Danac u Danskoj ( II dio)

PR / Broj 57 / Prosinac / 2012.

Za razliku od prvog dana kada smo točno znali gdje su ribe i kad je određena prezentacija značila razliku između non stop akcije i problema sa upisom, drugi je dan donio sasvim drukčiji ribolov. Ciljana vrsta je bila baltička štuka i ovdje su faktori poput saliniteta, smjera vjetra, kontrole čamca i vremenski uvjeti značili puno više od caka u vođenju i prezentaciji mamaca. Štuka u Danskoj ima puno, međutim ako si promašio stranu zaljeva, dubinu za pola metra ili u krivo doba dana došao na poziciju – umjesto sto grizeva, imati ćeš dva!

Tekst i foto: Dalien, www.dalien-fishing.com

Tko će baciti najviše puta taj će uhvatiti najveću ribu…

Mads je gotovo u komad prognozirao koliko ćemo riba uhvatiti. Rekao je da sigurno neće biti jedna za drugom i da će u prosjeku biti omanje ribe. Kada sam ga pitao koliko bi riba mogli uhvatiti rekao je točno koliko smo i uhvatili oko dvadeset-dvadesetpet. A onda je rekao još jednu stvar: „ Dečki, tereni na kojima ćemo loviti imaju puno ribe i svaki zabac vam može donijeti ribu života. No koliko čujem, vjetar je napuhao dosta vode u zaljev u koji idemo i moguće da ribe neće pretjerano raditi. Onaj tko će najviše puta zabaciti će kroz više uhvaćenih riba jednostavno imati najbolju šansu da uhvati i veliku!“ Samouvjerenost njegovih riječi i epitet jednog od ponajbljih europskih ribolovaca mi je poslije opravdao i jedan od njegovih kolega iz Svendsena koji je rekao da bi Mads bez problema mogao dobivati 500€ po danu da se bavi gajdingom…

Gladne štuketine u Baltičkim plićacima

Sada dolazimo do ključa tog famoznog slanog baltičkog štukolova. Za početak, Baltik je manje slan od bilo kojeg oceana i zato ga zovu brackish (eng. bočat, slankast). On ima slanoću otprilike 10 promila, dok normalan ocean ima oko 35 promila. To more nije duboko, ima ogroman priliv slatke vode (preko 200 rijeka koje godišnje uliju četvrtinu ukupnog volumena Baltika) i zbog hladnog vremena ima jako malo evaporacije vode (nema povećavanja saliniteta).
Slanija voda je gušća i teža, pa je pri površini i u plićacima voda manje slana nego u dubini i na otvorenom moru. Štuke koje žive u ovim vodama imaju vrećice u škrgama koje im pomažu absorbirati sol iz vode. Problem nastaje kod niskih temperatura jer im taj sustav ne radi najbolje, pa moraju tražiti zaljeve udaljene od otvorenog mora i najmanje slanu vodu. Takvih plićina i nepreglednih kilometara vode duboke jedan metar (i još zatravljene što daje perfektno stanište za štuku) ima na kilometre i štuke stvarno imaju gdje biti preko zime. Međutim nakon izdašnog ljeta gdje se štuke u dubljim vodama prežderavaju haringama i ostalim morskim bogatstvima, u tim plićacima po hladnoj zimi baš i nema previše hrane za njih. Ove štuke mogu prevaljivati velike udaljenosti i često su vrlo koncentrirane na malom prostoru. Ukoliko je salinitet nizak i dobar je dan za hranjenje, te su štuke gladne, a nemaju što za jesti! Najviše se žderu međusobno…

Možete zamisliti kakav je to ribolov kada pogodite takav dan!

Štukolov u moru

Mjesto ribolova je bio veliki morski zaljev u koji se iz otvorenog mora ulazilo kroz jedan malo dublji kanal u samom centru mjestašca. Odmah smo stali i izvadili montirane (ready to fish) 30 cm duge jegulje kako bi isprobali jesu li štuke aktivne u samom kanalu. Voda je na tom mjestu oko 5-7 metara dubine i moram priznati da mi je isprva bilo malo čudno tu bacati za štuku jer je ugođaj potpuno morski sa dokovima i galebovima. Međutim nije prošlo desetak minuta, a već sam imao prvi griz i fulao. Ostale su samo duboke brazde na jegulji. U narednih petnasetak minuta smo i Edgars i ja imali nekoliko grizeva bez realizacije od kojih neke nismo niti osjetili, već smo samo na inspekciji mamaca vidjeli gadne trgove zuba.
Pošto smo glavnu akciju očekivali u plićacima, odlučili smo ipak da nastavimo prema plićacima što nam se na kraju dana pomalo i osvetilo.

Došavši u desni kraj zaljeva sa plitkom vodom prošaranom travom i nepreglednim tršćacima ugođaj je postao kao iz onih dvd-a o ribolovu baltičkih štuka. Sve je mirišalo na monstruma! U međuvremenu se vjetar poprilično raspuhao i odmah smo bacili plutajuće sidro kako bi nam se driftanje usporilo. Na ovako širokim mjestima i nepreglednim plićacima sidrenje nema prevelikog smisla jer riba može biti bilo gdje. Mads je osim sidra za usporavanje vrlo precizno koristio i elektromotor. Njime je ispravljao naš kurs u odnosu na smjer vjetra kako bi pratio zamišljene linije driftanja i održavao nas u plitkoj vodi. Elektromotor je cijelo vrijeme radio, jer je vjetar postajao sve jači.

