Feederom na plotice

PR / Broj 40 / Srpanj / 2011.

Velika većina plotica na Savi ulovljena je korištenjem bolognese ili match štapa plovkom ‘na puštanje’. Iznimno lovna tehnika, no nije jedina, a nije uvijek ni najbolja…

Piše: Kristijan Pongerajter

• 

Mamčenje kakvog crva, gliste ili alge kladofore i njihovo lagano puštanje plovkom niz riječnu struju prezentira hranu ploticama na prirodan način i čini ovu taktiku vrlo uspješnom ‘ploticolovkom’. Ipak, postoje situacije u kojima je takvo rješenje prilično nespretno, a time i manje efikasno. Jedna od takvih situacija je ribolov u plitkim zonama jače riječne struje gdje se plotice rado hrane i zadržavaju, a prezentacija je otežana zbog same ‘nespretnosti’ sistema: 10-gramski ‘kruškica’ plovak je u pravilu dvadesetak centimetara dug, nakon njega treba staviti i otežanje (torpilla u najboljem slučaju), a bome i minimalnih dvadesetak centimetara predveza – opreznih plotica ovakav se pristup u plićaku neće ni najmanje dojmiti jer će već i sam plovak biti dovoljno ružan ukras cjelokupnom sistemu u plitkoj i bistroj vodi: nerijetko se vrlo pristojne ribe mogu vidjeti i loviti u samo dvadesetak centimetara ‘dubokoj’ Savi.

• 

Sistem

U ovakvim je (ne)prilikama potrebno promijeniti pristup i prezentirati ploticama mamac na malo drugačiji način, a tu je u pravilu bolognese ili matcher bolje zamijeniti feederom ili pickerom – feeder je bolja opcija zbog jake riječne struje koja karakterizira plitke preljeve na kojima se plotice zadržavaju što samo po sebi označava i nužnost težeg sistema. Osim feedera i role napunjene najlonom debljine oko 0.25 mm, trebat će vam i klizna in-line olova težine 50-90 g, vrtilice, fluorokarbon debljine 0.20-0.30 mm i udice raznih veličina, ovisno o mamcu kojeg ćete koristiti, a to ćete pak ustanoviti tek kad dođete na vodu i provjerite lovnost crva, glisti, kukuruza… Za ribolov kukuruzom trebat će vam šaranska udica sa ušicom veličine 12 ili 14 koja se montira klasičnim no-knot sistemom za dlaku. Ova veličina udice dobro će odraditi i mamčenje gliste ili kladofore, no za to vam definitivno ne treba dlaka. Ukoliko se odlučite na pokušaj ribolova crvima, preporučljivo je korištenje nešto manjih i tanjih udica kako ne biste već pri mamčenju poslali crva na vječna lovišta i smanjili mu lovnost. Što se predveza tiče, preporučljivo je koristiti fluorokarbon koji je slabije vidljiv u vodi, a također i krući od običnog najlona što smanjuje vjerojatnost petljanja sistema pri izbačaju. Ovo je vrlo važna karakteristika s obzirom na činjenicu da zabacujete sistem relativno teškog olova i tridesetak centimetara dugačkog predveza koji je nužan kako u jakoj struji ne bi jako ‘lelujao’.

• 

Predigra

Kako se iz dosadašnjeg (kon)teksta može naslutiti, prije samog ribolova potrebno je locirati ribu – posebice ukoliko lovite na spomenutim plićacima jakog ‘štroma’ koji nužno označavaju i šljunčano dno, a ovdje vam pak klasične okrugle hranilice neće biti od velike koristi, nažalost, nije lako doći do polukružnih, pošteno otežanih hranilica koncipiranih upravo za ribolov u struji. Jedna od stvari koja bi vam mogla uvelike poboljšati ribolov jest prethodna prihrana naizgled najlošijim mamcem od svih prethodno navedenih – kukuruzom. Večer prije ribolova pothranite plotice sa 4-5 kila (ne, nije previše) namočenog kukuruza kako biste ih priviknuli na veliko žuto zrno kojeg se do sada vjerojatno nisu previše nagledale. Naravno, bacanje prihrane direktno u područje na kojem se ribe hrane neće biti od velike koristi (podsjetnik: jaka riječna struja), stoga prvo bacite koje zrno u vodu kako biste vidjeli koliko dugo tone i koliko ga brzo struja nosi, a zatim se po vlastitoj procjeni pomaknite nekoliko desetaka metara uzvodno i fino nahranite ciljano jato plotica.

