Blink soma na rijeci Kupi

PR / Broj 40 / Srpanj / 2011.

Tri su razloga zbog kojih sam se odlučio za ovaj tekst. Prvi od njih je taj što sam primijetio da na Kupi jako mali broj ribolovaca blinka soma. Drugi razlog su odlični rezultati s početka ove sezone, a treći je nova serija „Idrinih“ varalica napravljenih isključivo za soma. Dok su druge tehnike davale tek sporadične ulove, moja ekipa posvetila se blinkanju. Rezultate možete vidjeti na fotkama, a kako smo lovili pročitajte u tekstu koji slijedi…

Piše: Mladen Pavlović

• 

Blinkanje soma u ovom periodu (srpanj-kolovoz) može se podijeliti na dva sasvim različita dijela, a to su: dnevni i noćni ribolov. Budući da se oni u potpunosti razlikuju, počevši od mjesta i načina ribolova, vremena i varalica, obradit ćemo svaki zasebno.

• 

Dnevni blink soma

Pod dnevni blink soma smatram ribolov koji se odvija u vremenu od zore do sumraka. Kao najbolje vrijeme za blink definitivno bih odabrao kasno prijepodne ili rano poslijepodne. Ali, to vrijedi samo u stabilnim vremenskim uvjetima (i to u dužem periodu stabilnog vremena). Ako dođe do bilo kakve promjene vremena, sve se mijenja iz temelja. Recimo, kad nakon dužeg perioda stabilnog vremena naiđe ciklona, som proradi u bilo kojem periodu dana. Povećanu aktivnost (i veći broj grizeva) primijetio sam uoči nadolazećeg pogoršanja, ali i nakon pljuska ili grmljavinskog nevremena kad tlak zraka ponovo raste. Naslušao sam se priča kako som „poludi“ kad nailazi nevrijeme i bezbroj puta sam okušavao sreću pred samo nevrijeme. Ovo „okušavao sreću“ je doslovno jer me puno puta to isto nevrijeme i dobro „opralo“, a munje po okolnim vrbama i topolama dobro su mi utjerale strah u kosti. Već ko klincu mi se ta teorija o ludovanju soma pred nevrijeme pokazala samo polovično točnom.

• 

Naime, nekad sam stvarno pred nevrijeme znao dobiti x grizeva i uloviti pokojeg lijepog soma. Ali već drugi put sam u identičnim uvjetima i na istom mjestu ostajao bez griza. Sve me to jako zbunjivalo (i još uvijek me zbunjuje), ali to je valjda neki n-ti parametar koji se ne poklopi pa somu ne „klikne“ u glavi i ostane mirovati… Još mi je jedna stvar jako čudna – svi živi tupe o vremenu neposredno pred nevrijeme, a još nikog nisam čuo da lovi neposredno nakon nevremena!? To mi je u najmanju ruku čudno iz razloga jer sam ja uvijek bolje lovio nakon nevremena (i to ne samo soma, nego sve ribe). Kojom god tehnikom da sam lovio, nakon nevremena sam jako rijetko ostajao „kratkih rukava“, dok u vrijeme pred pljusak to baš i nije tako rijedak slučaj. Da ukratko rezimiram – u stabilnim uvjetima najbolje mi se pokazalo vrijeme oko podneva, ako dođe kakvo pogoršanje, prije i poslije pljuska pravo je vrijeme za ribolov, neovisno o dobu dana. Promjenjivo vrijeme, kad se nekoliko puta u tijekom dana izmjenjuju sunce i kiša, nije mi se pokazalo kao neka sreća u blinku soma. Najgora moguća situacija je duži period hladnog vremena, koji je obično praćen hladnom kišom i hlađenjem vode. Tad obično riba stane dok se ne prilagodi na novonastale uvjete. To bi bilo ukratko o vremenu ribolova.

• 

Slijedeća važna stavka je mjesto ribolova. Kako je sad voda „kipuća“ (znači, kraj srpnja i kolovoz), som se povlači u najdublje dijelove jama gdje je voda i najhladnija. Najveće dubine su najčešće na riječnim zavojima pa se tu i odvija većina ribolova. Rezervna mjesta su, recimo, dijelovi ravnog toka rijeke s prosječnom dubinom barem 5-6 metara i lomovima u kojima som obitava. Za kasniji popodnevni ribolov su naročito zanimljivi dubljaci prije i poslije plićaka gdje se som hrani noću. Ovakvi tereni su često prepuni glinenih „škriljeva“, sprudova i usjeka, koji somu čine dobar zaklon u kasno popodne dok se premješta za noćni lov. To su univerzalni tereni za svaku rijeku, ne samo za Kupu. E sad, da bismo pronašli takav teren ne treba puno truda, dovoljna je lagana vožnja čamcem i razgledavanje. Ali da bismo otkrili koji je takav teren lovan, a koji nije, treba utrošiti popriličan broj sati sa štapom u ruci, a i oprostiti se s popriličnim brojem varalica koje ostaju kao ukras na raznoraznim lomovima, škriljevima i stijenama.