Bacaj niz vjetar

Kako smo trojica lovili iz čamca, pokušavao sam bacati u suprotnom smjeru drifta pod kutem od 45 stupnjeva, međutim skoro svaki zabačaj sam zakvačio vlati slobodne trave koje su plutale po površini. Mads mi je rekao da je to krivo jer vjetar svojim puhanjem stvara linije na površini i svu travu orjentira u istom smjeru. Ako vučeš poprijeko na linije gotovo svaki zabačaj ćeš uhvatiti nešto na varalicu, međutim ako bacaš niz vjetar paralelno sa tim linijama, jako se rijetko zakači slobodna trava.

Voda i nije bila nešto previše bistra i Mads je odmah rekao da mu se to nikako ne sviđa jer je tu inače voda bistra kao rakija (ne baš tim riječima hehe). Meni se pak nije sviđalo to što je bilo prilično sunčano, čak niti uz sve valove i zamućenu vodu nekako mi to nije bilo to. Prvih pola sata (bez griza) je brzo prošlo i postalo nam je jasno da neće biti lako. Prvo praćenje je imao Edgars na 4 playa 19 cm i par minuta nakon toga ja imam griz lijepe ribe na jerk uz velik pljusak na površini međutim isto promašujem. Mads hvata prvu ribu na neotežanu montažu 30 cm Real Eel-a nakon jedno sat vremena ribolova i to je bila lijepa riba 80-85 cm. Ta Madsova štuka koja je agresivno i duboko progutala jegulju je bila prva riba u čamcu nakon sveukupno desetak nerealiziranih grizeva!

Labudovi odaju top pozicije

Izgleda da su top pozicije bili prostrani platoi dubine svega jedan metar u okolnoj vodi dubine 1,20-1,30 metara. Postoji zanimljiv način otkrivanja takvih pozicija, a to je prisustvo labudova. Oni zaranjaju samo do dubine do kojih mogu kljunom doći do dna i kada vidiš da jato labudova ruje na vodi znači da dubina nije velika. Međutim nama ni to nije pomoglo, lovili smo ribu svakih pola sata i uopće nije bilo razlike u efikasnosti mamaca. Mads je lovio na neotežanu jegulju, Edgars na 4playa, ja na Deviatora i svi smo imali grizeve.

Zaljev kanibala i štuke raštrkane u gomili

Odlučujemo se prebaciti na drugu stranu zaljeva za što nam je trebalo pola sata vožnje i odmah postaje jasno da je ovdje voda puno bistrija. U međuvremenu su se uz vjetar navukli i oblaci tako da je voda postala puno tamnija i uvjeti su nekako bili puno bolji za ribolov. Mjesto se zove zaljev kanibala, upravo zbog nedostatka prirodne hrane za silne štuketine koje tu žive.
Sada nam puno bolje grize, ali su ribe raštrkane u malim skupinama. Po 15-tak minuta se ne bi ništa dešavalo, a onda bi odjednom imali nekoliko grizeva za redom. Mamac nije igrao ulogu, sve je podjednako dobro lovilo. Ovaj puta smo zbog vjetra koji je puhao u obalu, morali promijeniti način driftanja. Elektromotorom bi se izvukli stotinjak metara, pa driftali do obale i onda sve ispočetka samo malo dalje uz obalu.

Ova priča nema veliku ribu za za kraj

Brzo je došlo kasno popodne i do samog kraja smo se nadali monstrumu, ali ništa od toga! Sve ribe su bile u rangu 50-80 cm. Bilo je zanimljivo vidjeti kako ribe od 50tak cm bez problema potpuno gutaju Real Eel od 30 cm!!
Na ovakvim terenima se čovjek vrlo lako odlučuje na veliki mamac. Iako se promašuje nešto više grizeva, to nije uopće bitno kada iz prosječnih štuka treba izdvojiti veliku ribu! Na kraju krajeva, ako i promašiš 20 grizeva, nije strašno kada ćeš ih imati još barem toliko, a u dobrim danima možda i preko stotinu!
Mads se ispričavao zbog lošeg ribolova, ali za moje pojmove dvadesetak uhvaćenih riba i 50-60 grizeva ne može nikako biti loš dan. Kako je tek onda kad grize?!?!

XXL jigging

U povratku već u kasni sumrak se ipak na deset minuta zaustavljamo na izlazu iz zaljeva u onom kanalu ispod mosta. Odmah imam griz uz sami pilot mosta u propadanju, ali se riba otkačuje – nije bile prevelika!
Prolazimo na drugu stranu prema izlazu i sa obale nam neki ribolovci mašu. Poznaju Madsa i pokazuju na mobitelu sliku štuke od 10+ kila koju su prije nekoliko minuta uhvatili na lagani drop shot namijenjen grgečima. Madsu je sad bilo krivo što nismo prije vratili na ovu poziciju, iako je to imao u planu od početka. Ima još malo svjetla i bacam namontiranu 30 cm jegulju sa jerk štapom u sami kanal gdje je između 5-7 metara dubine! Jegulja lagano tone i treba joj 10tak sekundi do dna. Pri dnu osjetim tipični smuđevski kvrc, zatežem i opet imam ribu. Lijepo pumpa, ali nije kapitalac. Ipak sa svojih 80-85 cm mi je najveća danas i u biti jako lijepa riba teška oko 4-5 kila! Malo mi je bilo čudno sa 2 metra štapom zatezati mamac od 30 cm u 7 metara dubine, pa dobacujem Edgarsu kako je ovo poput XXL jigginga smuđa. Pošto je majstor u tome, vrlo brzo i on ima jednu, ali mu se otkvačuje pod čamcem.

Počela je kiša i potpuno se smračilo, sad je stvarno zavšio dan. Iako nismo uhvatili kapitalca, dan je opet bio zanimljiv. Mads je za kraj zaključio kako je to možda i dobro za moj tekst. Pokazuje da nije baš samo tako doći u Dansku, staviti veliki mamac i bez puno muke uhvatiti metrašicu….