• 

• 

Ribolov

• 

Najbolje vrijeme za početak ljetnog ribolova je rano jutro kada plotice iznimno dobro grizu i nisu toliko izbirljive, iako ih je moguće loviti praktično tijekom cijelog dana. Kao i kod opisane prihrane, sistem s mamcem također nije dobro zabaciti posred jata, već nekoliko metara ispred samog jata i nekoliko metara dalje prema matici – jaka struja riječne matice pogurat će olovo prema obali, odnosno sprudu, i usidriti ga ispred jata-to je to! Nakon zabacivanja sistema, feeder treba (po već dobro poznatim riječnim propisima) postaviti što okomitije kako bi manji dio strune bio pod utjecajem ‘štroma’ koji voli stvarati probleme u vidu povremenog ‘preseljavanja’ olova, što pak rezultira naglim trzajima osjetljivog vrha feedera koji mogu izgledati poput griza. Ukoliko se odlučite loviti feederom bez prethodne prihrane kukuruzom, vjerojatno ćete poželjeti kakvog crva ili glistu na udici, a u tom slučaju ćete jednostavno morati nabaviti hranilicu za riječni ribolov i jaku struju koju karakterizira ravno ‘dno’ pristojnog otežanja koje će dotičnu hranilicu držati u mjestu čak i u jakom ‘štromu’ plitkih, šljunčanih sprudova. Ovdje pak treba obratiti pozornost na miješanje hrane, odnosno, količinu dodane vode. Naime, prilikom ‘feederaja’ na jezeru vjerojatno ćete poželjeti prilično suhu, prhku smjesu, koja se brzo raspršuje u vodi i time brže mami ribu. To je taktika koja, nažalost, u jakoj riječnoj struji ‘ne drži vodu’, budući da će vam ‘štrom’ prilično brzo isprazniti hranilicu i usput ju dobrano olakšati, a onda ste opet u situaciji gdje vam struja pomiče hranilicu i čini ribolov praktično nemogućim.

Sam griz plotice nešto je drugačiji od griza nekakve deverike koja može pola sata samo natezati osjetljiv vrh feedera. Plotica će kratko i jasno zatresti vrh štapa, no ubrzo nakon toga i cijeli feeder, a tu je onda i ambijentalna glazba uključenog ‘free spoola’ (ukoliko se vaša rola takvim sistemom može pohvaliti) tijekom početnog izvlačenja strune. Ukoliko imate mogućnosti vidjeti ribu na plićaku, definitivno se isplati odšuljati od pribora i pogledati jato kako se kreće i hrani po sprudu. Iako jata često sadrže dvaesetak i više jedinki, obično se ribe kreću u grupi od dvije, tri ribe koje zajedno pretražuju dno, dok su ostale grupe plotica nekoliko metara dalje. Kad riba zagrize vaš mamac, nekoliko puta se naglo strese, okrene i počne ubrzano pedalirati kroz struju. Zanimljivo je da u tom manevru ozbiljno uplaši samo ribe iz svoje grupe, dok se ribe iz drugih grupa eventualno lagano uznemire, ali se kroz desetak sekundi opet vrate na staru putanju kulturno pretražujući riječno dno.

• 

• 

Problem memorije fluorokarbona

• 

Kako je ranije spomenuto u tekstu, plotice su iznimno dobro raspoložene za ribolov tijekom jutarnjih sati i nije ni najmanje čudno ukoliko vas zadesi ribolov tijekom kojeg će riba uredno primati mamac minutu nakon zabačaja sistema, posebice ukoliko lovite na kukuruz kojim ste ribu večer prije pothranili. Ipak, realizacija grizeva može predstavljati problem ukoliko lovite na kukuruz montiran na tvrdu fluorokarbonsku dlaku koja će se nakon ulovljene ribe nerijetko uvijati u nekom proizvoljnom smjeru kao da bježi od udice.

Ukoliko imate ovakvih problema, poslužite se malim trikom i dlaku s već namamčenim zrnom savijte oko vrata udice prije svakog zabačaja – zrno će mirno stršati iznad udice i lijepo pikati ribu. Ovo se iz šaranaške perspektive može činiti kao čisto heretički potez, no na Savi se pokazao vrlo dobrim rješenjem opisanom problemu.

• 

•