• 

Varalice za dnevni blink

Za dnevni blink koristim isključivo velike žlice. Ovisno o težini i veličini varalice, one se mogu voditi u svim slojevima. Doduše, isto se može postići i sa silikoncem, ali smatram da žlica ipak ima bolji efekt. Pogotovo je u debeloj prednosti što se tiče kvačenja i držanja ribe. Karlovačka „IDRA“ je nedavno dopunila svoj asortiman varalica s više modela velikih, isključivo somovskih žlica, od koji neke možete vidjeti na fotkama. Od samog početka izrade prvih prototipova imao sam priliku loviti njima i moram priznati da su me jednostavno oduševile. Doduše, ti prvi, ručno izrađeni modeli, većinom su me oduševljavali samo svojim radom i to iz razloga jer ih nisam puštao ni blizu „opasnim“ mjestima, a gdje nema opasnosti od zapinjanja, nema ni soma… Kad je gospodin Ilijanić pustio varalice u serijsku proizvodnju i ulovi su se počeli nizati. U nekoliko navrata uspješno su testirane i na rijeci Ebro u Španjolskoj kod našeg poznatog ribolovnog vodiča Saše Valentića, pa su neke od varalica po njemu i dobile ime. Kvaliteta varalica je neupitna, opremljene su jakim trokukama i ringovima, a sama varalica je visoko otporna na koroziju, kao i sve iz Idrinog programa. Kao što sam već ranije napisao, žlica se može voditi u svim slojevima vode, brže ili sporije, jigajući ili ravnomjerno ju povlačeći. Osobno sam najviše uspjeha imao na ravnomjerno povlačenje iznad samog dna, i to vrlo, vrlo sporo. Ovo pravilo ima i izuzetak, naime, špineri s mnogo iskustva znaju da se som za vrijeme velikih vrućina zna dići i u podne te u jatu loviti kedere. To se obično događa iznad jama, a taj lov je lako prepoznati jer jato somova „skuplja“ kedere na površini tako da oni pršte praveći veliki krug (slično palamidama koje na moru „dižu“ plavu ribu. A zatim počinje raubanje sa svih strana i snažno zaklapanje čeljusti uz zvuk sličan bućkanju. Raubanje traje i do pola minute, a zatim se sve smiri i jato se spusti u dubinu (ne na dno). Ovisno o količini kedera sakupljanje i raubanje se ponavlja svakih desetak minuta. Ako naiđete na ovu situaciju obično je ravnomjerno vođena žlica (dupla je bolja) po rubu jata kedera recept za uspjeh. A možete očekivati i sve veličine somova, od dvokilaša do kapitalaca. Iako je ovo raubanje slično raubanju bolena, svaki malo iskusniji ribič će prepoznati repinu koja se izvali na površini nakon uspješnog „cmoktaja“.

• 

• 

• 

• 

Još jedna bitna stvar kod dnevnog ribolova je čamac. Svakako ga je poželjno imati iz više razloga. Prvi od njih je prilazak željenoj poziciji uz lakši i ugodniji ribolov. Ponekad je jako teško uopće doći s obale na dobru ribolovnu poziciju, a kamoli još i loviti (i uloviti). Čamac nam omogućava da se parkiramo točno tamo gdje želimo. Drugi razlog je veća vjerojatnost ulova velikog soma. U ovakvom ribolovu često se dogodi napad velike ribe i ako u tom trenutku niste u čamcu, velika je vjerojatnost da som neće pozirati pred vašim fotoaparatom. Naravno da to nije sigurno ni ako ste u čamcu, ali šanse su mnogo veće.

