto sa jednim do dva zabaca i na taj način pretražite puno mjesta. Jednostavno po svim statističkim parametrima i zakonu vjerojatnosti morate dobiti griz. A on je najčešće neposredno prije nego što varalica dodirne dno ili prilikom prvog odizanja i tonjenja. Više od tri-četri odizanja niti ne radim jer sam time već na nekih metar od zaklona, dakle – nezanimljiv teritorij. Radije na brzinu izvadim mamac van i ponovo zabacim. Ako je zaklon veći, kao npr. stup od mosta, veliki kamen ili potopljena pedalina, tad uvijek zabacujem na sve četiri strane, počevši od one u koju udara strujanje vode. Na jezerima se strujanje vode stvara od blizine preljevne brane (Trakošćan) ili od vjetra i valova koje stvara (sva ostala jezera i Trakošćan dalje od brane). Posebno dobra mjesta su odrezane i podlokane obale kao na Trakošćanu, gdje se baca drito u obalu. Valovi su tu napravili džepove i rupe pod obalom u kojima se bassevi ali i somovi vole skrivati. Drveće nad vodom i njihovo korijenje pod vodom kompletiraju odlična mjesta za ribolov bass jigovima i Texas rigom.

Gusta polja lopoča i trave

Jako slično, mada potpuno drugačije, lovi se u zaklonima koje moramo probijati da bismo došli do ribe. To su prvenstveno gusta polja lopoča i trave. Takva polja su pravi magnet za basseve i oni ih obožavaju, pogotovo u bistrim podravskim šljunčarama. Kad je normalna godina, onda trava s proljeća bukne i dođe do površine vode jer joj cvijet mora biti izvan vode da bi ga insekti oprašili te bi se trava razmnožila dalje. Onda nakon par sunčanih mjeseci bez kiša i voda u jezeru s vremenom djelomično ispari i vodostaj padne čak i preko metar. Naravno da se trava ne skrati za metar, već sav taj „višak“ fino polegne na površinu vode i napravi tepih! Mnogi ribolovci kad vide takvu džunglu jednostavno izgube volju i potraže neko manje zeznuto mjesto. No ispod tog „nogometnog igrališta“ su stabljike trave sa puno mjesta za skrivanje i život podvodnog svijeta, pravi El Dorado za bassa. Ista situacija je i s poljima lopoča, gore je tepih kroz koji ne prolazi sunčeva svjetlost, a dolje labirint od tankih stabljika.

Budući da ne znamo što se točno nalazi ispod ove džungle, ribolov se sastoji od niza zabacivanja i vađenja mamca ili riba van. Dakle, opet flipping i pitching ali na drugačiji način. Ovdje nam treba pribor za konje! Ovdje sa bassem od dvije kile vučete i pet kila trave van, tako da štap može slobodno biti onaj koji koristite za jerkove. Moj Megabass Mephisto je od 3/8 do 4 oza! (od 10.5 do 112 grama!). Umjesto fluorokarbona ovdje ipak treba koristiti upredenicu i to minimum 30 lbs. O ovome sam dosta čitao po američkim forumima i nitko od njih ne preporučuje ispod 50 lbs, no meni je i 30 lbs bila sasvim dosta, valjda imamo drugačiju vrstu trave. Upredenica je bolji izbor od monofila i zato što bolje reže travu, tako da je lakše izvaditi ribu, a ne morate se ni brinuti da će se pretjerano vidjeti jer ispod trave i lopoča je ionako sve prepuno nekih zelenih duguljastih vlakana, zar ne?!? Ovdje slobodno koristite stacionarnu rolu jer upredenica je meka i podatna pa ne stvara probleme. Ja zbog genijalnog štapa koristim i genijalni multić Daiwa Ryoga 2020L, isti pribor koji imam i za jerk. Mamci su također bass jigovi i silikonci na otežanom Texas sistemu, ali tu svaka sličnost sa prijašnjim načinom ribolova prestaje. Jigovi su od 1 do 2 oza (28 do 56 grama), svih oblika osim footbal (slabo probija travu), a olova za Texas su od 15 do 28 grama, obavezno od tungstena. Na jig stavljam trailer koji nema puno nožica i krilca, rak je u vrh glave, a jako često stavljam Senka ili sličnog worma. Na Texas rigu je obavezno duguljasti silikonac tipa Senko, a otežanje je od tungstena zbog manjih gabarita od olovnih otežanja iste težine. Prije mi se znalo dogoditi da sam jednostavno s velikim olovnim otežanjem prilikom kontre otvorio bassu usta i izvadio silikonac bez da ga piknem. Isto se događa kad lovite smuđa s obale na male silikonce, ali sa teškim olovnim glavama. Ako lovite iz čamca onda vam se to ne događa tako često jer je drugi kut, no sad smo već skrenuli s teme. Problem teškog olova sam probao riješiti duguljastim olovima, ali ni to nije rješenje jer težina treba biti koncentrirana na što manjem prostoru da bi montaža mogla probiti površinski sloj trave.