• 

• 

Noćni blink soma

Ako pod dnevnim ribolovom podrazumijevamo ribolov od zore do sumraka, onda je logično da je noćni ribolov „od sumraka do zore“. A i prizori tijekom ribolova često znaju biti kao u istoimenom filmu. Ha, ha… Šalim se, naravno. Dakle, (pravi) ribolov počinje u „tvrdi“ sumrak, što se gotovo uvijek dobro čuje, tako da teško možete pogriješiti. Već po dolasku na vodu može se otprilike zaključiti kakav će ribolov biti. Ja obično dođem prije sumraka na vodu, blinkam bolena i „snimam“ situaciju za noć. Naravno da su boleni dobar pokazatelj opće riblje aktivnosti. Ako oni dobro rade, velika je vjerojatnost da će i som dobro raditi. Zašto baš bolen? Zato jer je bolen sada dosta sličan somu – hrani se istom lovinom (sitnim kederom), lovi na istim mjestima, a i intervali hranjenja im se donekle preklapaju. Također sam i prilično uvjeren da su otprilike jednako osjetljivi na kojekakve vremenske i atmosferske promjene. Znači, ako bolen ne radi, teško da će i som proraditi i obrnuto. No nemojte pomisliti da se u tom slučaju trebate spakirati i zasjesti u neku birtiju. Ne, i u takvoj situaciji treba pokušati loviti. Naravno da postoje iznimke i u sveopćem „mrtvilu“ som ponekad opali baš našu varalicu. A ako se griz i ne dogodi, opet izvučemo neke korisne informacije i zaključke (i još stignemo u birtiju, ha-ha…). Po noći se som hrani u intervalima. Počevši od sumraka, taj prvi interval je u pravilu najduži i traje možda nekih sat, sat i pol vremena. Nakon toga se obično sve smiri. Slijedeći interval je poslije ponoći, a zadnji pred jutro je najčešće teško dočekati. Ovisno o mjestu i intervali se razlikuju. Kad dobro upoznate mjesto, najbolje je u sumrak čekati na nekom prijelazu iz plićaka u dubinu ili obrnuto jer tuda somići dolaze na plićak. Stvarno je zanimljivo pratiti ih jer se obično dignu na samu površinu odmah iznad dnevnih skrovišta i cijelim putem raubaju po površini do samog plićaka. Obično nakon tog „puta“ još kratko raubaju po plićaku i nakon toga odmaraju do slijedećeg intervala nakon ponoći. Ovisno od mjesta do mjesta, negdje čak nije ni moguće loviti onaj drugi interval jer se somovi rasprše po cijelom plićaku i zauzmu svaki svoju poziciju u „travi“ gdje im je nemoguće prezentirati bilo kakvu varalicu. Tad se obično preselim na neki drugi brzak gdje trava nije do same površine i tu čekam drugi interval hranjenja. O intervalima hranjenja bi se mogao napisati cijeli roman. Ovo što sam napisao je samo neka općenita šablona koju svatko treba „nadograditi“ na svom terenu. Jedan primjer različitosti: dva brzaka se nalaze na kilometar udaljenosti i poprilično su sličnih karakteristika, a zajednički im je samo prvi interval kad riba dolazi na plićak. Kasnije na jednom riba stane do jedan, pola dva poslije ponoći, a na drugom raubaju u intervalima od 15 do 20 minuta (i s isto toliko pauze) cijelu noć. Mislim da sam ovim primjerom sve rekao. Još samo da napomenem da sve ovo vrijedi u (relativno) stabilnim vremenskim uvjetima. Ako dolazi do kakvih promjena, som se ponaša kao i u dnevnom ribolovu. Najbolje što se može dogoditi je grmljavinsko nevrijeme pred sam sumrak. Nakon što nevrijeme „proleti“ jednostavno treba biti na vodi! Još jedan jako bitan čimbenik u cijeloj noćnoj priči je mjesec. „Najsretniji“ sam kad dođem na vodu, a on već od sumraka svijetli kao ulična! Naravno, pretpostavljate da je to loš znak – jako loš!

• 

• 

Pogotovo ako je blizu punog mjeseca i još se „puni“. U tim danima (noćima) riba jako slabo radi, mada postoje iznimke. Evo, nedavno sam doživio jednu takvu iznimku. Da mi je to netko pričao, sigurno mu ne bih vjerovao. S bratom sam blinkao bolene do debelog mraka. Već u sam sumrak se počeo dizati mjesec iznad vrba. Bio je skoro pun i svijetlio je doslovno kao ulična. Naravno da je na našoj (osvijetljenoj) obali sve „zamrlo“, dok su pod suprotnom obalom u sjeni vrba boleni (a kasnije i somovi) tukli kao bijesni. U prvi mah jednostavno nisam mogao vjerovati, ali priča se ponavljala i narednih večeri, a onda smo shvatili što se ustvari događa – deverike su se mrijestile u travi, a oko njih se skupilo brdo sitne ribe, što su „nanjušili“ i grabežljivci. Čak ni pun mjesec nije im mogao pokvariti raspoloženje. To je naravno rijetka iznimka, ali da smo tad imali čamac, lijepo bismo se nalovili. Stoga ne treba sve uzimati zdravo za gotovo, treba pokušati loviti u različitim uvjetima da bismo nakon dosta sati provedenih na vodi mogli izvući neka vlastita pravila i zaključke. Već prije u tekstu sam spomenuo mjesta na kojima se ribolov odvija, ali nije naodmet ponoviti. Po noći se sve događa na plićacima, brzacima obraslim u travu i na raznim šljunčanim ili glinenim sprudovima. Svaki takav teren ima svoju savršenu mikro-lokaciju na kojoj je najveća koncentracija ribe (naravno i grizeva), a na vama je da ju otkrijete. I u noćnom ribolovu čamac je svakako dobro došao. Njegove prednosti su svima jasne pa mislim da o tome ne trebam ni pisati. Preostala je još samo jedna bitna stavka u noćnom ribolovu, a to su varalice. Kao što je i za pretpostaviti, u ovom ribolovu su najkorisniji plitko-roneći i srednje-roneći vobleri, a oni su nerijetko i jedina opcija. Zbog već prije opisanog terena, strujanja vode i bujne vegetacije, jedino se vobleri mogu vući dovoljno sporo i u površinskom sloju da ne zapinju u travu. Od voblera koristim čistu klasiku, bez puno eksperimentiranja, Shakespeareove Big S-ove, Rapaline Shad Rapove, Stormove Thunderstickove kao i neke NN voblere koji sasvim solidno odrađuju posao. Nekad bolje prolaze vobleri bez zvečke, nekad sa zvečkom, sve je stvar trenutne situacije na vodi. Ključna stvar u cijeloj priči je da se varalica kreće prilično sporo ili se čak samo drži na mjestu, a vodena struja ju pokreće. Ako varalica prebrzo prelazi preko somovskog lovišta, ništa od griza. Teško je to shvatiti osim na vlastitim greškama. Nabrojeno puta su mi iskusniji ribiči kao klincu znali govoriti da „prebrzo motam“, ali naravno, ja sam mislio da sporije ne može. No onda sam ipak poslušao i „usporavao“ sve dok jednom i u „leru“ nisam dobio griz i krasnog brku… Na slikama možete vidjeti moj arsenal varalica.

• 

Pribor i ostale sitnice

U ovom ribolovu nema mjesta greškama. U pribor kojim lovite morate imati potpuno povjerenje. Kapitalac života se događa samo jednom, a mogao bi se dogoditi baš u ovom ribolovu. Dakle, pribor mora biti jak, ali istovremeno pogodan za višesatno „mahanje“ bez umora. Recimo da bi štap trebao biti 2.7-3 m i najmanje 100-tinjak grama bacanja, a rola veličine 40-50 i jače konstrukcije. Osobno blinkam sa slabijim priborom, štap 80-gramac, rola veličine 40 i špaga 0.22 milimetra i mogu vam reći samo to da razmišljam o nabavci ipak malo „ozbiljnijeg“ pribora. Špaga je naravno poželjna i nema potrebe ići ispod 0.20 milimetara. Kopče i vrtilice također trebaju biti kvalitetne – najkvalitetnije moguće.

• 

Nekoliko savjeta za kraj

U ribolov na soma uvijek je dobro ići u društvu, pogotovo u noćni ribolov. Ugodnije je u društvu, a i u slučaju bilo kakve nepredviđene situacije ima vam tko priskočiti u pomoć. Nadalje, dobro je pri ruci imati nekakve radničke rukavice za prihvat veće ribe, a i kliješta za otkvačivanje udica uvijek neka vam budu nadohvat ruke. Som zna biti dosta nezgodan kod otkvačivanja. Jedan trenutak nepažnje je dovoljan da vam velika udica završi u ruci. U noćnom ribolovu će vam dobro doći neko sredstvo protiv komaraca. Ponekad su doslovno nemogući po cijelu noć. U dnevnom ribolovu preporučam korištenje velikog slamnatog šešira i neke kreme s visokim zaštitnim faktorom protiv izgaranja, a i dobru zalihu hladnih tekućih „pitanja“.

• 

Eto, vrijeme godišnjih odmora je pred nama. Neki će ljeto provesti na moru, a ostali „batine“ u ruke i na vodu. Red kupanja, red ribolova…i gdje ćeš bolji godišnji odmor!

Vrijeme somova je pred nama. Uživajte u ribolovu!

Bistro!