Duguljasto olovo je palo plosnato na travu i nije ju probilo. Dakle, treba nam velika težina da probije površinski sloj trave. Kad zabacite, zadržite štap u gornjem položaju, da što manje strune ide po travi i da bi tako varalica lakše tonula, također i da imate bolji kontakt s varalicom i da prepoznate griz prije. Nemojte dati ribi da prijeđe puno prostora jer je sve pod vodom puno stabljika koje ćete vjerojatno morati presjeći sa špagom prilikom drila. Nekad kad je trava izrazito gusta na površini, moramo bacati varalicu u zrak da bi dobila na brzini da probije travu, al na takvim mjestima su obično i najveće ribe. Tako fino travnato igralište „izbušimo“ na svakih metar, metar i pol, a lopoče i na dva metra jer oni nisu tako gusti pod vodom pa bass lakše vidi varku iz daljine. Znam da je ovo fizički posel, pogotovo kad ulovite ribu i treba ju izvući s kubikom trave, no vi ste se odlučili pržiti na suncu i loviti bassa!

Gusta polja lopoča i trave

Jako slično, mada potpuno drugačije, lovi se u zaklonima koje moramo probijati da bismo došli do ribe. To su prvenstveno gusta polja lopoča i trave. Takva polja su pravi magnet za basseve i oni ih obožavaju, pogotovo u bistrim podravskim šljunčarama.

Da pocrnite, a ne izgorite!

Druga esencijalna shema je ona koja se događa još dok sunce nije izašlo ili dok se sprema na počinak, dakle, u zoru i sumrak, a to je vrijeme za površince. Ako upražnjavate ovu taktiku sigurno nećete baš pocrniti kao dnevne kolege, ali ćete dobiti iskaznicu kao „dragovoljni darovatelji krvi“ jer mali crni vampiri (u stvari vampirke) neumorni su u nakani da vam popiju i zadnju kap! A ove godine ih baš ima… Dugi rukavi i nogavice, malo Autana i Szukia te gas na vodu. Zora je super vrijeme za buzz-baitove i zare jer pospani bassevi preferiraju mamac koji se konstantno giba, tako da ga lakše nanišane i pogode. Da se razmemo, roknuće oni i popera ili propa, ali bit će puno više fulanja na ove mamce nego na buzzbait ili zaru, plus što postoji opasnost da i vi zaspete ako budete vodili popera toliko sporo koliko bi bassu trebalo voditi ujutro da ga on pogodi! Buzzbait je skoro nezakvačiv ako ga vodite pravilno, tj. počnete namatati i prije nego dodirne površinu vode, na taj način će ići po samoj površini i neće kvačiti travu. Idealan je za lopoče i odlično možete voziti slalom između listova. Ako nemate buzzbait, isto možete raditi i sa spinnerbaitom, i njega počnite motati prije nego padne u vodu i držite ga na samoj površini. Možete i da krilce probija površinu vode i tako mijenja ritam. Ove dvije varalice su dobre i za polja trave sa rupama, ali za takva mjesta su još bolje različite varijante žaba. Žabe možete voditi konstantno, ali najbolje je pratiti kako se ponašaju prave žabe na toj vodi gdje lovite. Prave žabe obično naprave par brzih skokova i onda stanu, na taj način prođu jedno metar. Probajte i vi tako, ciljajući da pauza bude baš u jednoj rupi između trave. Odlična žaba sa specijalnim nogama kojima pliva kraul je DEPS Basirisky, preferiram manji model (6 cm) jer veći ne kvači dobro ribe pošto ima premalu udicu. Mana svim žabama a i varalicama za bassa uopće je to što ih i štuke obožavaju, pa tako često ostajemo bez njih (mamaca, a i štuka). Zare volim voditi preko potopljenog drveća, dok mi je za rubove lopoča omiljen poper. Ribolov sa površincima je uvijek jako zanimljiv jer lovite aktivne ribe koje nerijetko spektakularno iskaču kad napadaju mamac i svaki napad je odlično vidljiv. Daje također i dobre rezultate kad sve ispravno radite i u pravo vrijeme.

Jigove, pogotovo one za probijanje kroz polje trave, obavezno vežite direktno na najlon ili upredenicu jer kopča bilo kakvog oblika obavezno pokupi na sebe travu i tako umanji atraktivnost vašeg mamca. Za trailer na teške jigove kojima probijamo travu koristite silikonce bez puno ili ikakvih “dodataka”, tanke forme lakše probijaju travu, dok raznorazne noge samo skupljaju smeće na sebe. One ionako nisu potrebne jer bass ionako ne stigne dobro pogledati što je to probilo površinu i palo tik do njega, on samo reagira!

Eto, to su bile te dvije uspješne ljetne sheme. Ostala nam je samo još dilema! A ona je, da li sad uopće ići loviti basseve ili s ekipom u hladovini uz roštilj i pivu pričati „ribičke“ i škicati komade kak u plićaku igraju picigina ili odbojku na pijesku. Volim ljeto! Puštajte ribe!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana